Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: Povrv-168/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Meliti Šmentanec-Klarić, prema prijedlogu višeg sudskog savjetnika-specijalista Aleksandra Drakulića, u parničnom predmetu tužitelja Hrvatska radiotelevizija, OIB: 68419124305, Prisavlje 3, Zagreb zastupanog po punomoćnici Đini Lukac Novaković, odvjetnici u OD Leko i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika FZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Franji Šebijanu, odvjetniku u ZOU Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina iz Varaždina, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 13. siječnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 13. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tamare Horvat iz Varaždina, donijetog pod brojem Ovrv-3246/2025 od 23. travnja 2025.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 200,77 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Na temelju prijedloga ovrhovoditelja, sada tužitelja, javni bilježnik Tamara Horvat iz [adresa] donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod posl. br. Ovrv-3246/2025 od 23. travnja 2025. kojim je naloženo ovršeniku, sada tuženiku, da namiri novčanu tražbinu tužitelja u iznosu od 106,20 EUR, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te trošak ovršnog postupka.

2. Protiv navedenog rješenja javnog bilježnika tuženik je podnio prigovor u kojem, u bitnom, navodi da u cijelosti osporava tražbinu kao neutemeljenu te poziva tužitelja da dostavi cjelovitu knjigovodstvenu karticu te svu drugu vjerodostojnu dokumentaciju na kojoj temelji svoje potraživanje; pritom ističe i prigovor zastare.

3. Na temelju prigovora tuženika, rješenjem ovog suda broj Povrv-168/2025-4 od 29. kolovoza 2025. stavljeno je izvan snage gore istaknuto rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha, te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U podnescima od 4. srpnja 2025. i 12. rujna 2025. tužitelj, u bitnom, navodi:

- da je provjerom u svojoj poslovnoj evidenciji utvrdio kako je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik/posjednik tv prijamnika, u vezi čega da prilaže izvadak iz evidencije pretplatnika te dokaz da pristojba nije plaćena što je vidljivo iz saldakonti kartice,

- da je temeljem prijave prijamnika od 28. srpnja 2021. potpisan od strane tuženika isti zaveden kao obveznik plaćanja pristojbe na adresi [adresa],

- da iz dokumentacije koju je dostavio nesporno proizlazi kako je tuženik u utuženom razdoblju bio obveznik plaćanja HRT pristojbe i kako tuženik duguje tužitelju upravo utuženi iznos,

- da tuženik ne dostavlja niti jedan dokaz da bi dug bio podmiren u cijelosti ili barem djelomično, iz čega proizlazi kako je prigovor tuženika izjavljen jedino u cilju prolongiranja naplate nespornog potraživanja tužitelja,

- da je njegovo potraživanje osnovano stoga što je tuženik za utuženi period bio evidentiran kao pretplatnik, a nije podmirio niti odjavio dužnu pristojbu.

5. U podnesku od 9. listopada 2025. tuženik, u bitnom, navodi:

- da iz dokumentacije sadržane u spisu predmeta ne proizlazi da bi tužena bila vlasnik nekretnine na adresi [adresa], niti član kućanstva, odnosno da tužitelj nije dokazao da su ispunjeni uvjeti iz čl. 34. Zakona o hrvatskoj radio televiziji,

- da prema čl. 35. st. 1. Zakona o HRT-u mjesečna obveza plaćanja pristojbe ne smije prelaziti 1,5% prosječne mjesečne plaće u RH, dok je st. 2. istog članka propisano da visinu mjesečne pristojbe za svaku godinu utvrđuje Nadzorni odbor HRT-a, uz prethodno odobrenje Vijeća za elektroničke medije,

- da u konkretnom postupku tužitelj nije dostavio Odluku svog Nadzornog odbora niti suglasnost Vijeća za elektroničke medije, odnosno tužitelj nije podastro sve dokaze potrebne da bi se potvrdila njegova tražbina ; da nigdje nije utvrđeno da je visina potraživanja usklađena sa čl. 35. Zakona o HRT-u, a niti je navedeno koji to prijamnici su evidentirani u navodnom kućanstvu tužene ; da je teret dokaza na tužitelju.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ovršni prijedlog, obavijest javnog bilježnika te rješenje o ovrsi sa izvatkom iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (stranice 1-18 spisa), prigovore tuženika (stranice 19-25 spisa), podneske tuženika (stranice 26-30 spisa), zahtjev za odjavu RTV prijamnika (stranica 34 spisa), prigovor tuženika (stranica 36 spisa), dopis Policijske postaje Brač (stranica 38 spisa), dopis tužitelja (stranica 40 spisa), opomene (stranice 42-45 spisa), prigovore tuženika (stranice 46-56 spisa), izvadak iz evidencije obveznika plaćanja RTV pristojbe (stranica 61 spisa), presliku prijave prijamnika (stranica 62 spisa), saldokonti tužitelja (stranice 63-67 spisa) i zahtjev za odjavu RTV prijamnika (stranica 85 spisa).

7. Odluku kao u izreci sud je donio prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka.

8. U ovom predmetu tužitelj od tuženika potražuje naknadu RTV pristojbe za period od ožujka do prosinca 2024. g., u mjesečnom iznosu od 10,62 EUR, odnosno ukupan iznos od 106,20 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te ovršne i parnične troškove.

9. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

10. Uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja (stranica 12 spisa) utvrđeno je da je tuženik zaveden kao dužnik po osnovi RTV pristojbe u odnosu na mjesečne iznose od 10,62 EUR za period ožujak-prosinac 2024., odnosno ukupan iznos od 106,20 EUR.

11. Uvidom u evidenciju obveznika plaćanja RTV pristojbe (stranica 61 spisa) utvrđeno je da je tuženik zaveden kao obveznik plaćanja RTV pristojbe od 19. lipnja 2002. na adresi [adresa].

12. Uvidom u prijavu prijamnika (stranica 62 spisa) utvrđeno je da je tuženik 28. srpnja 2021. prijavio prijamnik uz naznaku adrese [adresa], te da je na prijavi naznačeno da se radi o reaktivaciji, odnosno preseljenju.

13. Uvidom u zahtjev za odjavu RTV prijamnika (stranica 34, 85-86 spisa) utvrđeno je da je tuženik istim prijavio nekorištenje RTV prijamnika, zbog kvara od svibnja 2006., na adresi [adresa], (a ne prijamnika na adresi [adresa], u svezi kojeg tužitelj podnosi tužbeni zahtjev).

14. Uvidom u saldakonte tužitelja (stranice 63-67) utvrđuje se da tužitelj od tuženika potražuje utužene mjesečne RTV pristojbe u odnosu na adresu [adresa].

15. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

16. Prema čl. 34. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine" broj 137/10, 76/12 78/16, 46/17, 73/17, 94/18, 114/2022, 20/2023 i 18/2024; u daljnjem tekstu: Zakon o HRT-u) svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik, odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području Republike Hrvatske, koje je pokriveno prijenosnim signalom, dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu, utvrđenu čl. 35. st. 2. istog Zakona.

17. Prema čl. 35. st. 1. Zakona o HRT-u, mjesečna obveza plaćanja televizijske pristojbe ne smije prelaziti 1,5% prosječne u prethodnoj godini , dok je st. 2. istog članka Zakona propisano da visinu mjesečne pristojbe za svaku godinu utvrđuje svojom odlukom Nadzorni odbor HRT-a uz prethodno odobrenje Vijeća za elektroničke medije.

18. Odredbom čl. 219. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 92/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. - u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je kako je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a odredbom čl. 221.a istog zakona, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

19. Kako je uvidom u evidenciju obveznika plaćanja RTV pristojbe te prijavu prijamnika utvrđeno da je tuženik prijavljen kao obveznik plaćanja spomenute pristojbe na adresi [adresa], te da nije odjavio prijamnik u odnosu na istu adresu, to proizlazi da je u utuženom periodu imao prijavljen RTV prijamnik na navedenoj adresi pa je stoga sukladno citiranom čl. 34. Zakona o HRT-u dužan podmirivati mjesečnu RTV pristojbu.

20. Međutim, uzimajući u obzir da tuženik tijekom cijelog postupka osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, tužitelj je bio dužan dostaviti i dokaz o utemeljenosti visine utuženog potraživanja. Pritom valja naglasiti kako tuženik podneskom od 9. listopada 2025. jasno upire na činjenicu da tuži telj nije dostavio Odluku svog nadzornog odbora o visini mjesečne pristojbe niti suglasnost Vijeća za elektroničke medije, sukladno čl. 35. st. 2. Zakona o HRT-u, odnosno da nije utvrđena usklađenost visine tužiteljeva potraživanja sa spomenutom odredbom zakona. Ovdje valja reći da je predmetni podnesak tuženika tužitelj primio 21. listopada 2025. te se na isti ni na koji način nije očitovao. Nadalje, na ročištu održanom 13. siječnja 2025 . tužitelj je ostao kod tužbenog zahtjeva, te ujedno predložio zaključenje prethodnog postupka i provedbu glavne rasprave na istom ročištu, međutim se (ponovno) propustio očitovati na istaknute navode tuženika odnosno propustio dostaviti ili predložiti odgovarajuće dokaze o visini tužbenog zahtjeva.

21. Stoga, kako tužitelj tijekom postupka ne dostavlja Odluku svog nadzornog odbora kojom se, sukladno čl. 35. st. 2. Zakona o HRT-u, utvrđuje visina mjesečne pristojbe, on propušta dokazati visinu tužbenog zahtjeva. Valja naglasiti kako spomenuta Odluka Nadzornog odbora tužitelja ne predstavlja akt koji se objavljuje putem "Narodnih novina" odnosno drugog službenog glasila, a u koje bi sud bio dužan po službenoj dužnosti vršiti uvid, niti se visina mjesečne RTV pristojbe može smatrati općepoznatom činjenicom koju tužitelj ne bi bio dužan dokazivati. Radi se o činjenici koju je tužitelj, pravna osoba zastupana po profesionalnom punomoćniku odvjetniku, mogao bez ikakvih prepreka dokazati dostavljanjem spomenute odluke tijekom postupka ili eventualnim prijedlogom da se uvid u istu izvrši putem odgovarajućih izvora na internetu. Međutim, procesna pasivnost tužitelja ne može se nadomjestiti samoinicijativnim provođenjem dokaza od strane suda – bilo nalaganjem tužitelju da dostavi navedenu Odluku, bilo pretraživanjem odgovarajućih izvora na internetu; time bi se zadiralo u načelo kontradiktornosti odnosno raspravno načelo parničnog postupka u smislu čl. 7. ZPP-a.

22. Na koncu, treba napomenuti da se izvodom iz poslovnih knjiga odnosno saldakonti tužitelja ne može nikako, po stajalištu ovog suda, nedvojbenom utvrditi utemeljenost visine utuženog potraživanja tužitelja. Naime, radi se o dokaznom sredstvu koje je izrađeno od strane samog tužitelja, zbog čega se njegova vjerodostojnost ne može smatrati neupitnom, a u svakom slučaju ne predstavlja javnu ispravu u smislu članka 230. ZPP-a.

23. Dakle, kako tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva, valjalo je isti odbiti i odlučiti kao u točki I. izreke, sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a.

24. Odluku o trošku sud je donio temeljem čl. 154. st. 1. te čl. 155. ZPP -a, uzimajući u obzir da je tuženik u cijelosti uspio u postupku, te tužitelju naložio da mu naknadi sve priznate troškove. Visina troškova određena je sukladno vrijednosti predmeta spora, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa).

25. Tuženiku je priznat trošak prigovora protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika u iznosu od 62,50 EUR (Tbr. 13. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife), sastava podneska od 9. listopada 2025. u iznosu od 62,50 EUR (Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 13. siječnja 2026. u iznosu od 62,50 EUR (Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife), te trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 13,27 EUR, odnosno ukupan trošak u iznosu od 200,77 EUR. Stoga je odlučeno kao u točki II/ izreke.

Varaždin, 13. veljače 2026.

Sutkinja

Melita Šmentanec-Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl.467.st.1. ZPP-a).

Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka, a predaje se ovome sudu neposredno ili se šalje poštom preporučeno.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. tužitelj – po punomoćnici Đini Lukac Novaković, odvjetnici u OD Leko i partneri d.o.o. iz Zagreba

2. tuženik – po punomoćniku Franji Šebijanu, odvjetniku u ZOU Franjo Šebijan i

FZM iz Varaždina