Posl. br. K-351/2024

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Azri Budalici Mijalić, uz sudjelovanje Mihaele Matić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog TI povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, poslovni broj KO-DO-274/2024 od 25. listopada 2024. zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. u vezi sa st. 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23, 36/24, dalje u tekstu: KZ/11) nakon javno provedene rasprave 12. veljače 2026., u prisutnosti Ante Vetme općinskog državnog odvjetnika u Dubrovniku i optuženika TI, **.**.2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optuženik TI, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina T i ZI rođene KI, rođenom **.**.1988. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanina Republike Hrvatske, kuhara, neoženjenog, oca jednog djeteta, sa završenom NSS, lošeg imovnog stanja, nalazi se na slobodi

k r i v  j e

I. što je 26. rujna 2024. oko 20,00 sati, u Dubrovniku, Od Pustijerne 6, u nakani da kod svoje majke ZI izazove osjećaj straha i prepasti, a nakon što joj je rekao: „Ako osramotiš mog sina“, stisnuo svoje šake jednu iznad druge i vrteći ih prema njoj aludirao da će ju ugušiti, a što je kod ZI izazvalo osjećaj straha i prepasti za njezin život,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju, opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. u svezi sa čl. 3. KZ/11.

II. Na temelju čl. 139. st. 2. u svezi sa st. 3. KZ/11 optuženik TI se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci

Na temelju čl. 56. KZ/11, optuženom TI se izriče

UVJETNA OSUDA

tako što se izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci prema optuženiku neće izvršiti, ukoliko optuženik ne počini novo kazneno djelo u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti ove presude.

III. Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 126/2019, 80/2022, 36/2024, 72/2025, dalje u tekstu ZKP/08) optuženik se obvezuje snositi troškove ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. ZKP/08 i to, paušalne troškove kaznenog postupka sukladno čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u iznosu od 50,00 eura, koje je dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude, uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske, model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-35124 (opis plaćanja: troškovi u predmetu K-351/2024), te dostaviti sudu primjerak uplatnice.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku podnijelo je ovome sudu optužnicu pod brojem K-DO-274/2024 od 25. listopada 2024., protiv optuženika TI, zbog kaznenog djela iz članka 139. st. 2. u vezi sa st. 3. KZ/11.

2. Pozvan da se očituje o optužnici, optuženik je izjavio da se ne smatra krivim.

3. U dokaznom postupku sud je sukladno čl. 431. ZKP/08 pročitao iskaz oštećene ZI kod Županijskog suda u Dubrovniku od 24. listopada 2024. (list spisa 59-61) te je pročitao i pregledao izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu s poukom uhićenika za TI Policijske postaje Dubrovnik, broj K- 269/24 od 26. rujna 2024. (list spisa 9-16) te izvod iz prekršajne evidencije za okrivljenog (list spisa 46-47). Na kraju dokaznog postupka ispitan je optuženik te je pregledan i preslušan zapisnik o ispitivanju osumnjičenika TI s pripadajućim elektronskim zapisom i snimkom kod Policijske postaje Dubrovnik od 27. rujna 2024. (list spisa 26-30). Temeljem odredbe čl. 418. st. 5. ZKP/08, pročitan je i pregledan izvadak iz kaznene evidencije za TI od 12. veljače 2026.

4. Nije sporno da su optuženik i oštećena u odnosu sin – majka, dakle bliske osobe, i da su se predmetnog događaja raspravljali, a što proizlazi iz iskaza oštećene ZI i iskaza optuženog TI.

5. Sporno je s obzirom na obranu okrivljenika, je li prijetio oštećenoj ZI da će je usmrtiti.

6. U svojoj obrani na raspravi kod ovog suda 12. veljače 2026. (list spisa 82 – 86) optuženik je naveo da to za što ga se tereti nije istina, da se raspravljao s majkom u vezi bivše supruge i djeteta, jer da ne bi dozvolio da mu itko dijete povrijedi, a i ako je nešto i rekao, rekao je u afektu, u stilu da bi za svoje dijete ubio, ali da ne bi ubio nikoga. Također, naveo je da bi volio da s njom može drugačije, nekada dođe do teških riječi, ali i da ona ima određene psihičke probleme i pije terapije.

7. Prema iskazu oštećene ZI kod Županijskog suda u Dubrovniku od 24. listopada 2024. (list spisa 59-61) predmetnog događaja je u više navrata pokušala razgovarati sa okrivljenikom kako bi on preuzeo dio odgovornosti oko kućanskih poslova, a to se odnosilo najviše na financijsku pomoć, međutim on je cijeli dan proveo u sobi, a kada je u jednom momentu došla do njegove sobe, vrata su bila zaključana, a on joj je rekao da spava. Navela je da ga je pustila da odspava do 20:00, kada ga je probudila i pokušala ponovno razgovarati s njim, kada se s drugog kata spustio okrivljenik na prvi kat, gdje se nalaze dnevni boravak i kuhinja, te joj rekao da ju mrzi i pitao ju je želi li da ju malo odvede na psihijatriju, na što mu je ona odgovorila kako bi on trebao ići na psihijatriju, a on joj je rekao da će ju, ako osramoti njegovog sina, rukama je pokazao na način da je stisnuo šake jednu poviše druge i vrteći šakama prema njoj u nekoliko navrata, što je ona shvatila da joj pokazuje da će je ugušiti. Također, navela je da joj je rekao da je neće ubiti, na način kako je to napravio njihov rođak koji je ciglom ubio majku, već da će umrijeti od njegovog maltretiranja i da je bolje da što prije umre, a kada umre da će doći na njen grob i izvršiti veliku nuždu na grobu. Navela je da je sve to izgovarao hladnokrvno, nije se derao, a to je kod nje uzrokovalo strah i uznemirenost, jer se bojala da će joj stvarno nešto loše napraviti, a i da se inače zbog njegovog ponašanja i psihičkog stanja zaključava u sobu kada ide spavati. Napomenula je da je par dana prije ovog događaja okrivljenik zbog neodgovornog ponašanja dobio otkaz u restoranu u kojem je radio.

Iz izvoda iz prekršajne evidencije za okrivljenog (list spisa 46-47) proizlazi da je okrivljenik prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti nasilja u obitelji.

8. Na temelju svih opisanih dokaza sud je utvrdio da je optuženi TI **.**.2024. oko 20,00 sati, u Dubrovniku, Od Pustijerne 6, u nakani da kod svoje majke ZI izazove osjećaj straha i prepasti, a nakon što joj je rekao: „Ako osramotiš mog sina“, stisnuo svoje šake jednu iznad druge i vrteći ih prema njoj aludirao da će ju ugušiti, a što je kod ZI izazvalo osjećaj straha i prepasti za njezin život.

9. Na temelju iskaza oštećene ZI sud je utvrdio da joj je okrivljenik rekao da ju mrzi i pitao ju je želi li da ju malo odvede na psihijatriju, na što mu je ona odgovorila kako bi on trebao ići na psihijatriju, a on joj je rekao da će ju, ako osramoti njegovog sina, rukama je pokazao na način da je stisnuo šake jednu poviše druge i vrteći šakama prema njoj u nekoliko navrata, što je ona shvatila da joj pokazuje da će je ugušiti. Također, iz njegov iskaza proizlazi da joj je rekao da je neće ubiti, na način kako je to napravio njihov rođak koji je ciglom ubio majku, već da će umrijeti od njegovog maltretiranja i da je bolje da što prije umre, a kada umre da će doći na njen grob i izvršiti veliku nuždu na grobu, a da je sve prethodno navedeno kod nje uzrokovalo strah i uznemirenost, a i da se inače zbog njegovog ponašanja i psihičkog stanja zaključava u sobu kada ide spavati. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećene jer je dan jasno i određeno te je u skladu s rezultatima provedenog dokaznog postupka te nema interesa lažno tereti okrivljenika s obzirom da je ista upozorena da je sukladno čl. 285. ZKP/08 oslobođena od obveze svjedočenja te je upozorena da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, sukladno čl. 288. ZKP/08.

Nadalje, iz izvoda iz prekršajne evidencije za okrivljenog (list spisa 46-47) proizlazi da je okrivljenik prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti nasilja u obitelji. Sud je u cijelosti prihvatio pročitane i pregledane isprave kao vjerodostojne jer nema niti jedne okolnosti koja ih dovodi u pitanje.

Iz iskaza optuženika proizlazi da se raspravljao s majkom u vezi bivše supruge i djeteta, jer da ne bi dozvolio da mu itko dijete povrijedi, a i ako je nešto i rekao, rekao je u afektu, u stilu da bi za svoje dijete ubio, ali da ne bi ubio nikoga. Također, naveo je da bi volio da s njom može drugačije, nekada dođe do teških riječi, ali i da ona ima određene psihičke probleme i pije terapije. Sud nije prihvatio obranu optuženika jer je ista neuvjerljiva, pogotovo u dijelu u kojem navodi da je rekao u afektu da bi za svoje dijete ubio, ali da ne bi ubio nikoga. Također, iskaz optuženika je u suprotnosti sa relevantnim činjenicama utvrđenim u dokaznom postupku, poglavito sa iskazom oštećene koja je iskazivala decidirano, dosljedno i upotpunjujuće te pročitanog izvoda iz prekršajne evidencije za okrivljenog (list spisa 46-47), a iz kojeg proizlazi da je okrivljenik prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti nasilja u obitelji. Slijedom navedenog, iskaz optuženika je suprotan rezultatima provedenog postupka i očito usmjeren na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti.

10. Cijeneći obranu optuženika kojom poriče počinjenje ovog kaznenog djela, te dovodeći danu obranu u korelaciju sa svim provedenim dokazima, te cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo na način na koji se tereti.

11. Kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 1. KZ/11 čini onaj tko drugome ozbiljno prijeti kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio. Člankom 139. st. 2. KZ/11 propisano je tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti, ili mu oduzeti slobodu, ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom, ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine. Člankom 139. st. 3. KZ/11 propisano je ako je kazneno djelo iz stavka 1. i 2. ovoga članka počinjeno prema službenoj ili odgovornoj osobi u obavljanju javne ovlasti ili u vezi s njezinim radom ili položajem, ili prema novinaru u vezi s njegovim poslom, ili prema odvjetniku u obavljanju njegove djelatnosti, ili iz mržnje, prema bliskoj osobi ili prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi, teže tjelesne ili duševne smetnje ili trudnoće, ili prema većem broju ljudi, ili ako je prouzročilo veću uznemirenost stanovništva, ili ako je osoba kojoj se prijeti dulje vrijeme stavljena u težak položaj, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Tijekom postupka nije sporno da su optuženik i oštećena majka i sin – članovi obitelji, odnosno bliske osobe, sukladno čl. 87. st. 9. KZ/11, pa su ostvarena obilježja iz čl. 139. st. 3. KZ/11. Nadalje, da je optuženik prijetio oštećenoj da će je usmrtiti i da je to kod nje izazvalo osjećaj straha i prepasti za njen život, proizlazi iz iskaza oštećene, a koji iskaz je sud u cijelosti prihvatio i to joj je prijetio na način da je stisnuo svoje šake jednu iznad druge, vrteći ih i prema njoj aludirao da će ju ugušiti. Sve prethodno navedeno ukazuje na to da je postupao u nakani da kod oštećene izazove osjećaj straha i prepasti, a da bi neka prijetnja bila ozbiljna, nije potrebno da osoba koja upućuje prijeteće riječi ima namjeru iste i izvršiti, već je dovoljno da su upućene riječi objektivno podobne kod osobe kojoj su upućene izazvati osjećaj straha, prepasti i uznemirenosti, a naprijed navedena radnja, na način da je stisnuo svoje šake jednu iznad druge, vrteći ih i prema njoj aludirao da će ju ugušiti, to i jest, te je optuženik očito postupao u nakani ustrašivanja i uznemiravanja oštećene, slijedom čega su optuženikovim postupanjem opisanim izrekom ove presude ostvarena sva obilježja kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. u vezi sa st. 3. KZ/11.

Dakle, iz cjelokupne materijalne građe spisa vidljiva je kaznena odgovornost optuženika TI i nedvojbeno proizlazi da je isti svojim ponašanjem u potpunosti ostvario obilježja kaznenog djela za koje ga se tereti optužnicom.

12. Člankom 23. KZ/11 propisano je da je kriv je za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog. Što se tiče subjektivnog odnosa optuženika prema kaznenom djelu, koje mu se stavlja na teret, sud smatra da je u vrijeme ispunjavanja zakonskih obilježja istog bio potpuno svjestan zabranjenih posljedica svoga postupanja, pa se zaključuje da je inkriminirane zgode postupao s izravnom namjerom. U odnosu na ubrojivost optuženika, ista tijekom postupka nije bila upitna, niti isticana kao sporna. Sud smatra da u radnjama optuženika nema isključenja protupravnosti, da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv te da je bio svjestan da je njegovo djelo zabranjeno i da ne postoji niti jedan ispričavajući razlog njegovom postupanju. Okrivljeni je kao odrasla osoba znao i bio svjestan činjenice da ukoliko stisne šake jednu iza druge i vrti ih i aludira prema oštećenoj da će ju ugušiti, da bi isto moglo izazvati osjećaj straha za vlastiti život kod oštećene. Dakle, optuženik je u vrijeme počinjenja djela bio svjestan svih zakonskih obilježja kaznenog djela, koje je počinio, te se nije nalazio u zabludi glede okolnosti koje isključuju protupravnost.

13. Nakon što je na ovaj način utvrđena odgovornost optuženika, valjalo je donijeti odluku o vrsti i visini kaznene sankcije, koju mu je potrebno izreći, imajući u vidu sve olakotne i otegotne okolnosti na njegovoj strani. Člankom 47. st. 1. KZ/11 propisano je da će pri izboru vrste i mjere kazne sud, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijeniti sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra i posljedice koje je pretrpjela žrtva, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu. Sud je uzeo u obzir, kao olakotne okolnosti na strani optuženika cijenio i to da je prema izvatku iz kaznene evidencija neosuđivana osoba, dok je otegotno okolnost njegova ranija osuđivanost zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti nasilja u obitelji. Za ovo kazneno djelo kazneni zakon propisuje kaznu zatvora od šest mjeseci do pet godina. Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, ovaj sud je optuženika za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. u svezi sa st.3. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci te mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu i odredio da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optuženik za vrijeme od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Slijedom svega navedenog, po ocjeni suda, ovakva izrečena kazneno-pravna sankcija je primjerena naprijed navedenim okolnostima te podobna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, kroz društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela jačanjem svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja. Također, ovako izrečenom uvjetnom osudom može se ostvariti svrha predviđena u čl. 41 KZ/11, jer je optuženiku dovoljno izreći kaznu bez njezina izvršenja, jer se po ocjeni suda u njezinom slučaju može očekivati da i bez izvršenja kazne ubuduće neće činiti kaznena djela niti ponoviti istovjetno kazneno djelo, a vrijeme provjeravanja od dvije godine, po ocjeni suda, dovoljno je da se kroz to vrijeme pokaže da je izrečena uvjetna osuda u cijelosti ostvarila svoju svrhu.

14. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženik se obvezuju snositi troškove ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. ZKP/08 i to, paušalne troškove kaznenog postupka sukladno čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u iznosu od 50,00 eura, koje je dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude, uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske, model HR64, IBAN:

[broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-34125 (opis plaćanja: troškovi u predmetu K-341/25), te dostaviti sudu primjerak uplatnice. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka vodilo se računa da se radi o mlađoj i radno sposobnoj osobi te s obzirom na složenost i trajanje kaznenog postupka.

15. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Dubrovnik, 13. veljače 2026.

Sutkinja

Azra Budalica Mijalić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DN-a:

- ODO u Dubrovniku na broj K-DO-274/2024,

- optuženiku TI,

- oštećenoj ZI.