REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

GUNDULIĆEVA 27

21000 SPLIT

Pr-1032/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mario Skejić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, Split, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 21. siječnja 2026. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, a u izočnosti tuženika, dne 13. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1. 7. 2018. do 30. 9. 2024. u ukupnom iznosu od 347,94 EUR neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

- 11,41 EUR koja teče od 15. kolovoz 2018.

- 9,16 EUR koja teče od 15. rujan 2018.

- 9,16 EUR koja teče od 15. listopad 2018.

- 11,41 EUR koja teče od 15. siječanj 2019.

- 6,90 EUR koja teče od 15. travanj 2019.

- 0,13 EUR koja teče od 15. svibanj 2019.

- 13,67 EUR koja teče od 15. lipanj 2019.

- 2,39 EUR koja teče od 15. srpanj 2019.

- 4,65 EUR koja teče od 15. studeni 2019.

- 2,39 EUR koja teče od 15. siječanj 2020.

- 11,41 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

- 15,93 EUR koja teče od 15. svibanj 2020.

- 20,44 EUR koja teče od 15. lipanj 2020.

- 4,65 EUR koja teče od 15. listopad 2020.

- 0,13 EUR koja teče od 15. prosinac 2020.

- 6,90 EUR koja teče od 15. siječanj 2021.

- 2,39 EUR koja teče od 15. travanj 2021.

- 15,93 EUR koja teče od 15. lipanj 2021.

- 2,39 EUR koja teče od 15. srpanj 2021.

- 13,67 EUR koja teče od 15. kolovoz 2021.

- 2,39 EUR koja teče od 15. rujan 2021.

- 4,65 EUR koja teče od 15. studeni 2021.

- 0,13 EUR koja teče od 15. siječanj 2022.

- 15,93 EUR koja teče od 15. ožujak 2022.

- 0,13 EUR koja teče od 15. travanj 2022.

- 14,60 EUR koja teče od 15. listopad 2022.

- 9,00 EUR koja teče od 15. ožujak 2023.

- 19,00 EUR koja teče od 15. travanj 2023.

- 19,00 EUR koja teče od 15. svibanj 2023.

- 3,00 EUR koja teče od 15. srpanj 2023.

- 15,00 EUR koja teče od 15. kolovoz 2023.

- 1,00 EUR koja teče od 15. rujan 2023.

- 9,00 EUR koja teče od 15. listopad 2023.

- 3,00 EUR koja teče od 15. siječanj 2024.

- 17,00 EUR koja teče od 15. svibanj 2024.

- 35,00 EUR koja teče od 15. lipanj 2024.

- 15,00 EUR koja teče od 15. listopad 2024. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1. 1. 2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 1. 1. 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

II. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.087,50 eura na račun punomoćnika tužitelja odvjetnika Maria Skejića koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], s kamatama koje teku od 13. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dne 11. kolovoza 2023. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate razlike naknade troškova prijevoza. U tužbi se navodi da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu inženjera medicinske radiologije na Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju te ima prebivalište na adresi [adresa], koja je udaljena više od 2 km od mjesta rada. Sukladno tarifnoj zoni trgovačkog društva Promet d.o.o., autobusna postaja koja je najbliža tužiteljevom mjestu prebivališta pripada I. tarifnoj zoni, za koju prema cjeniku mjesečna pokazna karta iznosi 290,00 kuna mjesečno pa s obzirom na to da tužitelj ima organizirani javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, to ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za I. tarifnu zonu u mjesečnom iznosu od 290,00 kuna, koji iznos mu nije isplaćivan već je umanjivan od strane tuženika za pojedine mjesece kada je tužitelj iz opravdanih razloga bilo spriječen dolaziti na posao (npr. bolovanje). Stoga, tužitelj ovom tužbom potražuje razliku između onoga što joj je plaćeno i onoga što bi joj trebalo biti plaćeno sukladno odredbama čl. 66. TKU-a. Temeljem prednjeg, tužitelj predlaže naložiti tuženiku dostavu platnih lista, evidencije rada i raspored rada za tužiteljicu za utuženo razdoblje, a po pribavi dokumentacije i provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja urediti tužbeni zahtjev pa predlaže obvezati tuženika isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u neto iznosu za razdoblje od 1. srpnja 2018. do dana dostave podataka zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do isplate, uz troškove postupka zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 29. studenoga 2023. tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva navodeći kako je tužitelju troškove prijevoza isplaćivao sukladno ugovoru u radu kojeg je s njom sklopio, odredbama Zakona o radu i odredbama kolektivnog ugovora, dok tužitelj ničim nije dokazao svoje tvrdnje, a financijski vještak može vještačiti samo visinu, a ne i osnovu tužbenog zahtjeva. Nadalje, tuženik ističe kako je sukladno čl. 66. točki 16. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama imao pravo tužitelju umanjiti troškove prijevoza za one dane kada nije došao na radno mjesto. Predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan. Ujedno je podnio protutužbu kojom potražuje isplatu troškova prijevoza za one dane u mjesecu kada je tužitelj pretežito bio na godišnjem odmoru koja protutužba je podvedena pod novi posl. broj Pr-226/2025 i nije pripojena ovom predmetu.

3. Podneskom od 22. travnja 2025. tužitelj je, sukladno rješenju ovog suda od 21. ožujka 2025., uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 675,00 eura za razdoblje od 1. 7. 2018. do 30. 9. 2024. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na mjesečni iznos od 9,00 eura teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, uz potraživanje troškova postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, s time da isplata ide na račun punomoćnice tužiteljice.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće, tarifne zone poduzeća Promet d.o.o. Split, cjenika usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava Prometa d.o.o., cjenika pokaznih sportskih i studentskih karata u primjeni od 15. 4. 2012., obavijesti Prometa d.o.o. o cijeni povlaštenih karata, ispisa planera putovanja Hrvatskog autokluba, odluke tuženika od 27. 8. 2018, 9.10.2017., 24. 5. 2022. i 18. 8. 2022., platnih lista i evidencije rada (koje sadrže plan i raspored rada) dostavljene od strane tuženika, saslušanjem tužitelja kao parnične stranke, financijsko- knjigovodstvenom vještačenjem po Centru za vještačenja d.o.o., a po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Ines Lozić od 5.12.2025. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

5. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika na radnom mjestu inženjera medicinske radiologije na Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju;

- da tužitelj ima neprekidno prijavljeno prebivalište na adresi [adresa];

- da mjesto prebivališta tužitelja pripada I tarifnoj zoni, za koju je prema cjeniku Prometa d.o.o. mjesečna pokazna karta za građane u visini od 35,00 eura.

6. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

7. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza (dolazak na posao i odlazak s posla) u razdoblju od 1. 7. 2018. do 30. 9. 2024.

9. Naime, troškovi prijevoza nisu sastavni dio plaće, već oni predstavljaju materijalno pravo radnika koje nije utemeljeno na odredbama ZR, već na ugovoru o radu i u konkretnom slučaju, Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 24/2017, 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020, 56/2022, 127/22).

10. Odredbom čl. 66. st.1. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 1. TKU (Narodne novine broj 56/2022, 127/22) koji se primjenjuju od 1.12.2017. propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra.

10.1. Odredbom čl. 66. st. 7. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 9. TKU/2022 propisano je ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.

10.2. Odredbom čl. 66. st.17. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 23 TKU/2022 propisano je ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

10.3. Odredbama čl.66. st.14.TKU-a propisano je da se udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje prema planeru putovanja Hrvatskog auto kluba.

11. Sukladno tumačenju br.32/18 i 33/18 od 20. 6. 2018., te br. 32/22 i 34/22 od 13. 9. 2022. zaposleniku koji ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte odnosno koristi mjesečnu kartu, naknada za trošak prijevoza neće se isplatiti za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Naknada troška mjesečne karte odnosno mjesečna karta neće se uskratiti u ostalim mjesecima u kojima zaposlenik koristi godišnji odmor.

12. U provedenom postupku utvrđeno je da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika, da mu je adresa stanovanja [adresa] te da za relaciju od mjesta prebivališta ([adresa]) do mjesta rada (Split) postoji organizirani javni prijevoz. S obzirom na činjenicu da tužitelj ima organiziran javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a, tužitelj ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za I. tarifnu zonu, prema cjeniku usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu koji je važio u utuženom razdoblju (15. 4. 2012. 290,00 kn/38,49 eura, 10. 8. 2022. 270,00 kn/35,84 eura i 16. 1. 2023. 35,00 eura), a kako mu je i odlukama tuženika od 9.10.2017. i 27. 8. 2018. priznato, a koji iznos nije isplaćivan tužitelju u visini cijene mjesečne pokazne karte za I tarifnu zonu, već umanjeni. Naime, tuženik je umanjivao tužitelju troškove prijevoza za one dane u mjesecu kada je bio spriječen doći na posao, što tuženik ni ne osporava, međutim, tužitelju je naknada mogla biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ali ne i za ostale mjesece u godini kako je to pogrešno tuženik obračunavao i isplaćivao, što tuženik na kraju nije ni osporavao.

13. Prema vještačenju Centra za vještačenja d.o.o. od 5.12.2025. proizlazi kako je tuženik, a uvidom u dokumentaciju koja je vještaku stavljena na raspolaganje, u utuženom razdoblju isplaćivao naknadu koja se odnosi na troškove prijevoza tužitelja pod nazivom "Naknada troškova međumjesnog prijevoza u visini karte". Temeljem dokumentacije u spisu, vještak je za utuženo razdoblje od 1. srpnja 2018. do 30. rujna 2024. izvršio izračun naknade troškova prijevoza u visini mjesečne karte za I. tarifnu zonu, odnosno relaciju na području Grada Splita javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split. Mišljenje vještaka je kako za razdoblje od 1. 7. 2018. do 30. 9. 2024. potraživanje tužitelja po osnovi naknade troškova prijevoza, pod pretpostavkom da tužitelj za razdoblje od 1. 8. 2018. do 30. 9. 2024. ostvaruje pravo na naknadu temeljem iznosa mjesečne karte za prvu tarifnu zonu, odnosno relaciju na području Grada Splita javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split, iznosi 347,94 ERUR (Tabela 1. stupac '7').

14. Na provedeno vještačenje Centra za vještačenje d.o.o. punomoćnici parničnih stranaka nisu imali primjedbi pa sud isto kao stručno, objektivno i dano sukladno pravilima struke prihvaća u cijelosti.

15. Podneskom od 19. prosinca 2025. tužitelj je, a sukladno provedenom vještačenju, uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje s osnova razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1. 7. 2018. do 30. 9. 2024. isplatu iznosa od 347,94 eura s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

16. Imajući u vidu prednje, a kako iz vještačenja Centra za vještačenja d.o.o. proizlazi da je tuženik tužitelju za utuženo razdoblje isplatio manju naknadu troškova prijevoza za razdoblje od 1. 7. 2018. do 30. 9. 2024. u iznosu od 347,94 eura, navedeni iznos je tužitelju i dosuđen. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate po stopi koja je određena člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 140/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO), te je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

17. Glede prigovora tuženika kako tužitelj nije prigovarao na odluke tuženika o naknadi troškova prijevoza niti tražio izmjenu troškova prijevoza su neutemeljeni. Naime, tužitelj ne traži izmjenu troškova prijevoza, već traži isplatu troškova prijevoza koji su joj odlukama tuženika priznati, ali nisu u cijelosti isplaćeni, jer je tuženik iste umanjivao za dane provedene na godišnjem odmoru ili bolovanju, što nije mogao budući da je troškove prijevoza mogao umanjiti samo za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Također, za navesti je kako pravo na naknadu troškova prijevoza nije uvjetovano dostavom dokaza o kupljenoj karti, odnosno predajom karte tuženiku jer za pravo tužitelja na naknadu troškova prijevoza nije odlučno je li on za dolazak na posao koristio osobni automobil ili pak javni prijevoz, već je valjalo utvrditi cijenu javnog prijevoznika (u ovom slučaju tvrtke Promet d.o.o.).

17.1. Isto tako, za istaknuti je kada poslodavac isplati troškove prijevoza u umanjenom iznosu, a tužitelj smatra da ga pripada više, onda nema obvezu prethodnog podnošenja zahtjeva poslodavcu, već svoj zahtjev radi isplate troškova prijevoza može tražiti izravno tužbom na sudu. Radi se o novčanom potraživanju za koje nema obvezu prethodnog obraćanja poslodavcu.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 25/13 , 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje Tarifa).

18.1. Tužitelju pripada sljedeći trošak: za sastav tužbe 100,00 eura, za sastav podnesaka od 19.12.2023. i 19.12.2025. po 100,00 eura, za zastupanje na ročištu od 11. 7. 2025 i 21. 1. 2026. po 100,00 eura, od 22.10.2025. 50,00 eura, za pristup ročištu za objavu i uručenje presude 50,00 eura, ukupno 550,00 eura, uvećano za 25 % PDV- a u iznosu od 137,50 eura, te troškove vještačenja u iznosu od 400,00 eura, sveukupno 1.087,50 eura, a koji iznos će se isplatiti na račun punomoćnika tužitelja, a kao u točki II izreke presude.

18.2. Prema odredbi čl. 94. st.1. ZPP-a opseg punomoći određuje stranka, a u smislu odredbe čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP-a punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa je tako ovlašten od protivne stranke primati dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog. Radi se o ovlaštenju propisanom u zakonu.

18.3. U punomoći od 22.12.2020. stranka (tužitelj) je izričito ovlastio punomoćnika da prima novčane tražbine (prima novac i novčane vrijednosti i o tome izdaje potvrde), dakle i dosuđene troškove parničnog postupka na svoj račun, a to je potvrdio i u svom iskazu danom na ročištu od 21. 1. 2026.

18.4. Na dosuđeni iznos troška od 1.087,50 eura tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 13. veljače 2026., kao dana presuđenja, do isplate. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 22. 4. 2025. budući da se ne radi o uređenju tužbenog zahtjeva, već o tužbenom zahtjevu koji je već trebao biti postavljen u tužbi, a nije, već ga je tužitelj postavio sukladno rješenju ovog suda od 24. 3. 2025., a osim toga radi se i očitovanju na protutužbu tuženika, koja protutužba se vodi pod novim posl. brojem Pr-226/2025.

U Splitu 13. veljače 2026.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: - pun. tužitelja

- tuženiku