REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ĐAKOVU

Trg dr. Franje Tuđmana 2

31400 Đakovo

Poslovni broj: Pn-76/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, po sucu Petru Grguru, u pravnoj stvari tužitelja UV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po opunomoćeniku Zdenku Krstiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, zastupano po Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, pisarnica Osijek, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 16. siječnja 2026., u nazočnosti opunomoćenika tužitelja Zdenka Krstića i opunomoćenika tuženika MV, te uz javnu objavu presude, 13. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev te se nalaže tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju UV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.163,77 eura (tisuću sto šezdeset tri eura i sedamdeset sedam centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. veljače 2026. pa do isplate, po stopi po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj na glavnični iznos potražuje kamatu od 16. studenog 2021. pa do dana presuđenja.

III. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, naknaditi tužitelju UV, OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.647,20 eura (tisuću šesto četrdeset sedam eura i dvadeset centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim 13. veljače 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška preko dosuđenog iznosa.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 2. listopada 2022. i tijekom postupka navodi kako je 16. studenog 2021. sudjelovao u prometnoj nesreći kao vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka], koristeći sigurnosni pojas. Kretao se na državnoj cesti 34 između Valpova i Šaga iz smjera zapada u smjeru istoka. Ističe da je dolaskom na 7 km i 50 m 4. dionice državne ceste 34 iz odvodnog kanala uz južni rub kolnika na kolnik iskočila srneća divljač koja se kretala iz smjera juga u smjeru sjevera te je došlo do udara prednjeg lijevog osobnog automobila tužitelja u divljač, a koja je od udara odbačena uz sjeverni rub kolnika nakon čega se digla i udaljila u nepoznatom smjeru. Ukazuje da je alkotestiran – negativno.

1.1. Na vozilu su oštećeni prednji branik, prednje lijevo svjetlo s pokazivačem smjera, prednji lijevi blatobran te prednja registarska pločica s nosačem. Mjesto događaja je skicirano i fotografirano, a policijski službenik je na vozilu pronašao dlaku srneće divljači.

1.2. Ukazuje kako prema predračunu "Autodom Vidaković" popravak nastale štete iznosi 8.768,43 kune/1.163,77 eura[1] i to za limarske radove 420,00 kuna/55,74 eura, lakirerske radove 420,00 kuna/55,74 eura, za nosač fara L 502,05 kuna/66,63 eura, za prednji branik 3.231,37 kuna/428,88 eura, far 1.941,32 kuna/257,66 eura i za potrošni materijal 500,00 kuna/66,36 eura, sve uvećano za PDV 25%.

1.3. Tužitelj nadalje navodi kako se više puta bezuspješno obraćao tuženiku, a da obzirom na izloženo ima pravo na materijalnu odštetu u iznosu od 8.768,43 kune/1.163,77 eura. Podneskom od 4. rujna 2025. navodi kako za štetne događaje nastale u razdoblju od 1. lipnja 2021. do 31. svibnja 2022. odštetni zahtjevi se podnose izravno tuženiku. Na ročištu održanom 16. siječnja 2026. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da je potraživani iznos specificirao u valuti euro. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 30. studenog 2022. i tijekom postupka prvotno u cijelosti osporava pasivnu legitimaciju. Ističe da na temelju dokumentacije koju je tužitelj dostavio uz tužbu nije moguće utvrditi da je šteta nastala uslijed naleta na životinju koja predstavlja divljač u smislu odredbe članka 9. Zakona o lovstvu ("Narodne novine", broj: 99/18., 32/19., 32/20. i 127/24.), odnosno nema dokaza da je šteta na vozilu tužitelja nastala od divljači.

2.1. Tuženik nadalje osporava sadržaj Zapisnika o očevidu MUP PU Osječko – Baranjske u dijelu koji se odnosi navod na stranici 3 točka IV Zapisnika o očevidu u kojemu se navodi … osim oštećenja na vozilu i tragova dlake nalik na dlaku od srneće divljači na prednjem braniku vozila, na mjestu događaja nisu pronađeni nikakvi drugi tragovi. Osporava i visinu imovinske štete koju tužitelj potražuje tužbom te tijek zateznih kamata od dana nastanka štetnog događaja kako tužitelj potražuje tužbom. Budući da tužitelj nije popravio vozilo, te se radi o nenovčanoj materijalnoj šteti zatezne kamate u ovome predmetu, ako se utvrdi osnovanost zahtjeva, mogu teći od presuđenja do isplate. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Valja prvotno ukazati kako je na temelju rješenja Predsjednika Županijskog suda u Osijeku predmetni spis ustupljen ovome sudu od Općinskog suda u Osijeku 21. lipnja 2023.

4. U konkretnom slučaju se radi o postupku male vrijednosti iz članka 458. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11. i 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje : ZPP-a ).

4.1. Valja ukazati kako prema odredbi članka 461.a stavak 2., 9. i 10. ZPP-a u postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica. Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavak 6. i 7. navedene odredbe a nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 9. navedenog članka sud neće uzeti u obzir.

4.2. Svrha navedenih odredbi u sporovima male vrijednosti jest ubrzanje postupka i povećanje stranačke discipline.

5. Kako bi utvrdio sporne i odlučne činjenice sud je tijekom postupka pročitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu i to: odštetni zahtjev (list 4 - 5 spisa), situacijski plan i fotoelaborat naleta na divljač (list 6 - 22 spisa), predračun Autodom Vidaković Vinkovci (list 23 spisa), prilog uz podnesak tužitelja od 4. rujna 2025. (list 41 do 42 spisa) te je saslušan svjedok HV, policijski službenik koji je sačinio zapisnik o očevidu, službenu bilješku te skicu prometne nesreće.

6. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. ZPP-a kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u dosuđujućem dijelu.

7. Valja ukazati kako je tužitelj na pripremom ročištu predložio da se provede dokaz saslušanjem tužitelj i svjedoka HV iz Policijske postaje Belišće te da se provede vještačenje na okolnost visine štete, a po potrebi sasluša svjedok EV koji je sačinio predračun Autodoma Vidaković. Tuženik se osnovano protivio saslušanju tužitelja i svjedoka navodeći da iste dokaze nije predložio u tužbi. Međutim, sud je ipak na ročištu održanom 17. prosinca 2025. rješenjem odredio saslušanje svjedoka HV, policijskog službenika iz Policijske postaje Belišće. Sud je tu odluku donio sukladno i članku 461.a. stavak 2. ZPP-a jer sud smatra da tužitelj taj dokaz (saslušanje svjedoka HV) nije morao predložiti već u samoj podnesenoj tužbi, a s obzirom na sadržaj Zapisnika o očevidu, službene bilješke i skice prometne nesreće Policijske postaje Belišće, koji su mu izdani i koji su već predani uz samu tužbu, pa je isto ( njihov sadržaj ) valjalo razjasniti tijekom ovog postupka. Za ostale naknadno predložene dokaze po tužitelju sud smatra da je sukladno članku 461.a. stavak 2. ZPP-a tužitelj iste morao predložiti već u tužbi dok traženjem ostalih podataka tužitelj neće u ovom postupku moći dokazati svoje tvrdnje.

5. U članku 2. stavku 1. ZPP-a određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom članka 7. ZPP- a, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u članku 219. ZPP-a da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

5.1. Prema članku 221.a. ZPP-a određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na vozilu marke registarske oznake [registarska oznaka] u iznosu od 1.163,77 eura.

7. Sporno je da li je šteta na njegovom vozilu uzrokovana naletom divljači na vozilo u pokretu, a tuženik je, kao osiguratelj odgovornog lovoovlaštenika, pasivno legitimiran u ovoj parnici, kao će dalje biti obrazloženo.

8. Nije sporno da se 16. studenog 2021. oko 20,38 sati na cesti D34 – Slatina (D2/D69) – Donji Miholjac – Josipovac (D2) Valpovo (D517) – Josipovac (D2) dogodila prometna nesreće u kojoj je u svojstvu vozača sudjelovao tužitelj, upravljajući vozilom registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu tužitelja.

8.1. Nije sporno da je nakon te prometne nesreće na lice mjesta pozvana policija, te je uz podnesenu tužbu predan situacijski plan i fotoelaborat naleta vozila na divljač Policijske postaje Belišće, Zapisnik o očevidu Policijske postaje Belišće od 17. studenog 2021., Klasa: 211-04/21-O/11132 te službena bilješka Policijske postaje Belišće od 17. studenog 2021., Klasa: 211-04/21-O/11132.

9. Policijska patrola Policijske postaje Belišće je o štetnom događaju sačinila zapisnik iz kojeg je vidljivo kako je došlo do naleta na divlju životinju, da osim oštećenja na vozilu i tragova dlake nalik na dlaku od srneće divljači na prednjem braniku vozila, nisu pronađeni nikakvi drugi tragovi, da vozač nije bio pod utjecajem alkohola, te da kod istog nije utvrđena nikakva prekršajna odgovornost, što će se još obrazložiti.

10. Iz pribavljenih podataka Policijske postaje Belišće i fotodokumentacije je utvrđeno da je u vrijeme te sporne prometne nesreće bila noć, da se nesreća dogodila izvan naselja i da se radi o državnoj cesti broj D34, između Valpova i Šaga.

11. Također je u podacima Policijske postaje Belišće navedeno da je na tom mjestu brzina ograničena na 70 km /h te da nema odgovornosti vozača spornog vozila.

12. Isto tako je na temelju tih podataka policije utvrđeno da na lice mjesta nije izašao lovnik i da na licu mjesta nije pronađena nikakva životinja, tako niti divljač, a koja bi bila ozlijeđena ili uginula.

13. Tuženik tijekom postupka poriče da je do štete na vozilu došlo upravo naletom divljači na vozilo.

14. Člankom 965. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. - koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja - prometne nesreće, dalje: ZOO) je u stavku 1. određeno da u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze. U članku 943. ZOO- a je propisana obveza osiguratelja i isplata osigurnine.

15. Nadalje, člankom 921. ZOO-a je određeno da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

16. Člankom 922. ZOO-a ( osigurani slučaj ) je određeno u stavku 1. da je osigurani slučaj događaj prouzročen osiguranim rizikom, u stavku 2. da rizik koji je obuhvaćen osiguranjem (osigurani rizik) mora biti budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovaratelja osiguranja ili osiguranika, a u stavku 3. da je ugovor o osiguranju ništetan ako je u trenutku njegova sklapanja već nastao osigurani slučaj, ili je taj bio u nastupanju, ili je bilo izvjesno da će nastupiti, ili je već tada bila prestala mogućnost da on nastane.

17. Prema dokazima u spisu, ali i javno dostupnim podacima, tuženik je Policu osiguranja sa Ministarstvom sklopio 31. svibnja 2021., odnosno Ugovor o osiguranju za štete od divljači u prometu, a predmet tog osiguranja je između ostalog i građanskopravna izvan-ugovorna odgovornost osiguranika za štetu od divljači zbog oštećenja ili uništenja stvari treće osobe koje nastanu uslijed naleta motornog vozila na divljač ili uslijed naleta divljači na motorno vozilo.

18. Sukladno u to vrijeme važećem Zakonu o lovstvu razvidno je da Zakon o lovstvu između ostaloga svojim člankom 9. propisuje kako se i na kojim površinama ustanovljavaju lovišta, a na kojima ne, te da tako je propisano da je zabranjeno ustanovljavanje lovišta i na drugim površinama na kojima je aktom o proglašenju njihove namjene zabranjen lov, te budući da su ceste namijenjene prometu vozila, na cestama je zabranjen lov, a ceste, iako opisane granicom lovišta, nisu lovište već su površine izvan lovišta; da nadalje, člankom 45. Zakona o lovstvu propisano je između ostaloga i da se divljač na površinama izvan lovišta i na površinama na kojima je aktom o proglašenju njihove namjene zabranjen lov, zaštićuje i lovi u skladu s programom zaštite divljači kojeg donosi pravna ili fizička osoba koja koristi zemljište ili upravlja zemljištem na kojem se ne ustanovljava lovište, uz suglasnost Ministarstva nadležnog za poslove lovstva, i da konačno, isti Zakon člankom 73. između ostaloga je propisao i da ulovljena, ranjena i uginula divljač te njezini dijelovi na površinama izvan lovišta pripadaju osobi koja provodi zaštitu divljači na tim površinama; te da iz svega navedenoga razvidno je da cesta, iako se nalazi unutar lovišta, nije lovište već površina izvan lovišta na kojoj je lovoovlaštenik onemogućen u provedbi bilo kakvih mjera i radnji za zaštitu i lov divljači pa tako i za provođenje mjera sprečavanja šteta od divljači, a te mjere i radnje je obvezatna propisati i provoditi pravna osoba koja upravlja predmetnom cestom

19. Nije sporno da je tuženik prije podnošenja tužbe sudu, odbio zahtjev tužitelja za isplatu imovinske štete na vozilu, što je vidljivo iz dopisa tuženika od 8. prosinca 2021., broj predmeta: 210513422788, u kojem tuženik u bitnome ističe da je policom osiguranja obuhvaćena odgovornost lovačkih društava za štetu na vozilima od divljači, a u konkretnom slučaju nije moguće nedvojbeno utvrditi da se radi o naletu na divljač.

20. Nedvojbeno je da se predmetni štetni događaj dogodio na kolniku državne ceste D34 između Valpova i Šaga. Istoka tako, nesporno je da je na toj prometnici u vrijeme štetnog događaja bio postavljen znak opasnosti "Divljač na cesti", a koja činjenica je utvrđena iz kroki skice na listu 12 spisa.

21. Stoga je potrebno utvrditi da li tužitelj ima pravo na naknadu imovinske štete na svom vozilu, temeljem kojeg Zakona i ako da, u kojem iznosu.

22. Inače je naknada štete uređena odredbom članka 1045. ZOO-a gdje je u stavku 1. određeno da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, u stavku 2. da se predmnijeva obična nepažnja, u stavku 3. da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju i u stavku 4. da za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.

23. Člankom 1046. ZOO-a je propisano da je šteta između ostalog umanjenje nečije imovine (obična šteta ) i sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist ).

24. Prema općim pravilima ZOO-a koja reguliraju odgovornost za štetu, da bi postojala odgovornost za štetu potrebno je ispunjenje nekoliko pretpostavaka i to da postoji osoba odgovorna za štetu (štetnik) i osoba koja potražuje odštetu (oštećenik), da je štetnik počinio štetnu radnju, da je na strani oštećenika nastala šteta, da postoji uzročna veza između izvršene štetne radnje kao uzroka i određene štete kao posljedice i da postoji protupravnost štetne radnje (protivna je nekom pravnom pravilu i štetna radnja je počinjenja krivnjom štetnika).

25. Naime, iz članka 1063. ZOO-a da proizlazi da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Divljač koja se kreće cestom da predstavlja opasnu stvar.

26. Iz članka 1064. ZOO-a da proizlazi da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, dok iz odredbe članka 1067. ZOO-a proizlazi da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao izbjeći ili otkloniti, ili ako se dokaže da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti, a djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

27. Kako u konkretnom slučaju tužitelj tvrdi da je njegovo vozilo oštećeno zbog naleta na divljač, tako se primjenjuje i Zakon o lovstvu kojim je uređeno gospodarenje lovištem i divljači, te je u glavi II. Zakona o lovstvu, i to u članku 11. stavak 1. propisano da se lovište ustanovljuje prema vrsti divljači koja prirodno obitava ili se uzgaja na površinama zemljišta, prema broju divljači koja se prema mogućnostima staništa može uzgajati na tim površinama i namjeni lovišta, dok je prema odredbi stavka 2. točke 5. istog članka zabranjeno ustanovljenje lovišta na javnim cestama i drugim javnim površinama.

28. Odredbama članka 20. stavak 1. i 2. Zakona o lovstvu propisano je da na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta divljač je dužan štititi korisnik te površine, te lov divljači s površina na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta obavlja korisnik te površine ako je registriran za obavljanje lova ili može lov povjeriti registriranoj pravnoj ili fizičkoj osobi (obrtniku).

29. Prema odredbama članka 43. Zakona o lovstvu pravo lova izvršava se kao pravo i dužnost provedbe lovnogospodarskog plana, a odredbama članka 44. Zakona o lovstvu propisano je da lovnogospodarska osnova je planski akt kojim se detaljno uređuje gospodarenje, uzgoj, zaštita, lov i korištenje određenom divljači i lovištem za razdoblje od deset lovnih godina u skladu s mogućnosti staništa te brojnosti i stanjem populacije divljači koja se uzgaja u otvorenim i ograđenim lovištima.

30. Program zaštite divljači, kojim se uređuje zaštita i lov divljači na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta, prema odredbi članka 47. stavak 1. Zakona o lovstvu dužan je donijeti korisnik tih površina na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta, te ga podnijeti Ministarstvu na suglasnost.

31. U članku 76. stavku 1. Zakona o lovstvu propisano je da lovoovlaštenik, fizička i pravna osoba kojoj divljač može prouzročiti direktnu imovinsku štetu (u daljnjem tekstu: oštećenik) dužni su poduzimati sve prijeko potrebne mjere radi sprječavanja štete koju divljač može počiniti ljudima ili imovini, a u daljnjem stavku 2. istog članka propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije.

32. Nadalje, odredbom članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu štetu izričito je propisano da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

33. Tuženik se poziva upravo na članak 80. stavak 6. Zakona o lovstvu budući da ista predstavlja lex specialis u odnosu na odredbe Zakona o obveznim odnosima o objektivnoj odgovornosti. i smatra da zbog toga nije u obvezi nadoknaditi štetu tužitelju, kao i zbog toga što nije utvrđeno da se uopće radi o naletu na divljač.

34. Kod prometnih nesreća i naleta vozilom na divljač se primjenjuje i odredba članka 50. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj: 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21. - koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme nastanka prometne nesreće; - dalje: Zakon o cestama), propisano je da za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje (stavak 1.), te da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (stavak 2.).

35. Međutim, isti Zakon o cestama se ne primjenjuje s obzirom da je u konkretnom slučaju nesporno da je ta prometnica u vrijeme nastanka prometne nesreće bila označena prometnim znakom "Divljač na cesti".

36. Ističe se da odredba članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu predstavlja lex specialis za situacije kada šteta nastaje uslijed skupnog lova, dok za ostale štete od divljači po mišljenju suda nije isključena primjena pravila o odgovornosti prema općem propisu iz Zakona o obveznim odnosima.

37. Također, valja istaknuti kako prema odredbi članka 1. Zakona o lovstvu tuženik kao lovoovlaštenik gospodari lovištem što uključuje prava i obveze kao su uzgoj, zaštita, lov, korištenje divljači i njezinih dijelova, dok je prema odredbi članka 76. i 77. istog zakona dužan poduzimati mjere radi sprječavanja štete od divljači, a jedna od njih je i ograđivanje zemljišta.

38. Stoga sud smatra da prigovor promašene pasivne legitimacije kojima tuženik otklanja odgovornost za nastalu štetu, nije osnovan ( u prilog tome je i sudska praksa: Županijski sud u Rijeci, poslovni broj: Gž-1135/2023, Županijski sud u Velikoj Gorici, poslovni broj: Gž-52/2023, Županijski sud u Splitu, poslovni broj: Gž-814/2023).

39. Sud smatra da je za odgovornost osoba koje gospodare lovištima i to kao objektivna odgovornost mjerodavan je Zakon o lovstvu koji je važio u vrijeme štetnog događaja kao i opći propisi obveznog prava i to konkretno članci 1063. - 1067. ZOO- a.

40. Ovakav stav u pogledu odštetne odgovornosti osoba koje gospodare lovištima za štetu od divljači na cesti je zauzet u odluci Ustavnog suda broj U-I- 6264/2014 od 4. ožujka 2015. (Narodne novine RH broj 31/15) te odluci tog suda broj U-III-3356/2018 od 20. prosinca 2018.

41. Valja uzgredno navesti da je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019. odbijen prijedlog za ocjenu ustavnosti odredbe članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu.

42. Ustavni sud u toj odluci obrazlaže: "Predlagatelj smatra da nije uređen slučaj u kojem dođe do naleta vozila na divljač, ako se ne provodi lov i ako vozač postupa po propisima koji uređuju područje sigurnosti prometa na cestama. Ustavni sud RH napominje da iako Zakon o lovstvu ne uređuje u cijelosti tu situaciju, ne može se zahtijevati od zakonodavca da zakonom uredi sve situacije do kojih može doći u svakodnevnom životu, već je na sudskoj praksi da iznađe takva rješenja u sudskim sporovima (do kojih može doći) koja će dati odgovor na tu dilemu predlagatelja na način kojim neće prevaliti svu odgovornost na građane već će odštetnu odgovornost za štete od divljači tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti, odnosno na način kojim će pridonijeti razvoju i očuvanju prirodnog bogatstva i raspodjeli tereta odgovornosti za štetu između države, lovoovlaštenika i vozača."

43. Uz to, i odredbom članka 76. stavak 2. Zakona o lovstvu propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije.

44. Iz navedenog jasno proizlazi kako odredba članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu ne derogira odredbe Zakona o obveznim odnosima o objektivnoj odgovornosti lovoovlaštenika (odnosno njegovog osiguratelja ) kao vlasnika opasne stvari, pa se u konkretnom slučaju isti može osloboditi odgovornosti samo kako je to propisano odredbama članka 1067. ZOO-a.

45. Sud smatra da se konkretnom slučaju radi o objektivnoj odgovornosti tuženika. Budući da je šteta nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti, u konkretnim okolnostima divljač predstavlja opasnu stvar.

46. Sud sada treba u ovom postupku na temelju dokaza koji su provedeni treba utvrditi da li se radi o divljači tj. da je vozač vozila tužitelja u konkretnom slučaju naletio na divljač.

47. Svjedok HV, inače policijski službenik Policijske postaje Belišće koji je i sastavio situacijski plan i fotoelaborat naleta vozila na divljač, zapisnik o očevidu, službenu bilješku i kroki skicu prometne nesreće u svome iskazu na ročištu 16. siječnja 2026. navodi kako se prometna nesreća dogodila na državnoj cesti broj 34 između Valpova i Šaga. Prilikom dolaska na uviđaj, vozilo kojim je upravljao tužitelj nije se nalazilo na cesti, nego na betonskom mostu radi nesmetanog odvijanja prometa. Uočio je oštećenje na prednjem lijevom braniku, a na kojemu se nalazila dlaka divljači koja je izuzeta. Divljač nije zatečena na licu mjesta, ali sa sigurnošću može reći da se radilo o divljači. Navodi da divljač ne bi mogla pobjeći nakon udarca da je tužitelj vozio pri velikoj brzini, a sjeća se da se sporni događaj dogodio na cesti koja se nalazi izvan naselja, koja nije osvjetljena. Izlaskom na lice mjesta nisu se mogli utvrditi elementi prekršaja. Ostaje kod opisa događaja iz službene bilješke od 17. studenog 2021. u kojem je navedeno da je zatekao tragove dlake nalik na dlaku od srneće divljači na prednjem dijelu branika vozila. Ističe kako nije ovlaštena stručna osoba za vještačenja vrste dlake, ali obzirom na dosadašnje iskustvo može reći da se u ovome slučaju radilo o dlaci divljači, ali isto ne može sa sigurnošću tvrditi obzirom da bi isto mogao kada bi bio izrađen vještački nalaz izuzete dlake. Poznato mu je da istoga dana u studenom 2021. nije bilo organiziranog lova u okolici.

48. Sud je iskazu svjedoka povjerovao jer je dan iskreno i logično, te pogotovo što je svjedok policajac koji nije zainteresiran o ishodu ovog postupka, a radi se o službenoj osobi koja se uobičajeno u svom poslu susreće sa takvim i sličnim prometnim nesrećama na tom području, dakle ima iskustva.

49. Prema odredbi članka 230. stavak 1., 2. i 3. ZPP-a isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.

50. Istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama a dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da u pogledu javnih isprava u smislu dokazivanja važi pretpostavka vjerodostojnosti međutim dopušten je protudokaz u suprotnom.

51. Priložene dokumentacija uz tužbu i to fotoelaborat naleta vozila na divljač Policijske postaje Belišće, Zapisnik o očevidu Policijske postaje Belišće od 17. studenog 2021., Klasa: 211-04/21-O/11132 te službena bilješka Policijske postaje Belišće od 17. studenog 2021., Klasa: 211-04/21-O/11132, imaju dokaznu snagu javne isprave.

52. Sud je čitanjem zapisnika o očevidu Policijske postaje Belišće od 17. studenog 2021., Klasa: 211-04/21-O/11132, utvrdio da je u istoj policija navela slijedeće riječi: "… na kolnik je iskočila srneća divljač, koja se kretala iz smjera juga u smjeru sjevera, te je došlo do udara prednjeg lijevog dijela osobnog automobila u divljač, koja je od udara odbačena na bankinu uz sjeverni rub kolnika, nakon čega se digla i udaljila u nepoznatom smjeru …"

53. Vozač vozila nije bio alkoholiziran, što je policija jasno navela, niti je protiv njega pokrenut kakav prekršajni postupak, te sud zaključuje na temelju podataka uzetih od službene osobe - policijskog službenika da vozač vozila nije prekršio niti jednu odredbu Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20. - koji je bio na snazi u vrijeme te prometne nesreće), dakle i da se vozio brzinom manjom od dopuštene, što tuženik u ovom postupku nije ničim osporio, a što proizlazi i iz iskaza svjedoka HV.

54. Tijekom postupka je sud utvrdio da se vozač vozila u vlasništvu tužitelja je prilikom predmetnog događaja vozio oprezno, obzirom se na tom dijelu prometnice nalazi znak opasnosti od naleta na divljač. Isti se kretao prometnicom manjom brzinom od dozvoljene, upravo zbog opasnosti od naleta na divlju životinju. Na mjestu događaja tužitelj je bio alkotestiran te je utvrđeno 0,00 g/kg alkohola u organizmu. Iz zapisnika Policijske postaje Belišće vidljivo je da nije utvrđena nikakva prekršajna odgovornost tužitelja.

55. Na fotografijama koje je sačinio policijski službenik iz Policijske postaje Belišće kratko nakon nesreće se vide oštećenja na vozilu i to prednjem braniku, prednjem lijevom svjetlu s pokazivačem smjera, prednjem lijevom blatobranu te prednjoj registarskoj pločici s nosačem.

56. Vozilo tužitelja nije jako oštećeno, a životinja nije nađena na licu mjesta i to bilo ozlijeđena bilo uginula, pa je životno i logično da se onda vozač vozila nije kretao velikom brzinom jer je općepoznata činjenica da životinja svakako ugiba pri udarcu brzinom vozila od 60 km /h i više, a ovdje životinja nije nađena niti kao ozlijeđena.

56.1. Također vozilo nije teže oštećeno, što bi se dogodilo prilikom naleta na životinju većom brzinom, što je životno i logično.

57. Dakle, sud utvrđuje na osnovu podataka policije, da kod vozača vozila nije bilo nikakvog prekršaja.

58. Životno je i logično, te je i općepoznata činjenica, da do naleta vozilom na divljač uobičajeno dolazi na cestama koje se nalaze izvan naselja, kraj kojih cesta se nalaze šumarci, oranice i sl., a što je ovdje slučaj, a isto je vidljivo i iz službene dokumentacije policije konkretno priloženog fotoelaborata. Isto tako je za ukazati da iz iskaza svjedoka HV proizlazi da se državna cesta 34, a na kojoj se dogodila prometna nesreća, nalazi između dvije šume, te da je čest slučaj ovakvih prometnih nezgoda upravo na toj cesti.

59. Tuženik to ničim nije otklonio, a već je obrazloženo da se ovakvi načini nastanka štetnih događaja - štete na vozilima prilikom naleta na divljač, ne mogu isključiti samo na temelju Zakona o lovstvu, već se moraju primijeniti i odredbe Zakona o obveznim odnosima, a to iz razloga jer bi onda vlasnici vozila u većem broju slučaja sami morali namiriti štetu na vozilu, za koju štetu nisu odgovorni jer im je divljač neočekivano izletjela pred vozilo ili kraj vozila, a što onda nije niti pravedno. I ovako se iste vlasnike vozila prisiljava da vode sudske postupke kako bi ostvarili svoje pravo na naknadu imovinske štete na vozilu.

60. S obzirom na sve izneseno, sud smatra kako u konkretnom slučaju postoji odgovornost tuženika kao osiguravatelja i to na temelju članka 1066. stavka 1. ZOO- a, te kako nije utvrđen doprinos tužitelja šteti niti da bi šteta nastala isključivo radnjom tužitelja ili treće osobe, koju tuženik ne bi mogao predvidjeti ili izbjeći odnosno ne postoje okolnosti iz članka 1067. ZOO-a koje bi oslobodile tuženika navedene odgovornosti.

61. Sud je stoga utvrdio da je tuženik kao osiguravatelj sukladno sklopljenoj Polici osiguranja i Ugovoru o osiguranju od građanskopravne izvanugovorne odgovornosti prema trećim osobama svih lovoovlaštenika u Republici Hrvatskoj od 31. svibnja 2021. na temelju članka 965. Zakona o obveznim odnosima odgovara tužitelju za nastalu imovinsku štetu na vozilu.

62. U odnosu na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, valja ukazati da sud o visini iste odlučuje na temelju dokumentacije u spisu.

63. Tužitelj je naime pribavio ponudu Autodoma Vidaković iz Vinkovaca iz koje proizlazi da je iznos potreban za naknadu štete za vozilo 8.768,43 kune/1.163,77 eura.

64. Osim toga na fotografijama sačinjenim neposredno nakon prometne nezgode, a koje su sastavni dio situacijskog plana i fotoelaborata naleta vozila na divljač Policijske postaje Belišće, dakle radi se o službenoj ispravi, vidljiva su sva ta oštećenja nastala na vozilu tužitelja. Isto proizlazi i iz iskaza svjedoka HV.

65. Ističe se da tužitelj ( oštećeni ) ima pravo na naknadu štete, čak i ako nije popravio oštećenu stvar ( vozilo ) niti je imao izdatke radi popravljanja stvari.

66. Člankom 1085. ZOO-a propisano je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje kakvo je bilo prije nego što je šteta nastala (stavak 1.); ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu (stavak 2.); kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete (stavak 3.) i naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtjeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja (stavak 4.).

67. Prema članku 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, dok se prema članku 1089. stavku 2. ZOO-a visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo.

68. Odredbom članka 1090. ZOO-a propisano je da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročene štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

69. Sud smatra da je to upravo iznos od 8.768,43 kune/1.163,77 eura koji je naveden u toj Ponudi, dakle to je utvrđeni iznos imovinske štete na vozilu tužitelja.

70. Tužitelj u ovom postupku niti ne dokazuje visinu štete računom za popravak u kojem slučaju bi imao pravo na zateznu kamatu na plaćeni cijenu popravka od dana kada je popravak plaćen. Naime, dostavio je samo Ponudu za popravak vozila.

71. U konkretnom slučaju ovaj sud utvrdio je visinu štete prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke sukladno članku 1089. stavku 2. ZOO-a zbog čega tužitelj na repariranu, nema pravo na zateznu kamatu od dana štetnog događaja već od dana donošenja prvostupanjske presude ( tako i sudska praksa npr. Županijski sud u Varaždinu Gž-1031/2023 ), a kako pravilno ukazuje tuženik u odgovoru na tužbu.

72. Stoga je sud u ovom dijelu u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i to u glavničnom iznosu od ukupno 8.768,43 kune/1.163,77 eura.

73. Na dosuđeni iznos naknade štete tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu od dana presuđenja, pa do isplate, te je stoga odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

74. Kako je utvrđeno da tužitelj nema pravo na zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos od 16. studenog 2021., kao dana nastanka štetnog događaja, već tek od presuđenja, stoga je odlučeno kao u točkom II. izreke ove presude.

75. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. ZPP-a, jer tužitelj u ovom postupku sa svojim tužbenim zahtjevom uspio u pogledu novčanog iznosa s osnova glavnice, a trebalo je djelomično odbiti tužbeni zahtjev samo u dijelu u kojem je tražio tijek zakonskih zateznih kamata na glavnični iznos, s time da se radi o neznatnom neuspjehu tužitelja zbog čega nisu nastali nikakvi posebni troškovi.

76. Sud je tužitelju priznao troškove parničnog postupka sukladno s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23. – dalje: Tarifa), posebice Tbr. 48. i Tbr.52 iste, dakle 2,00 eura/bod. i to sukladno vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.163,77 eura tj. 75 bodova svaka radnja i to za slijedeće radnje: sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 150,00 eura, sastav tužbe u iznosu od 150,00 eura, sastav podneska od 4. rujna 2025. u iznosu od 150,00 eura, zastupanja na ročištima održanim 13. listopada 2025., 17. prosinca 2025. i 16. siječnja 2025. za svako ročište u iznosu od 150,00 eura, što je ukupno 900,00 eura. Nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u dijelu u kojem potražuje trošak sastava podneska od 6. veljače 2024. u visini od 25 bodova, slijedom činjenice što se ne radi o obrazloženom podnesku nego je čitanjem spisa utvrđeno da je tužitelj istim podneskom samo zatražio zakazivanje ročišta u ovome predmetu.

76.1. Tužitelj je zatražio i trošak izbivanja iz pisarnice za ukupno šest sati po 25 boda, odnosno 150 bodova. Naime, prema članku 11. stavak 1. Zakona o sudovima, predsjednik zajedničkog neposredno višeg suda će odrediti da u pojedinoj vrsti predmeta postupa drugi stvarno i mjesno nadležni sud, ako sud koji je po zakonu stvarno i mjesno nadležan zbog velikog broja predmeta koje ima u radu ne može u razumnom roku raspraviti te predmete i donijeti odluku, zbog postizanja ravnomjerne opterećenosti sudova ili zbog promjena u stvarnoj i mjesnoj nadležnosti sudova. Stavkom 2. istog članka propisano je između ostalog da će Predsjednik zajedničkog neposredno višeg suda odrediti rješenjem koji se predmeti ustupaju na suđenje drugom stvarno i mjesno nadležnom sudu.

76.2. Na temelju članka 11. stavak 4. Zakona o sudovima, u slučaju iz stavka 2. ovoga članka strankama i njihovim punomoćnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza. Odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja određeni Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata.

76.3. Prema Tarifi, određeno je u Tbr. 39. Tarife da za čekanje na raspravu ili za vrijeme vijećanja suda, za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja i sl. odvjetniku pripada naknada od 25 bodova za svaki započeti sat, ali najviše do 7 sati dnevno.

76.4. Imajući na umu citirane odredbe, a dovodeći ih u vezu sa zahtjevom opunomoćenika tužitelja, priznata je naknada:

- izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja na ročište 13. listopada 2025. na relaciji Osijek – Đakovo – Osijek u visini od 50 bodova (100,00 eura);

- izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja na ročište 17. prosinca 2025. na relaciji Osijek – Đakovo – Osijek u visini od 50 bodova (100,00 eura);

- izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja na ročište 16. siječnja 2026. na relaciji Osijek – Đakovo – Osijek u visini od 50 bodova (100,00 eura), što je ukupno 150 bodova, odnosno 300,00 eura.

76.5. Valja ukazati kako je Tbr. 39. Tarife propisano da odvjetniku pripada naknada za izbivanje iz pisarnice, ali najviše do sedam sati dnevno. Obzirom na činjenicu da putovanje javnim prijevozom u smjeru Osijek – Đakovo - Osijek okvirno traje dva sata, valjalo je prihvatiti zahtjev tužitelja za izbivanje iz pisarnice u trajanju od šest sati za ukupno tri ročišta.

76.6. 8. Zahtjevom za naknadu tužitelj potražuje trošak upotrebe vlastitog automobila (putni trošak) na relaciji Osijek – Đakovo - Osijek i to za dane 13. listopada 2025., 17. prosinca 2025. i 16. siječnja 2026. u ukupnom iznosu od 127,20 eura.

76.7. Tbr. 50. toč. 3. Tarife propisano je da za upotrebu vlastitog automobila odvjetniku pripada nadoknada u visini od 30% cijene bezolovnog benzina od 100 oktana za svaki prevaljeni kilometar.

76.8. Na dan donošenja ovog rješenja, uvidom na službenim stranicama trgovačkog društva INA d.d., medijalna cijena bezolovnog benzina od 100 oktana iznosi 1,92 eura, od čega 30% iznosi 0,58 eura. Za ukazati je da je tužitelj naknadu troška obračunavao po cijeni od 1,47 eura, od čega 30% iznosi 0,441 euro, stoga mu je toliko i priznato. Dakle, tužitelju za ukupno prijeđenih 311 kilometara priznata je naknada u iznosu od 127,20 eura, na koji iznos se ne obračunava porez na dodanu vrijednost, jer je porez već naplaćen u cijeni benzina.

77. Dakle, tužitelju je priznat parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.200,00 eura uvećano za PDV (25%) od 300,00, što iznosi 1.500,00 eura te uvećano za trošak putovanja u iznosu od 127,20 eura i trošak naknade svjedoku HV u iznosu od 20,00 eura, sveukupno iznosi 1.647,20 eura, stoga je odlučeno kao po točkama III. i IV. izreke presude.

78. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Đakovo, 13. veljače 2026.

Sudac

Petar Grgur

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, putem ovog suda na nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona. (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

Sukladno članku 467.a ZPP-a u postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (članak 335 stavak 9. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Tužitelju, putem opunomoćenika

2. Tuženiku, putem opunomoćenika