Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-359/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić, predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nino Ćosić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika FL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Nikola Horvat i Dean Radišić u Karlovcu, radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv dopunske presude zbog ogluhe Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1015/2019 od 20. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2026.
r i j e š i o j e
I. Uvaženjem žalbe tuženika ukida se dopunska presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1015/2019 od 20. listopada 2023. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanom dopunskom presudom zbog ogluhe suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju na ime vrijednosti otuđenih stvari isplati novčani iznos od 14.599,51 eur / 110.000,00 kuna[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, u roku od 15 dana.
1.1. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 414,76 eur / 3.124,97 kuna, u roku od 15 dana.
2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), kao i zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za predaju u posjed pokretnina koje se nalaze u posjedu tuženika, podredno zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime vrijednosti otuđenih pokretnina isplati novčani iznos od 14.599,51 eur / 110.000,00 kuna, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
6. Iz stanja spisa predmeta proizlazi:
- da je tužitelj u tužbi uz primarno postavljeni tužbeni zahtjev za predaju u posjed pojedinačno naznačenih pokretnina koje se nalaze u posjedu tuženika, a koje su u vlasništvu tužitelja, postavio i objektivno eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu novčanog iznosa od 14.599,51 eur / 110.000,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, na ime vrijednosti otuđenih pokretnina, ukoliko su iste uklonjene, prodane ili sl.,
- da je prvostupanjski sud presudom zbog ogluhe poslovnog broja P- 1015/2019 od 12. ožujka 2020. odlučio o primarno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja te je naložio tuženiku da tužitelju preda u posjed predmetne pokretnine u roku od 15 dana,
- da je citirana presuda zbog ogluhe postala pravomoćna i ovršna 14. travnja 2020.,
- da je tužitelj 27. ožujka 2020. podnio zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka,
- da je tuženik 28. travnja 2020. podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za podnošenje žalbe protiv navedene presude zbog ogluhe te istovremeno i žalbu protiv presude zbog ogluhe,
- da je tužitelj 26. studenog 2021. podnio zahtjev za donošenje dopunske presude smatrajući da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o svom tužbenim zahtjevima tužitelja,
- da su rješenjem prvostupanjskog suda od 1. lipnja 2023. odbačeni kao nepravovremeni prijedlog tuženika za povrat u prijašnje stanje, kao i žalba tuženika sadržana u prijedlogu za povrat u prijašnje stanje.
7. Donoseći pobijanu dopunsku presudu zbog ogluhe prvostupanjski sud utvrđuje da je presudom zbog ogluhe poslovnog broja P-1015/2019 od 12. ožujka 2020., a koja je postala pravomoćna i ovršna 14. travnja 2020., taj sud propustio odlučiti o dijelu tužbenog zahtjeva da se tuženiku naloži isplata iznosa od 14.599,51 eur / 110.000,00 kuna, pa da je temeljem prijedloga tužitelja valjalo donijeti dopunsku presudu zbog ogluhe i naložiti tuženiku isplatu navedenog iznosa tužitelju.
8. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donosi na temelju odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a članka 155. ZPP-a i odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.).
9. Tuženik u žalbi ističe da iz stanja spisa ne proizlazi da bi tužitelj svoj zahtjev za donošenje dopunske presude postavio sukladno odredbi članka 339. stavka 2. ZPP-a odnosno u roku od petnaest dana od dana primitka presude, stoga da je prijedlog tužitelja za donošenje dopunske presude trebalo odbaciti kao nepravovremen. Također, ukazuje da sukladno odredbi članka 188. stavka 2. ZPP-a, prema kojoj tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan, nije bilo mjesta odlučivanju o supsidijarnom tužbenom zahtjevu radi isplate, s obzirom da je raniji od tih tužbenih zahtjeva već usvojen, stoga da je prijedlog tužitelja za donošenje dopunske presude trebalo rješenjem odbiti.
10. S obzirom na navedeno, tuženik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a jer je donošenjem dopunske presude zbog ogluhe prekoračen tužbeni zahtjev koji je postavljen supsidijarno, pošto je o primarno postavljenom tužbenom zahtjevu odlučeno na način da je isti prihvaćen, pa se o drugom nije trebalo ni raspravljati niti odlučivati. Stoga bi usvajanjem oba postavljena tužbena zahtjeva, a nakon što je primarno postavljeni zahtjev već usvojen i postao ovršan, prema stajalištu tuženika, došlo do pravne situacije u kojoj bi tuženik tužitelju bio dužan predati stvari u posjed, a nakon toga ili istodobno s time i platiti tužitelju novčani iznos koji podrazumijeva vrijednost tih stvari, a što da ne proizlazi iz građanskopravnog odnosa stranaka.
11. U odnosu na pobijanu odluku o troškovima postupka, tuženik ističe da tužitelj nije postavio zahtjev za naknadnom troškova postupka u primarno postavljenom tužbenom zahtjevu, stoga da nema pravo na naknadu troškova postupka.
12. Osnovani su žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje da iz stanja spisa ne proizlazi da bi tužitelj svoj zahtjev za donošenje dopunske presude postavio u roku od petnaest dana od dana primitka presude, već da je isti podnesen nakon navedenog roka iz odredbe članka 339. stavka 1. ZPP-a.
13. Naime, prema odredbi članka 339. stavka 1. ZPP-a, ako je sud propustio da odluči o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom, ili je propustio da odluči o dijelu zahtjeva, stranka može u roku od petnaest dana od primitka presude predložiti parničnom sudu da se presuda dopuni. Prema stavku 2. ako stranka ne podnese prijedlog za donošenje dopunske presude u roku iz stavka 1. toga članka, smatrat će se da je tužba u tom dijelu povučena, dok će prema stavku 3. istoga članka nepravovremeni ili neosnovani prijedlog za dopunu presude odbaciti odnosno odbiti sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća bez održavanja ročišta.
14. S obzirom na navedeno, a kako u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene procesne pretpostavke za odlučivanje o prijedlogu tuženika za donošenje dopunske presude, utvrđeno je da je prvostupanjski sud počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 339. stavka 3. ZPP-a koja je utjecala na zakonitost i pravilnost pobijane odluke.
15. Stoga će prvostupanjski sud u ponovljenom postupku, imajući u vidu odredbe članka 339. ZPP-a, prvenstveno preispitati pravovremenost prijedloga tužitelja za donošenje dopunske presude. Tek ukoliko eventualno utvrdi da su ispunjene pretpostavke za odlučivanje o predmetnom prijedlogu, prvostupanjski će sud odlučiti o ispunjenosti pretpostavki za odlučivanje o eventualno kumuliranom zahtjevu, imajući u vidu odredbu članka 188. stavka 2. ZPP-a kojom je propisano da tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan.
16. Dalje, odredbom članka 164. stavka 3. ZPP-a, propisano je da je zahtjev za naknadu troškova stranka dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima; a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba da odluči.
17. Polazeći od citirane odredbe članka 164. stavka 3. ZPP-a, prvostupanjski će sud u ponovljenom postupku ispitati i pravovremenost prijedloga tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka, na što osnovano tuženik ukazuje žalbenim navodima.
18. Nakon što prvostupanjski sud otkloni navedenu bitnu povredu parničnog postupka, donijeti će novu na zakonu osnovanu odluku.
19. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja te ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
20. O zahtjevu tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe bit će odlučeno u konačnoj odluci sukladno odredbi članka 166. stavka 3. ZPP-a.
U Rijeci 13. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Lidija Oštarić Pogarčić
