Pr-2269/2022-30

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DŽ, [adresa], zastupan po pun. Martini Radić Šunjić, odvj. u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, [adresa], radi isplate,, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. siječnja 2026. u nazočnosti zamj. pun. tužiteljice Antonele Križanović, odvj. vjež. kod Martine Radić Šunjić, odvj. u Splitu, objavljene 13. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.12.2017.g. do 30.09.2024.g. u ukupnom iznosu od 4.309,65 EUR neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

- 12,29 EUR koja teče od 15. siječanj 2018.

- 24,58 EUR koja teče od 15. travanj 2018.

- 55,80 EUR koja teče od 15. svibanj 2018.

- 19,66 EUR koja teče od 15. lipanj 2018.

- 24,58 EUR koja teče od 15. srpanj 2018.

- 29,50 EUR koja teče od 15. kolovoz 2018.

- 69,94 EUR koja teče od 15. rujan 2018.

- 60,51 EUR koja teče od 15. listopad 2018.

- 65,23 EUR koja teče od 15. studeni 2018.

- 69,94 EUR koja teče od 15. prosinac 2018.

- 14,75 EUR koja teče od 15. siječanj 2019.

- 74,65 EUR koja teče od 15. veljača 2019.

- 74,65 EUR koja teče od 15. ožujak 2019.

- 74,65 EUR koja teče od 15. travanj 2019.

- 69,94 EUR koja teče od 15. svibanj 2019.

- 55,80 EUR koja teče od 15. lipanj 2019.

- 55,80 EUR koja teče od 15. srpanj 2019.

- 79,37 EUR koja teče od 15. kolovoz 2019.

- 69,94 EUR koja teče od 15. rujan 2019.

- 69,94 EUR koja teče od 15. listopad 2019.

- 79,37 EUR koja teče od 15. studeni 2019.

- 69,94 EUR koja teče od 15. prosinac 2019.

- 69,94 EUR koja teče od 15. siječanj 2020.

- 74,65 EUR koja teče od 15. veljača 2020.

- 65,23 EUR koja teče od 15. ožujak 2020.

- 31,95 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

- 52,09 EUR koja teče od 15. svibanj 2020.

- 25,85 EUR koja teče od 15. lipanj 2020.

- 15,16 EUR koja teče od 15. srpanj 2020.

- 28,52 EUR koja teče od 15. kolovoz 2020.

- 21,48 EUR koja teče od 15. rujan 2020.

- 47,38 EUR koja teče od 15. listopad 2020.

- 52,09 EUR koja teče od 15. studeni 2020.

- 2,53 EUR koja teče od 15. prosinac 2020.

- 10,11 EUR koja teče od 15. siječanj 2021.

- 28,52 EUR koja teče od 15. veljača 2021.

- 33,23 EUR koja teče od 15. ožujak 2021.

- 56,81 EUR koja teče od 15. travanj 2021.

- 52,09 EUR koja teče od 15. svibanj 2021.

- 3,79 EUR koja teče od 15. lipanj 2021.

- 23,81 EUR koja teče od 15. srpanj 2021.

- 56,81 EUR koja teče od 15. kolovoz 2021.

- 52,09 EUR koja teče od 15. rujan 2021.

- 42,66 EUR koja teče od 15. listopad 2021.

- 52,09 EUR koja teče od 15. studeni 2021.

- 37,95 EUR koja teče od 15. prosinac 2021.

- 66,23 EUR koja teče od 15. siječanj 2022.

- 47,38 EUR koja teče od 15. veljača 2022.

- 47,38 EUR koja teče od 15. ožujak 2022.

- 7,58 EUR koja teče od 15. travanj 2022.

- 47,38 EUR koja teče od 15. svibanj 2022.

- 66,23 EUR koja teče od 15. lipanj 2022.

- 67,01 EUR koja teče od 15. srpanj 2022.

- 98,06 EUR koja teče od 15. kolovoz 2022.

- 50,89 EUR koja teče od 15. rujan 2022.

- 85,09 EUR koja teče od 15. listopad 2022.

- 123,27 EUR koja teče od 15. studeni 2022.

- 97,82 EUR koja teče od 15. prosinac 2022.

- 110,54 EUR koja teče od 15. siječanj 2023.

- 111,21 EUR koja teče od 15. veljača 2023.

- 16,42 EUR koja teče od 15. ožujak 2023.

- 78,66 EUR koja teče od 15. travanj 2023.

- 84,35 EUR koja teče od 15. svibanj 2023.

- 90,03 EUR koja teče od 15. lipanj 2023.

- 26,62 EUR koja teče od 15. srpanj 2023.

- 48,33 EUR koja teče od 15. studeni 2023.

- 85,77 EUR koja teče od 15. prosinac 2023.

- 72,98 EUR koja teče od 15. siječanj 2024.

- 84,35 EUR koja teče od 15. veljača 2024.

- 84,35 EUR koja teče od 15. ožujak 2024.

- 79,73 EUR koja teče od 15. travanj 2024.

- 40,38 EUR koja teče od 15. svibanj 2024.

- 36,35 EUR koja teče od 15. lipanj 2024.

- 72,98 EUR koja teče od 15. srpanj 2024.

- 112,76 EUR koja teče od 15. kolovoz 2024.

- 67,30 EUR koja teče od 15. rujan 2024.

- 44,56 EUR koja teče od 15. listopad 2024. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena;

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN''156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.”

II. Prihvaća se podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

1. "Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 12.08.2021.g. do 30.09.2024.g. u ukupnom iznosu od 1.045,41 EUR neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

- 49,77 EUR koja teče od 15. siječanj 2018.

- 38,49 EUR koja teče od 15. travanj 2018.

- 22,56 EUR koja teče od 15. svibanj 2018.

- 43,00 EUR koja teče od 15. lipanj 2018.

- 38,49 EUR koja teče od 15. srpanj 2018.

- 33,98 EUR koja teče od 15. kolovoz 2018.

- 22,56 EUR koja teče od 15. rujan 2018.

- 22,56 EUR koja teče od 15. listopad 2018.

- 22,56 EUR koja teče od 15. studeni 2018.

- 22,56 EUR koja teče od 15. prosinac 2018.

- 22,56 EUR koja teče od 15. veljača 2019.

- 22,56 EUR koja teče od 15. ožujak 2019.

- 22,56 EUR koja teče od 15. travanj 2019.

- 22,56 EUR koja teče od 15. svibanj 2019.

- 22,56 EUR koja teče od 15. lipanj 2019.

- 22,56 EUR koja teče od 15. srpanj 2019.

- 22,56 EUR koja teče od 15. kolovoz 2019.

- 22,56 EUR koja teče od 15. rujan 2019.

- 22,56 EUR koja teče od 15. listopad 2019.

- 22,56 EUR koja teče od 15. studeni 2019.

- 22,56 EUR koja teče od 15. prosinac 2019.

- 22,56 EUR koja teče od 15. siječanj 2020.

- 22,56 EUR koja teče od 15. veljača 2020.

- 22,56 EUR koja teče od 15. ožujak 2020.

- 64,72 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

- 113,14 EUR koja teče od 15. svibanj 2020.

- 58,62 EUR koja teče od 15. lipanj 2020.

- 2,39 EUR koja teče od 15. rujan 2020.

- 54,15 EUR koja teče od 15. prosinac 2020.

- 33,45 EUR koja teče od 15. siječanj 2021.

- 35,57 EUR koja teče od 15. rujan 2022.

- 23,00 EUR koja teče od 15. ožujak 2023.

- 13,00 EUR koja teče od 15. studeni 2023.

- 15,00 EUR koja teče od 15. svibanj 2024. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena;

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak 1.605,40 eura na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN''156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.”

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 02. prosinca 2022. tužitelj navodi da je zaposleni kod tuženika na radnom mjestu bravar pri službi za tehničke poslove, te da ima prebivalište na adresi [adresa] koje da je udaljeno 17,76 kilometara od mjesta rada u [adresa]. Odlukom od 03. rujna 2014. tuženik da je tužitelju priznao da ima pravo na isplatu troškova međumjesnog prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla prema prijeđenim km za navedenu udaljenost. Stoga da tužitelj ima pravo na isplatu razlike naknade troškova prijevoza i to prema prijeđenim km u smislu Odredbe čl. 67. st. 18 TKU (NN 141/12,14/12,150/13) i čl. 66. st. 18. TKU (NN 24/17) kao i čl. 66. st. 9 TKU. Odredbom čl. 66. st. 12 TKU koji se primjenjivao do 01. prosinca 2018. do 30. travnja 2022. Odredbom čl. 65. st. 14 TKU (NN 56/22) da je naknada povećana s iznosa 1,00kn na iznos 1,35 kuna po prijeđenom km. Obzirom na radno vrijeme tužitelja i raspored vožnje autobusa organizirani međumjesni prijevoz tužitelju ne omogućava svakodnevni redoviti dolazak na posao i povratak zato da je tuženik Odlukom od 03. rujna 2014. tuženik tužitelju priznao naknadu putnih troškova po prijeđenom km. S tim u svezi tužitelj je zatražio isplatu razlike troškova prijevoza od 01. prosinca 2018. do 30. travnja 2022 u dnevnom iznosu od 35,52 kn, a za razdoblje od 01. svibnja 2022. pa na dalje u dnevnom iznosu od 47,23kn. Nadalje, kako tužitelj ima pravo na isplatu mjesečne pokazne karte za III zonu u iznosu od 460,00kn, da ima pravo uz mjesečni iznos pokazne karte i na isplatu naknade troškova prijevoza po prijeđenom km za sve dane kada nema organiziran međumjesni prijevoz koji bi omogućavao odlazak i dolaska na posao unutar vremena od 45min. Nadalje, tužitelj navodi kako je tuženik pogrešno umanjivao naknade troškova prijevoza te da tužitelju sukladno odredbama čl. 66. st. 14 i 66. st. 16. pripada pravo naknade troškova prijevoza po prijeđenom km koji se mogu umanjiti samo za odrađene dane i to kada tužitelj nije bio u obvezi dolaziti na posao više od dva dana. Tužitelju je naknada mogla biti umanjena samo zbog korištenja godišnjeg odmora jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Slijedom navedenog tužitelj potražuje razliku između onog što mu je plaćeno i što mu je trebalo biti u smislu odredbe TKU.

1.1. Sukladno nalogu suda od 07. studenog 2024. podneskom od 25. studenoga 2024. precizirala je tužbeni zahtjev predloživši sudu tuženika obvezati na isplatu iznosa od 2.296,00 eura s osnova razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01. prosinca 2018. do 30. rujna 2024. u mjesečnim iznosima od po 28 eura.

1.2. Podneskom od 21. studenoga 2025. sukladno izrađenom vještvu tužiteljica je postavila glavni tužbeni zahtjev u kojem je za period obračuna od 01. prosinca 2018. do 30. rujna 2024. i to prema prijeđenim km u iznosu od 4.909,65 eura. Podrednim tužbenim zahtjevom zatražila isplatu iznosa od 1.045,41 eur prema cijeni međumjesne pokazne karte. Predložila je tuženika obvezati na podmirenje parničnog troška isplatom na račun punomoćnika tuženika Martine Radić Šunjić.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnov i visinu. Tužitelj je naveo da je tužitelj postavio manifestacijski zahtjev. Tužitelj prije podnošenje tužbe da nije niti pokušao zatražiti relevantnu dokumentaciju potrebno za postavljanje komendatornog zahtjeva.

2.1. Očitujući se glede preciziranog tužbenog zahtjeva iz podneska od 25. studenoga tuženik je naveo da ne osporava visinu i dalje osporavajući osnov tužbenog zahtjeva. Usprotivio se točki dva tužbenog zahtjeva u dijelu kojem se tužitelj potražuje da se parnični trošak umjesto na njegov račun isplati na račun odvjetnika. Tijekom postupka tuženik je naveo da je donio nekoliko Odluka o troškovima prijevoza tužitelja, prema kojima u utuženom razdoblje tužitelju isplaćuje troškove prijevoza. S tim u svezi, da nije osnovan zahtjev tužitelja kojim traži da mu tuženik plaća troškove prijevoza prema prijeđenim kilometrima. Tuženik se tijekom postupka pozivao na odredbu čl. 66 st. 15 TKU prema kojem je zaposlenik dužan pisano izvijestiti poslodavca na početku kalendarske godine, ili tijekom kalendarske godine o načinu korištenja prava na naknadu prijevoza. Tužitelj da se tuženiku kao poslodavcu nije obratio tj. izjasnio da je potrebama promjena korištenja prava prijevoza niti da mu je dostavio dokaz o prebivalištu, vozni rad i raspored svog radnog vremena. Tuženik kao poslodavac donio nekoliko pisanim Odluka o troškovima prijevoza tužitelja i to dana 03. rujna 2014., dana 29. lipnja 2018. na koje tužitelj nije podnio Zahtjev za zaštitu prava iako je mogao. Tužitelj da je odluku tuženika mogao pisano osporiti u roku što da nije učinio u višegodišnjem utuženom razdoblju. Slijedom navedenog predloženo je tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti.

2.2. Glede konačno preciziranog tužbenog zahtjeva tuženik je istakao da je tužitelj izvršio preinako zahtjeva kojoj preinaci se tuženik protivi. Istakao prigovor zastare potraživanja u odnosu na podredni tužbeni zahtjev. Glede glavnog tužbenog zahtjeva tuženik navodi da za razliku od podneska 28. studenoga 2024. kada je tužitelj po nalogu uredio tužbeni zahtjev i potražujući mjesečne iznose po 28 eura, sada ne potražuje isplatu iznosa od po 28,00 eura za svaki mjesec. Na ovaj način da tužitelj povlači potraživanje od 140,00 eura i zakonske zatezne kamate čemu se tuženik protivi, jer da se radi o djelomičnom povlačenju tužbe. Naime, kako tužitelj povlači potraživanje u ukupnom iznosu od 190,79 eura i zakonske kamate. Dakle, kako tužitelj konačno preciziranim tužbeni zahtjevom povlači dio osnova i dio iznosa u ukupnom iznosu 330,79 eura plus zakonske zatezne kamate. Glede, podrednog tužbenog zahtjeva za razliku od podneska od 25. studenoga 2024. kada je tužitelj potraživao isplatu iznosa od 28,00 eura za svaki mjesec s pripadajućim kamatama, da sada ukupno potražuje iznos od 1.045,41 eur, tj. da povlači potraživanje od 1.334,00 eura plus zakonske zatezne kamate čemu se tuženik protivi jer da se radi o djelomičnom povlačenju. Na koncu, kako tužitelj povlači dio osnova i visine ukupnom iznosu od 1.505,97 eura.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične stranke; izveden je dokaz vještačenja po vještaku dip. oec. OŽ; Pregledane su Odluke tuženika od dana 03. rujna 2014. od dana 29. lipnja 2018.; cjenik usluga prijevoza putnika u javnog gradskog i prigradskog na području zonskog tarifnog sustava poduzeća Promet; pregledane su tarifne zone poduzeća Promet d.o.o.; cjenik poduzeća Promet Split od 15. travnja 2012.; Obavijest poduzeća Promet d.o.o. Split cijene o mijenjanju povlaštenih putnih karata; izveden je pregled druge dokumentacije koja prileže spisu.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja nije je osnovan.

5. Podredni tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6. Punomoćnice tužitelja je popisala parnični trošak.

7. U ovom postupku nije bilo sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika na radnom mjestu bravara pri službi za tehničke poslove.

- nije bilo sporno da je tužitelj imao neprekidno prijavljeno prebivalište na adresi

[adresa]

- nije bilo sporno da je udaljenost od mjesta prebivališta do mjesta rada 17,76km tj. u oba smjera 35,52km, prema planeru putovanja HAK-a.

- nije bilo sporno da mjesto prebivališta tužitelja pripada III tarifnoj zoni.

8. Kao sporno trebalo je utvrditi jeli osnovan podredni ili glavni tužbeni zahtjev tužiteljice kao i visina istih.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza (dolazak na posao i odlazak s posla) u razdoblju od 01. prosinca 2017. do 30. rujna 2024.

10. Naime, troškovi prijevoza nisu sastavni dio plaće, već oni predstavljaju materijalno pravo radnika koje nije utemeljeno na odredbama ZR, već na ugovoru o radu i u konkretnom slučaju, Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama.

11. Odredbom čl. 66. st.1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i e br. 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra.

11.1. Odredbom čl. 66. st. 7. TKU/17, odnosno čl.65.st.9.TKU-a (NN br. 56/2022) je propisano ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.

11.2. Odredbom čl.66.st.9.TKU/2017, te čl.65.st.11.TKU/2022 propisano je kako redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja do dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja do završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta.

11.3. Odredbom čl.66.st.12.TKU/2017 propisano je ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Odredbom iz čl.65.st.14.TKU/2022 koji se primjenjuje od 01. svibnja 2022. prethodno navedena naknada je povećana na iznos od 1,35 kuna po prijeđenom kilometru.

11.4. Odredbom čl.66.st.16.TKU/2017, te čl.65.st.21.TKU/2022 propisano je da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dana kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao.

11.5. Odredbom čl. 66. st.17. TKU/2017, odnosno čl. 65. st.23 TKU/2022 je propisano ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

11.6. Odredbama čl.66.st.14.TKU-a propisano je da se udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje prema planeru putovanja Hrvatskog auto kluba.

12. Sukladno tumačenju br.32/18 i 33/18 od 20. 6. 2018., te br. 32/22 i 34/22 od 13. 9. 2022. zaposleniku koji ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte odnosno koristi mjesečnu kartu, naknada za trošak prijevoza neće se isplatiti za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Naknada troška mjesečne karte odnosno mjesečna karta neće se uskratiti u ostalim mjesecima u kojima zaposlenik koristi godišnji odmor.

13. U provedenom postupku utvrđeno je da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika, na adresi [adresa], a da je adresa stanovanja [adresa]., u oba smjera da dnevno prelazi cca 35km. Naveo je da mu je radno vrijeme od 07:30 do 15:30, povremeno da radi prekovremeno kao i vikendima. Na posao da dolazi isključivo svojim vozilom iako postoji autobusna linija koja više puta dnevno prometuje od adrese stanovanja do postaje na domak tuženika koja mu autobusna linije ne odgovara. Kako bi pojasnio nepovoljne termine autobusnih linija iskazao je ako radi vikendom što je često u hitnim situacijama, da autobusne linije koja kreće u 18:30 iz Splita ne može koristiti obzirom na radno vrijeme do 15:30, a jutarnja linija iz [adresa] do Splita da polazi u 17 sati.

14. Prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke dipl. oec. OŽ od 04. studenoga 2025. proizlazi kako je predmet potraživanja tužitelja razlika naknade troškova prijevoza za razdoblje prosinca 2017. do rujna 2024., da je izračun napravio u dvije varijante i to prema prijeđenim km i prema cijeni mjesečne karte međumjesnog prijevoza. Nadalje, kako je pregledao evidenciju rada tužitelja kako bi utvrdio broj dolaska na posao i platne liste u kojima je evidentiran isplaćen iznos naknade troškova prijevoza, da je vještvo temeljio na podatku udaljenosti između mjesta stanovanje i mjesta rada tužitelja tako da je za svaki dan naknadu obračunao za 35,52 km što je množio s naknadom po prijeđenom km. U drugoj varijanci da je uračunao zaslužene naknade izračunao u visini cijene mjesečne pokazne karte Promet Split d.o.o. u mjesecima u kojima je tužitelj pretežno koristio godišnji odmor, cijena mjesečne karte da je svedena na nulu. Iz dokumentacije da je utvrdio broj radnih dana, iznos isplaćene naknade troškove kao i cijene mjesečne pokazne karte Promet d.o.o. Tuženik da je tužitelju isplaćivao naknadu s naznakom međumjesne karte koju da je umanjivao za dio mjesece kada tužitelj nije radio tako da je gotovo u svim mjesecima tužitelju isplatio manju naknadu za prijevoz. Na koncu, zaključio je kako je u periodu obračuna plaće od 01. prosinca 2017. do 30. rujna 2024. tuženik kao poslodavac tužitelju isplatio manju naknadu troškova prijevoza i to u varijanti prema prijeđenim km 4.309,65 eur i druga varijanta prema cijeni međumjesne pokazne karte u iznosu od 1.045,41 eur

15. Na provedeno vještačenje vještaka OŽ tužitelj i tuženik nisu imali primjedbi, pa sud isto kao stručno, objektivno i dano sukladno pravilima struke i znanosti u cijelosti prihvaća.

16. Po mišljenju ovog suda tužitelj ima pravo na naknadu troškova prijevoza za dolazak i odlazak s posla u visini mjesečne karte za III. tarifnu zonu do 30. kolovoza 2022., a od tada pa nadalje u visini mjesečne karte za I. tarifnu zonu (jer od tada po odluci Skupštine Prometa d.o.o. Sitno Gornje se smatraju zonom Grada Splita), kako je istoj odlukom tuženika od 29.lipnja. 2018. i priznato, na koju odluku tužitelj nije uložio zahtjev za zaštitu prava, a ne naknada troškova prijevoza po prijeđenim kilometrima.

17. Naime, člankom 66. st.15. TKU-a/17 određeno je kako o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza zaposlenik se svom poslodavcu treba pisano izjasniti na početku kalendarske godine, odnosno tijekom kalendarske godine, ako dođe do promjene načina korištenja toga prava, ili ako dođe do promjene prebivališta odnosno boravišta zaposlenika. Isto tako i čl. 65. st.19. TKU/2022 propisuje kako o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza, zaposlenik se svom poslodavcu treba pisano izjasniti na početku kalendarske godine, odnosno tijekom kalendarske godine, ako dođe do promjene načina korištenja toga prava, ili ako dođe do promjene prebivališta odnosno boravišta zaposlenika, a st. 20. istog članka zaposlenik voznim redom i rasporedom svog radnog vremena dokazuje ima li ili nema organiziran javni prijevoz, odnosno da mu javni prijevoz omogućuje ili ne omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla u skladu s odredbama iz st.11. ovog članka.

18. U konkretnom slučaju, tužitelj nije podnio zahtjev za zaštitu prava Upravnom vijeću KBC-a Split na odluku tuženika od 29. lipnja 2018. o naknadi troškova prijevoza, niti je pisanim putem tražio od tuženika promjenu korištenja prava prijevoza uz prilaganje dokaza o prebivalištu, voznom rede i rasporede radnog vremena, to onda u ovome sudskom postupku ne može od tuženika potraživati razliku troškova prijevoza počev od01. prosinca 2017. pa do 30. rujna 2024. po prijeđenim kilometrima.

18.1. Dakle, tužitelj stvarne troškove prijevoza od tuženika kao poslodavca nije tražio, a poslodavac nema saznanja o načinu dolaska radnika na posao, kao ni o mogućnosti ili nemogućnosti korištenja javnog prijevoza, ukoliko ga radnik o tome ne izvijesti. Naime, sama činjenica da radnik ima prijavljeno prebivalište u određenom gradu automatski ne znači da mu se za tu relaciju trebaju naknaditi troškovi prijevoza ako ih radnik nije sam zatražio. U svom zahtjevu radnik treba navesti od kuda putuje, način na koji putuje, je li koristi osobni automobil ili međumjesni prijevoz, jer poslodavac o tome nema saznanja ako ga radnik ne obavijesti. Tužitelj te podatke nije dostavila tuženiku niti je stavila zahtjev za naknadu stvarnih troškova (tužitelj se nije pisano izjasnila tuženiku kao poslodavcu da je došlo do promjene u načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza, niti mu je dostavila dokaze /vozni red i raspored radnog vremena/ kojima dokazuje da nema organiziranog prijevoza, odnosno da mu isti ne omogućuje redoviti dolazak na posao i dolazak s posla) stoga se glavni tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za utuženo razdoblje po prijeđenim kilometrima ukazuje neosnovanim pa je isti valjalo odbiti i odlučiti kao u točki I. izreke presude.

19. Nadalje, tužitelj podrednim tužbenim zahtjevom traži isplatu razlike manje isplaćenih troškova prijevoza za utuženo razdoblje u visini mjesečne pokazne karte za III., odnosno I. tarifnu zonu u visini od 1.045,41 eura, budući da mu je tuženik isplaćivao umanjenje troškove prijevoza za utuženo razdoblje, kako je utvrđeno vještačenjem vještaka dipl. oec OŽ, a koji zahtjev tužitelja je po ocjeni ovog suda osnovan.

20. Kako iz vještačenja vještaka OŽ proizlazi da je tuženik tužitelju za utuženo razdoblje isplatio manju naknadu troškova prijevoza za razdoblje od 01 prosinca 2017. do 30. rujna 2024. u visini cijene mjesečne karte za relaciju [adresa] u ukupnom iznosu od 1.045,41 eura, navedeni iznos je tužitelju i dosuđen. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate po stopi koja je određena člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 140/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO), te je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

21. Tuženik je u podnesku od dana 28. studenoga 2025. prigovorio kako je tužitelj povukao tužbeni zahtjev (kako glavni, tako i podredni), a kojem djelomičnom povlačenju se on izričito protivi, a kojem protivljenju povlačenju dijela tužbenog zahtjeva ovaj sud smatra neosnovanim.

22. Naime, smanjenje tužbenog zahtjeva smatra se djelomičnim povlačenjem tužbe (tako i VSRH na sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021., broj Su- IV- 16/2021-8).

23. Prema odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) tužba se može povući i nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, ali samo ako tuženik na to pristane.

24. U ovom slučaju tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev odmah nakon provedenog vještačenja, a u vrijeme podnošenja tužbe nije raspolagalo sa svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva kao ovdje isplata razlike troškova prijevoza, koje nije realno mogla postaviti bez prethodnog financijskog vještačenja kada je moguće saznati sve odlučne činjenice vezane za visinu troškova prijevoza koju tuženik osporava pa nedopuštanje uređenja tužbenog zahtjeva koje je uslijedilo nakon vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st.1. ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućuje zlouporabu procesnih prava u svrhu ubrzanja parničnog postupka, a smanjenje tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi nije od utjecaja na dužinu trajanja postupka. Imajući u vidu da je tuženik tijekom postupka osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, smanjenjem tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj nije promijenio identitet spora niti iznosi nove činjenice, radi čega se tuženikovo protivljenju smanjenju tužbenog zahtjeva ukazuje neosnovanim.

25. Tuženik je istakao prigovor zastare glavnog tužbenog zahtjeva, osobito prigovor zastare podrednog tužbenog zahtjeva, a koji prigovor ovaj sud smatra neosnovanim.

26. Naime, u smislu odredbi čl. 139. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23; dalje - ZR) potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno. Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Zastara nastupa kada istekne posljednji dan zakonom određenog vremena, s time da se u vrijeme zastare računa i vrijeme koje je proteklo u korist dužnikovog prednika.

27. Kako je tužitelj tužbu podnio dana 02. prosinca 2022., a potraživanje se odnosi za razdoblje od01. prosinca 2017. do 30. rujna 2024., to je očito da potraživanje tužitelja nije zastarjelo, kako glavnog, tako ni podrednog tužbenog zahtjeva.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 25/13 , 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje Tarifa) pa se punomoćniku tužitelja obistinjuje parnični trošak za parnične radnje koje su bili nužne za vođenje ovog spora i to za sastav tužbe 200,00 eura, za sastav podnesaka od 13. rujna 2024., 02. siječnja 2025., 21. studenoga 2025., po 200,00 eura. Za pristup na ročišta održana 20. rujna 2024., 07. studenoga 2024., 22. siječnja 2025. i 19. siječnja 2026. po 100,00 eura, za pristup na objavno ročište 100,00 eura, za pristup na ročište održano 28. travnja 2025. 200,00 eura kojem iznosu je trebalo pridodati iznos od 265,45 eura za troškove provedenog vještačenja i iznos od 375,00 eura na ime pripadajućeg PDV-a tako bi punomoćniku tužitelja pripadao parnični trošak u iznosu od 2.140,45 eura.

U postupku kojem su sporni i osnov i visina u kojem je tužitelj uspio sa cca 75% istome se obistinjuje s razmjeran trošak u iznosu od 1.605,40 eura kao što je odlučeno pod točkom III izreke presude.

28.1. Prema odredbi čl. 94. st.1. ZPP-a opseg punomoći određuje stranka, a u smislu odredbe čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP-a punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa je tako ovlašten od protivne stranke primati dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog. Radi se o ovlaštenju propisanom u zakonu.

28.2. Na ročištu održanom 28. travnja 2025. tužitelj je iskazao da je opunomoćio odvjetnicu Martinu Radić Šunjić za zastupanje u ovom postupku, te da je opunomoćio te da je ovlastio da poduzima sve radnje zastupanog tako da je ovlaštena od protive stranke primiti dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog.

U Splitu, 13. veljače 2026.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: -pun. tužitelja

-tuženiku

-u spis