REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl. broj: Pn-2992/2021-47
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivani Marangunić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja RZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Darko Samardžija, odvjetnik u Novoj Gradiški, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73, OIB: 38922958547, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 14. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, dana 13. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju 5.273,11 eura sa zakonskom zateznom kamatom, i to:
- 449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.6.2004.
- 449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.7.2004.
- 449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.8.2004.
- 449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.9.2004.
- 332,74 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.10.2004.
- 59,77 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.11.2004.
- 90,10 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.12.2004.
- 59,77 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.1.2005.
- 59,77 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.2.2005.
- 150,76 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.3.2005.
- 59,77 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.4.2005.
- 90,10 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.5.2005.
- 59,77 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.6.2005.
- 514,72 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.7.2005.
- 1.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.8.2005.
- 1.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.9.2005., i to za razdoblje do 31.prosinca 2007. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.
II. Odbija se preostali dio zahtjeva tužitelja za isplatu 37.559,61 eura sa zakonskom zateznom kamatom, i to na:
- 1.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.6.2004.
- 1.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.7.2004.
- 1.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.8.2004.
- 1.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.9.2004.
- 449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.10.2004.
- 449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.11.2004.
- 449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.12.2004.
- 449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.1.2005.
- 449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.2.2005.
- 449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.3.2005.
- 449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.4.2005.
- 449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.5.2005.
- 449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.6.2005.
- 449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.7.2005.
- 449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.8.2005.
- 449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.9.2005.
- 449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.10.2005.
- 449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.11.2005.
- 449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.12.2005.
- 449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.1.2006.
- 449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.2.2006.
- 449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.3.2006.
- 449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.4.2006.
- 449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.5.2006.
- 449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.6.2006.
- 449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.7.2006.
- 449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.8.2006.
- 449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.9.2006.
- 449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.10.2006.
- 1.275,29 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.11.2006.
- 1.144,97 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.12.2006.
- 449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.12.2006.
- 449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.1.2007.
- 449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.2.2007.
- 449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.3.2007.
- 449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.4.2007.
- 162,65 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.5.2007.
- 119,77 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.6.2007.
- 162,65 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.7.2007.
- 119,77 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.8.2007.
- 1.063,13 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.9.2007.
- 1.449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.10.2007.
- 1.449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.11.2007.
- 1.020,70 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.12.2007.
- 977,37 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.1.2008.
- 1.449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.2.2008.
- 1.449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.3.2008.
- 1.449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.4.2008.
- 1.449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.5.2008.
- 1.449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.6.2008.
- 1.449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.7.2008.
- 1.449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.8.2008.
- 1.449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.9.2008., sve do isplate.
III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak od 1.633,85 eura sa zateznom kamatom od 14. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.
Obrazloženje:
1. Tužitelj u tužbi od 10. travnja 2007. tvrdi da je 12. travnja 2004. kao vozač osobnog automobila stradao u prometnoj nesreći kod Gračaca na državnoj cesti D1, dionica 15, kod 33+650 km. Prometnu nesreću je uslijed neprilagođene brzine kretanja vozila stanju i uvjetima kolnika prouzrokovao VZ iz [adresa], koji je upravljao osobnim automobilom marke BMW X5, reg. oznake i broja M-SC 1707 (D). S obzirom da je utvrđeno da predmetno vozilo nije registrirano u [adresa] niti osigurano, već najvjerojatnije ukradeno, tuženik je legitimiran u ovom postupku, a svoju je legitimaciju i obvezu prema tužitelju i priznao. ,Tijekom postupka, s obzirom na tuženikove isplate povukao je zahtjev za isplatu nematerijalne štete i dijela materijalne štete, a konačno postavljenim zahtjevom iz podneska od 10.10.2022. traži i dalje isplatu naknade štete na ime izgubljene zarade u ukupnom iznosu od 42.832,72 eura, i to za razdoblje od svibnja 2004. do zaključno rujna 2008.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu zahtjeva za izgubljenu zaradu jer tužitelj nije dostavio dokaze na temelju kojih bi se moglo utvrditi činjenice na koje se poziva u tužbi: podatke o poslodavcima, ugovore o radu, radnu knjižicu ili drugu odgovarajuću ispravu, adekvatne dokaze na okolnost navodno dogovorenog zaposlenja neposredno prije štetnog događaja, poreznu prijavu, odgovarajuću potvrdu poslodavca iz koje bi se vidjelo na kakvim je točno poslovima tužitelj radio prije štetnog događaja. Protivi se prijedlogu tužitelja da se na ove okolnosti kao svjedok sasluša supruga tužitelja koja nije njegov poslodavac niti je s njime radila. S obzirom na nedostatnu dokumentaciju, smatra kako niti vještačenje moglo biti izrađeno na odgovarajući način. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti.
3. Presudom Pn-5055/07 od 22.7.2015. ovaj sud je odbio tužbeni zahtjev, no Županijski sud u Zagrebu ukinuo je tu odluku ukazujući na to da je prvostupanjski sud donio odluku i o dijelovima zahtjeva koje je tužitelj tijekom postupka povukao, čemu se tuženik nije usprotivio, a u preostalom dijelu nije odlučio o zahtjevu iz podneska tužitelja od 4.2.2014. (kojeg je tužitelj postavio upravo postupajući po rješenju suda od 20.1.2014.), već o zahtjevu iz podneska od 10.7.2009. koji zbrojem pojedinačnih iznosa nije odgovarao navedenom ukupnom iznosu glavnice.
4. Ovaj je sud donio i presudu Pn-564/16 kojom je odbio zahtjev tužitelja smatrajući da tužitelj nije dostavio dokaze iz kojih se mogu utvrditi relevantne sporne činjenice i odbio izvesti predložene personalne dokaze. Županijski sud u Zagrebu odbio je presudom Gž4983/16 žalbu tužitelja, no Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem Rev-3064/16 ukinuo je obje presude upućujući ovaj sud da izvede dokaze koje je tužitelj predložio ili ih predloži, odnosno naznači jasne razloge ukoliko ih odluči odbiti, naglašavajući činjenicu da tužitelj upravo zbog posljedica štetnog događaja u razdoblju liječenja koje je trajalo šesnaest mjeseci nije bio sposoban za rad.
5. Sud je tijekom postupka pročitao zapisnik o očevidu (list 5-8 spisa), tužiteljevu medicinsku dokumentaciju, nalaz i mišljenje vještaka dr. Dragutina Križanovića (list 63), potvrde o plaći za siječanj 2004., veljaču 2004., ožujak 2004. (list 124-126), odluku o promjeni od 7.4.2005. (list 127), potvrdu o članstvu i bolesti (list 128), obračun plaće za siječanj do travnja 2006., od lipnja do rujna 2006., za prosinac 2006., za siječanj do ožujak 2007., rujan 2008. (list 124-141), potvrdu o primanju dodatnih prihoda (list 142-143), svjedodžbu tužitelja o završenom obrazovanju (list 152-154), dopis tužitelja od 19.5.2012. (list 188), ugovor o radu od 1.09.2011. (list 193-195), obrazac elektronske potvrde o porezu na dohodak za 2008. do 2011., potvrde o primanju naknade plaćanja i drugu dokumentaciju u spisu, proveo vještačenje po vještaku medicine rada dr. Viktoriji Bradić (list 138-140) i dr Astrid Bokulić (list 138-140), dr Astrid Bokulić (list 388-414, 433-436), saslušao tužitelja (list 237-238) i svjedoka PZ (list 239) i ocjenjujući rezultate provedenih dokaza po čl. 8. ZPP-a utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.
6. Nije sporna činjenica da je tužitelj u štetnom događaju 12.04.2004. teško nastradao, niti odgovornost tuženika.
7. Predmet spora zahtjev je za naknadu štete zbog izgubljene zarade, odnosno izmakle koristi za razdoblje od svibnja 2004. do zaključno rujna 2008.
8. Tužitelj tvrdi da zbog posljedica predmetnog štetnog događaja više nije u mogućnosti obavljati one poslove koje je obavljao prije štetnog događaja, da su poslovi koje po svojem zdravstvenom stanju može obavljati slabije plaćeni pa stoga traži razliku između plaće koju prima kod novog poslodavca i plaće koju je primao prije predmetnog štetnog događaja.
9. Prije štetnog događaja tužitelj je bio zaposlen, što dokazuje potvrdama – obračunima od 23.2.2004., 15.3.2004. i 14.4.2004. (list 69, 125 i 126 spisa), iz kojih proizlazi da su njegova primanja na ime plaće građevinara bila 1.316,53 eura neto za siječanj, 1.824,72 eura za veljaču i 1.205,91 eura za ožujak, ukupno 4.347,16 eura, odnosno prosječno 1.449,05 eura neto mjesečno.
10. Tuženik je na ročištu 29.5.2012. priznao tužiteljevu nesposobnost za rad prema nalazu i mišljenju dr Križanovića (list 63 spisa) iz kojeg proizlazi da kod ozljeda kakve je pretrpio tužitelj radna nesposobnost traje oko 14-16 mjeseci.
11. Nakon ozljeđivanja tužitelj je nesporno provodio dugotrajno liječenje. Prema svojim tvrdnjama, ponovo se zaposlio 16.9.2005., dakle nakon 16 mjeseci kod poslodavca KADRA Bau GmbH. Iz dokaza koje je dostavio u spis (list 129-140) proizlazi da je u razdoblju od siječnja 2006. do svibnja 2007., a nakon toga i u rujnu 2008. primao plaću od po 1.000,00 mjesečno, koja je u pojedinim razdobljima umanjivana zbog bolovanja.
12. Tužitelj nije dostavio ugovore o radu iz kojih bi se moglo utvrditi na kojim je točno poslovima, s kojim zadacima radio kod poslodavaca prije i nakon štetnog događaja, odnosno po završetku liječenja. Dostavio je samo Ugovor o radu od 1.9.2011 (list 193-195).
13. Nije sporno da tužitelj u trenutku ozljeđivanja u travnju 2004. nije bio u radnom odnosu. On tvrdi da je u to vrijeme već imao dogovoren posao, koji se nije realizirao zbog nastanka predmetne nesreće nakon koje je provodio dugotrajno liječenje. U svrhu dokazivanja ove osporene, kao i drugih spornih činjenica predložio je vlastito saslušanje i saslušanje svjedoka PZ (umjesto ranije predložene supruge AZ).
14. Iz iskaza tužitelja i svjedoka PZ proizlazi da je tužitelj otišao u Njemačku 1991. radi zaposlenja, da je odmah počeo raditi i da je radio na građevini. Tužitelj je u svom iskazu 14.10.2022. (list 237-238 spisa) ustvrdio da je prve četiri godine radio na niskogradnji sa prirodnim kamenom, kasnije kao tesar, pa predradnik poslovođa i da je kao takav raspoređivao radnike i organizirao rad, a ako bi bilo vremena, onda i fizički pomagao.
15. U iskazu 14.11.2025. (459-460) tužitelj je naveo da je ispod sebe imao 10 - 15 ljudi koje je raspoređivao na poslove, a onda i radio s njima, i to poslove zidanja, šalovanja s teškim oplatama, a nakon toga i kontrolu posla, odnosno da je vodio rad na objektu i radio fizički te poslove. Neposredno pred predmetni štetni događaj nije radio jer je poslodavac otišao u stečaj, ali je dogovorio posao kod novog poslodavca, i to isti posao kao i kod ranijega.
16. Tužitelj je iskazao da je nakon štetnog događaja bio zaposlen kao magaciner, da je izdavao mašine, zapisivao tko je što uzeo i vratio, da je radio u sjedećem položaju, da je nekada pomagao inženjeru kod narudžbe materijala, nekada geometru kod razmjeravanja. Također je iskazao da su njegovi ugovori o radu (a otkada radi u Njemačkoj promijenio je 10 -15 poslodavaca) nekada bili pisani, a nekada usmeni. Ustvrdio je i da je najdulji prekid rada između dvaju poslodavaca bio oko dva mjeseca.
17. Tužitelj je dostavio i vlastitu pisanu izjavu od 19.5.2012. (list 188) u kojoj je naveo da je prije nezgode radio kao predradnik u visokogradnji struke tesar, da je vodio poslove razmjeravanja visine i dužine po planovima, raspoređivanja radnika i dr., a poslije nezgode kao pomoćnik u visokogradnji, što mu iz zdravstvenih razloga nije bilo moguće, radi čega je 21.9.2010. počeo raditi kao "održavač magacina", da su njegovi zadaci bili čuvanje skladišta, izdavanje mašina, kontrola, vraćanje strojeva i izdavanje ostalog materijala.
18. Svjedok PZ iskazao je da je tužitelj, njegov brat, radio na poslovima tesanja, šalovanja, betoniranja i sl., s time da su obojica navela da je tužitelj bio uredno prijavljivan.
19. Činjenica da je tužitelj u Njemačku otišao upravo radi zaposlenja, da je tamo radio i da se nakon završetka liječenja ponovno zaposlio, upućuje na to da bi se tužitelj i ponovo zaposlio i u vrijeme koje je, umjesto toga zbog štetnog događaja proveo na liječenju. Ovo potvrđuje i on sam u iskazu u kojem navodi da je već imao ponudu za drugo radno mjesto, dogovor da počne raditi, no tada je došlo do predmetne prometne nesreće. Na ovo je ukazao i Vrhovni sud RH u svom rješenju Rev 3064/16, naglašavajući u svojoj odluci da se tužitelj za vrijeme liječenja koje je (nesporno) trajalo 16 mjeseci uopće nije mogao zaposliti jer nije bio sposoban za rad.
20. Drugim riječima, okolnost da tužitelj, koji je od 1991. prema svom iskazu i iskazu svjedoka PZ bio zaposlen, i koji se po završetku liječenja nakon predmetnog štetnog događaja ponovno zaposlio te je kontinuirano od tada u radnom odnosu, nameće zaključak da bi tužitelj i u spornom periodu bio zaposlen i ostvarivao zaradu, unatoč tome što u kratkom periodu prije štetnog događaja (od 19.3.2004. do 12.4.2004.) nije bio u radnom odnosu. Ovo bi značilo da tuženik odgovara tužitelju za štetu koju je pretrpio zbog činjenice da nije mogao raditi za vrijeme liječenja od posljedica nesreće koju je pretrpio krivnjom osobe za koju tuženik odgovara, po čl. 195. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima (ZOO/91).
21. Tuženik je osporio zahtjev tužitelja u osnovi i visini smatrajući da nije dostavio dokaze iz kojih bi se moglo utvrditi da su tužiteljeva primanja od ponovnog zaposlenja niža upravo zbog posljedica predmetnog štetnog događaja. Naime, tužitelj nije dostavio dokumentaciju iz koje bi se moglo pouzdano utvrditi na kojim je i kakvim poslovima, s kojim radnim vremenom radio kod poslodavca prije štetnog događaja, je li radio na poslovima koje sada zbog posljedica štetnog događaja ne može raditi te to dovesti u vezu s nižim primanjima kod novog poslodavca kod kojeg se zaposlio nakon završetka liječenja.
22. Tužitelj je za razdoblje koje je prethodilo štetnom događaju dostavio samo potvrde o neto plaći za siječanj, veljaču, ožujak 2004., iz kojih se ne može utvrditi ništa osim visine primljene plaće, broja sati te da se radi općenito o plaći građevinara, a ne i preostale dokaze koje je predlagao tuženik na kojega je pozivao i sud, kako bi bilo moguće utvrditi u kojem je tužitelj razdoblju radio i prije štetnog događaja, je li bio zaposlen na određeno ili neodređeno vrijeme, odnosno je li radio povremeno, na kojim je konkretno poslovima radio i sa kojim radnim zadacima, u kojem opsegu.
23. Iz nalaza i mišljenja vještaka medicine rada dr Viktorije Bradić sud je utvrdio da tužitelj nakon štetnog događaja nije u mogućnosti obavljati poslove predradnika na visokogradnji jer taj posao zahtijeva stalno stajanje, hodanje po stepenicama, kontrolu radnika na raznim razinama visokogradnje, da nije u mogućnosti davati radnicima adekvatne radne zadatke, komunicirati bez frustracija i napetosti zbog posljedica vezanih uz ozljedu moždanih struktura, odnosno smanjenja kognitivnih funkcija. Iz nalaza i mišljenja proizlazi također da tužitelj, koji se zaposlio 16.9.2005. na mjestu pomoćnika predradnika u visokogradnji u društvu Kadra Bau GmbH ne može raditi taj posao iz istih razloga, dok može obavljati posao upravitelja skladišta na kojem je zaposlen prema ugovoru o radu od 1.9.2011. Poslove koje je tužitelj obavljao u okviru svojih zadataka prije štetnog događaja i prema ugovorima o radu od 16.9.2005. i 1.9.2011. vještak je utvrdio iz njegovih tvrdnji tijekom postupka i njegove pisane izjave.
24. Tuženik je osporio ove činjenice, predlažući da tužitelj u svrhu njihovog dokazivanja dostavi konkretne dokaze - isprave, radnu knjižicu, očitovanje poslodavaca…, što tužitelj nije učinio, iako ih je po ocjeni suda mogao pribaviti. Vještak je prilikom izrade nalaza i mišljenja pošao ove pretpostavke da su ove tužiteljeve tvrdnje u pogledu njegovog radnog mjesta i zadataka točne i na tome utemeljio svoj nalaz i mišljenje. Objektivno je bilo moguće utvrditi samo okolnosti u odnosu na tužiteljevo zaposlenje prema Ugovoru o radu od 1.9.2011. koji je dostavio u spis (list 193-195).
25. S obzirom na tuženikovo osporavanje, tužitelj je morao dokazati da razlog primanja niže plaće nakon štetnog događaja u odnosu na plaće prije štetnog događaja leži upravo u posljedicama ozljeđivanja.
26. Kako vještak dr. Viktorija Bradić iz objektivnih razloga više nije bila u mogućnosti dopuniti nalaz i mišljenje nakon što je presuda u ovom sporu ukinuta rješenjem Rev- 3064/16, sud je odredio novo vještačenje po vještaku za medicinu rada, dr Astrid Bokulić koja je izradila pisani nalaz i mišljenje, a potom ga i usmeno opširno i jasno obrazložila na ročištu kako bi utvrdio je li tužitelj nakon štetnog događaja od 12.4.2004. i provedenog liječenja bio u stanju obavljati poslove koje je obavljao prije štetnog događaja.
27. Iz temeljitog, jasno argumentiranog nalaza i mišljenja, koji je sačinjen na temelju cjelokupne dokumentacije koja je dostavljena u spis sud je utvrdio sljedeće:
- da je nakon ozljeđivanja tužitelj proveo dugotrajno liječenje s vrlo dobrim ishodom
- da je zaostala abrevijacija lijeve noge za 4 cm koju kompenzira ortopedskim uloškom
- da zbog značajnog naginjanja razine zgloba lijevog gležnja postoji mogućnost povećanog trošenja tog zgloba
- da zbog pseudoartroze lijeve butne kosti postoji povećani rizik od novog prijeloma zbog strukturne promjene kosti
- da zbog svega navedenog tužitelj više nije sposoban za dugotrajno hodanje po ravnom, uzbrdo i nizbrdo, penjanje po stepenicama i ljestvama, stajanje, nošenje tereta preko 15 kg, tesarske radove (postavljanje skela, ograda i oplata), rad na visini
- da nije više sposoban obavljati poslove pomoćnog radnika u visokogradnji (a ne predradnika u visokogradnji).
28. Tužitelj je, naime, tijekom postupka tvrdio da je radio kao predradnik u visokogradnji. Vještakinja je na ročištu ustvrdila da je taj posao uglavnom administrativni posao, koji nije vezan za teške fizičke poslove na gradilištu, no da je posao pomoćnika u visokogradnji teški fizički posao (koji je tužitelj i opisao u svome iskazu) i da taj posao više ne može raditi jer zahtijeva stalno stajanje, hodanje po stepenicama, kontrolu radnika na raznim razinama, davati adekvatne radne zadatke, komunicirati bez frustracija i napetosti zbog smanjenje kognitivnih funkcija – koncentracije, pamćenja, povećane napetosti, depresije,
29. Činjenica da tužitelj nije dostavio ugovore o radu ili druge dokaze iz kojih bi sud mogao utvrditi koje je konkretno zadatke imao kod svojih poslodavaca, dovela je, očigledno, i do konfuzije zbog različitog nazivanja pojedinih (bitno različitih) poslova. Međutim, s obzirom na iskaz tužitelja i obrazloženje vještaka, sud je, ne inzistirajući na nomenklaturi, utvrdio da tužitelj tvrdi da je radio na poslovima pomoćnika u visokogradnji.
30. Dr Bokulić je, usmeno obrazlažući nalaz i mišljenje navela kako je za svako radno mjesto potreban opis radnog mjesta na kojem osiguranik radi, što pokazuje u kakvoj klimi radi, s kojim teretom, u kojem položaju, radi li u smjenama, je li potreban dobar vid, njuh, raspoznavanje boja, mora li imati dobru komunikaciju prilikom rada, no o tome dokaza nema, već samo anamnestički podaci.
31. Poteškoća nije samo u tome što tužitelj nije dostavio ugovore o radu ili druge isprave iz kojih bi se moglo utvrditi kojim se točno poslovima bavio, već i što je medicinska dokumentacija neredovita, odnosno nedostatna. Ovo je utvrđeno nakon usmenog obrazloženja nalaza i mišljenja vještaka:
- bez obrasca 2IN, koji opisuje poslove radne zadatke, nije moguće donijeti nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti tužitelja s obzirom na ozljede koje je zadobio
- tužitelj nije priložio dokumentaciju koja se odnosi na liječenje po fizijatru, što ukazuje da nije obavio preglede niti polazio fizikalnu terapiju, a time je smanjio mogućnost dobrog izlječenja i produljio liječenje.
- nema podatka o psihologijskom testiranju koje je nužno za dobivanje svjedodžbe o radnoj sposobnosti
- nije dostavljen zdravstveni karton iz kojeg bi se moglo utvrditi od kojih je eventualno bolesti tužitelj bolovao prije štetnog događaju, je li u periodu liječenja nakon štetnog događaja bilo liječen i od drugih komorbiditetnih bolesti
- tužitelj je dostavio samo potvrdu liječnika opće medicine u kojoj je upisano da se redovito liječio u njegovoj ambulanti, no bez dijagnoza, tijeka liječenja, terapija
- tužitelj je 2011. sklopio ugovor o radu u kojem je izjavio da je radno sposoban i da ne postoje nikakva zdravstvena oštećenja i nedostaci zbog kojeg je ograničena njegova radna sposobnost i da nije teški invalid (iako mu je od posljedica nesreće noga skraćena za 4 cm)
- iz nalaza kirurga vidljivo je da se ne tuži na tegobe, da sportske aktivnosti provodi jednom do dva puta tjedno
- što se tiče psihičkog stanja – psihijatru se javljao vrlo rijetko, odbijao piti lijekove
- nije dostavljen zdravstveni karton pa nije moguće reći niti je li prije štetnog događaja imao psihičkih tegoba i je li se liječio
- bez psihologijskog testiranja nije moguće ocijeniti njegovo objektivno stanje na psihičkom planu.
32. Na pitanje je li tužitelj nakon štetnog događaja do zaključno rujna 2008. (u utuženom periodu) mogao raditi građevinske poslove, vještakinja je odgovorila da nije mogao, neovisno o tome koje je poslove prije štetnog događaja radio. S obzirom na sadržaj dokumentacije u spisu, nalaz i mišljenje dr Bradić i dr Bokulić, sud smatra kako je ova činjenica u dovoljnoj mjeri utvrđena. Sporno je, dalje, je li tužitelj upravo te poslove radio i prije štetnog događaja, odnosno koje konkretne je poslove, u kojim uvjetima, kojem opsegu radio, koje poslove konkretno, u kojem opsegu je radio nakon štetnog događaja, kako bi se i njegov gubitak u zaradi mogao povezati upravo s posljedicama ovog štetnog događaja.
33. Iz izvedenih dokaza može se zaključiti:
- da je tužitelj prije štetnog događaja radio i primao „građevinsku plaću“ (kako je navedeno u ispravama koje je dostavio
- da je u razdoblju od siječnja do zaključno ožujka (tri mjeseca) 2004. primio prosječnu plaću od 1.449,05 eura
- da se nakon stradavanja 12.4.2004. ponovo zaposlio 16.9.2005.
- da je umeđuvremenu bio nesposoban za rad
- da je od 16.9.2005. nadalje kontinuirano zaposlen (s najduljom pauzom od oko dva mjeseca (iz tužiteljevog iskaza)
- da je u razdoblju od siječnja 2006. do svibnja 2007., a nakon toga i u rujnu 2008. primao „plaću građevinara“ od po 1.000,00 mjesečno, koja je u pojedinim razdobljima umanjivana zbog bolovanja
- da nakon štetnog događaja nije mogao raditi na poslovima koji uključuju rad na visini, penjanje, spuštanje niz stepenice, teške fizičke poslove, odnosno građevinske poslove (nalaz i mišljenje dr Bokulić)
- da je - prema svome iskazu - prije nesreće radio na upravo takvim poslovima (a prema iskazu svjedoka PZ poslove tesanja, šalovanja, betoniranja i sl.)
- da prema svome iskazu nakon nesreće radi u skladištu, pomaže kod razmjeravanja (a prema iskazu svjedoka PZ poslove lakše nego što je radio)
- da je prema svome iskazu i iskazu Svjedoka PZ tužitelj uvijek bio uredno prijavljivan, iako nekada uz ugovor o radu, a nekada ne
- da je jedini ugovor o radu koji je dostavio onaj iz 2011.
- da tužitelj nije dostavio niti precizne podatke o ranijem poslodavcu niti dokumentaciju koja se odnosila na taj radni odnos, kao niti podatke iz evidencije poreznih tijela o ostvarenim prihodima u utuženom razdoblju
- da zbog nedostatne dokumentacije i nekonsekventih rezultata personalnih dokaza nije moguće utvrditi na kojim je točno zadacima, s kojim radnim vremenom, pod kojim uvjetima tužitelj radio, vrsti i opsegu poslova (njegovi iskazi i iskaz svjedoka PZ u tom su smislu nedovoljno precizni i ne u potpunosti u skladu (svjedok ne spominje da je tužitelj raspoređivao radnike, kontrolirao njihov rad).
34. Moguće je, dakle, utvrditi da tužitelj nakon štetnog događaja ne može obavljati ranije navedene poslove, no nije moguće samo na temelju nedosljednih iskaza tužitelja i svjedoka PZ objektivno utvrditi da je upravo takve poslove ranije radio. Zbog toga nije moguće razliku u zaradi (tromjesečne zarade neposredno prije ozljeđivanja za obavljanje poslova koji nisu jasno navedeni i dokazani) i pouzdano dovesti u vezu s posljedicama štetnog događaja, niti je moguće na temelju ovako oskudne dokumentacije utvrditi visinu tako izgubljene zarade.
35. Tužitelj jest dostavio opsežnu dokumentaciju, no ona se u najvećem dijelu odnosi na razdoblje nakon štetnog događaja, troškove liječenja, medicinsku dokumentaciju i iz nje nije moguće utvrditi odlučne okolnosti vezane uz zaposlenje tužitelja iz razdoblja koje je prethodilo štetnom događaju (je li se radilo o povremenim sezonskim poslovima, poslovima na određeno ili neodređeno vrijeme, je li tužitelj radio u struci i sl.). Napominje se i da između potvrda o plaći iz 2004. i 2006. -2007. nema razlike u pogledu rubrike, u kojoj je navedeno da se radi o plaći građevinara. Bez ovih činjenica, sud nije mogao utvrditi niti osnovanost niti visinu tužbenog zahtjeva.
36. Da bi se moglo provesti financijsko vještačenje, potrebno je prije svega utvrditi da je tužitelj prije štetnog događaja radio poslove koje više ne može raditi, utvrditi za koje je točno poslove, u kojem opsegu i vrsti tužitelj primao plaće koje dokazuje, no sud to nije mogao utvrditi iz oskudnih dokaza koje je tužitelj pružio. Zbog toga je sud odbio prijedlog da se provede financijsko vještačenje, ocijenivši da za to nema dovoljno elemenata, a zahtjev za isplatu izgubljene zarade za razdoblje od 16.9.2005. (od tužiteljevog zapošljavanja nakon štetnog događaja) do isplate odbio po čl. 221.a ZPP-a.
37. S obzirom na to da je tužitelj bio nesposoban za rad u razdoblju od šesnaest mjeseci od štetnog događaja, dakle da za to vrijeme nije uopće mogao raditi, pripada mu pravo na izgubljenu zaradu (čl. 195. Zakona o obveznim odnosima/91).
38. Tužitelj konačnim tužbenim zahtjevom iz podneska od 10.10.2022. traži isplatu iznosa od po 1.449,05 eura mjesečno (umanjenu za naknade koje je u tom razdoblju primao), no kako sud nije mogao utvrditi da je razlika u plaći (ili u kojoj mjeri) posljedica ozljeđivanja, dosudio je tužitelju za to razdoblje izgubljenu zaradu do visine plaće od 1.000,00 eura, koju je prema dokazima u spisu primao u razdoblju nakon štetnog događaja, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos počevši od 10. dana u mjesecu za prethodni mjesec. Ti su iznosi umanjeni za naknade koje je tužitelj primao u tom periodu prema podacima koje je tužitelj dostavio u spis uz podnesak od 10.7.2009. zato je tužitelju dosuđeno:
1 0
- 449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.6.2004.
- 449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.7.2004.
- 449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.8.2004.
- 449,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.9.2004.
- 332,74 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.10.2004.
- 59,77 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.11.2004.
- 90,01 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.12.2004.
- 59,77 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.1.2005.
- 59,77 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.2.2005.
- 150,76 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.3.2005.
- 59,77 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.4.2005.
- 90,01 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.5.2005.
- 59,77 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.6.2005.
- 514,72 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.7.2005.
- 1.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.8.2005.
- 1.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10.9.2005., dok je preostali dio zahtjeva odbijen.
39. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 4. ZPP-a. S obzirom na kvalitativni i kvantitativni uspjeh parničnih stranaka, imajući u vidu i da je tužiteljevo sukcesivno dostavljanje dokaza doprinijelo produljenju i utjecalo na troškove postupka, sud je odlučio da svaka od stranaka snosi svoj trošak, osim troška vještačenja od ukupno 796,37 eura i troška prijevoda s njemačkog jezika prema računima koje je tužitelj dostavio od ukupno 837,48 eura koji su bili nužni za vođenje postupka, a dosuđeni su tužitelju – sveukupno 1.633,85 eura sa zateznom kamatom po čl. 151. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 13. veljače 2026.
Sudac:
Ivana Marangunić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. O žalbi, koja se podnosi pisana ovom sudu, odlučuje županijski sud.
DNA:
-pun. tužitelja
-tuženiku
1 1
