REPUBLIKA HRVATSKA

P-2617/2025

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja ME, vl. [obrt], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnik Damir Salahović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 29. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 13. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 223,30 eura sa zateznim kamatama koje teku od 20. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 238,65 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu 11. studenog 2025. radi isplate iznosa od 223,30 eura. U tužbi je naveo da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 21. studenog 2024. nastala šteta na vozilu u vlasništvu PILIKO – MIL d.o.o. Tužitelj je izvršio popravak vozila u skladu s cjenikom koji se primjenjuje na sve radove i popravke koje vrši tužitelj. Za izvršene popravke sukladno tuženikovom izvidu štete tužitelj je ispostavio račun u iznosu od 672,61 eura bez PDV-a. Tuženik je platio račun u iznosu od 449,31 eura, a razliku od 223,30 eura nije platio navodeći da je to razlika u cijeni sata rada limara i lakirera koju ne priznaje. Navodi da je tužitelj s vlasnikom vozila sklopio ugovor o ustupu tražbine kojom je predmetna tražbina ustupljena tužitelju. Navodi da je tuženik kasko osiguratelj vlasnika predmetnog vozila.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju. Osporava visinu potraživanja. Navodi da su tuženik i oštećenik sklopili ugovor o kasko osiguranju te je osiguranik pristao na uvjete koji su sastavni dio police te je ugovoreno da osiguratelj ima pravo odrediti mjesto popravka vozila. Navodi da je tuženik ukazao oštećeniku na odredbe uvjeta kasko osiguranja i da mjesto popravka sukladno tim uvjetima određuje tuženik, a vlasnik vozila nije obavio popravak u ponuđenim servisima bez opravdanih razloga. Navodi da je time vlasnik vozila doprinio da šteta bude veća jer je popravio vozilo po višim cijenama. Navodi da je oštećenik izvršio popravak vozila kod tužitelja po cijeni sata rada od 39,40 eura, a tuženik je oštećeniku priznao cijenu sata rada od 24,00 eura. Stoga je utuženi račun umanjen za iznos od 223,30 eura zbog razlike u cijeni sata rada. Osporava tužiteljev cjenik

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao e-mail korespondenciju (list 31- 32, 58-60, 70-73 spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (list 33-36 spisa) račun (list 50 spisa), izvid štete (list 52, 91 spisa), dopise (list 54 spisa), potvrdu o plaćanju (list 56, 93 spisa), cjenik (list 62 spisa), ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 64-67 spisa), dopise (list 68-69 spisa), uputu o radionici za popravak vozila (list 89-90 spisa), uvjete za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 94-131 spisa), račune i potvrde o plaćanju (list 135-138, 141-151 spisa), dopise (list 139-140 spisa),

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 223,30 eura sa zateznim kamatama.

6. U postupku nije sporno da se 21. studenog 2024. dogodila prometna nesreća u kojoj je oštećeno vozilo u vlasništvu PILIKO – MIL d.o.o.

7. U postupku nije sporno da su tuženik kao osiguratelj i PILIKO – MIL d.o.o. kao ugovaratelj osiguranja i osiguranik sklopili ugovor o kasko osiguranju. Sam tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je s oštećenikom sklopio ugovor o kasko osiguranju. Stoga je neosnovan prigovor nedostatka pasivne legitimacije jer ona proizlazi iz činjenice da je tuženik s oštećenikom sklopio ugovor o kasko osiguranju, a svrha tog ugovora je naknada štete koja se dogodila u imovini osiguranika sukladno odredbi čl. 949. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO).

8. Iz računa broj 129/1/1 od 19. prosinca 2024. proizlazi da je tužitelj izvršio popravak vozila, koji popravak je naručio PILIKO - MIL d.o.o. Bilo bi nelogično da tužitelj izdaje taj račun oštećeniku sukladno izvidu štete za predmetno vozilo ako nije popravio vozilo. Tužitelj je izdao račun na iznos od ukupno 672,61 eura bez PDV-a.

9. Nije sporno da je tuženik platio tužitelju iznos od 449,31 eura. Tu činjenicu iznose obje stranke.

10. Nije sporno da se preostali iznos od 223,30 eura odnosi na cijenu radnog sata tužitelja, odnosno razliku između cijene radnog sata koju je tužitelj naplatio za popravak vozila i cijene radnog sata koju priznaje tuženik. Da ta činjenica nije sporna proizlazi iz navoda tuženika koji ističe da je tužiteljev račun umanjena za 223,30 eura po osnovi razlike u cijeni sata rada. Iz računa tužitelja proizlazi da je 39,40 eura po satu i cijenu lakirerskih radova u količini od 4,50 sati u iznosu od 39,40 eura po satu.

11. Iz tuženikovih Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila iz 2022. godine proizlazi da je točkom E I.2. tih uvjeta određeno da naturalna restitucija osiguranog vozila u skladu s tim Uvjetima podrazumijeva popravak oštećenih dijelova vozila, pod uvjetom da je popravak ekonomski opravdan, pri čemu tuženik ima pravo odrediti mjesto popravka vozila ili organizirati i izvršiti popravak vozila.

12. Iz upute o radionici za popravak vozila od 28. studenog 2024. proizlazi da je tuženik tom uputom uputio osiguranika da izvrši popravak vozila u jednoj od sljedeće dvije radionice:

- Autocentar Agram d.d., Zagreb

- Autotek d.o.o., Zagreb.

13. Okolnost što oštećenik nije popravio vozilo u radionicama Auto Centar Agram d.d. ili Autotek d.o.o., koje je odredio tuženik, ne dovodi do isključenja tuženikove obveze naknaditi u potpunosti štetu na vozilu, uključujući i stvarnu cijenu radnog sata radionice u kojoj je vozilo popravljeno jer takvo isključenje tuženikove obveze nije određeno predmetnim Uvjetima za kasko osiguranje cestovnih vozila. Čak i ako osiguranik nije popravio vozilu u radionici koju je odredio tuženik, tuženik je i dalje dužan nadoknaditi u potpunosti nastalu štetu na vozilu.

14. Tuženik ne može vezati svoju obvezu naknade štete nametanjem osiguraniku da popravi vozilo u svojem vlasništvu u točno određenoj servisnoj radionici. Oštećenik nije dužan popraviti vozilo niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u mjestu svog boravišta (ili u blizini mjesta svog boravišta) u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu. Okolnost što bi eventualno servisne radionice Auto Centar Agram d.d. ili Autotek d.o.o. imale nižu cijenu radnog sata ne znači da trošak cijene radnog sata tužitelja kod kojeg je tuženik popravio vozilo ne predstavlja štetu na vozilu. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja niti doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih oštećenici ne bi smjeli popravljati vozilo kod bilo kojeg servisera koji posluje na tržištu. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da je tužitelj naplatio oštećeniku cijenu radnog sata koju naplaćuje na tržištu svim klijentima jer je u njegovom cjeniku od 2. ožujka 2023. navedeno da cijena radnog sata za limarske i lakirerske radove za osobna vozila iznosi 39,40 eura po satu uvećano za PDV. Upravu tu cijenu tužitelj je naplatio oštećeniku. Dakle, tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu. Oštećena osoba može popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji djeluje na tržištu po cijenama radnog sata koje taj servis redovito naplaćuje svim svojim klijentima na tržištu sukladno svojem cjeniku usluga. Sud je prihvatio tužiteljev cjenik kao vjerodostojan jer ne postoje okolnosti koje bi ga dovele u sumnju, odnosno okolnosti iz kojih bi proizlazilo da tužitelj primjenjuje neki drugi cjenik prema ostalim klijentima.

15. Tužiteljev račun odgovara izvidu štete jer je u izvidu tuženik predvidio da je za popravak vozila potrebno 10,00 sati rada limara i 4,50 sati rada lakirera, a upravo toliko radnih sati je tužitelj i obračunao u računu.

16. Sud je odbio tužiteljev prijedlog za saslušanjem tužitelja i svjedoka te provođenjem prometnog vještačenja jer nisu bili važni za odluku. Nije bilo potrebno saslušanje svjedoka jer nastanak prometne nesreće nije sporan između stranaka. Nije bilo potrebno saslušanje svjedoka na okolnost popravka vozila i sklapanja ugovora o cesiji jer se činjenica da je oštećenik popravio vozilo kod tužitelja može utvrditi iz isprava u spisu, kao i cijena radnog sata tužitelja. Nije potrebno saslušanje svjedoka niti na okolnost sklapanja ugovora o cesiji jer se u spisu nalazi pisani ugovor o ustupanju tražbine iz kojeg se može utvrditi odlučna činjenica da je oštećenik svoju tražbinu naknade štete prema tuženiku ustupio tužitelju.

17. Sud je odbio tuženikov prijedlog za saslušanjem svjedoka JE, procjenitelja tuženika jer nije bio važan za odluku. U spisu se nalazi i izvid štete i pisana uputa o o radionici za popravak vozila pa nije potrebno saslušanje svjedoka o tome. Nije potrebno izvođenje prometnog vještačenja na okolnost da utvrđivanja cijene sata lakirera u mjestu i u vrijeme popravka, na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje u servisima Auto Centar Agram d.d.. ili Autotek d.o.o., te pribavljanje isprava od Auto Centar Agram d.d. ili Autotek d.o.o. o njihovoj cijeni sata rada. Kako je već obrazloženo, tužitelj djeluje na tržištu pod jednakim uvjetima kao i drugi poduzetnici te oštećenik ima pravo na naknadu štete, uključujući i cijenu radnog sata servisa kod kojeg je popravio vozilo, neovisno o tome što vozilo nije popravljeno u servisnim radionicama koje odredi tuženik. Nije bilo potrebno niti pribavljanje isprava o tužitelja u pogledu računa popravka vozila niti izvođenje financijskog vještačenja jer se odlučne činjenice mogu utvrditi iz tužiteljevog cjenika i ispostavljenog tužitelju. Pri tome valja istaknuti da tuženik niti ne iznosi činjenicu u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a da bi tužitelj ostalim klijentima naplaćivao neku drugu cijenu, različitu od one koja proizlazi iz cjenika u spisu.

18. Iz ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja proizlazi da su PILIKO – MIL d.o.o. i tužitelj sklopili taj ugovor 20. ožujka 2025. Čl. 1.1. i čl. 2.1. tog ugovora ugovorne strane su ugovorile da PILIKO - MIL d.o.o. ustupa tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku za popravak vozila prema računu za popravak broj 129/1/1 i izvidu štete broj 238203202943 u iznosu od 223,30 eura. Iz toga proizlazi da je PILIKO - MIL d.o.o. ustupio tužitelju tražbinu prema tuženiku po osnovi naknade štete koja je predmet ovog sudskog postupka. Iz ugovora o ustupu proizlazi da su stranke u čl. 1.3. ugovora navele kako je tuženik platio iznos od 449,31 eura pa je predmet ustupa preostala tražbina u iznosu od 223,30 eura.

19. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

20. Kako je na vozilu nastala šteta i u vidu troška cijene radnog sata tužitelja i potrošnog materijala, tuženik je dužan nadoknaditi štetu tužitelju u iznosu od 223,30 eura.

21. Aktivna legitimacija tužitelja proizlazi iz činjenice da je ugovorom o ustupu tražbine tužitelju ustupljena tražbina tuženikovog osiguranika prema tuženiku u iznosu od 223,30 eura po osnovi dijela naknade štete u vidu razlike cijene sata rada i potrošnog materijala pa je neosnovan tuženikov prigovor nedostataka aktivne legitimacije.

22. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

23. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo osiguranika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz tuženikove upute o radionici za popravak vozila proizlazi da je sam tuženik u toj uputi naveo kako je datum prijave štete 25. studeni 2024. Iz toga proizlazi da je odštetni zahtjev tuženiku podnesen tog dana jer to sam tuženik navodi u dopisu. Stoga, tužitelju bi pripadale zatezne kamate od 25. studenog 2024., s time da ih on potražuje od 20. prosinca 2024. pa je o tome odlučeno u granicama zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za trgovačke ugovore jer su i ugovaratelj osiguranja PILIKO – MIL d.o.o. i tuženik trgovačka društva, dakle, trgovci sukladno odredbi čl. 3. st. 6. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23), a sklapanje ugovora o kasko osiguranju spada u predmet poslovanja tuženika kao osiguravajućeg društva pa je predmetni ugovor o kasko osiguranju trgovački ugovor sukladno odredbi čl. 14. st. 2. ZOO-a.

24. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

25. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva postavljenog u troškovniku, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a

26. Vrijednost predmeta spora je 223,30 eura.

27. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 7. t. 1. Tarife, sastava podneska od 30. prosinca 2025. u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, ročišta od 29. siječnja 2026. u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, ročišta na kojem je presuda objavljena u iznosu od 25,00 eura prema Tbr. 9. t. 3. Tarife, ukupno 175,00 eura. Tužitelju su priznati i troškovi PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 43,75 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 eura u kojem iznosu je je platio kako to proizlazi iz potvrde na list 74 spisa i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,26 eura pa ukupni priznati troškovi iznose 238,65 eura.

Zagreb, 13. veljače 2026.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

DNA:

tužitelju po punomoćniku

tuženiku po punomoćniku