K-42/2021-30
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ulica Ivana Gundulića 27.
Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu Katarini Peršen, uz sudjelovanje zapisničara Maje Šarić, u kaznenom postupku protiv optuženika NC, zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 2. Kazneni zakon („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11) i dr., povodom optužnice ODO-a u Splitu broj KO-DO-4561/2020 od 31. kolovoza 2020. nakon javno provedene rasprave 11. veljače 2026. a 13. veljače 2026. objavio je i
p r e s u d i o
Optuženik NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin N i V, rođen **.**.1986. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, neoženjen, bez djece, pismen, sa završenom srednjom školom, srednjeg imovnog stanja, zaposlen, brani se sa slobode
k r i v j e
što je u vremenu od ožujka 2019. do rujna 2019. na otoku Hvaru, u nakani da se nepripadno materijalno okoristi u znatnom iznosu, VC neistinito predočavao i obmanjivao ga kako će mu osoba imena KC za iznos od 4.000 eura prodati četiri klavira i zatraživši da novac za klavire uplati njemu kako bi ga dalje predao UC, zatim zatražio da mu preda iznos od 1.700 eura neistinito mu navodeći da je to potrebno za iznos kazne zbog nedopuštenog tranzita klavira, te zatražio da mu preda i iznos od 1.500 eura za trošak prijevoza klavira, u što je mu VC povjerovao i ne sumnjajući da novac uplaćuje u te svrhe, uplatio mu iznos od ukupno 7.200 eura, a kada ga je oštećenik pitao za klavire, kazao mu je da ima operaciju i da mu pozajmi iznos od 1.500 eura zbog operacije u inozemstvu koji novac će mu vratiti, što je VC povjerovao pa mu predao daljnji iznos od 1.500 eura, te mu još rekao kako će mu jedna osoba prodati vozilo marke "Ford" za iznos od 4.000 eura koji novac je VC također uplatio povjerovaši da će mu vozilo dovesti do kraja rujna 2019., pa on je navedeni novac uzeo i za sebe zadržao i do danas mu nije vratio ništa od tog novca niti mu je isporučio klavire i vozilo "Ford", oštetivši time VC za iznos od 12.700 eura,
dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist, s namjerom izvršivši više odvojenih radnji u prirodnom smislu kojima se ostvaruju bića istog ili istovrsnih kaznenih djela, s one s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu, čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – djelo opisano po čl. 236. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona i čl. 52. KZ/11 a kažnjivo po čl. 236. st. 2. KZ/11.
II. Stoga se optuženiku NC na temelju čl. 236. st. 2. KZ/11
i z r i č e
kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
Potom se na temelju čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11 optuženiku NC izriče
UVJETNA OSUDA
te se istovremeno utvrđuje da se optuženiku prethodno izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 5 (pet) godina po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.
III. Na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 nalaže se optuženiku NC posebna obveza da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da plati oštećenom VC iznos od 12.700,00 eura (dvanaesttisuaćisedamstoeura) a u roku od 1 (jednog) mjeseca od pravomoćnosti jer će se u protivnom kazna zatvora opozvati i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora optuženiku u trajanju od 1 (jedne) godine.
IV. Na temelju čl. 158. Zakona o kaznenem postupku („Narodne novine“ br.:152/08, 76/09, 80/11, 91/12,143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP/08) oštećenom VC dosuđuje se imovinskopravno zahtjev u iznosu od 12.700,00 eura (dvanaesttisuaćisedamstoeura).
V. Na temelju članka 148. stavak 1., u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, optuženik NC dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 500,00 eura (petstoeura) na ime paušalne svote.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu pod brojem KO-DO-4561/2020 od 31. kolovoza 2020. protiv optuženika NC a zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom – djelo opisano po čl. 236. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11.
2. Suglasnošću stranaka na temelju članka 19. b stavak 3. ZKP/08 raspravu je proveo sudac pojedinac.
3. Na raspravi održanoj 11. veljače 2026. optuženik je izjavio da se smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret te je naveo kako je voljan vratiti novac oštećenom.
4. Obranu je optuženik iznio na početku dokaznog postupka navodeći da je kriv. Priznao je činjenične navode iz optuženice u cijelosti, nije osporio ni iznos za koji bi oštetio VC. Pokušao je dignuti kredit u čemu da nije uspio i namjera mu je prodati nekretninu u Podstrani, Sv. Martin jer u odnosu na tu nekretninu rješava vlasništvo 1/1 i time misli namiriti oštećenika.
5. Optuženik je ranije pred policijom i ODO-om Split iznosio obranu kada je kazao kako oštećenika poznaje pet godina, pomogao mu je naći kupca za jedan stan i postigli su dogovor na način da mu je oštećenik obećao platiti tri posto od kupoprodajne cijene stana ukoliko pronađe kupca, a cijena stana je bila je 120.000 eura. Dalje mu je oštećenik obećao da ukoliko nađe kupca koji će dati više od ovog iznosa za stan, da može zadržati taj novac za sebe. Oštećeniku da je pomogao pronaći i rabljena vozila, pa je tako za oštećenika kupio najprije vozilo marke "Renault Clio" i "Ford Focus" koja vozila mu je odvezao na Hvar, a oštećenik mu je na ruke predao iznos kupoprodajne cijene od 2.500 eura i 4.000 eura. Problem je nastao kada je oštećenik njega zamolio da mu pronađe još jedno vozilo za suprugu, što se optuženik obvezao učiniti. Pronašao je tako još jedno vozilo marke "Ford Focus" za koje mu je oštećenik na račun njegovog rođaka ZC uplatio iznos od 4.000 eura. Optuženik da mu je trebao to vozilo registrirati, i smatra da je tu pogriješio jer je oštećeniku rekao da je to već bio učinio, a onda se dogodio problem kada vozilo nije moglo proći na tehničkom pregledu. Oštećenik je inače namjeravao doći u [adresa] po to vozilo. Optuženik da je u međuvremenu bio u Republici Italiji i razgovarao sa svojim prijateljem AC koji mu je kazao kako ime neke stare klavire koje će mu pokloniti ukoliko želi. Kako je znao da se oštećenik bavi glazbom pa ga je pitao želi li te klavire, i oštećenik je odlučio dati optuženiku za te klavire iznos od 4.000 eura na ruke. Upitan gdje živi KC, gdje su oni to razgovarali u Italiji, u kojem gradu su se uopće nalazili optuženik nije znao reći. Samo je kazao da je u Italiju uvijek išao sa kamionom i prijateljima, da ne zna imena gradova. Mjesečno bi išao možda dva puta, i to uvijek na otpad vozila. Upitan zašto bi njemu netko besplatno davao klavire, kazao je da to nije ništa čudno, da bi i on nekima davao besplatno neke dijelove vozila. Međutim klavire nije uspio dovesti, ali oštećenik mu je klavire ipak platio 4.000 eura. Oštećenik mu je još pozajmio još 500,00 eura. Kazao je na kraju da mu je sada dovršio registraciju vozila Ford, čuo se nedavno sa oštećenikom i on će doći po to vozilo. Toliko je bio dobar sa oštećenikom da mu oštećenik nije trebao dati nikakvu naknadu za pronalazak spomenutih vozila. Smatra da se oštećenik naljutio na njega zbog vozila Ford, i sada će mu to vozilo predati. Oštećeniku je dužan predati vozilo Ford, te novčane iznose od 4.000 eura za klavire i 500,00 eura pozajmice. Klavire nije nikada dobio i nije više pitao za njih.
6. Optuženik je na raspravi 11. veljače 2026. potvrdio kako je točno ono što mu se optužnicom stavlja na tereti da je točno da je oštećenom rekao da će od osobe imena HC za iznos od 4.000,00 Eur prodati četiri klavira i da je točno da je zatražio da novac za klavire oštećeni uplati njemu kako bi novac dalje predao HC, kao što je točno da je potom zatražio da mu oštećeni preda iznos od 1.700,00 Eur i da je naveo oštećenom da mu je taj iznos potreban zbog iznosa kazne zbog nedopuštenog tranzita klavira te da je točno da je potom zatražio od oštećenog da mu preda i iznos od 1.500,00 Eur za trošak prijevoza klavira tako da se radilo o iznosu uplaćenom od strane oštećenog od 7.200,00 Eur. Isto tako je naveo kako je točno da je oštećenom kada ga je pitao za klavire rekao da ima operaciju i da mu pozajmi iznos od 1.500,00 Eur zbog operacije u inozemstvu a koji iznos mu je oštećeni VC i uplatio. Naveo je kako je točno da je oštećenom VC rekao kako će mu jedna osoba prodati vozilo marke "Ford" za iznos od 4.000,00 Eur, koji novac mu je oštećeni također uplatio i povjerovao mu je da će vozilo dovesti do kraja rujna 2019. Točno je da jem taj novac uzeo i za sebe zadržao i do dan – danas nije vratio ništa od tog novca niti je isporučio klavire i vozilo "Ford". Ova njegova ranija obrana je iznesena u takvom obliku jer da je bio ljut što ga je oštećenik "zeznuo" za stan. Na upit zastupnika optužbe optuženik je naveo da bi cjelokupni iznos oštećenom mogao platiti u roku od mjesec dana.
7. U dokazne svrhe pregledani i pročitani su: Promet po računu oštećenika VC (list 12-14 spisa), Prepiska putem e-maila između okrivljenika i oštećenika (list 19-20 spisa), Detalji prometa računa oštećenika (list 22-24 spisa), Detalji prometa računa ZC (list 26-28 spisa), Promet po računu oštećenika VC (list 33 spisa), Ugovor o kupoprodaji vozila između oštećenika i ČC zajedno sa policom osiguranja i uplatnicom za tehnički pregled (list 41-43 spisa), imovinskopravni zahtjev oštećenika (list 110 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka – oštećenog VC (list 64-66 spisa).
8. Pregledan je izvadak iz kaznene evidencije prema kojem je optuženik kazneno osuđivana osoba i to: presudom Općinskog suda u Splitu br. K-298/13 od 23.5.2013. pravomoćna 2.7.2013. zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 216. st. 1. KZ/97 – teška krađa uvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 11 mjeseci uz rok kušnje u trajanju od 3 godine, presudom Općinskog suda u Splitu br. K-162/21 od 17.8.2021. pravomoćna 28.8.2021. zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. KZ/11 – prijevara uvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 6 mjeseci uz rok kušnje u trajanju od 2 godine, presudom Općinskog suda u Splitu br. K-617/23 od 3.8.2023. pravomoćna 7.9.2023. zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11 – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u RH uvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 1 godine uz rok kušnje u trajanju od 3 godine, presudom Općinskog suda u Splitu br. K-859/17 od 31.8. 2023. pravomoćna 28.9.2023. zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. KZ/11 – krađa uvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 10 mjeseci uz rok kušnje u trajanju od 3 godine.
9. Kako stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga to je dokazni postupak završen. Utvrđujući činjenično stanje sud nije našao prijepornih činjenica, kako zbog toga što optuženik u potpunosti priznaje učin, tako i zbog toga što materijalni i personalni, te drugi dokazi upućuju na pravilnost i potpunost optužnice.
10. Materijalnu obranu optuženika NC koju je dao na raspravi glede terećenih kaznenih djela, sud drži istinitom, logičnom i uvjerljivom, te ista po ocjeni suda predstavlja priznanje terećenih kaznenih djela i u skladu je s izvedenim, a prihvaćenim dokazima.
11. Naime, oštećenik u svome iskazu navodi kako je optuženika upoznao prije nekih 5 godina na otoku Hvaru, i to zato što su optuženik i njegova obitelj na Hvaru izvodili građevinske radove odnosno renovirali kuću njegova sina i brata. Sa optuženikom je pričao o tome da je on bio profesor na glazbenoj akademiji tako da je optuženik znao da se on bavi glazbom. Prije godinu i pol dana mu je kazao kako ima nekog poznanika koji bi oštećeniku htio pokloniti četiri klavira. Optuženik mu je na mobitel poslao fotografije navodnih klavira koje je trebao dobiti, a oštećenik je bio spreman prihvatiti takav poklon. Ovo iz razloga što je te klavire namjeravao dati na korištenje mladim pijanistima i "Hvarskom glazbenom Ijetu", odnosno imao je doista lijepe namjere oko tih klavira i pomoći mladim pijanistima. Optuženik da mu je prvo naveo kako se osoba imena KC želi „riješiti" tih klavira i pokloniti ih, kasnije mu je kazao kako se obitelj KC ne slaže s takvom zamisli, odnosno da oni traže da za te klavire oštećenik isplati iznos od ukupno 4.000,00 eura i da će klavire dobiti nakon što preda optuženiku 4.000,00 eura koje da će optuženik potom poslati KC. Oštećenik je doista platio optuženiku 4.000,00 eura ali se ne može sjetiti je li na bankovni račun ili na ruke ali da je neke uplate vršio na račune članova obitelji optuženika, odnosno ZC ili EC a po uputi optuženika. Klaviri da su trebali stići u RH brzo iz Italije ali ga je optuženik ponovno zvao i kazao kako je na graničnom prijelazu došlo do problema da je vozač koji prevozi ove klavire morao podnijeti nekakve pisane dokaze o vlasništvu klavira, da se to sve dodatno iskompliciralo, i da je vozač morao platiti nekakvu kaznu u iznosu od 1.700,00 eura zbog nedopuštenog tranzita i da su klaviri privremeno uskladišteni negdje u blizini graničnog prijelaza između Italije i Slovenije ali da će ponovno krenuti za RH. Oštećenik se optuženiku obvezao platiti 1.500,00 eura a drugih 1.500,00 eura da će platiti kada klaviri stignu. Kako klaviri nisu stizali oštećenik je pitao u čemu je problem a optuženik da je počeo smišljati različite izgovore, davao je u početku tako neke detaljne isprike oko klavira, tako da oštećenik nije u početku shvatio da ga okrivljenik laže. U to vrijeme dok je trajala ta priča oko klavira optuženik mu je kazao kako je obolio od karcinoma debelog crijeva, da zbog toga mora otići na operaciju u SR Njemačku, te ga molio da mu pozajmi iznos od 1.500,00 eura, možda je bilo i više, obećavajući mu kako će mu taj iznos vratiti radi čega se oštećenik sažalio nad optuženikom te mu je pozajmio iznos od 1.500,00 eura, a nakon nekog vremena optuženik mu je kazao da je operacija bila uspješna i istovremeno ga molio da o toj operaciji ne priča članovima njegove obitelji. Oštećenik navodi kako je svjestan da je optuženik iskoristio njegovu dobrotu i Iakovjernost te činjenicu što je on osoba starije životne dobi odnosno što je u vrijeme počinjenja djela imao 86 godina. Naveo je kako je posredstvom optuženika od jedne osobe kupio vozilo marke „Ford" za iznos od 4.000,00 eur-a, pa da mu je optuženik kazao kako još jedna osoba želi prodati također vozilo marke Ford, i oštećenik je bio zainteresiran i za kupnju tog drugog vozila iste marke. Za to drugo vozilo predao mu je iznos od 4.000,00 eura, misli da je to bilo preko računa, a moguće da je čak bilo i na ruke ali, s time što mu je optuženik kazao kako se vozilo već nalazi kod njega i da će mu ga on osobno dovesti trajektom na Hvar. Obećao je da će to biti do kraja rujna 2019. Od ovih događaja optuženik ga nikada više nije kontaktirao u namjeri da mu vrati novac i isporuči vozilo i sve ovo ga je povrijedilo kao čovjeka koji je vjerovao optuženiku.
12. Sve ovo što se optuženiku stavlja na teret a što je optuženik priznao u svojoj obrani na raspravi je detaljno i okolnosno u svome iskazu opisao sam oštećenik a što je potkrijepljeno i ostalim izvedenim dokazima i to prometom po računu oštećenika, detaljima prometa računa ZC, prepiskom putem e-maila između optuženika i oštećenika.
13. Stoga je sud utvrdio činjenično stanje upravo kako se optuženiku i stavlja na teret optužnicom te nakon ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je optuženik NC počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom na način kako je to pobliže opisano i označeno u izreci ove presude.
14. Navedeni zaključak suda temelji se na izvedenim dokazima, pregledanima u dokazne svrhe, kao i na obrani optuženika koju je dao na raspravi u kojoj je u cijelosti priznao činjenične navode optužnice i počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.
15. Prijevara je propisana kao imovinsko kazneno djelo u čl. 236. Kaznenog zakon, te ga ostvaruje onaj tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini.
16. Dakle, iz svih provedenih dokaza potpuno je jasno da je optuženik postupao sa prijevarnom namjerom. Prijevarna namjera optuženika ogleda se upravo u načinu njegovog postupanja, optuženik je bezobzirno iskoristio oštećenika-žrtvu osobu starije životne dobi kako bi se domogao njegovog novca iskorištavajući povjerenje koje je oštećenik imao prema njemu, do dan danas ne vraća niti manji iznos, već tijekom skoro punih 7 godina nudi prazna obećanja, koristi dobrotu i spremnost oštećenika da mu pomogne i time tih skoro punih 7 godina drži oštećenika u zabludi da će mu vratiti posuđeni novac. Optuženik je zlouporabio povjerenje koje je žrtva imao u njega i na takav način pribavio od žrtve ukupan novčani iznos od 12.700,00 eura što za obećane klavire, vozilo i zajam za operaciju optuženika u inozemstvu, za kojeg je jasno da optuženik nije imao namjeru niti isporučiti klavire, niti vozilo, odnosno vratiti novac tako i do dan – danas iako je prošlo skoro punih 7 godina nije žrtvi vratio niti jedan cent od navedenog iznosa, niti mu je isporučio klavire, ni vozilo, već je žrtvu upornim obećanjima sve ove godine održavao u zabludi da će mu jednog dana vratiti novac u naprijed navedenom iznosu za neisporučene klavire, vozilo, te zajam.
17. Nakon svih prethodno iznesenih utvrđenja trebalo je utvrditi krivnju optuženika. Za postojanje kaznenog djela prijevare iz čl. 236. KZ/11 je od odlučnog značaja je li lažnim prikazivanjem činjenica drugi doveden u zabludu i da li ih je time naveo da na štetu svoje imovine nešto učinu, a sve s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist. Ako je kaznenim djelom prijevare pribavljena znatna imovinska korist ili prouzročena znatna šteta radi se o kvalificiranom oblikom kaznenog djela prijevare.
18. Što se tiče subjektivnog odnosa prema počinjenom kaznenom djelu, a obzirom na sve ranije navedeno i utvrđeno, optuženik je postupajući prijevarno zlouporabljujući povjerenje koje je žrtva imala u njega i na takav način pribavio od žrtve novčani iznos za kojeg je sasvim jasno da ga optuženik nije imao namjeru vratiti tako i do dan – danas iako je prošlo skoro punih 7 godina nije žrtvi vratio niti jedan cent novca, optuženik je oštećenika osobu starije životne dobi bezobzirno iskoristio kako bi se domogao njegovog novca, iskorištavajući povjerenje koje je oštećenik imao prema optuženiku, pri čemu je optuženik iskazao izrazitu upornost, to treba kazati da je optuženik u odnosu na kazneno djelo postupao s izravnom namjerom, tj. bio je svjestan svog protupravnog ponašanja i želio je počinjenje. Iznos nije tijekom postupka niti bio sporan, a radi se o znatnoj imovinskoj koristi, čime se u postupanju optuženika NC ostavarilo obilježje kaznenog djela protiv imovine – prijevarom – djelo opisano po čl. 236. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona i čl. 52. KZ/11 a kažnjivo po čl. 236. st. 2. KZ/11 tj. s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist, s namjerom izvršivši više odvojenih radnji u prirodnom smislu kojima se ostvaruju bića istog ili istovrsnih kaznenih djela, s one s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu. Prema počinitelju je primjenjen zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno.
19. Vezano za ubrojivost optuženika u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela, potrebno je navesti kako ista tijekom postupka nije bila sporna, a niti je u bilo kojem trenutku postupka dovedena u pitanje. Optuženik je bio svjestan protupravnosti svog ponašanja jer svaki prosječan građanin zna da je ovakvo ponašanje protupravno. Ne postoji nijedan ispričavajući razlog.
U odnosu na odredbu pod točkom II.
20. Odlučujući o sankciji koja bi bila odgovarajuća kaznenopravnoj odgovornosti i ličnosti optuženika, sud je vodio računa o sljedećim okolnostima. Za procjenu stupnja krivnje odlučan je opseg i doseg namjere (izravna namjera I. ili II. stupnja ili neizravna namjera), stupanj ubrojivosti (puna ubrojivost ili smanjena ubrojivost u određenom opsegu) te svijest o protupravnosti. Optuženik je postupao pri počinjenju djela s izravnom namjerom prvog stupnja (čl. 28. st. 2. KZ/11.), svjestan je protupravnosti, radi se o znatnoj protupravnoj imovinskoj koristi, iznosu koji do dan danas nije vraćen niti u najmanjem dijelu.
21. Optuženik je kazneno osuđivana osoba i to zbog istih, istovrsnih kaznenih djela.
22. Optuženik je priznao počinjenje djela i iskazao volju za popravkom nastale štete oštećeniku. Optuženikovo priznanje djela je u znatnoj mjeri pridonijelo utvrđivanju činjeničnog stanja u ovom postupku.
23. Sve navedeno su okolnosti, koje je sud razmatrao pri odmjeravanju kazne. S obzirom na sve navedene okolnosti, u konkretnoj je situaciji nužno reagirati kaznom koja će optuženika, a i sve ostale, upozoriti da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a da je kažnjavanje njihovih počinitelja pravedno. Kazna mora biti takva da utječe na optuženika, a i na sve ostale da ne čine kaznena djela. Sud je stoga optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uvjetno zaključivši da je upravo kazna zatvora u trajanju od jedne godine uvjetno primjerena navedenim okolnostima i ličnosti optuženika.
24. Na temelju odredbe čl. 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda s time da mu se prethodno izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 godine neće izvršiti ukoliko isti u roku od pet godina od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo. Naime, optuženikovo priznanje djela je u znatnoj mjeri pridonijelo utvrđivanju činjeničnog stanja u ovom postupku, a popraćeno je sa iskazanom voljom za naknadom nastale štete oštećeniku u roku od mjesec dana prema navodima samog optuženika, što ukazuje da je optuženik spreman prihvatiti odgovornost za počinjeno djelo. Stoga takvo priznanje, obiteljske i osobne prilike, predstavljaju snažnu olakotnu okolnost koja ima značajan utjecaj na izbor mjere kazne u konkretnoj situaciji.
25. Ovako izrečena kazna može u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika, a i na sve ostale da više ne čine kaznena djela, da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno. Uvjetna kazna zatvora predstavlja dostatan moralni prijekor koji se izriče počinitelju za zlo koje je on počinjenjem djela nanio društvu.
U odnosu na odredbu pod točkom III.
26. Ujedno je optuženiku NC sud na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 naložio posebnu obvezu prema kojoj je dužan u roku od jednog mjesec od pravomoćnosti presude naknaditi štetu oštećeniku IC iznos od 12.700,00 eura, u protivnom uvjetna osuda se može opozvati i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ukoliko optuženik bez opravdanog razloga u roku od jednog mjeseca od pravomoćnosti presude ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri izrečenu mu posebnu obvezu. Dakle, sud je uz uvjetnu osudu optuženiku odredio obvezu određenu u skladu s prirodom i težinom konkretnog kaznenog djela, a s ciljem da se ne izvršenje zatvorske kazne stavi ne samo u ovisnosti o tome hoće li uvjetno osuđena osoba počiniti novo kazneno djelo, već i u ovisnosti o reparaciji štete koju je takva osoba nekome prouzročila kaznenim djelom, čime se djeluje na svijest uvjetno osuđene osobe u skladu s ciljevima specijalne prevencije kaznenih djela – djelovanju čija je svrha pod prijetnjom gubitka osobne slobode, osvijestiti kod osuđene osobe činjenicu da počinjeno kazneno djelo ima posljedice koje su realne, koje netko trpi i koje je dužan sanirati onaj tko ih je prouzročio, kao i da te posljedice neće "nestati" samim time što će se uvjetno osuđena osoba kroz izvjesno vrijeme uzdržavati od činjenja kaznenih djela.
U odnosu na odredbu pod točkom IV.
27. Na temelju čl. 158. ZKP/08 oštećenom VC dosuđen je imovinskopravno zahtjev u iznosu od 12.700,00 eura (dvanaesttisuaćisedamstoeura). Sud se rukovodio postavljenom imovinskopravnom zahtjevom kao i obranom optuženika koji nije osporio visinu postavljenog imovinskopravnog zahtjeva.
U odnosu na odredbu pod točkom V.
28. Obzirom je sud optuženika proglasio krivim to mu je naloženo da podmiri troškove kaznenog postupku na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08.
29. Na temelju čl. 148. st. 1., u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, optuženik NC dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 500,00 eura (petstoeura) na ime paušalne svote. Ocjena je suda da je navedeni trošak odmjeren sukladno obiteljskim i materijalnim prilikama optuženika, duljini, trajanju i složenosti postupka, te da plaćanjem istih, s obzirom da je optuženik radno sposobna osoba to neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje kao ni uzdržavanje članova njegove obitelji.
U Splitu 13. veljače 2026.
S U D A C
Katarina Peršen
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od primitka pisane presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
- ODO Split,
- optuženiku NC,
- opunomoćeniku oštećenika Nikoli Hrasti, odvj. u Hvaru,
- žrtvi-oštećeniku VC,
- u spis.