REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-286/2024-60

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Patriziji Muždeka Funčić, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Marino Matić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Pisarnica Rijeka, protiv prvotuženika Lovačko društvo "OREBICA", Krk, Dr. Dinka Vitezića 1, OIB:83149865195, kojeg zastupa punomoćnica Maja Buljan Gržetić, odvjetnica u Rijeci i drugotuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB:26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić i Partneri d.o.o., Rijeka, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnice prvotuženika i zamjenika punomoćnika drugotuženika, 13. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se prvotuženiku Lovačkom društvu "OREBICA", Krk, Dr. Dinka Vitezića 1, OIB:83149865195 i drugotuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB:26187994862, da tužitelju EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, solidarno isplate iznos od 4.023,48 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 1. rujna 2021. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se prvotuženiku Lovačkom društvu "OREBICA", Krk, Dr. Dinka Vitezića 1, OIB:83149865195 i drugotuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB:26187994862, da tužitelju EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 2.488,37 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 13. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 14. svibnja 2024. protiv prvotuženika i drugotuženika (dalje: tuženika) podnio tužbu radi isplate iznosa od 4.023,48 EUR zajedno sa zateznim kamatama, u kojoj navodi da se 14. svibnja 2021. oko 18:00 sati na otoku Krku, na državnoj cesti D102 kod km oznake 15 km, dogodila prometne nezgoda. Štetni događaj da se dogodio na način da je vozač HR upravljao motornim vozilom marke Renault Talisman, reg. [registarska oznaka], kada mu je na prometnicu iskočila divljač koju isti nije mogao izbjeći te uslijed čega da je došlo do udara divljači u prednji i bočni dio predmetnog vozila. Osobno vozilo marke Renault Talisman, reg. [registarska oznaka] da je u vrijeme prometne nezgode bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja broj: 8311005313, slijedom čega da je tužitelj nakon izvršenog izvoda štete, dostavljenog računa popravka te sklapanja sporazuma o izvansudskoj nagodbi, vlasniku predmetnog vozila društvu SCORPIO d.o.o., naknadio štetu u iznosu od 4.023,48 EUR. Obzirom da se prometna nezgoda dogodila na način da je istu u cijelosti skrivila divljač, tužitelj pozivom na odredbu čl. 963. Zakona o obveznim odnosima, navodi da je stekao pravo na naknadu isplaćenog iznosa od tuženika. Također, ističe da se odgovornost drugotuženika temelji na činjenici da je u vrijeme štetnog događaja isti bio osiguratelj za štete nastale od divljači na području Republike Hrvatske temeljem police osiguranja sklopljene s Ministarstvom poljoprivrede Republike Hrvatske.

2. Prvotuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost osnove i visinu tužbenog zahtjeva te istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije, kao i prigovor zastare. Nadalje je naveo da se štetni događaj dogodio na cesti, a da cesta nije lovište već da je površina izvan lovišta, sve temeljem odredbe čl. 11. toč. 5. Zakona o lovstvu. Također je naveo da odredba čl. 80. st. 6. ZL-u propisuje da odgovornost za štetu nastalu naletom vozila na divljač prvenstveno odgovara vozač vozila, ako se utvrdi da je isti vozilom upravljao protivno odredbama propisa o sigurnosti prometa i postojećim prometnim znakovima, a lovoovlaštenik samo ukoliko se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, a što da predmetne zgode nije bio slučaj. Također, prvotuženik navodi da u konkretnom slučaju u primjenu ne dolaze niti odredbe Zakona o obveznim odnosima o opasnoj stvari, a što je potvrdila i recentna sudska praksa (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3870/2022 od 6. studenog 2023.). Prvotuženik ukazuje i na odredbe Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama koje govore u prilog odgovornosti pravne osobe koja upravlja prometnicom. Osim navedenog, prvotuženik navodi da nema nikakvih dokaza da je uzrok štetnog događaja bila divljač jer u potvrdi PP Krk divljač nije nađena na licu mjesta. U svezi istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije, navodi da prvotuženik nije vlasnik divljači već je vlasnik iste, kao dobra od interesa za Republiku Hrvatske, upravo Republike Hrvatska, a da prvotuženik postaje vlasnikom iste tek nakon njenog uginuća. Nadalje, prvotuženik ističe i prigovor isključive odgovornosti, odnosno suodgovornosti vozača za predmetni štetni događaj jer da je vozač sam skrivio predmetnu nezgodu. Prvotuženik je potom naveo da je vozač predmetnog vozila istim upravljao sukladno ograničenju te oprezno, da u tom slučaju zasigurno do naleta na životinju ne bi došlo ili da pak ne bi došlo do ovolike štete. Prvotuženik je istaknuo i prigovor nedostatka aktivne legitimacije uz obrazloženje da računalno generirana "potvrda o izvršenom plaćanju" koju je dostavio tužitelj, ne može biti dokaz o plaćanju.

3. Drugotuženik u odgovoru na tužbu ne osporava da je u vrijeme štetnog događaja i to 14. svibnja 2021., Hrvatski lovački savez, Zagreb kod drugotuženika imao zaključeno osiguranje od odgovornosti iz obavljanja djelatnosti za sve članove HLS-a i lovoovlaštenike, pa tako i za prvotuženika. Predmetnim osiguranjem sva lovačka društva/udruge osigurana su od odgovornosti isključivo za imovinsku i neimovinsku štetu koju prouzroče divlje životinje na motornim ili željezničkim vozilima i to policom osiguranja važećom od 1. svibnja 2021. do 31. svibnja 2021., broj police [broj police], na svotu osiguranja u iznosu od 9.954,21 EUR/75.000,00 kn po štetnom događaju, uz ugovoreni agregatni limit ugovora od 597.252,64 EUR/4.500.000,00 kn (gornja granica obveze za sve osigurane slučajeve nastalo unutar jedne osigurateljne godine), a koji limit da je iscrpljen u cijelosti. Slijedom iznijetog, drugotuženik navodi da je po predmetnoj polici isplatio na ime naknade štete sveukupni iznos od 617.384,11 EUR, pa da je predmetna polica prestala važiti te da štetu snosi lovoovlaštenik. Iz navedenog razloga, drugotuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije te prigovor iscrpljenosti agregatnog limita. Ukoliko sud ne prihvati istaknuti prigovor, drugotuženik također osporava osnovanost osnove i visinu tužbenog zahtjeva, sve iz razloga jer policijskim očevidom na mjestu događaja nije pronađena divljač, pa je sporno da li se radi o domaćoj ili divljoj životinji. Također, drugotuženik navodi da tužitelj pogrešno smatra da postoji solidarna odgovornost tuženika prema objektivnom kriteriju, sve dok se ne utvrdi da li je u konkretnom slučaju uopće došlo do naleta vozila na divljač, kao i dok se ne utvrdi brzina kojom se kretao osiguranik tužitelja. U svakom slučaju, navodi da prvotuženik na dan štetnog događaja nije provodio lovnu aktivnost, slijedom čega da tuženici u predmetnom slučaju ne mogu odgovarati tužitelju za nastalu štetu.

4. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvidom u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu i to potvrdu PU Primorsko-goranska, PP Krk od 25. svibnja 2021., zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, policu kasko osiguranja broj: 8311005313 i potvrdu o plaćenoj premiji ugovaratelja osiguranja društva SCORPIO d.o.o., Uvjete za kasko osiguranje motornih vozila tužitelja, prijavu i odštetni zahtjev za naknadu štete, izvid štete broj 21103200806/1, presliku vozačke dozvole vozača HR i prometne dozvole društva SCORPIO d.o.o., potvrdu o izvršenom plaćanju, obavijest drugotuženika o neosnovanom zahtjevu od 14. listopada 2021., zapisnik PU Primorsko-goranska, PP Krk od 14. svibnja 2021. zajedno sa situacijskim planom i fotografijama te dopis Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske o granici lovišta kojim upravlja tuženik zajedno sa kartom lovišta. Sud je proveo i dokaz saslušanjem svjedoka GR i svjedoka HR, izvršio je uvid u spis ovoga suda poslovni broj P- 298/2024 putem eSpis aplikacije, kao i u dostavljeni nalaz i mišljenje financijske vještakinje Dijane Tomljanović Butković te je proveo dokaz uviđajem na licu mjesta zajedno sa prometno-procjeniteljskim vještačenjem.

5. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje: ZPP), sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u cijelosti.

6. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.023,48 EUR koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku po osnovi police automobilskog kaska osiguranja broj: 8311005313, uslijed štetnog događaja, a po osnovi nastale imovinske štete na osobnom vozilu registarske oznake [registarska oznaka], koji se dogodio 14. svibnja 2021. zbog naleta vozila na divljač.

7. Među strankama nije sporna činjenica da se 14. svibnja 2021. oko 18:00 sati, dogodila prometna nezgoda na otoku Krku, na državnoj cesti D102, na način da se vozač HR kretao navedenom cestom upravljajući osobnim vozilom marke Renault Talisman, reg. [registarska oznaka], kada mu je na prometnicu iskočila životinja, a koja prometnica se nalazi unutar lovišta kojim gospodari prvotuženik.

8. Međutim, među strankama je sporan način nastanka štetnog događaja, opseg i visina štete te odgovornost tuženika. Sporna je aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika, zastara tužiteljevog potraživanja, kao i osnovanost istaknutog prigovora iscrpljenosti agregatnog limita drugotuženika.

9. Sukladno odredbi čl. 502. st. 1. ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 EUR. Budući se radi o postupku pred trgovačkim sudom te da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu u iznosu od 4.023,48 EUR, to je u konkretnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti.

10. Iz potvrde PU Primorsko-goranska, PP Krk broj: 511-09-30/06-O-35-3/2021 od 25. svibnja 2021. (list 6-7 spisa) proizlazi da se je 14. svibnja 2021. u 18:10 sati, na cesti D102 – Kraljevica (A7/D8) – Krk – Jurandvor – D103 – 104, općina Malinska – Dubašnica, na km 15 km + 0 m, dogodila prometne nesreća s imovinskom štetom u kojoj je sudjelovao HR, kao vozač osobnog vozila marke Renault Talisman, reg. [registarska oznaka], a koje vozilo je u vlasništvu društva SCORPIO d.o.o., Rijeka, osigurano kod tužitelja, broj police: [broj police]. Iz potvrde proizlazi da je oštećen prednji lijevi dio, prednji branik, ukrasna kaska, maglenke, ukrasne lajsne, lijevo kutno svjetlo sa pokazivačem smjera, lijevi blatobran te prednja lijeva vrata. Također, proizlazi da je na mjestu događaja brzina ograničenja bila 90 km/h te da za mjesto događaja vrijedi prometni znak "divljač na cesti" sa dopunskom pločom "3300", a koja se nalazi na 12 km + 700 m II. dionice, kao i da su na vozilu pronađeni tragovi dlake koji su izuzeti i pohranjeni u spisu predmeta.

11. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu PU Primorsko-goranske, PP Krk od 14. svibnja 2021., proizlazi da ispitanik HR, kao vozač predmetnog osobnog vozila prihvaća ispitivanje te da nije utvrđena koncentracija alkohola u krvi.

12. Iz zapisnika o očevidu PU Primorsko-goranske, PP Krk od 14. svibnja 2021. (list 155-159 spisa), proizlazi da je izvršen očevid na licu mjesta povodom dojave zbog osnovane sumnje da je oko 18:00 sati na DC-102, 15 kn, II. dionice, došlo do naleta osobnog automobila reg. [registarska oznaka] na divlju životinju – srnu. Uvidom u isti, ovaj sud je utvrdio da je stanje kolnika bilo suho, da je ograničenje brzine bilo 90 km/h, da je do dolaska policijskih službenika za očevid mjesto događaja izmijenjeno, na način da se vozač HR sa osobnim automobilom pomakao na obližnje ugibalište uz rub ceste nedaleko od mjesta događaja, dok da je divlja životinja otišla sa mjesta događaja, kao i da je na navedenom dijelu kolnika vrijedio prometni znak "divljač na cesti" sa dopunskom pločom "3300".

13. Uvidom u skicu mjesta događaja prometne nesreće PU Primorsko- goranske, PP Krk koja se dogodila 14. svibnja 2021. u 18:05 sati, na prometnici D-102, u kojoj je sudjelovao vozač HR sa osobnim vozilo reg. [registarska oznaka] i srneća divljač, proizlazi da je divljač (A) iskočila s desne strane predmetnog vozila (B).

14. Odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištem (lovoovlaštenika i lovozakupnika) i načela na kojima se ta odgovornost zasniva i to kao objektivna odgovornost uređena je odredbama Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18., 32/19. i 32/20.; dalje ZL), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja (14. svibnja 2021.).

15. U odnosu na dinamiku nastanka prometne nezgode, odnosno navode tuženika da je sporno je li do prometne nezgode došlo naletom vozila na divljač ili se radilo eventualno o nekoj domaćoj životinji sud je proveo dokaz saslušanjem vozača HR. U svom iskazu (list 186-187 spisa), vozač osobnog vozila marke Renault Talisman, je iskazao da se je na dan štetnog događaja kretao u smjeru Krka i nakon što je prošao skretanje za trajekt za Valbisku da mu je odjedanput sa desne strane iskočio jelen. Divljač da je bila velika te je iskazao da je imala rogove koja da je lupila u vozilo, zateturala i otišla, slijedom čega da nije stigao zakočiti. Predmetnog dana da se sjeća da je bila gužva iz kojeg razloga da nije vozio više od 40 km/h, kao i da se sjeća da je policajac na vozilu našao komade jelena sa dlakama i rekao, da je vozio brže da to ne bi bilo dobro. Ne sjeća se da li je na predmetnoj dionici bio znak upozorenja "divljač na cesti", ali iskazuje da se sjeća da je bilo sunčano te da se sa desne strane kolnika nije nalazila ograda. Vozač je izjavio da je predmetno vozilo u vlasništvu društva SCORPIO d.o.o., čiji je on direktor i koje vozilo je on osobno vozio na dan štetnoga događaja. Štetni događaj se dogodio na ravnoj dionici ceste, ali se ne sjeća da li je odmah uz cestu bila čistina, međutim, iskazuje da sjeća se da je uz cestu bilo dosta zaraslo.

16. Iz iskaza svjedoka PR (list 177-178 spisa), tajnika prvotuženika, proizlazilo bi da isti ima saznanja za štetni događaj koji se dogodio na državnoj cesti DC-102 na 15 km prije skretanja za Valbisku, kao i da na toj dionici postoji prometni znak "divljač na cesti". Navedeni svjedok nije bio obaviješten od strane policije glede štetnog događaja iz razloga jer ukoliko divljač nije pronađena na cesti, policija da u tom slučaju ne kontaktira lovačko društvo. Nema saznanja kojeg dana se točno dogodila prometna nesreća, ali iskazuje da se skupni lov inače održava samo nedjeljom te blagdanima i praznicima. Također, proizlazilo bi da prvotuženik kao lovačko društvo gospodari cijelom otokom, kao i da ima saznanja da su njegovi prethodnici tražili postavljanje ograde, ali da su od Hrvatskih cesta d.o.o. dobili odgovor da navedeno nije moguće. Iz navedenog razloga, svjedok je iskazao da je prvotuženik na tom dijelu dionice postavljao plave kartadioptere, međutim, svjedok nema saznanja da li su isti postojali, odnosno bili postavljeni u trenutku štetnog događaja. U konačnici, svjedok je iskazao da je vlasnik divljači Republika Hrvatska, a da je prvotuženik u koncesiji, odnosno da gospodari navedenim područjem, slijedom čega da je prvotuženik odgovoran za sve što se dogodi na području unutar njihovog lovišta.

17. Sud je iskaze svjedoka GR i HR u cijelosti prihvatio kao istinite, osobito jer je iskaz vozača podudaran sa izjavama koje je isti dao neposredno na licu mjesta prilikom vršenja očevida, a kako to proizlazi iz sadržaja zapisnika o očevidu od 14. svibnja 2021., zajedno sa skicom lica mjesta. Osim toga, svjedok HR je na uvjerljiv, životan i logičan način opisao dinamiku nastanka štetnog događaja i iskakivanje/istrčavanje divljači na kolnik. Imajući u vidu da je vozač vozio unutar ograničenja brzine, kao i da je nad istim izvršen alkotest, sud je zaključio da nije postojao doprinos vozača nastanku predmetnog štetnog događaja, a osobito stoga što ni policijski djelatnik dolaskom na mjesto nezgode nije poduzimao daljnja postupanja protiv vozača HR, a kako je to vidljivo i iz zapisnika o očevidu. U postupku nema dokaza da bi zbog vožnje HR bio pokrenut prekršajni postupak ili da bi protiv vozača bila izricana neka druga mjera u sklopu prekršajno pravne odgovornosti. Imajući u vidu da je građanskopravna odgovornost šira, iskaz vozača i rezultati provedenih dokaza ne stvaraju kod ovoga suda sumnju u istinitost navoda o iznenadnom iskakanju divljači koje se nije moglo predvidjeti, a niti spriječiti. Sud je stoga, s obzirom na opis predmetne dionice ceste kao i činjenicu da se iskakanje divljači dogodilo iznenada, utvrdio da nema doprinosa vozača nastanku predmetnog štetnog događaja.

18. Obzirom na to da su tuženici osporili osnovanost osnove tužbenog zahtjeva, kao i visinu istog te su prigovorili da je za nastanak predmetne prometne nezgode i štete isključivo odgovoran osiguranik tužitelja, sud je odredio izvođenje predloženog dokaza uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka prometne struke Saše Monasa, dipl. ing. prometa, čija je zadaća bila utvrditi dinamiku nastanka prometne nezgode, mogućnost izbjegavanja sudara, kao i eventualno postojanje suodgovornosti vozača za nastanak štetnog događaja te utvrditi visinu imovinske štete nastala ne predmetnom vozilu.

19. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Saše Monasa od 1. rujna 2025. (list 209-230 spisa) u bitnome proizlazi, a uzimajući u obzir obim i položaj zaostalih oštećenja na osobnom vozilu Renault Talisman, da je u predmetnoj situaciji došlo do djelomičnog čeonog izlaznog naleta na divljač, na način da je prednji krajnje lijevi čeoni dio vozila kontaktirao sa divljači. Mjesto naleta divljači, a uzimajući u obzir desne kolničke trake i položaj oštećenja na vozilu, se nalazi u neposrednoj blizini FTM (prometni znak C115 "oznaka državne ceste", 15 km, II. dionica) te na udaljenosti 2.45 m od zapadnog ruba kolnika D-102, u smjeru istoka. Uzimajući u obzir da je došlo do djelomičnog čeonog izlaznog naleta vozila marke Renault Talisman naleta na divljač, a gdje se samo jedan dio životinje nalazio unutar čeonog gabarita vozila, proizlazi da nije moguće definirati brzinu kretanja predmetnog vozila u trenutku naleta na divljač na temelju zaostalih oštećenja na predmetnom vozilu, slijedom čega da je u predmetnom nalazu i mišljenju prikazana prostorno vremenska analiza kretanja sudionika prometne nesreće u varijanti prema iskazu svjedoka HR da se kretao brzinom od 40 km/h (1.1 m/s). Za zaustavljanje osobnog vozila pri brzini od 40 km/h, a uzimajući u obzir vrijeme reakcije prosječnog vozila na opasnost od oko 0,8 s, sudski vještak zaključuje da je potreban zaustavni put od oko 19,6 m i vrijeme od oko 2,7 s. Od mjesta prelaska zapadnog ruba kolnika D-102 do mjesta naleta, sudski vještak utvrđuje da životinja u vidu srneće divljači bi prešla put od oko 2.45 km, trčanjem u vremenu od oko 0,25 s. Slijedom iznijetog, sudski vještak zaključuje da je moguće zaustavljanje predmetnog automobila prije mjesta naleta na divljač za sve brzine kretanja vozila koje su niže od 9 km/h. Iz navedenog proizlazi da vozač koji se po njegovom iskazu kretao brzinom od 40 km/h u predmetnoj situaciji nije imao tehničke mogućnosti niti poduzeti radnju kočenja prije mjesta naleta na divljač, kao niti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta. Vrijeme reakcije prosječnog vozača na opasnu situaciju u prometu koje poduzima radnje snažnog kočenja, da iznosi od oko 0,8 s, a što da je za 0,55 s više od vremena koje je proteklo od trenutka ulaska divljači na kolnik do trenutka naleta. Vrijednost osobnog automobila marke Renault Talisman, reg. [registarska oznaka], na dan štetnog događaja, a prema stanju vozila neposredno prije štete, sudski vještak utvrđuje da bi iznosila 12.736,66 EUR (PDV je uključen u 50% iznosa jer je vlasnik pravna osoba). Također, sudski vještak je utvrdio da je šteta na predmetnom vozilu djelomična iz razloga jer je cijena popravka istog manja od 70% vrijednosti vozila na dan nastanka štete, kao i da visina imovinske štete na predmetnom vozilu iznosi 4.023,48 EUR.

20. Sukladno tom nalazu i mišljenju sudskog vještaka, kao i usmenom nalazu i mišljenju sudskog vještaka danog na ročištu održanom 16. prosinca 2025., (list 281- 283), ovaj sud utvrđuje kao odlučnu činjenicu da se u konkretnom slučaju radilo o djelomičnom izlaznom čeonom naletu, slijedom čega je na divljač prešao dio kinetičke energije vozila. Uzimajući u obzir da se pronađena oštećenja na predmetnom vozilu nalaze na krajnje lijevoj četvrtini širine vozila te uzimajući u obzir da je odrasla srneća divljač dužine od cca 1,3 m – 1,4 m, da je u konkretnoj situaciji došlo do kontakta prednjeg lijevog dijela vozila u zadnju trećinu tijela srneće divljači, kao i uzimajući u obzir da odrasla srneća divljač ima masu od oko 30 kg i da je njena konstitucija udova slabija od konstitucije donjih udova odraslog čovjeka, da bi bilo za očekivati da je brzina kretanja predmetnog vozila u trenutku naleta bila veća od 60 km/h, da bi u tom slučaju moglo doći do amputacije udova srneće divljači. Obzirom, da je u konkretnom slučaju došlo do djelomičnog čeonog izlaznog naleta, a ne punog, sudski vještak je iskazao da u tom slučaju nije moguće definirati brzinu kretanja vozila. Također, sudski vještak je iskazao da se ne može izjasniti kolika je bila širina pojasa između ceste i raslinja u trenutku štetnog događaja, odnosno da li je srneća divljač bila vidljiva svjedoku u trenutku prije nego li je ušla na predmetni kolnik. Vještak iskazuje da je u svom nalazu i mišljenju napravio izračun da je u ovoj prometnoj situaciji opasnost za svjedoka nastala u trenutku kada je divljač prešla preko zapadnog ruba kolnika, kao i da je od prelaska istog do mjesta naleta divljač u trčanju prešla put od oko 2.45 m u vremenu od 0,25 s.

21. Iako je prvotuženik ustrajao kod primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka jer je smatrao da je nalaz i mišljenje sudskog vještaka nekritički i pristrano sastavljen i obrazložen, isti nije predložio provođenje novog prometnog vještačenja.

22. Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka prihvatio jer je isti sačinjen prema pravilima struke te je sudski vještak isti stručno, logično i objektivno obrazložio. Također, vještak je u svom pisanom nalazu i mišljenju, a potom i usmeno, detaljno, stručno i uvjerljivo odgovorio na postavljenu zadaću, kao i na pitanja i na primjedbe prvotuženika, posebno u dijelu kada je na hipotetsko pitanje prvotuženika detaljno obrazložio da bi u slučaju da je brzina kretanja vozila bila veća od 60 km/h, vjerojatno došlo do amputacije udova srneće divljači. Prema tome, a uzimajući i u obzir da je navedenog dana bila gužva, a koja situacija je česta na predmetnoj dionici na otoku Krku, sud je iz provedenog dokaznog postupka utvrdio da je brzina osobnog vozila Renault Talisman bila niža od 60 km/h, odnosno da se isto kretalo unutar ograničenja brzine od 90 km/h. Istaknutim prigovorima, kao niti primjedbama prvotuženik nije doveo u sumnju ova utvrđenja niti kompetencije vještaka, slijedom čega ovaj sud ocjenjuje da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 261. st. 2. ZPP-a.

23. Sukladno navedenom, neosnovan je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije utemeljen na naprijed obrazloženoj tvrdnji da je za nastanak predmetne prometne nezgode isključivo ili djelomično odgovoran osiguranik tužitelja.

24. U odnosu na tvrdnju prvotuženika da se na dan štetnog događaja nije provodio skupni lov pa da u tom slučaju prvotuženik ne bi bio odgovoran za nastanak štete, valja istaći da temeljem odredbe čl. 80. st. 6. ZL-u za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi ili lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Međutim, ako je do štete na vozilu došlo naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.; dalje: ZOO), sve u smislu odredbe čl. 76. st. 2. ZL-u koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako tim zakonom nije propisano drukčije. S obzirom na to da je divljač koja se kreće na javnoj cesti opasna stvar, to u slučaju kada je do štete u lovištu došlo naletom vozila na divljač, a nije se provodio lov, lovoovlaštenik odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu odredbi čl. 1063. i 1064. ZOO-a, dok se prema odredbama čl. 1067. st. 2. i 3. navedenog Zakona može osloboditi odgovornosti u potpunosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika (ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti) ili djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. Pri tome, ovaj sud napominje da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019. dao svoje mišljenje o zakonskom rješenju čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu i odštetnoj odgovornosti za štete od divljači koje treba tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti.

25. U odnosu na tvrdnju prvotuženika da divljač nije opasna stvar, valja istaći da prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u nizu odluka (Rev 1057/14 od 5. prosinca 2017., Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019., Rev-352/2022 od 5. travnja 2022., Rev-166/2024 od 24. rujna 2024. i Rev-1542/2024 od 26. veljače 2025.), divljač na cesti predstavlja opasnu stvar i to neovisno o tome provodi li se lov ili ne, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. Stoga, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj u smislu čl. 964. st. 1. ZOO-a) i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama čl. 1063. -1067. ZOO-a u vezi čl. 76. st. 2. ZL-u.

26. Također, premda prvotuženik nije vlasnik lovišta i divljači (divljač se smatra javnim dobrom), u ovom slučaju s obzirom na njegove ovlasti, prava i obveze kao koncesionara ili zakupnika lovišta, može mu se priznati takvo svojstvo posredno u smislu odgovornosti za ovu štetu sukladno odredbi čl. 1064. ZOO-a.

27. Nadalje, podredno se napominje da je odredbom čl. 80. st. 6. ZL-a propisano da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. U slučaju pak kada je došlo do štete na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov (što tuženik nije ni tvrdio), za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.; dalje: ZOO). Odredbom čl. 76. st. 2. ZL-a propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ZL-u ne propisuje drugačije.

28. Prema tome, budući da ZL-u kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na motorno vozilo izlijetanjem na javnu cestu, u situaciji kada se nije provodio lov, tada valja primijeniti odredbe ZOO-a kojima se uređuje odgovornost za štetu. Pri tome, ovaj sud napominje da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019. dao svoje mišljenje o zakonskom rješenju odredbe čl. 80. st. 6. ZL-a i odštetnoj odgovornosti za štete od divljači koje treba tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti.

29. Slijedom navedenog, na odgovornost lovoovlaštenika za štetu koju divljač počini na javnoj cesti primjenjuju se odredbe čl. 1064. - 1067. ZOO-a kojim je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari jer je prema stajalištu sudske prakse divljač na cesti opasna stvar. Tim odredbama je propisano da za štetu od opasnih stvara odgovara njezin vlasnik (čl. 1064. ZOO-a), odnosno, umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili koja je inače dužna da je nadgleda. Kako je divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu (čl. 3. ZL-a), to za štetu od divljači odgovara osoba koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije (lovoovlaštenik). Odgovornost lovoovlaštenika je objektivna odgovornost, po načelu kauzaliteta, a teret dokazivanja ekskulpacijskih razloga za oslobođenje odgovornosti za štetu iz čl. 1067. ZOO-a je na tuženiku.

30. Prema odredbi čl. 1063. i čl. 1064. ZOO-a šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik. Odredbom čl. 1067. ZOO- a propisano je da se vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti te ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Vlasnik se može osloboditi odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. Nadalje, odredbom čl. 963. st. 1. ZOO- a propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Odgovornost osoba koje gospodare lovištem, a time i tuženika, utvrđuje se prema propisima Zakona o lovstvu, a u slučaju kad nije bilo nepravilnog postupanja vozača i kada šteta nije nastala zbog provođenja lova, na rješenje upućuje odredba čl. 76. st. 2. ZOL-a odnosno primjena odredaba Zakona o obveznim odnosima prema kojoj se divljač na javnoj cesti smatra se opasnom stvari, a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik sukladno odredbi čl. 1064. ZOO- a.

31. Dakle, tuženici tijekom dokaznog postupka nisu dokazali da su se ostvarile pretpostavke iz odredbe čl.1067. st. 2. i 3. ZOO-a, odnosno nisu dokazali osnovanost svojih tvrdnji na kojima temelje prigovor promašene pasivne legitimacije. Sukladno svemu navedenom, ovaj sud temeljem rezultata provedenog dokaznog postupka utvrđuje da su tuženici odgovorni za nastanak predmetnog štetnog događaja te shodno tome da su dužni tužitelju naknaditi utuženi iznos.

32. U odnosu na navod tuženika da cesta ne predstavlja lovište već da tek nakon ulova postaje vlasništvo lovačkog društva, sud utvrđuje da isti nije relevantan, jer se ista dogodila unutar područja kojim upravlja tuženik. Međutim, sve i da se ista dogodila na cesti, odnosno izvan granica lovišta, navedena okolnost ne bi bila odlučna jer se odgovornost lovoovlaštenika proteže i na štete nastale na cestama koje se nalaze u blizini lovišta u situacijama kad divljač koja je uzrokovala štetu potječe iz lovišta kojim upravlja lovoovlaštenik.

33. Nadalje, navod prvotuženika da je isti pravovremeno tražio postavljanje ograde od nadležne pravne osobe koja gospodari predmetnom prometnicom, sud je utvrdio irelevantnim. Sukladno odredbi čl. 50. st. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11.,18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 114/22., 4/23. i 133/23; dalje ZC) propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje te se ta zakonska odredba ne odnosi na odgovornost lovoovlaštenika (tuženika) nego na pravnu osobu koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionara, a što proizlazi iz stavka 2. istoga članka ZC-a kojom je određeno da po toj osnovi (dakle, po osnovi krivnje) za štetu odgovara pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar i to ako na zahtjev osobe koja gospodari lovištem javnu cestu nije označio prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

34. Nije sporno da je tužitelj utuženi iznos od 4.023,48 EUR isplatio svom osiguraniku društvu SCORPIO d.o.o. kao vlasniku predmetnog vozila, što proizlazi iz dostavljene potvrde o izvršenom plaćanju (list 57 spisa) i ovjerene potvrde dostavljene od Agram banke d.d. od 17. listopada 2024. (list 151 spisa) pa su isplatom te naknade na tužitelja kao osiguratelja po samom zakonu do visine isplaćene naknade prešla sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu (čl. 963. ZOO-a). Dakle, aktivna legitimacija tužitelja proizlazi iz citirane zakonske odredbe kojom je regulirana zakonska personalna subrogacija (a o kojoj je u konkretnom slučaju riječ) kao pravo osiguratelja da isplatom naknade iz osiguranja stupi u pravni položaj osiguranika. Isplatom naknade osiguranik gubi, a osiguratelj stječe u visini isplaćene naknade aktivnu obvezno pravnu legitimaciju prema štetniku, te time osiguratelj postaje i aktivno procesno legitimiran, tj. stječe ovlaštenje pokrenuti postupak protiv štetnika (legitimatio ad processum). Slijedom iznijetog, sud je ocijenio neosnovanim istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

35. Također je ocijenjen neosnovanim i istaknuti prigovor zastare prvotuženika, budući da je osiguranik saznao za visinu štete trenutkom ispostavljanja računa popravka (4. lipnja 2021.) te sklapanjem sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 8. lipnja 2021. (list 55-56 spisa), a od toga dana do podnošenja tužbe 14. svibnja 2024. nije protekao subjektivni trogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 230. st.1 ZOO- a, kao niti objektivni petogodišnji zastarni rok od dana kada je šteta nastala, (čl. 230. st.2 ZOO-a), sve primjenom odredbe čl. 234. st. 6 ZOO-a.

36. Nadalje, ovaj sud je istaknuti prigovor drugotuženika o iscrpljenosti agregatnog limita osiguranja, kao i prigovor promašene pasivne legitimacije, ocijenio neosnovanim. Iz provedenog dokaznog postupka, utvrđeno je da je štetni događaj nastao 14. svibnja 2021., u razdoblju važenja police osiguranja od odgovornosti sklopljene između prvotuženika i drugotuženika te u vrijeme kada agregatni limit osiguranja nije bio iscrpljen.

37. Iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje Dijane Tomljenović Butković iz parničnog postupka koji se vodio pred ovim sudom posl.br. P-298/2024 od 26. veljače 2025, a koji prileži ovom spisu (list 257-273 spisa) i koji je sud cijenio sve temeljem odredbe čl. 7. i čl. 8. ZPP-a, proizlazi da je ugovoreni agregatni limit po polici osiguranja od odgovornosti iz obavljanja djelatnosti za sve članove HLS i lovoovlaštenike broj 078700078616 od 30. travnja 2021. važećom od 1. svibnja 2021. do 31. svibnja 2021., iscrpljen te da je sveukupno isplaćen iznos od 617.366,11 EUR/4.651.544,96 kn, s time da je zadnje plaćanje po predmetnoj polici izvršeno 30. prosinca 2021.

38. Među strankama nije sporno da se predmetni štetni događaj dogodio 14. svibnja 2021., kao i da je drugotuženik 14. listopada 2021. (list 68 spisa) obavijestio tužitelja o neosnovanosti njegovog zahtjev za isplatu povodom predmetnog štetnog događaja, dakle, u trenutku kada agregatni limit nije bio upitan. Međutim, neovisno o navedenom, prema stavu ovog suda, za ocjenu postojanja obveze osiguratelja je odlučno stanje osigurateljnog pokrića u trenutku nastanka osiguranog slučaja. Postojanje i opseg obveze osiguratelja, kao i primjena ugovorenih limita osiguranja, ocjenjuju se prema stanju u trenutku nastanka osiguranog slučaja, dok kasnije iscrpljenje agregatnog limita ne može imati retroaktivni učinak na ranije nastale obveze osiguratelja. Slijedom navedenog, prema stavu ovog suda, činjenica kasnijeg iscrpljenja agregatnog limita osiguranja (konkretno 30. prosinca 2021.), do kojeg je došlo nakon nastanka predmetnog štetnog događaja, ne može isključiti obvezu drugotuženika za štetu koja je nastala u vrijeme važenja police i u okviru tada raspoloživog osigurateljnog pokrića. Kako je drugotuženik u vrijeme štetnog događaja bio osiguratelj po važećoj polici koja je pokrivala predmetni rizik, sud je ocijenio neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije, kao i prigovor iscrpljenosti agregatnog limita drugotuženika.

39. Iz tako utvrđenih okolnosti nastanka štetnog događaja sud je utvrdio da se prometna nezgoda dogodila na području kojim gospodari prvotuženik, da je nezgoda prouzrokovana istrčavanjem divlje životinje na cestu, kao i da ne postoje okolnosti prema kojima bi se tuženici mogli osloboditi odgovornosti za štetu. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da u konkretnom slučaju postoji odštetna odgovornost tuženika koji se te odgovornosti nije oslobodio dokazivanjem osnovanosti svojih prigovora.

40. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tužitelj opravdano svom osiguraniku isplatio utuženi iznos, a posljedično tome i osnovano postavio zahtjev po osnovi zakonske subrogacije prema tuženicima, slijedom čega je primjenom odredbe čl. 963. st. 1. ZOO-a, u vezi s odredbom čl. 1063., čl. 1064. i čl. 1066. st. 1. ZOO-a, odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

41. Kako su na osiguratelja prešla sva osiguranikova prava prema osobi koja je odgovorna za štetu tako je na njega prešlo i pravo potraživati od tuženika zateznu kamatu na isplaćeni iznos koji je dospio u trenutku kada je tužitelj izvršio isplatu svom osiguraniku, odnosno 31. kolovoza 2021. (čl. 1086. ZOO-a, u vezi s čl. 963. st. 1. ZOO- a). Stoga je prihvaćen i tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, budući se radi o zahtjevu s osnova naknade štete primjenjuje se stopa zateznih kamata koja se određuje za ostale odnose.

42. Sud je odbio dokazni prijedlog prvotuženika za saslušanjem svjedoka policijskih službenika koji su obavili očevid, smatrajući isti irelevantnim za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva zbog čega je isti odbijen raspravnim rješenjem od 16. prosinca 2025. te smatrajući činjenično stanje predmeta dovoljno utvrđenim. Također, s obzirom na utvrđenu činjenicu izvršene isplate po kasko osiguranju, sud je ocijenio suvišnim i provođenje financijskog vještačenja, kao i biološkog vještačenja dlake obzirom na utvrđenu uzročno posljedičnu vezu između udara u divljač i nastalih oštećenja. Sud se tijekom postupka rukovodio pravilom po kojem je dužan provesti postupak bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova (čl. 10. ZPP- a).

43. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj koji je u cijelosti uspio u sporu u kojem je zastupan po punomoćniku odvjetniku ima pravo na naknadu troškova sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23; dalje: Tarifa) i to prema vrijednosti predmeta spora za: sastav tužbe od 14. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. toč. 1.), za zastupanje na ročištu 10. listopada 2024., 9. travnja 2025., 1. srpnja 2025. i 16. prosinca 2025., svaki u iznosu od 200,00 EUR te za sastav obrazloženog podneska od 2. listopada 2025., odnosno ukupan iznos od 1.200,00 EUR, što zajedno sa PDV-om 25% od 300,00 EUR (Tbr. 46.), sveukupno iznosi 1.500,00 EUR.

44. Tužitelju je priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 56,62 EUR, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23.) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19. i 92/21.) te trošak prometnog vještačenja u iznosu od 931,75 EUR. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka nije osnovan. Naime, tužitelju ne pripada trošak dolaska sudskog vještaka na ročište 16. prosinca 2025. u iznosu od 202,20 EUR već trošak u iznosu od 37,75 EUR.

45. Slijedom navedenog, sud je obvezao prvotuženika i drugotuženika da tužitelju solidarno naknade prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.488,37 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 13. veljače 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a i čl. 151. st. 3. ZPP-a te je odlučio kao u toč. II. izreke ove presude.

Rijeka, 13. veljače 2026.

Sutkinja

Patrizia Muždeka Funčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl.354. st. 2. toč. 3. ZPP-a (čl.467. st. 1. ZPP-a).