REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PR-815/2023-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužiteljice UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Daliboru Diviću, odvjetniku iz Bjelovara, A.K. Miošića 22, protiv tuženika FINA gotovinski servisi d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 182, OIB: 27215039100, zastupan po punomoćniku Ivanu Topiću, odvjetniku iz Zagreba, radi mobinga, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 13. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku FINA gotovinski servisi d.o.o., Radnička cesta 182, Zagreb, OIB: 27215039100, da na ime naknade štete isplatiti tužiteljici UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. travnja 2022. do isplate, prema stopi koja se od dospijeća do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II./ Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica zahtijeva da joj tuženik isplati iznos od 8.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. travnja 2022. do isplate, prema stopi koja se od dospijeća do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III./ Nalaže se tuženiku FINA gotovinski servisi d.o.o., Radnička cesta 182, Zagreb, OIB: 27215039100, da tužiteljici UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.345,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje prema čl. 29. ZOO-a, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena, sve to u roku od 15 dana.

IV./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je od mjeseca ožujka 2018. bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu manipulanta zaštitara. Odmah po zapošljavanju krenulo je od strane nadređenog - voditelja MĆ s njegovim neprimjerenim komentarima na fizički izgled tužiteljice, seksualnog sadržaja, pa do neugodnih i ponižavajućih komentara da će npr. ista morati naručiti barem 2 broja veće radne hlače, jer da su joj iste postale preuske i pretijesne i što se pogotovo vidi po njezinoj pozadini. Tada su krenuli i komentari da s obzirom da je radila 5 mjeseci neprekidno s kolegom RĆ, da je isti previše prisan prema njoj, da joj zbog toga plaća gablece i da sve to pritom naslikava. S obzirom da je navedeni kolega bio u vezi s dugogodišnjom djevojkom ista je u više navrata zamolila istog da razgovara sa MĆ i njegovim bratom LĆ, također zaposlenikom tuženika, da se stane na kraj s tim neistinitim i neugodnim tvrdnjama koje isti potiču. Međutim, ništa se ne događa, a tužiteljica trpi te komentare nadajući se da će u jednom trenutku isti prestati. Navedeno neprimjereno ponašanje kulminiralo je na privatnom okupljanju kod kolege ČĆ kada je ŽĆ, uz prisutnost MĆ, pred kolegama OĆ, i IĆ, komentirao kako se tužiteljica s kolegom ŠĆ DĆ ne vraća iz Zagreba, da ostaju noćiti kod njegove „tetke“, aludirajući da tužiteljica ima s njim seksualne odnose, te da više tužiteljica nije dobra s kolegom RĆ pošto isti više ne plaća gablece, no da mu to više ne bi trebalo smetati jer je s njim već ionako spavala dva puta. Isto tako ŽĆ je tvrdio da je tužiteljica i dva puta imala spolni odnos s IĆ. O svim tim lažima doznali su i roditelji tužiteljice, što joj je izazvalo šok i nevjericu, te nemir s kojim se i danas nosi. Navedeni događaji utjecali na tužiteljičino psihofizičko stanje, pod stresom je dolazila na posao, a i kod kuće nije mogla funkcionirati. Zbog svega navedenog morala se i liječiti te otići na bolovanje. Takovo slično ponašanje navedenih LĆ i MĆ nije bilo samo prema njoj, već i prema drugim radnicima. Zbog svega navedenog ista je navedene osobe prijavila tuženiku i to zbog uznemiravanja na radu, odnosno toleriranja istog, te je Odlukom tuženika od dana 29.10.2018. utvrđeno da je radnica uznemiravana na radu, da se prema istoj postupalo na ponižavajući i diskriminirajući način koji je rezultirao stvaranjem ponižavajućeg i uvredljivog okruženja, narušavanjem dostojanstva i integriteta, a određeno je i poduzimanje mjera radi zaštite njezinog dostojanstva. No i nakon navedene odluke uznemiravanje ne staje. Sada voditelj – nadređeni MĆ tužiteljici zadaje takav opseg posla koji se ne može obaviti u predviđenom planu, nagovara klijente tuženika da podnose neosnovane prijave protiv tužiteljice i sl. Izolirao ju je od drugih kolega, a druge kolege koje su je podržale u prijavi također doživljavaju neugodnosti, povećava im se opseg posla, mijenjaju im se u zadnji tren dnevni zadaci, a sve kako ih isti ne bi mogli na vrijeme ispuniti i sl. Na kraju, i radnica je dobila izvanredni otkaz, koji je nedopušten, i koji je predmet pobijanja u sudskom postupku koji se vodi pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu broj: Pr-1646/2022. Za predmetni štetni događaj odgovoran je tuženik kao poslodavac, a temeljem objektivne odgovornosti koju propisuje Zakon o radu i Zakon o zaštiti na radu. Zbog navedenog postupanja tuženika, odnosno njegovih radnika, tužiteljici je oštećeno zdravlje, ista je ustrašena, napeta, depresivna, disforična, plačljiva, ima smetnje spavanja, slabog je apetita. Ista se je liječila zbog navedenog po psihijatru, koristila je i koristi lijekove za smirenje. Navedeno je imalo za posljedicu i osjećaj bezvrijednosti i poniženja tužiteljice, te svakodnevne ugroženosti. Tužiteljica je bila zdrava osoba, nije imala psihičkih problema, a sada joj je zdravlje teško narušeno. Osjećala je neugodnost i nelagodu prilikom posjeta psihijatru, po prvi put u životu, zbog čega je postojao i osjećaj srama. Imala je i ima osjećaj srama jer su i njezini prijatelji i poznanici saznali za klevete koje su poticane na radnom mjestu, klevetanjem tužiteljice kao promiskuitetne osobe. Da se radilo o jednom agresivnom ponižavanju, uznemiravanju, zlostavljanju, dovoljno govori i činjenica da je većina drugih muških kolega to potvrdila. Tužiteljica se sa odštetnim zahtjevom dana 12.04.2022. obratila tuženiku radi rješavanja predmetnog spora izvansudskim putem, međutim tuženik na isti nije odgovorio. Stoga, tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da joj tuženik nadoknadi štetu koju joj je prouzročio tuženik putem svojih radnika i to za povredu prava osobnosti (prava na duševno zdravlje, tjelesno zdravlje), a uvažavajući jačinu i trajanje povredom izazvanih duševnih boli zbog povrede dostojanstva, ugleda, časti, smanjenja životnih aktivnosti, te pretrpljenog straha, tužiteljica potražuje iznos od 13.000,00 eura u parnični trošak, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice. Nesporno je da je tužiteljica podnijela pritužbu radi zaštite dostojanstva tuženiku kao poslodavcu dana 28.09.2018. te je ovlaštena osoba tuženika provela postupak zaštite dostojanstva radnika, ispitala osnovanost pritužbe tužiteljice te utvrdila da je tužiteljica bila „indirektno“ uznemiravana od radnika HĆ te da je potrebno poduzimanje mjera za zaštitu dostojanstva radnika. Tuženik je poduzeo mjere radi zaštite dostojanstva radnice UĆ te je izrekao pisano upozorenje radi povrede obveze iz radnog odnosa ŽĆ, radi zaštite tužiteljice od uznemiravanja. Tužiteljica je također dana 30.10.2018. godine dostavila tuženiku „Izjavu o pokretanju bolovanja zbog slijeda događaja koji su nastali na radnom mjestu nakon prijave mobinga“. U toj Izjavi tužiteljica detaljno opisuje radni dan (12.10.2018.g.) u kojem je zajedno s ostalim kolegama izvršavala određeni radni nalog. U predmetnoj Izjavi tužiteljica ukazuje da je toga radnog dana bila uzrujana i pod stresom zbog velikog opsega posla i iz razloga što ju nadređeni nije obavijestio da je ostavila na radnom stolu u Odjelu distribucije vrijednosnih pošiljki tuženika. Tuženik se dana 15.11.2018.g. očitovao pisanim putem na tužiteljičinu izjavu u bitnome ukazujući da je ostavljanje poslovne dokumentacije (koju je tužiteljica trebala imati prilikom izvršavanja radnog naloga) radni propust tužiteljice u obavljanju poslova svog radnog mjesta te ju nadređeni o tom nije niti bio obvezan obavijestiti. Dakle, osim što je tuženik utvrdio da je tužiteljica počinila propust u svom radu, tuženik je također utvrdio da niti opseg posla niti postupanje ili nepostupanje nadređenog nije utjecalo niti je moglo utjecati na razinu stresa i uzrujanost tužiteljice. Nakon bolovanja, tužiteljica se vratila na rad te je radila kod tuženika sve do 04.04.2022. kada joj je prestao radni odnos kod tuženika temeljem Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 22.03.2022.,zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa. Naime, postupkom izvanredne kontrole kod tuženika, utvrđeno je da je tužiteljica dana 17.02.2022. prilikom pražnjenja bankomata (DNT uređaja) zajedno s drugim kolegom pronašla dvije novčanice od po dvjesto kuna izvan vrećica namijenjenih za punjenje DNT uređaja te je s kolegom novčanice prenijela u vozilo u službenoj jakni kolege, tužiteljica s pronađenim novčanicama nije postupala na propisan način te ih je protupravno zadržala u svom posjedu i tako počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa. Znakovito je i da je tužiteljica tek nakon što joj je izvanredno otkazan ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa podnijela tuženiku odštetni zahtjev radi isplate iznosa od 200.000,00 kuna radi povrede prava osobnosti nastale uznemiravanjem od strane ŽĆ, a koji zahtjev je u višem iznosu a obrazložen na istovjetan način kao i ovopredmetna tužba. Tuženik smatra da je tuženik zaštito tužiteljicu u postupku zaštite dostojanstva radnika, a tužiteljica je nakon provedenog postupka zaštite dostojanstva u 10. mjesecu 2018. radila kod tuženika još više od 3 godine bez ikakvih pritužbi na uznemiravanje. Prema navodima tužiteljice, tužiteljica je od ožujka 2018. godine uznemiravana od nadređenog zaposlenika UĆŽ, i to neprimjerenim komentarima na fizički izgled tužiteljice, komentarima seksualnog sadržaja te drugim neugodnim i ponižavajućim komentarima. Navodi tužiteljice se odnose na uznemiravajuće i klevetničke tvrdnja koje je ŽĆ iznosio pred drugim kolegama, ali prvenstveno u privatnim kontaktima, odnosno na privatnom okupljanju kod jednog od zaposlenika, na kojem tužiteljica navodno nije prisustvovala, pa i nije imala neposrednih saznanja o istome. Zbog toga je i Odlukom tuženika o pritužbi tužiteljice utvrđeno da je tužiteljica indirektno uznemiravana od strane ŽĆ. Dakle, neprimjereni komentari na račun tužiteljice nisu izneseni u neposrednom kontaktu tužiteljice, nego su izneseni u privatnim kontaktima izvan posla, a o njima je tužiteljica dobila saznanje posredno, od drugih kolega. Prema sudskoj praksi, poslodavac ne odgovara za štetu koju počini njegov radnik izvan okvira radnih obveza iz radnog mjesta, samovlasno i bez naloga pretpostavljenih, kao u ovopredmetnom slučaju. Pritom je tuženik u konkretnom slučaju, postupajući po pritužbi tužiteljice, ocijenio da može i mora zaštititi djelatnicu od mogućih neprimjerenih komentara i postupanja kolege, odnosno eventualnog nedopuštenog postupanja te sukladno tome i izrekao ŽĆ pisano upozorenje zbog povrede obveza iz radnog odnosa. Međutim, tuženik ovime osporava da bi se u konkretnom slučaju radilo o uznemiravanju na radnom mjestu u smislu Zakona o radu i Pravilnika o postupku i mjerama za zaštitu dostojanstva radnika tuženika. Također, ne postoji štetna radnja tuženika niti postoji odgovornosti tuženika za utuženu štetu, odnosno ne postoji odgovornost tuženika za bilo kakve štetne posljedice nedopuštenog postupanja radnika tuženika u odnosu prema tužiteljici, a niti postoji uzročna veza između štete određene tužbom i postupanja tuženika. Slijedom navedenoga, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz nadoknadu troškova postupka tuženiku.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Izjavu tužiteljice (list 5-7 spisa), Odluku od 29.10.2018. (list 8-12, 29-30 spisa), Izjavu tužiteljice (list 13-15 spisa), očitovanje tuženika od 15.11.2018. (list 16 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 17 spisa), Zahtjev tužiteljice s potvrdom o primitku (list 18-20 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 5.2.2020. (list 27-28 spisa), Pisano upozorenje od 2.11.2018. (list 31 spisa), Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 22.3.2022. (list 32-33 spisa), Pravilnik o postupku i mjerama za zaštitu dostojanstva radnika FINA gotovinski servisi d.o.o. iz srpnja 2014. (list 34-36 spisa), saslušana je tužiteljica (list 60-61 i 98-99 spisa), te svjedoci CĆ (list 97-98 spisa), FĆ (list 104 spisa), AĆ i GĆ (list 106-107 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku psihijatru Gordanu Makariću (list 112-113 spisa), te je vještak usmeno saslušan na ročištu (list 120-121 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05,2/07,84/08,96/08,23/08, 57/1125/13, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

5. Valja reći da je sud izveo dokaze koje su stranke predložile, a punomoćnici stranaka su na ročištu 20. siječnja 2026. izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, da odustaju od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili zaključenje glavne rasprave pa je sud uz suglasnost stranaka zaključio glavnu raspravu.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete jer je bila uznemiravana od strane tuženika odnosno njegovih radnika, koji su prema njoj postupali na ponižavajući i diskriminirajući način.

7. Iz dokumentacije u spisu i iz navoda stranaka sud je utvrdio:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika od ožujka 2018. na radom mjestu manipulant-zaštitar i to najprije temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme, te zatim temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1.3.2020.,

- da je tužiteljica podnijela pritužbu radi zaštite dostojanstva tuženiku kao poslodavcu dana 28.09.2018., a u kojoj je iznijela pritužbe na ponašanje kolege ĐĆ i voditelja BĆ,

- da je tužiteljica dala pisanu izjavu u vezi podnesene pritužbe protiv ĐĆ i BĆ (list 5-7 spisa) u kojoj navodi da su njeni problemi počeli dolaskom kod tuženika u 3. mjesecu 2018., da su odmah uslijedili komentari na njen fizički izgled od strane voditelja BĆ pa sve do neugodnog i ponižavajućeg komentara kako će uskoro morati naručiti barem dva broja veće radne hlače pošto su joj iste postale preuske i pretijesne što se pogotovo vidi po njenoj pozadini, a na koje komentare se oglušila u strahu da joj neće biti produžen ugovor o radu, te je svakodnevno dok je radila s kolegom RĆ s kojim je radila 5 mjeseci, slušala njihove komentare da je s njim previše prisna i da joj on plaća gablece, a kako je RĆ imao dugogodišnju djevojku, tražila je da on razgovora sa istima, ali su se ove provokacije nastavile, a zatim je od kolega čula da je na privatnom okupljanju kod kolege ČĆ, LĆ u pristupnosti BĆ komentirao ispred kolega (OĆ i IĆ) kako se tužiteljica s kolegom ŠĆ ne vraća iz Zagreba gdje su bili na ispomoći tijekom 2 tjedna, te da ostaju noćiti kod njegove tetke i da tužiteljica više nije dobra s RĆ pošto isti više ne plaća gablece ali je s njim već i onako spavala dva puta,

- da je tužiteljica podnijela pisanu izjavu o pokretanju bolovanja zbog slijeda događaja koji su nastali na radnom mjestu nakon prijave mobinga (list 13-15 spisa) u kojoj navodi tijek zbivanja dana 12.10.2018.,da je zadužila veliki opseg posla kojeg nisu mogli obaviti u predviđenom terminskom plaću što je kod iste izazvalo zdravstven probleme koji su rezultirali otvaranjem bolovanja s danom 15.10.2018.,

- da je ovlaštena osoba tuženika provela postupak zaštite dostojanstva radnika i ispitala osnovanost pritužbe tužiteljice,

- da je tuženik Odlukom od 29.10.2018. utvrdio da je tužiteljica uznemiravana od ĐĆ pa je potrebno poduzimanje mjera za zaštitu dostojanstva radnika (tužiteljice),

- da je tuženik dana 2.11.2018. izrekao pisano Upozorenje radi povrede obveze iz radnog odnosa KĆ, jer je iznošenjem neistinitih i uvredljivih izjava pred trećim osobama verbalno uznemiravao tužiteljicu čime je povrijedio njeno dostojanstvo,

- da je tuženik tužiteljici otkazao ugovor o radu odlukom o izvanrednom otkazu od 22.3.2022., a kojeg je tužiteljica pobijala u predmetu ovog suda Pr-1646/2022, te je uvidom u isti putem e-spisa utvrđeno da je u tom predmetu pravomoćno utvrđeno da je otkaz nedopušten.

8. Tužiteljica je u svom iskazu izjavila da je radila kod tuženika kao zaštitar manipulant teklić, a njeni problemi na poslu su počeli negdje u ožujku 2018. Naime, prvi nadređeni joj je bio voditelj ĆĆ, te ju je on često znao provocirati zbog njenog fizičkog izgleda, te joj je znao reći da će joj morati naručiti hlače za 2 broja veće, jer da joj je pozadina porasla, znao joj je reći da je danas zavezala rep, a da je trebala raspustiti kosu i sl., te je često imao takve komentare uz podsmijehe. Jedno vrijeme je radila sa kolegom RĆ, te joj je kolega bio LĆ koji je obavljao poslove kao i ona i koji je brat od BĆ, te su od ĐĆ često kretale te priče i provokacije, te je on znao govoriti da RĆ radi sa njom kako bi joj plaćao gablec, te da tako on koristi njeno neznanje u poslu, te da oni imaju spolne odnose, iako je RĆ imao dugogodišnju djevojku. Također, LĆ je često govorio da spava sa kolegama sa kojima je tada radila. On joj to nikada nije direktno rekao, ali je on to razgovarao sa kolegama, te je kolege znao pitati da li su sa njom spavali, a što je čula od kolega. Jednom je bila privatna zabava koju je organizirao ČĆ radi proslave rođendana, te je tamo pozvao neke kolege, a ona nije bila pozvana, ali se je tamo pričalo da spava sa IĆ i sa ŠĆ, a to su joj rekli kolege CĆ i IĆ, a to je potvrdio i ĆĆ u svojoj izjavi. Sve ovo joj je smetalo, pa je tražila razgovor sa direktorom SĆ, te mu je rekla da je na ovaj način degradirana i zostavljena u radu. Naime, ĆĆ ju je često znao izostavljati iz poslova, te su ju zbog svih ovih priča neki kolege izbjegavali. Direktor SĆ je tražio da PĆ provede istragu, što je isti i učinio, te je donesena odluka da je degradirana i mobingirana, ali počinioci nisu sankcionirani. Nakon toga su bili još veći problemi sa VĆ jer joj je on zadavao sve veći opseg posla kojeg niti vremenski niti fizički nije mogla obaviti, te joj je često mijenjao zadatke pred kraj radnog vremena, te joj je u zadnji tren znao mijenjati zadane zadatke, a sve to je kod nje izazvalo veliki stres, pa je otišla na bolovanje, te kod psihijatra koji joj je propisao Normabel. Naime, zbog svega ovoga se osjećala depresivno, nije mogla spavati, imala je želučane tegobe. Sve ove priče su došle i do njenih roditelja koji su zbog toga bili pod stresom. Na dan kada je otišla na bolovanje, od BĆ je dobila radni nalog koji je bio toliko opsežan da je odmah znala da ga neće moći obaviti, a taj dan je radila sa U i M. Naime, najprije su obavili posao u [adresa], te su se vratili na primopredaju na kojoj je bila sama, te je tamo zatekla EĆ koji je to potpisao, iako za to nije bio ovlašten, ali je ona tamo zabunom ostavila listu sa daljnjim zadacima, a ĆĆ iako je to vidio, nije ju zvao da po istu dođe, već je pustio da ode, te je otišla u FINU i tada je vidjela da nema tu listu sa zadacima, te je zvala dispečera, kojem je objasnila što se dogodilo, te joj je on rekao da ostane u vozilu da se smiri jer je bila izvan sebe, te da druga dvojica preuzmu posao. Obavili su daljnji posao, te su se vratili u [adresa] gdje je zatekla gospođu R koja je telefonirala sa VĆ koji joj je govorio da ona sabotira posao i da ga nije obavila iako se je isti mogao obaviti, a što joj je ta gospođa rekla. Nakon toga se razdužila u FINI te je obavijestila direktora SĆ da odlazi na bolovanje zbog cjelokupne situacije, te se je on očitovao da on nije stručan da ocjenjuje da li je na bolovanju zbog događaja na poslu. Zbog svega se i danas osjeća loše. Neumjesni komentari su počeli već od početka njenog zapošljavanja koje je bilo negdje u ožujku 2018., a sve je prijavila negdje u listopadu 2018., kada joj je bilo dosta svih tih komentara, te nakon što je čula i ove priče sa fešte o tome sa kime sve spava, a koje priče su se ponavljale, a posebno joj je smetalo što se spominjao i kolega ŠĆ koji je oženjen. Sve ovo je dugo trpjelo jer nije imala ugovor za stalno, te se je bojala što će biti, a nakon što je sve prijavila, donesena je odluka da je doista mobingirana, a nakon toga joj je šef ĆĆ dodjeljivao veći opseg poslova, te joj je nakon obavljanog posla stalno zadavao dodatne poslove, tako da joj je postalo jako teško na poslu i zbog posla i zbog komentara, te više nije mogla spavati ni jesti, imala je proljeve, teško joj je bilo dolaziti na posao, pa je završila na bolovanju i kod psihijatra kod kojeg nikada prije nije bila. Po povratku sa bolovanja, bilo joj je još gore, te je na kraju dobila izvanredni otkaz.

9. Svjedok CĆ je izjavio da radi kod tuženika u trezoru, tj. u gotovinskom servisu kao brojač. U spornom razdoblju je radio s tužiteljicom te je bio u pratnji, a šef im je bio ĆĆ, a vezano za slučaj tužiteljice, davao je iskaze, a nakon čega je bio izložen pritisku kao i tužiteljica, te mu je šef davao poslove koje ne može obaviti kao i tužiteljici, pa je tako npr. znao da ima problema sa vožnjom pa mu je davao takve zadatke, a zbog čega je i prešao na druge poslove. Naime, ĆĆ i njegov brat LĆ koji je zapravo bio predvodnik u svemu što ne valja, su često zadirkivali tužiteljicu, te su joj znali govoriti da ima dobro tijelo i guzu, da treba nositi užu odjeću, i sl. Bio je na privatnoj fešti kod ČĆ, radnika tuženika, na kojoj je bilo više radnika tuženika, te je na istoj LĆ govorio da tužiteljica često ide na ispomoć u [adresa] sa DĆ te da sa njim ostaje u Zagrebu i da sa njim spava, a što je bilo nezgodno jer je isti bio u braku. Također, govorio je da je tužiteljica imala odnose sa IĆ i sa TĆ. Ovakva zadirkivanja od strane braće BĆ trajala su nekoliko mjeseci, sve dok to tužiteljica nije prijavila. Zbog takvog zadirkivanja tužiteljica se je loše osjećala, a što je vidio jer je s njom radio, te mu je ona to i govorila. Navodi da ima neposredna saznanja o ovim zadirkivanjima jer je bio na fešti i čuo što LĆ govori, a ova zadirkivanja od strane EĆ i LĆ su bila česta, te su se događala npr. u jutarnjim satima, onako u prolazu, ali je to čuo, te je to bilo i pred drugim kolegama, pa su i oni to čuli. Nakon što je tužiteljica sve prijavila, oni su joj otežavali rad tako da su joj davali zadatke koje može teško obaviti, npr. zadatak da ona obavi posao sa vozačem iako bi taj posao trebale obaviti 3 osobe zajedno sukladno zakonu.

10. Svjedok FĆ je izjavio da je ona dugogodišnja prijateljica od tužiteljice, te nema neposredna saznanja o događajima već sve zna iz priče tužiteljice pa tako zna da otkada je tužiteljica počela raditi kod tuženika, da je dobivala neumjesne komentare od šefa, razne seksističke ispade, komentare na račun njenog oblačenja, te se govorilo da spava sa kolegama na poslu, te joj je tužiteljica govorila da ju je to jako pogađalo, te se je osjećala posramljeno i potpuno se promijenila nakon toga, te je zbog toga išla kod doktora, bila je na bolovanju, te je uzimala tablete.

11. Svjedok AĆ je izjavio da je radio kod tuženika do kraja 2024., te je bio povjerenik za mobing kod tuženika, te nije radio na području [adresa], pa nema neposredna saznanja o događajima sa tužiteljicom. Nakon što je tuženik zaprimio pritužbu tužiteljice, on je kao povjerenik otišao u [adresa], te je obavio razgovor sa tužiteljicom i drugim zaposlenicima tamo, te je o tome sastavio zapisnik i na kraju je donio zaključak da je bilo neposrednog mobinga, te je to predao u ljudske resurse, a ne zna što je tuženik dalje poduzeo. Sve ovo je bilo negdje otprilike prije 7-8 godina. Bio je povjerenik negdje do 2023. U sporno vrijeme je odlazio u Bjelovar 10-tak dana radi prikupljanja svih izjava. Nakon što je podnio izvješće i zaključak, nema saznanja o tome da bi tužiteljica podnosila neku novu pritužbu.

12. Svjedok GĆ je izjavila da je tužiteljica njena kćer, te je ona uvijek bila vedra i pozitivna mlada žena, a kada je počela raditi kod tuženika negdje 2018., ona je svakodnevno sa posla dolazila razdražljiva, nervozna i plačljiva, te ju je stalno pitala što je, ali nije htjela ništa reći, te bi zaplakala i izašla van. To je tako bilo neko vrijeme, a onda je jednog dana službeno došla kod tuženika, te je tamo srela poznanicu, te je primijetila da ju ona malo čudno gleda, te ju je pitala kako je i kako njena kćer, te je rekla da su dobro, a zatim joj je rekla da bi joj htjela nešto reći, te joj je rekla da ona zna da UĆ nije takva osoba kako se o njoj priča, a da se o njoj ružno priča u FINI i gradu, da ona spava sa kolegama na poslu itd. Naime, [adresa] je mala sredina u kojoj svi svakoga znaju barem iz viđenja, te joj doista nije bilo ugodno čuti da se tako o njenoj kćeri priča. Kada je došla kući, zvala je UĆ i rekla joj da moraju razgovarati, te su nakon posla razgovarale, te joj je rekla da je o njoj čula ružne priče, te se je ona rasplakala i bila je jako uznemirena, te joj je sve tada rekla, i to da ima stalno problem na poslu sa 2 brata, LĆ i drugi ne zna točno kako se zove, ali joj je bio šef, te je bio problem što je ona kao mlada ženska osoba došla u muški kolektiv gdje su zaštitari. Kćer joj je rekla da su ova 2 brata imali stalno neugodne izjave, te su stalno aludirali na seksualne izjave, pa bi joj tako znali reći zašto nije obukla veće hlače ili da joj pozadina ne stane u hlače, da spava sa kolegama, te su joj zatim davali sve više obaveza, te su ju stavljali da radi sa kolegama koji imaju obitelj ili su u vezi, a nakon toga bi joj prebacivali da je sa njima spavala. Tužiteljica je sve to dugo trpjela, jer se je bojala za svoje radno mjesto, te im je znala reći da se ne bi trebali tako ponašati prema njoj, ali nije bilo promjene, te je sve to trajalo godinama, te je sve to ostavilo traga na nju i dan danas.

13. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice i saslušanih svjedoka kao istinite budući su jasni i logični te su međusobno suglasni, a suglasni su i sa materijalnim dokazima u spisu. Iako svjedoci FĆ (prijateljica od tužiteljice) i GĆ (majka tužiteljice) imaju posredna saznanja o događajima tužiteljice na poslu te su iste bliske osobe tužiteljice i kao takve mogu biti pristrane, valja reći da su iste suglasne s ostalim dokazima izvedenim tijekom postupka pa je iste sud prihvatio. Također, valja dodati da u spisu ne postoje dokazi iz kojih bi proizlazilo suprotno, a niti je tuženik predlagao druge dokaze kojima bi dokazao suprotno.

14. Temeljem iskaza tužiteljice i saslušanih svjedoka te materijalnih dokaza u spisu sud je utvrdio da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika kao zaštitar manipulant od ožujka 2018. te joj je prvi nadređeni bio voditelj ĆĆ, a LĆ je bio njegov brat i tužiteljičin kolega koji je obavljao iste poslove kao i tužiteljica. Od početka rada tužiteljice kod tuženika, počeli su neumjesni komentari pa je tako ĆĆ često znao provocirati tužiteljicu zbog njenog fizičkog izgleda, te joj je znao reći da će joj morati naručiti hlače za 2 broja veće jer da joj je pozadina porasla, znao joj je reći da je danas zavezala rep, a da je trebala raspustiti kosu i sl., te je često imao takve komentare uz podsmijehe. ĆĆ i njegov brat LĆ koji je zapravo bio predvodnik u svemu što ne valja, su često zadirkivali tužiteljicu, te su joj znali govoriti da ima dobro tijelo i guzu, da treba nositi užu odjeću i sl. Tužiteljica je jedno vrijeme radila sa kolegom RĆ, te je LĆ često pričao i provocirao da RĆ radi sa tužiteljicom kako bi joj plaćao gablec i da tako on koristi njeno neznanje u poslu, te da oni imaju spolne odnose, iako je RĆ imao dugogodišnju djevojku. Također, LĆ je često kolegama govorio da tužiteljica spava sa kolegama sa kojima je tada radila, te je kolege znao pitati da li su sa njom spavali, a što su kolege prenijeli tužiteljici, te su joj kolege CĆ i IĆ prenijeli da je na privatnoj zabavi kod kolege ČĆ, LĆ pričao pred kolegama da tužiteljica spava sa IĆ i sa DĆ, da tužiteljica često ide na ispomoć u [adresa] sa DĆ te da sa njim ostaje u Zagrebu i da sa njim spava, a što je bilo nezgodno jer je isti bio u braku. Sve te priče su se stalno ponavljale, te su zbog svih ovih priča neki kolege izbjegavali tužiteljicu, a priče su došle i do tužiteljičinih roditelja, budući se radi o malom mjestu gdje se svi znaju. Sve to je dulje trajalo, a tužiteljica se nije usudila to prijaviti jer nije imala ugovor za stalno, te se je bojala što će biti, a onda više nije mogla izdržati te je sve prijavila krajem rujna 2018. te je povjerenik za zaštitu dostojanstva radnika PĆ proveo istragu, prikupio je izjave radnika, te je tuženik donio odluku da je tužiteljica mobingirana. Nakon toga su bili još veći problemi sa VĆ koji je tužiteljici dodjeljivao sve veći opseg poslova kojeg niti vremenski niti fizički nije mogla obaviti, te joj je često mijenjao zadatke pred kraj radnog vremena, te joj je stalno zadavao dodatne poslove, a na sličan način je postupao i prema kolegi CĆ koji je dao izjavu u vezi podnesene pritužbe tužiteljice. Sve to je kod tužiteljice izazvalo veliki stres tako da joj je postalo jako teško na poslu i zbog posla i zbog komentara, te se je osjećala depresivno, više nije mogla spavati ni jesti, imala je želučane tegobe, teško joj je bilo dolaziti na posao, pa je završila na bolovanju i kod psihijatra kod kojeg nikada prije nije bila, a zbog svega se i danas osjeća loše.

15. Prema čl. 7. st. 5. Zakona o radu, dalje: ZR (Narodne novine broj: 93/14) poslodavac je dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s posebnim zakonima. Prema čl. 134. st. 1. ZR postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja uređuju se posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu.

16. Prema čl. 1. st. 1. na utvrđenje uznemiravanja i zaštitu od uznemiravanja upućuju na primjenu odredaba Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj 85/08 - dalje: ZSD) osigurava se zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili sporne orijentacije, dok se stavkom 2. toga članka diskriminacijom u smislu toga Zakona smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovoga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama, te se stavkom 3. toga članka diskriminacijom smatra i stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj na temelju pogrešne predodžbe o postojanju osnove za diskriminaciju iz stavka 1. ovoga članka.

17. Prema čl. 2. st. 1. ZSD propisano je da je izravna diskriminacija postupanje uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji, a u stavku 2. Istog članka je propisano da neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona, u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati zakonitim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna.

18. Prema čl. 3. st. 1. ZSD uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Prema čl. 3. st. 2. ZSD spolno uznemiravanje je svako verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobi, koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Prema čl. 3. st 3. ZR na uznemiravanje i spolno uznemiravanje na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona koje se odnose na diskriminaciju.

19. Mobing, za koji u pozitivnim propisima, za razliku od diskriminacije, ne postoji zakonska definicija, se definira kao oblik ponašanja na radnom mjestu kojim jedna osoba ili skupina sustavno psihički zlostavlja i ponižava drugu osobu ili više njih s ciljem ugrožavanja njegova/njihova ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta koji često dovodi do uklanjanja s njegova/njihova područja djelovanja. Za pružanje sudske zaštite od mobinga, potrebno je dakle, da postoji sustavno psihičko zlostavljanje i ponižavanje druge osobe, a što je potrebno cijeniti s aspekta primjene općih odredaba Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) o odgovornosti za štetu, odnosno postojanja pretpostavki predviđenih odredbom čl. 1045. st. 1., čl. 1046. i čl. 1100. u svezi sa čl. 19. ZOO-a.

20. Perma čl. 1045. st. 1. ZOO tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Pri tome se predmnijeva obična nepažnja, a svaki drugi stupanj nepažnje mora se posebno dokazati.

21. Po ocjeni ovog suda, kontinuirani seksistički komentari od strane EĆ i ĐĆ na račun tužiteljičinog fizičkog izgleda (da će joj morati naručiti hlače za 2 broja veće jer joj je pozadina porasla, da je trebala raspustiti kosu, da ima dobro tijelo i guzu, da treba nositi užu odjeću i sl.) te provokacije da je tužiteljica imala spolni odnos sa pojedinim kolegama (koji su oženjeni ili u dugotrajnoj vezi), doista prelaze razinu primjerene poslovne komunikacije, a to tim više što je tužiteljica radila u kolektivu gdje su skoro svi bili muški kolege, te su ovi komentari bili i pred drugim kolegama pa su ju neki izbjegavali, a kako se radi o malom mjestu, za to su čuli i njeni roditelji. Također, postupanje nadređenog BĆ koji je nakon podnesene pritužbe tužiteljice (protiv njega i njegovog brata), istoj dodjeljivao radne zadatke na način da ih objektivno teško može obaviti, ne predstavlja normalan i korektni poslovni odnos nadređenog prema podređenom radniku, već je isti koristeći svoj položaj iz osvete postupao na način kako on to želi i kako mu odgovara.

22. U smislu svega navedenoga, u konkretnom slučaju, tužiteljica je dokazala štetnu radnju koju predstavljaju upravo navedeni pojedini (protupravni) postupci nadređenog BĆ i njegovog brata i kolege ĐĆ, koja imaju obilježja uznemiravanja, šikanoznog postupka, odnosno mobinga pa je tuženik kao poslodavac odgovoran za nastalu štetu tužiteljici.

23. Tuženik je u povodu pritužbe tužiteljice izrekao upozorenje KĆ, dok NĆ nije izrekao nikakvu mjeru. Međutim, iz provedenih dokaza proizlazi da se je neprimjereno postupanje prema tužiteljici i dalje nastavilo, što znači da tuženik nije adekvatno zaštitio tužiteljicu. Bez obzira na poduzete mjere tuženika, iste ne ograničavaju tužiteljičino pravo na naknadu štete4 koja joj je nastala.

24. Suprotno navodima tuženika, ovaj sud je izvedenim dokazima utvrdio da je nakon podnesene pritužbe tužiteljice, ĆĆ tužiteljici dodjeljivao zadatke koje objektivno teško može obaviti, što proizlazi iz iskaza tužiteljice, a da je tome tako proizlazi i iz suglasnog iskaza svjedoka CĆ kojem je također dodjeljivao takve zadatke jer je on dao izjavu u postupku povodom pritužbe tužiteljice. Iz navedenog je sud utvrdio da je ĆĆ koristeći svoj položaj nadređene osobe, podređenim radnicima (tužiteljici i CĆ) iz osvete dodjeljivao zadatke koje objektivno teško mogu obaviti.

25. Navodi tuženika o nepravilnostima u radu tužiteljice zbog kojih je dobila izvanredni otkaz ugovora o radu nisu odlučni u ovom predmetu, a to tim više što je u drugom sudskom postupku pravomoćno utvrđeno da je izvanredni otkaz nedopušteno (kako je to naprijed navedeno).

26. Tužiteljica, između ostalog, navodi kako je LĆ na privatnoj zabavi kod kolege ČĆ pričao kako je tužiteljica imala spolni odnos sa pojedinim kolegama, što su joj kolege prenijeli. Međutim, nije odlučno što su ove priče bile na privatnoj zabavi, budući je sud utvrdio i druge protupravne radnje koje su braća LĆ počinili prema tužiteljici na njenom radnom mjestu, a valja dodati da su ovakve priče bile i na radnom mjestu, te je sud cijenio cjelokupno postupanje prema tužiteljici, a ne svaki pojedini događaj, te ovaj sud smatra da takvo cjelokupno postupanje braće LĆ prama tužiteljici kao podređenoj radnici i kao kolegici nije primjereno ni profesionalno. Tome valja dodati da sve što se reflektira na radni odnos u radnoj sredini je i stvar poslovnog odnosa. Stoga se i odgovornost poslodavac ogleda i u propustu tuženika da stvori uvjete rada koji bi spriječili zlouporabu položaja od strane rukovodećeg kadra i stvaranje radnog okruženja u kojem tužiteljica biva između ostalog izložena i javnom sramoćenju, a što se u konačnici reflektiralo i na njeno duševno zdravlje.

27. Slijedom navedenog, po ocjeni ovoga suda tužiteljici pripada pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, koja prava su u konkretnom slučaju tužiteljici povrijeđena, osnovom odredbe čl. 1100. ZOO-a, u svezi s odredbom čl. 19. ZOO-a.

28. Radi utvrđivanja visine štete, sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju te je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku psihijatru dr. Gordanu Makariću koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da je tužiteljica UĆ bila izložena događajima na radnom mjestu od ožujka 2018. do 5.2.2020. (izvanredni otkaz ugovora o radu). Kao izravnu posljedicu navedenog u tužitelje se prvotno razvila klinička slika Akutne stresne reakcije (F43.0), te nastavno Poremećaja prilagodbe. Navedeno proizlazi i iz priložene medicinske dokumentacije. Naime, temeljem analize svih relevantnih čimbenika, smatra da su navedene okolnosti u sebi sadržavale stresogeni i frustrativni potencijal koje su kumulativnim učinkom imale za posljedicu razvoj psihičkog poremećaja. Aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem bilježi se opisana simptomatika. Slijedom navedenog u tužiteljice je, zbog subjektivnog osjećaja povrijeđenosti i osujećenosti, te posljedičnog razvoja psihičkih poremećaja, došlo do povrede duševnog zdravlja. Tužiteljica je tijekom spornog razdobalja trpjela povremeni oscilirajući strah umjerenog intenziteta kumulativno 4 tjedna, te slabijeg intenziteta kumulativno 8 tjedana. Status psihičkih funkcija stabiliziran je 5.2.2020. Tužiteljica je tijekom razdoblja od ožujka 2018., do 5.2.2020. (izvanredni otkaz ugovora o radu) trpjela duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti kumulativno u visini od 10%, te je u tom omjeru morala ulagati pojačane napore. Po navedenom razdoblju, duševne boli zbog smanjenja opće životne aktivnosti cijeni 3% trajno, te će tužiteljica u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu.

29. Na nalaz i mišljenje vještaka prigovorio je tuženik pa je vještak saslušan usmeno na ročištu. Na prigovor tuženika iz podneska od 17.12.2025. navodi da je svoj vještački nalaz i mišljenje sačinio temeljem analize i dinamike štetnog događaja, podatka iz priložene medicinske dokumentacije te konačno i odlučno rezultata vlastitog psihijatrijskog ispitivanja. Temeljem svega navedenog, donio je i ocjenu kvalifikatornih okolnosti koju smatra u cijelosti primjerenom. Vještak je uvijek u poziciji anamnestičkim podacima pristupati afirmativno, ali isto tako, logično, stručno i etično procjenjivati navedene podatke. U cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 12.11.2025. Na daljnja pitanja tuženika, vještak je izjavio da je utvrdio da je tužiteljica bila izložena stresnim okolnostima, a što proizlazi iz nalaza psihijatra od 25.10.2018. u kojem se opisuju stalne nekorektne, povređujuće i ponižavajuće odnosne relacije na radnom mjestu. Na daljnje pitanje tuženika da li je podatak o opomeni pred otkaz iz studenog 2018. prema počinitelju navedenih nekorektnih odnosa na poslu od učinka na status psihičkih funkcija kod tužiteljice, vještak je izjavio da je moglo biti trenutno olakšanje, a činjenica da je u svom nalazu i mišljenje obuhvatio razdoblje od ožujka 2018. pa do 5.2.2020. kada je uslijedio izvanredni otkaz ugovora o radu i to u kumulativnom opsegu od 10%. Tijekom navedenog razdoblja potreba za ulaganjem pojačanih napora je mogla varirati. Na daljnji upit tuženika da li bi daljnji posjeti psihijatru bili od utjecaja na ocjenu kvalifikatornih okolnosti iz nalaza i mišljenja, navodi da mu je na to pitanje teško odgovoriti, međutim, cijenio je stanje koje je utvrđeno tijekom njegovog osobnog pregleda, a uvažavajući podatke iz spornog razdoblja koje je prije naveo.

30. Nalaz i mišljenje liječnika vještaka kao i dopunsko usmeno očitovanje vještaka kojim detaljno odgovaraju na pitanja i otklanjaju prigovore tuženika, dajući za to jasne i valjane razloge, te decidirano navodeći koje činjenice nalaze utvrđenima temeljem takvoga nalaza i mišljenja, ovaj sud je u cijelosti prihvatio kao stručnu pomoć u dokazivanju tužiteljičinih tegoba iz predmetnog štetnog događaja, budući da je isti sačinjen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, a niti stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru.

31. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju provedenog medicinskog vještačenja, te pregledom medicinske dokumentacije i ostalih dokaza u spisu, utvrdio da se je kod tužiteljice zbog mobinga na poslu prvotno razvila klinička slika Akutne stresne reakcije (F43.0), te nastavno Poremećaja prilagodbe, zbog čega je došlo do povrede duševnog zdravlja, a zbog čega je tužiteljica trpjela povremeni oscilirajući strah umjerenog intenziteta kumulativno 4 tjedna, te slabijeg intenziteta kumulativno 8 tjedana, tužiteljica je tijekom razdoblja od ožujka 2018. do 5.2.2020. trpjela duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti kumulativno u visini od 10%, te je u tom omjeru morala ulagati pojačane napore, a po navedenom razdoblju, tužiteljici su zaostali duševne boli zbog trajnog smanjenja opće životne aktivnosti 3%, te će tužiteljica u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu, a status psihičkih funkcija stabiliziran je 5.2.2020.

32. Prema čl. 19. st. 1. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, te prema st. 2. istog članka, pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Prema čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Obzirom da je utvrđeno da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na duševno zdravlje, te ugled i dostojanstvo, te da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, ispunjene su pretpostavke iz čl. 1100. st. 1. ZOO da se tužiteljici odmjeri pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu.

33. S obzirom na ovakvo utvrđeno činjenično stanje, cijeneći intenzitet i duljinu pretrpljenog straha, stupanj smanjenja životne aktivnosti (10% od ožujka 2018. do 5.2.2020. te nakon toga 3% trajno), popratne tegobe kojima je tužiteljica bila izložena, životnu dob tužiteljice (rođena 1982. godine), te okolnosti konkretnog slučaja, a osobito da je tužiteljici zbog neprimjerenih komentara povrijeđen ugled, čast i dostojanstvo (budući su ju zbog tih komentara neki kolege izbjegavali, a ti komentari su došli i do njenih roditelja), ovaj sud smatra da primjerena novčana naknada tužiteljici za povredu prava osobnosti na duševno zdravlje, ugled, čast i dostojanstvo iznosi ukupno 5.000,00 eura, dok neosnovano tužiteljica zahtijeva daljnji iznos od 8.000,00 eura.

34. Prema čl. 29. st. 1. ZOO, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Čl. 1103. ZOO određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužiteljica je uz tužbu dostavio odštetni zahtjev sa potvrdom o primitku iz kojeg proizlazi da je isti podnijela dana 12.4.2022., a nakon što je status psihičkih funkcija tužiteljice stabiliziran (5.2.2020.), kako je to utvrđeno medicinskim vještačenjem. Stoga je po ocjeni ovog suda osnovan zahtjev tužiteljice za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 12.4.2022. do isplate.

35. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1 ZPP te su troškovi odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva u tužbi. Kako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud je najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela u odnosu na osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, pa je tako utvrdio da je tužiteljica uspjela po osnovi 100% i po visini 38%, dakle, uspio je ukupno sa 69% (100+38=138:2=69), a tuženik sa 31%, te je zatim od postotka tužiteljice (koja je u većoj mjeri uspjela) oduzeo postotak tuženika (koji je u manjoj mjeri uspio), što iznosi 38%, nakon čega je utvrdio iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova tužiteljice (koja je u većoj mjeri uspjela u parnici) koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te je tužiteljici odmjerio naknadu dijela takvih troškova u omjeru od 38%. Tako je tužiteljici priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to: za sastav odštetnog zahtjeva po Tbr.32 - 100 bodova, za sastav tužbe po Tbr. 7/1 - 100 bodova, ročište 7.11.2023., 23.1.2024., 8.5.2024., 20.11.2024., 4.3.2025., 16.9.2025. i 20.1.2026. po Tbr. 9/1 - po 100 bodova za svako, podnesak od 9.5.2023. i 12.12.2025. po Tbr. 8/1 – po 100 bodova za svaki, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 2.200,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 2.750,00 eura. Kako je tužiteljica uspjela u sporu sa 38%, to trošak tužiteljice iznosi 1.045,00 eura. Tome valja dodati trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura koji je bio neophodan za vođenje parnice, pa ukupni trošak tužiteljice iznosi 1.345,00 eura. Tužiteljici nije priznat trošak podneska od 25.4.2024. jer isti nije bio nužan za vođenje parnice sukladno čl. 155 st. 1. ZPP. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 13. veljače 2026.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u pet primjeraka u roku 15 dana.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika