REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

76. P-1820/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Golubić, u pravnoj stvari tužitelja Poliklinika IDENT, Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 72440034691, kojeg zastupa punomoćnica Vinka Nobilo, odvjetnica u Zagrebu, Amruševa 7/I protiv tuženika MVD CONSULTING d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 22, OIB: 31256004947, kojeg zastupa punomoćnik Matija Zorić, odvjetnik u OD KRSNIK & PARTNERI d.o.o. Zagreb, Boškovićeva 8, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 13. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 13. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim od tuženika potražuje isplatu iznosa od 5.972,54 EUR, uvećano za zatezne kamate.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 812,50 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana 13. veljače 2026. do isplate, po stopi stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za isplatu na ime troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 387,50 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj Poliklinika IDENT iz Zagreba podnio je tužbu protiv tuženika MVD CONSULTING d.o.o. radi isplate novčanog iznosa u visini od 5.972,54 EUR s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka. U tužbi se navodi da su tužitelj i tuženik dana 12. rujna 2022. godine sklopili usmeni ugovor o zajmu, temeljem kojeg je tužitelj tuženiku isplatio iznos od 45.000,00 kuna, što prema fiksnom tečaju iznosi 5.972,54 EUR. Prema navodima tužitelja, stranke su ugovorile rok povrata zajma od šest mjeseci, odnosno najkasnije do 12. ožujka 2023. godine.

2. Tužitelj nadalje navodi da tuženik nije vratio posuđeni iznos u ugovorenom roku, unatoč višekratnim pozivima na ispunjenje obveze, već je osporio postojanje obveze povrata zajma. Kao pravnu osnovu tužbenog zahtjeva tužitelj se poziva na odredbe članka 21. i članka 29. Zakona o obveznim odnosima, te predlaže da sud, nakon provedene glavne rasprave, odnosno uz ispunjenje zakonskih pretpostavki i presudom zbog ogluhe, naloži tuženiku isplatu glavnice u iznosu od 5.972,54 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 12. ožujka 2023. godine do isplate, po zakonom propisanoj stopi. Uz tužbu je priložen izvod prometa po računu od 11. lipnja 2024. godine (list 5 spisa).

3. U odgovoru na tužbu tuženik MVD CONSULTING d.o.o. u cijelosti je osporio navode tužbe i tužbeni zahtjev. Tuženik ne osporava da je dana 12. rujna 2022. godine na njegov račun uplaćen iznos od 45.000,00 kuna, odnosno 5.972,54 EUR, no ističe da navedena uplata nije izvršena po osnovi zajma, već kao djelomično plaćanje za izvedene građevinske radove i nabavljeni materijal. Prema navodima tuženika, radovi su izvođeni za DČ, direktora tužitelja, i njegovu suprugu, na nekretninama na Malom Lošinju, a kasnije i na obiteljskoj kući na Šestinskom Vrhu u Zagrebu, pri čemu tijekom izvođenja radova nije izvršena niti jedna uplata s njihove strane. Tuženik navodi da je predmetni iznos uplaćen s računa tužitelja uz oznaku „pozajmica“ isključivo iz tehničkih razloga, budući da tužitelj formalno nije bio naručitelj radova. Tuženik nadalje navodi da je višekratno pozivao DČ na podmirenje obveza i izdavanje računa, no bez uspjeha, te da se tužitelj ponovno obratio tek 19. lipnja 2024. godine slanjem opomene pred tužbu. Na navedenu opomenu tuženik je odgovorio ističući da, prema njegovim tvrdnjama, postoji dug tužitelja prema tuženiku u iznosu od 30.000,00 EUR, te je predložio mirno rješenje spora, na što se tužitelj nije očitovao. U prilog svojim navodima tuženik je u spis dostavio opomenu pred tužbu i očitovanje na istu (list 17 do 19 spisa), ovjerenu izjavu AČ od 22. listopada 2024. godine (list 20 i 21 spisa), ovjerenu izjavu NČ od 22. listopada 2024. godine (list 22 spisa) te ovjerenu izjavu IČ od 22. listopada 2024. godine (list 23 spisa).

4. U podnesku kojim se očituje na odgovor na tužbu, tužitelj Poliklinika IDENT u bitnome navodi da tuženik u odgovoru na tužbu priznaje primitak iznosa od 45.000,00 kuna, odnosno 5.972,54 EUR, koji je predmet ovog spora, čime potvrđuje osnovnu činjenicu iz tužbe. Tužitelj ističe da je za ovaj spor pravno irelevantno paušalno osporavanje tužbe i tužbenog zahtjeva od strane tuženika. Tužitelj u cijelosti osporava navode tuženika o navodnom posto janju drugog pravnog odnosa temeljem kojeg bi uplata bila izvršena, ističući da takvi navodi nisu predmet ovog postupka, niti su u vezi s osobom tužitelja, te da je tvrdnja kako je zajam dan radi podmirenja obveza iz drugog odnosa pravno neosnovana. Tužitelj dalje navodi da tuženik nije dostavio nikakav dokaz o povratu zajma, što smatra jedino pravno relevantnom činjenicom za odluku u ovom sporu, dok priložene ovjerene izjave trećih osoba, koje nisu u pravnom odnosu s tužiteljem, ne mogu dokazivati nepostojanje obveze povrata zajma u smislu odredbe članka 499. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima.

5. U dodatnom očitovanju na odgovor na tužbu, tužitelj Poliklinika IDENT navodi da je tuženik u odgovoru na tužbu pogrešno označio tužitelja, kako u pogledu naziva tako i OIB-a, zbog čega predlaže da se odgovor na tužbu vrati na ispravak, podredno odbaci kao podnesen protiv pogrešne osobe.

6. Podredno, za slučaj da sud ne prihvati navedeni prijedlog, tužitelj pojašnjava da je trgovačko društvo IDENT d.o.o., različito od ovdje tužitelja, s tuženikom doista ugovorilo određene građevinske radove na zgradi u kojoj ima sjedište, te da je tuženik za te radove ispostavio račune u veljači, travnju i lipnju 2022. godine, koji su u cijelosti plaćeni. U prilog tome tužitelj predlaže dokaz uvidom u navedene račune i promet po računu društva IDENT d.o.o. Tužitelj ističe da navedeni pravni odnos nije predmet ovog spora i da nema utjecaja na obvezu povrata zajma koji je predmet ovog postupka, osobito imajući u vidu da je tuženik priznao primitak iznosa od 45.000,00 kuna, odnosno 5.972,54 EUR. Podnesku prileže računi izdani od strane društva MVD Conslulting d.o.o. Zagreb društvu IDENT d.o.o. Zagreb (list 28 do 31 spisa) te izvodi prometa po računu (list 32 do 34 spisa).

7. Na ročištu održanom dana 3. travnja 2025. u predmetnoj pravnoj stvari punomoćnik tužitelja ostao je kod tužbe i osporio sadržaj pisanih izjava priloženih spisu kao nerelevantnih za predmet spora, dok je punomoćnik tuženika ostao kod odgovora na tužbu, zatražio rok za očitovanje na novi podnesak te predložio saslušanje osoba uključenih u usmeni dogovor.

8. U podnesku od 4. travnja 2025. tuženik MVD CONSULTING d.o.o. ostao je kod svih ranije iznesenih navoda iz odgovora na tužbu. U odnosu na podnesak tužitelja od 28. ožujka 2025. godine, tuženik navodi da je u odgovoru na tužbu očiglednom omaškom izostavio riječ „Poliklinika“ iz naziva tužitelja, dok su OIB, adresa i zakonski zastupnik tužitelja bili pravilno navedeni. Tuženik dalje ističe da nije priznao primitak zajma, već isključivo činjenicu da je tužitelj uplatio iznos od 45.000,00 kuna, pri čemu navodi da je uplata izvršena kao znak dobre volje radi podmirenja dugovanja za izvedene radove, a oznaka „pozajmica“ u opisu plaćanja bila je, prema tvrdnjama tuženika, korištena iz tehničkih razloga. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška.

9. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja saslušanog na ročištu održanom 13. siječnja 2026. proizlazi da je u rujnu 2022. godine novac koji je predmet spora dan kao pozajmica društvu MVD CONSULTING d.o.o., pri čemu se radilo o sredstvima Poliklinike IDENT, uz dogovoreni rok povrata od godinu dana i zakonske kamate, dok pisani ugovor nije potpisan iako je bio pripremljen. Naveo je da su svi građevinski radovi koje je tuženik obavljao za njega osobno ili za društvo IDENT d.o.o. u cijelosti plaćeni, da Poliklinika IDENT nije bila naručitelj tih radova te je osporio tvrdnje tuženika da bi uplata od 45.000,00 kuna predstavljala plaćanje za radove.

10. Svjedok AČ je iskazao da uplata iznosa od 45.000,00 kuna nije bila zajam, već djelomično plaćanje za izvedene građevinske radove na nekretninama DČ i njegove supruge, pri čemu su računi za te radove izdavani, ali prema njegovim navodima nisu plaćeni, te da je ostao dug u iznosu od oko 30.000,00 EUR. Naveo je da oznaka „pozajmica“ u opisu plaćanja nije odražavala stvarnu volju stranaka, da mu pozajmica kao takva nije bila potrebna, te da se uplata vodila preko Poliklinike IDENT iz tehničkih i poreznih razloga.

11. Među strankama u predmetnoj pravnoj stvari nije sporno da je dana 12. rujna 2022. godine s računa tužitelja na račun tuženika izvršena uplata iznosa od 45.000,00 kuna, odnosno 5.972,54 EUR.

12. Sporno je, međutim, po kojoj je pravnoj osnovi navedena uplata izvršena, odnosno je li ista predstavljala zajam u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 26/18, 125/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO), odnosno je li između stranaka nastao obveznopravni odnos zajma s jasno određenom obvezom povrata spornog iznosa.

13. Sukladno odredbi članka 219. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), teret dokazivanja činjenica na kojima temelji svoj zahtjev snosi tužitelj. Stoga je tužitelj bio dužan dokazati postojanje valjano sklopljenog ugovora o zajmu, uključujući suglasnost volja stranaka da se sporni iznos daje uz obvezu povrata.

14. Sud je proveo dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja DČ, pri čemu njegovom iskazu nije u cijelosti poklonio vjeru u dijelu u kojem navodi da je predmetna uplata dana kao zajam tuženiku. Naime, tijekom iskaza zakonski zastupnik tužitelja nije mogao jasno i nedvosmisleno navesti točan iznos i adresata navodnog zajma, odnosno je li zajam dan gosp. AČ osobno ili tuženiku kao trgovačkom društvu, niti je svoje navode potkrijepio postojanjem pisanog ugovora, iako je tvrdio da je isti bio pripremljen. Sud pritom uzima u obzir da nikakav ugovor niti nacrt ugovora o zajmu ne prileži spisu, zbog čega je iskaz zakonskog zastupnika tužitelja u tom dijelu ocijenjen nepreciznim i proturječnim. Nadalje, iz njegova iskaza proizlazi da je rok povrata bio ugovoren na godinu dana, dok iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je rok povrata bio šest mjeseci, što predstavlja dodatnu nedosljednost u njegovim navodima.

15. Nasuprot tome, sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka AČ, ocjenjujući ga životnim, logičnim i konzistentnim. Svjedok je jasno i nedvosmisleno naveo da sporna uplata nije bila dana kao zajam, te je osporio postojanje obveze povrata tog iznosa kao zajma. Sud smatra njegov iskaz uvjerljivim i iz razloga što je svjedok detaljno opisao okolnosti poslovne suradnje, način fakturiranja, kao i postojanje nepodmirenih tražbina tuženika prema osobama povezanim s tužiteljem, pri čemu je njegov iskaz u tom dijelu ostao dosljedan i u skladu s ostalim provedenim dokazima.

16. Imajući u vidu sve provedene dokaze i njihovu ocjenu, sud zaključuje da između stranaka nije dokazana suglasnost volja za sklapanje ugovora o zajmu u smislu odredbe članka 499. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima. Sud nalazi da sama činjenica da je u opisu predmetne uplate navedena oznaka „pozajmica“ nije dovoljna za zaključak o postojanju ugovora o zajmu, ako iz ukupnosti okolnosti slučaja proizlazi da stvarna volja stranaka nije bila usmjerena na zasnivanje obveznopravnog odnosa zajma, odnosno na preuzimanje jasne i određene obveze povrata spornog iznosa.

17. Sud nadalje nalazi da u konkretnom slučaju nije dokazano postojanje bitnih elemenata ugovora o zajmu, osobito jasne i nedvosmislene obveze tuženika na povrat spornog iznosa nakon proteka određenog vremena. Slijedom toga, sud ocjenjuje da se tužiteljevo potraživanje temelji na pravnoj osnovi koja nije dokazana u ovom postupku, neovisno o eventualnom postojanju drugih pravnih odnosa između tuženika i osoba povezanih s tužiteljem, koji nisu predmet ovog spora.

18. U smislu odredbe članka 285. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, prividan (simulirani) ugovor nema učinka među ugovornim strankama. Naime, iako je u opisu predmetne uplate navedena oznaka „pozajmica“, iz ukupnosti okolnosti slučaja i provedenog dokaznog postupka, a osobito iz ocjene izvedenih personalnih dokaza, proizlazi da nije dokazana stvarna i suglasna volja stranaka da se predmetna uplata izvrši s namjerom zasnivanja obveznopravnog odnosa zajma u smislu članka 499. Zakona o obveznim odnosima. Sama oznaka „pozajmica“ u opisu plaćanja, bez postojanja drugih odlučnih elemenata ugovora o zajmu, nije dovoljna za zaključak o postojanju takvog ugovornog odnosa, niti može nadomjestiti nedostatak dokaza o preuzimanju obveze povrata spornog iznosa. Iz provedenog dokaznog postupka nadalje proizlazi da u konkretnom slučaju nije postojala stvarna i suglasna volja stranaka za sklapanje ugovora o zajmu, već je došlo do nesklada između vanjskog očitovanja i stvarne volje stranaka, zbog čega takav prividni pravni posao ne može proizvoditi pravne učinke koje tužitelj u ovom postupku potražuje.

19. Kod simuliranog pravnog posla radi se o svjesnom neskladu između stvarne volje stranaka i njezina očitovanja, pri čemu stranke prividno stvaraju dojam sklapanja određenog ugovora, iako ne žele da takav ugovor nastane i proizvodi pravne učinke. Budući da tužitelj u ovom postupku nije dokazao postojanje valjanog i stvarno sklopljenog ugovora o zajmu, sud zaključuje da se tužbeni zahtjev temelji na pravno nevaljanoj osnovi. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da prividan ugovor ne proizvodi pravne učinke među ugovornim strankama, sud je ocijenio da tužitelj nije dokazao postojanje obveze tuženika na povrat utuženog iznosa, te je tužbeni zahtjev kao neosnovan odbio.

20. Tužitelj, budući da je izgubio spor, nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka, a dužan je iste naknaditi tuženiku. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. čl. 155. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

21. Tuženiku je priznat trošak odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23; dalje: Tarifa), i to trošak odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife), pristup ročištima održanim 3. travnja 2025. i 13. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR, za svako (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) te sastav podnesaka od 4. travnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife), što uvećano za PDV ukupno iznosi 812,50 EUR. Podnesak tuženika od 4. travnja 2025. ne predstavlja obrazloženi podnesak u smislu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, budući da u istome nisu iznesene nove odlučne činjenice niti pravna argumentacija, već se u bitnome ponavljaju ranije izneseni navodi i daje procesno očitovanje na podnesak tužitelja. Ocijenjen je neosnovanim zahtjev tuženika na ime troška sudske pristojbe za odgovor na tužbu jer plaćanje te pristojbe nije izvršeno. Također se napominje da tuženik ne samo da nije podmirio navedenu pristojbu već nije ni pozvan na njezino plaćanje, obzirom na sadržaj odredbe čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" 118/18 i 51/23), u smislu koje obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

Zagreb, 13. veljače 2026.

SUDAC:

Jasna Golubić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku.

DNA:

1. Odvj. Vinka Nobilo, Zagreb, Amruševa 7/I

2. Odvj. Matija Zorić, OD KRSNIK & PARTNERI d.o.o. Zagreb, Boškovićeva 8