-

Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-61/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Dejana Repića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog MA, zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., 36/2024. i 136/25., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-25/2026-9 od 30. siječnja 2026., u sjednici održanoj 13. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog MA kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Kov-25/2026-9 od 30. siječnja 2026., Općinski sud u Varaždinu je, na temelju čl. 131. st. 1. u vezi s čl. 123. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP/08), produljio istražni zatvor protiv okrivljenog MA, zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi okrivljeni MA po braniteljici Stelli Mudri, odvjetnici, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene zakona te povrede načela razmjernosti, s prijedlogom da županijski sud usvoji žalbu, ukine pobijano rješenje, ukine istražni zatvor okrivljeniku te isti zamijeni mjerama opreza iz čl. 98. ZKP-a i to osobito zabranom približavanja i kontakta s oštećenom, udaljenjem iz zajedničkog kućanstva, obvezom javljanja policiji, a podredno da pobijano rješenje preinači u skladu s navedenim.

3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO- 78/2026-3 od 12. veljače 2026. isti vratilo.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da se okrivljenik, premda uvodno u žalbi ističe i žalbenu osnovu pogrešne primjene zakona (pravilno povrede kaznenog zakona), sadržajno žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s time da je povodom njegove žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, pobijano rješenje ispitano i po službenoj dužnosti te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi.

6. Okrivljenik nije u pravu kada u žalbi smatra da je sud prvog stupnja ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, čije postojanje u bitnome nalazi u tome da u obrazloženju pobijanog rješenja nisu izloženi valjani i konkretni razlozi u odnosu na mogućnost ostvarenja svrhe istražnog zatvora dugim blažim mjerama, konkretno, mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08., naročito kada se ima na umu da je dokazni postupak u ovom slučaju u bitnome završen, te da se tereti za jedno kazneno djelo tjelesne ozljede, bez trajnih posljedica, a što ukazuje da je produljenjem istražnog zatvora povrijeđeno načelo razmjernosti.

6.1. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je u toč. 10. u svezi toč. 9. i 8.1 obrazloženja pobijanog rješenja iznio jasne, konkretne i po ocijeni ovog žalbenog suda dostatne razloge zašto smatra da se u ovom slučaju ostvarenje svrhe istražnog zatvora ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, pa tako niti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08..

7. Okrivljenik nije u pravu niti kada u žalbi smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje na kojem temelji svoju odluku.

7. Pritom žalitelj ne osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora - osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti, konkretno, kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. KZ/11, kao niti pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud zasniva svoj zaključak o postojanju posebne istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, već samo smatra pogrešnim zaključak suda prvog stupnja da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, uz bitnu argumentaciju da je dokazni postupak u ovom slučaju završen, te da se tereti za jedno kazneno djelo tjelesne ozljede, bez trajnih posljedica, a što ukazuje da je produljenjem istražnog zatvora povrijeđeno načelo razmjernosti.

8.1. Suprotno žalitelju, imajući na umu dokaze i podatke u spisu koji ukazuju da je isti do sada već bio pravomoćno osuđen zbog počinjenja četiri kaznena djela s elementima nasilja na štetu svojih roditelja, te da kaznena sankcija koja mu je izrečena za ta djela (djelomična uvjetna osuda) očito nije polučila svoj cilj – usklađenje njegovog ponašanja sa zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela, dapače, predmetno kazneno djelo je počinio na štetu iste žrtve (majke) i to u roku provjeravanja koji mu je bio određen u sklopu izrečene djelomične uvjetne osuda, prvostupanjski sud izvodi pravilan zaključak da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na vrlo visok stupanj vjerojatnosti da bi boravkom na slobodi ponovio isto ili slično kazneno djelo, posebice kada se dodatno imaju na umu dokazi i podaci u spisu koji ukazuju da ima ozbiljne probleme s kontrolom svojih agresivnih poriva kada se nalazi pod utjecajem alkohola (naime, alkotestiranjem je kod njega utvrđena koncentracija apsolutnog alkohola u krvi od čak 2,01 g/kg).

9. Imajući na umu prirodu i brojnost navedenih okolnosti, sud prvog stupnja je ujedno pravilno zaključio da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju nipošto razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, pa tako niti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08, a čiju primjenu okrivljenik neosnovano predlaže u žalbi.

10. Naposljetku, imajući u vidu vrijeme koje je okrivljenik do sada proveo u istražnom zatvoru (od 16. prosinca 2025.), težinu kaznenog djela za koje se tereti u ovom postupku (riječ je o kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora od jedne do tri godine), kaznu, koja se prema podacima s kojima raspolaže sud, može očekivati u ovom postupku, naročito kada se ima na umu njegova ranija kaznena osuđivanost, kao i sve ranije navedene okolnosti koje ukazuju na nužnost produljenja istražnog zatvora protiv njega, žalitelj nije u pravu niti kada u žalbi sugerira da je u ovom slučaju došlo do povrede načela razmjernosti propisanog u čl. 122. st. 2. ZKP/08.

11. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, nisu utvrđene povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 valjalo odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Varaždinu 13. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke