P-4728/2024-26

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja Vis d.d. za hotelijerstvo, ugostiteljstvo i turizam, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Juričko i partneri u Splitu, protiv tuženika pod 2 RĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 3 CĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 4 NĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i pod 5 RĆM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Ranka Rukljač, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja Jelene Maljković, odvjetnice u Splitu i zamjenice punomoćnika tuženika Ane Jurašin, odvjetnice u Splitu, na ročištu radi objave dana 13. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik za cijelo nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] te čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], stoga se ovlašćuje temeljem ove presude, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, bez daljnjeg sudjelovanja i odobrenja, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime na predmetnim nekretninama i na suvlasničkim dijelovima tuženika, uz istovremeno brisanje tog prava na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 7337 KO [katastarska općina] s imena tužene pod 2 RĆ za 2/12 dijela, tuženog pod 4 NĆ za 3/12 dijela i tužene pod 5 RĆM za 1/12 dijela te u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] s tuženika pod 3 CĆ za 1/6 dijela, tuženika pod 4 NĆ za 3/12 dijela i tužene pod 5 RĆM za 1/12 dijela.

II Nalaže se tuženicima, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 96.416,77 eur.

Obrazloženje

1. Dana 21. lipnja 2002. zaprimljena je pod poslovnim brojem IIP-985/02 tužba kojom je tužitelj ustao protiv ranije označenih tuženika pod 1 IĆ i pod 2 EĆ radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. U bitnom navodii kako je rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa:

UP/I-943-01/97-02/183 od 10. ožujka 1998. u temeljni kapital trgovačkog društva VIS d.d., između ostalih, ušla i sporna čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], u naravi skladište u uvali Stonca površine 2646 m2. Nadalje se navodi kako je temeljem dogovora između bivše Vojne komande JNA i tadašnjeg URO „Vis“, označeni prednik tužitelja financirao adaptaciju zgrade „Češka Vila“ i izgradnju skladišta za potrebe bivše JNA i time postao vlasnik sporne nekretnine koju mu je JNA zauzvrat predala u posjed i vlasništvo. Dodaje kako prema Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća imovina unesena u društveni kapital poduzeća postaje njegovo vlasništvo, dok knjižnom vlasniku pripada pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva u čiji je kapital imovina unesena. Podneskom od 7. veljače 2006. tužitelj je kao tuženu označio i ŠĆ iz [adresa], dok je podneskom od 14. siječnja 2010. označio i nove tuženike pod 4 NĆ te pod 5 RĆM.

2. U svom odgovoru od 14. travnja 2010. tuženik pod 4 osporio je tužbu ističući kako tužitelj ni njegov pravni prednik nisu imali ovlaštenja korištenja, upravljanja i raspolaganja predmetnim nekretninama te su kao njihovi nesavjesni posjednici sklapali međusobne pravne poslove bez suglasnosti suvlasnika, dok je tužena pod 5 u svom odgovoru od 20. prosinca 2010. istaknula svoju savjesnost prilikom kupnje suvlasničkog dijela nekretnine.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom svih priloženih zemljišno- knjižnih izvadaka i povijesnog zemljišno-knjižnog izvatka za predmetne nekretnine, pregledom rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 10. ožujka 1998. i djelomičnog rješenja od 8. srpnja 1997., pregledom Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 13. srpnja 2006. i 3. studenog 2005., pregledom djelomičnog rješenja Ureda za katastar Split, Ispostave Vis od 21. svibnja 2007. i uvjerenja o povijesnim promjenama na katastarskoj čestici zemlje od 14. listopada 2009. s prilozima, pregledom pravomoćne presude broj IP-1438/01 od 26. listopada 2007. i presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-4395/08 od 16. travnja 2009., pregledom zapisnika o primopredaji od 9. lipnja 1981. s prilozima, pregledom dopisa od 15. studenog 2006., opomene pred tužbu od 5. svibnja 2008., pregledom obavijesti Upravnog odjela za prostorno uređenje, Ispostave Vis od 17. listopada 2011., pregledom preslike zbirke isprava broj Z-370/54, saslušanjem svjedoka ĐĆ i JĆ te tuženika EĆ, NĆ i RĆM kao parničnih stranaka.

4. Presudom IIP-985/02 od 28. rujna 2012. odbijen je tužbeni zahtjev, a tužitelju naloženo naknaditi tuženicima trošak parničnog postupka.

5. Postupajući po žalbi, Županijski sud u Splitu svojom je presudom i rješenjem broj Gžx-617/14 od 12. veljače 2015. potvrdio pobijanu presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen u odnosu na ranije označene tužene ŽĆ i ŠĆ, kao i u dijelu kojim je odlučeno o trošku tužene ŠĆ, a ukinuo ju je u odnosu na ostale tuženike EĆ, NĆ i RĆM te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje, nakon čega je spis zaveden pod poslovnim brojem P-8547/15.

6. Rješenjem broj P-8547/15 od 24. kolovoza 2015. utvrđen je prekid postupka jer je nad tužiteljem otvoren stečajni postupak, a nastavljen je rješenjem broj P-8547/15 od 30. siječnja 2017., nakon čega je spis zaveden pod novim poslovnim brojem P- 1368/17.

7. Na ročištu održanom 5. ožujka 2019. tužitelj je označio nove tuženike RĆ i CĆ iz [adresa], a povukao tužbu u odnosu na ranije označenog tuženika EĆ, jer je brisan u zemljišnoj knjizi kao suvlasnik predmetnih nekretnina. Istodobno je konačno postavio tužbeni zahtjev na način koji je sadržajno praktički istovjetan izreci ove presude. Parnične stranke pristale su na subjektivnu preinaku tužbe, a usprotivile su se njezinoj preinaci u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev, međutim sud je dopustio preinaku držeći kako je zahtjev sadržajno izmijenjen isključivo zbog novog upisa suvlasnika u zemljišnoj knjizi te kako je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, kako to propisuje odredba iz čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP).

8. Označeni tuženici pod 2 i 3 usprotivili su se tužbi u cijelosti iz svih razloga koje su u postupku isticali ostali tuženici.

9. Pored već gore nabrojanih, sud je nakon ukidne odluke u daljnjem tijeku postupka izveo dokaze pregledom rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1209/09 od 14. siječnja 2014., rješenja Trgovačkog suda u Splitu broj 11 St- 172/14 od 14. srpnja 2015., obavijesti o elektroničkom upisu Tt-15/5337-2 od 21. srpnja 2015., izvatka iz sudskog registra od 17. siječnja 2017., rješenja Uprave za katastar i geodetske poslove u Visu od 8. rujna 1993., rješenja SO Vis od 29. srpnja 1992., rješenja o eksproprijaciji nekretnina od 10. kolovoza 1983., zapisnika Općinskog sekretarijata za poslove uprave Općine Vis od 26. kolovoza 1983., rješenja o građevinskoj dozvoli od 26. rujna 1983., rješenja Općinskog komiteta za privredu od 8. studenog 1988., zaključka SO Vis od 25. listopada 1983., očevidom održanim na licu mjesta 5. rujna 2017., pregledom nalaza sudskog vještaka za geodeziju Rajka Radišića od 8. prosinca 2017. i njegove dopune vještva od 5. veljače 2019., početnog stečajnog izviješća za tužitelja s prilozima, ugovora o kupoprodaji nekretnine od 16. listopada 2017., izvještaja o zakonitosti i realnosti godišnjeg obračuna HTP Vis za 1991. od 23. rujna 1992., Odluke Sabora Republike Hrvatske od 8. listopada 1991., izvadak iz registra Trgovačkog suda u Splitu od 18. lipnja 2018., ugovora o zakupu poslovnih prostorija od 22. travnja 1991., obrazloženja HTP Vis o načinu pribavljanja nekretnina koje je SO Vis prenijela na korištenje od 5 i 6. studenog 1993. uz bilance uspjeha i bilance stanja o završnom računu od 1991. i vlasničkog lista od 5. ožujka 2019. te saslušanjem svjedoka CĆM, SĆ i PĆ, kao i dodatnim saslušanjem svjedoka ĐĆ.

10. Presudom broj P-1368/2017 od 12. travnja 2019. prihvaćen je u cijelosti tužbeni zahtjev kojim se tužitelj utvrđuje vlasnikom predmetnih nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], sve K. O. [katastarska općina] i ovlašćuje upisati to pravo u zemljišnim knjigama, a tuženicima naloženo naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 406.251,25 kn.

11. Presudom broj Gž-1937/2019-2 od 7. studenog 2019., Županijski sud u Splitu odbio je žalbu tuženika i potvrdio pobijanu prvostupanjsku presudu, dok je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Revd 447/2020-2 od 5. studenog 2020. odbacio kao nedopuštenu reviziju tuženih pod 2 RĆ, pod 3 CĆ i pod 4 NĆ.

12. Dana 16. prosinca 2024. zaprimljena je Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-483/2021 od 5. prosinca 2024. kojom je prihvaćena ustavna tužba ovdje tuženih RĆ, CĆ i NĆ te su ukinute presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-1937/2019-2 od 7. studenog 2019. i presuda ovog suda broj P-1368/2017 od 12. travnja 2019., a predmet vraćen na ponovni prvostupanjski postupak, nakon čega je spis zaveden pod novim poslovnim brojem P- 4728/2024.

13. U nastavku postupka ponovno je pregledana cjelokupna nabrojana dokazna građa, a pored svega i zapisnik SO Vis od 22. listopada 1979., zapisnik Odsjeka za opću upravu SO Vis od 13. ožujka 1964., Odluka Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Visu broj A-355/47 od 6. travnja 1948. i broj A-462/47 od 31. ožujka 1948., zapisnik SO Vis s Odlukom o izradi provedbenog urbanističkog plana na području uvale "Stonca" od 10. srpnja 1979., članak iz dnevnog lista "Slobodna Dalmacija" od 31. svibnja 1992., Odluka Ministarstva obrane Republike Hrvatske od 24. svibnja 1993., obavijest Veleposlanstva Republike Hrvatske od 11. rujna 2025. i obavijest Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske od 7. listopada 2025.

14. Punomoćnici stranaka zatražili su naknadu parničnog troška.

15. Tužbeni zahtjev je osnovan.

16. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi ima li tužitelj pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretninama koje su predmet ovog spora.

17. Odredbom iz članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZVDSP) propisano je kako se stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

18. Uzimajući u obzir tužiteljevo isticanje dosjelosti kao osnove stjecanja vlasništva te stav i uputu drugostupanjskog suda iz njegovog rješenja od 12. veljače 2015., u ovom slučaju valjalo je utvrditi jesu li se ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva propisane pravnim pravilima iz paragrafa 1452. -1468. Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), koji je bio na snazi u vrijeme početka dosjedanja, jer je ono u svakom slučaju započelo prije 1980. kada je na snagu stupio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 9/92 i 77/92, dalje ZOVO). Dakle, za dosjelost je bio potreban zakonit, istinit, a svakako pošten posjed koji se presumira i ta faktička vlast trebala je trajati kontinuirano 30 godina, kako je to propisivao paragraf 1468. OGZ. Međutim, vrijeme za dosjedanje poštenog posjednika skraćeno je na dvadeset godina prema Načelnom mišljenju proširene Opće sjednice Saveznog vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. temeljem kojeg su rokovi za dosjedanje skraćeni i glede pravnih pravila OGZ i glede sudske prakse. Ovome valja dodati kako učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu, u trenutku kad se ispune za to zakonom određene pretpostavke, bez upisa u zemljišne knjige, ali je stjecatelj ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva. Dosjelošću se činjenično stanje pretvara u pravno stanje, a posjednik stječe ono što je do tada posjedovao kroz zakonom određeno vrijeme, dok na drugoj strani nastaje gubitak prava vlasništva osobe koja je do tada bila vlasnik. Stjecanje vlasništva na nekretnini dosjelošću određeno je na praktički istovjetan način i odredbama iz čl. 28. ZOVO te odredbama iz čl. 159. ZVDSP, koje propisuju zakonit, istinit i pošten posjed te stjecanje dosjelošću protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok barem pošteni posjednik stječe vlasništvo takvim posjedom nakon proteka 20 godina.

19. Pregledom priloženog povijesnog zemljišno-knjižnog izvatka razvidno je kako su ovdje sporne čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] nastale 1998. cijepanjem također sporne čest. zem. [katastarska čestica] i kako je ova nekretnina do 1964. bila u suvlasništvu fizičkih osoba, a nakon toga u suvlasništvu fizičkih osoba za ½ dijela, dok je preostala polovina upisana kao društveno vlasništvo s Općinom [adresa] kao organom upravljanja.

20. Pregledom vlasničkih listova od 5. ožujka 2019., razvidno je kako su čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] (površine 2646 m2), čest. zem. [katastarska čestica] (površine 149 m2) i 7188/5 (površine 422 m2) Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] upisane kao suvlasništvo Grada Visa te tuženika R CĆ, NĆ i RĆM.

21. Pregledom zapisnika o izvršenoj primopredaji objekta-skladišta u uvali Stonca od 9. lipnja 1981. i zapisnika o uvjetima premještaja skladišta iz uvale Stonca na kompleks "Češka vila" u [adresa], razvidno je kako je bivša JNA predstavniku nespornog pravnog prednika tužitelja URO Vis, po ovlaštenju SO Vis, predala u posjed objekt položen na ovdje spornim nekretninama, sve na temelju sporazuma o zamjeni nekretnina između Komande Vojne pošte Split 7345, Vojne pošte Vis 8022 i SO Vis, čiji su predstavnici u svibnju 1979. pregledali obje lokacije te utvrdili mogućnost i uvjete premještaja vojnog objekta "Stonca" u objekt koji će se izgraditi na predjelu "Češka vila". Iz rješenja Vojne pošte broj 7345-27 od 25. ožujka 1981. proizlazi kako je URO Vis bio investitor radova koje je izvođač GRO Tehnogradnja izveo na izgradnji objekta- skladišta na predjelu "Češka vila" za potrebe bivše JNA, uz znanje i suglasnost SO Vis.

22. Pregledom uvjerenja o povijesnim promjenama na katastarskoj čestici zemlje Ureda za katastar Split, Ispostave Vis od 14. listopada 2009. s prilozima, razvidno je kako je čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (površine 1019 m2) od osnutka katastra na otoku Visu 1953. bila upisana u posjedovnom listu broj 1155 naslovnika Državnog sekretarijata za poslove narodne obrane, odnosno Saveznog sekretarijata za narodnu obrane bivše SFRJ. Od 1955. čest. zem. [katastarska čestica] parcelacijskom promjenom izmijenjenog je oblika i površine 3217 m2, a u rubrici "opaska" označeno je kako je promjena oblika uslijed eksproprijacije–sud. rješenje Z-371/54. Od 2007. ova nekretnina upisuje se u posjedovni list 3420 posjednika Grada Visa za ½ dijela te ovdje tuženika kao suposjednika u skladu s njihovim suvlasničkim dijelovima. Pregledom izvatka iz katastra od 16. prosinca 1993. razvidno je kako je na čest. zem. [katastarska čestica] ukupne površine 3217 m2 položen objekt-skladište površine 504 m2, dok je u preostaloj površini od 2713 m2 ova nekretnina u kulturi neplodnog zemljišta.

23. Pregledom zbirke isprava Sreskog suda Vis broj Z-370/54 razvidno je kako je promjena oblika čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] nastala temeljem eksproprijacije čest. zem. [katastarska čestica] i dijelova čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i to aktom Kotarske eksproprijacione komisije broj 1/54 od 16. travnja 1954., uz napomenu kako sadržaj ovog spisa upućuje na pogrešku oznake Z-371/54 koja je evidentirana u službenoj katastarskoj evidenciji i kako se zapravo radi o broju Z-370/54.

24. Pregledom rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa: UP/I-943-01/97- 02/183 Urbroj: 563-04-402/98-4 od 10. ožujka 1998. proizlazi kako je nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], skladište "Stonca", ušla u temeljni kapital trgovačkog društva VIS d.d..

25. Prilikom očevida održanog 5. rujna 2017. u uvali Stonca u gradu [adresa], punomoćnik tužitelja pokazao je kao predmet spora prizemni betonski objekt-skladište koje se sastoji od dvije prostorije pregrađene betonskim zidom, od kojih je veća bila otvorena i u njoj zatečen NĆM, vlasnik društva Dobro Luka d.o.o. koje je po njegovom kazivanju u zakupu prostora trinaest godina. U pregledanom prostoru zatečeni su ribolovni i brojni drugi alati označenog društva, a po navodima NĆM druga prostorija, koju nije bilo moguće pregledati, u posjedu je tužitelja i značajno manje površine. Za vrijeme očevida održanog na licu mjesta punomoćnik tužitelja nije pokazao točne granice predmeta spora, a sud je utvrdio kako se do skladišta udaljenog od mora 10-15 metara pristupa odvojkom s javne asfaltne ceste na koji se nadovezuje zemljana površina sa zapadne strane. Površina ispred skladišta dijelom je zemljana, a dijelom betonsko pristanište za brodove. Ispred njegove južne fasade žičani je kavez u kojem je niz gajbi s praznim bocama, a sjeverno od skladišta makadamski put ispod kojeg je (sjeveroistočno od skladišta) u cijelosti ograđen pročistač za kanalizacijski sustav. Konačno, sud je utvrdio kako sve ostale površine položene sjeverno, istočno i zapadno od objekta predstavljaju neobrađeni i neograđeni prostor borove šume, visoke trave i makije.

26. Sudski vještak za geodeziju Rajko Radišić u svom je nalazu od 8. prosinca 2017. identificirao pokazane nekretnine utvrdivši kako su skladište površine 504 m2, pročistač za kanalizacijski sustav ograđen metalnom ogradom, šahta zaključana lokotom i ormarić za struju položeni na čest. zem. [katastarska čestica], čija je istočna granica dijelom materijalizirana kao kameni ogradni zid, dok su na dijelu vidljivi ostatci betonskih ogradnih stupova s bodljikavom žicom. Također je identificirao i na skici lica mjesta prikazao nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] koja je nastala parcelacijom čest. zem. [katastarska čestica], a preko nje položena makadamska cesta. Iz nalaza vještaka proizlazi kako je čest. zem. [katastarska čestica] površine 1019 m2 od osnutka bila upisana u posjedovnom listu naslovnika SSNO, nakon čega se 1955. parcelacijom povećava njezina površina na 3217 m2 i ostaje u posjedu SSNO (posjed bivše JNA), a tako stanje traje do 1993. kada se promjenom u katastru ucrtava skladište od 504 m2, a u posjedovnom listu i dalje je upisani posjednik bivša JNA. Od 2007. mijenja se upis u katastru i čest. zem. [katastarska čestica] prelazi u novi posjedovni list broj 3420, a kao naslovnici upisuju se osobe u skladu s vlasničkom strukturom iz zemljišne knjige, dok se umjesto društvenog vlasništva kao posjednik upisuje Grad Vis. U svojoj dopuni vještva od 5. veljače 2019. priložio je skicu lica mjesta te slovima i bojom označio svaku od spornih nekretnina. Na vještakov nalaz i mišljenje parnične stranke nisu iznijele primjedbe kojima bi osporile ili dovele u sumnju njegovu stručnost i objektivnost, stoga se vještvo prihvaća u cijelosti.

27. Na temelju ovako provedenog postupka nedvojbeno je utvrđeno kako je tužiteljev pravni prednik Savezni sekretarijat za narodnu obranu bivše JNA (SSNO), koji je posjed predmetnih nekretnina u cijelosti stekao na zakonit način, odnosno temeljem eksproprijacije u skladu s aktom Kotarske eksproprijacione komisije od 16. travnja 1954., kao tada nadležnog upravnog organa. Spisu nije priložena ta odluka, a nije mogla biti pribavljena ni u nastavku postupka, nakon što je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 5. prosinca 2024. predmet vraćen na ponovno raspravljanje i odlučivanje. Naime, iz obavijesti Veleposlanstva Republike Hrvatske od 11. rujna 2025. i obavijesti Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske od 7. listopada 2025. proizlazi kako je stručna služba Vojnog arhiva Republike Srbije obavila pregled raspoloživih evidencija arhivske građe i utvrdila kako ne raspolaže traženom dokumentacijom, kao što je nije pronašla ni Uprava za infrastrukturu Sektora za infrastrukturu i usluge standarda. Međutim, nedostupnost tražene javne isprave ne znači istodobno da ona ne postoji, odnosno da nije donesena 1954., posebno iz razloga što je u zemljišno knjižnom spisu i službenoj katastarskoj evidenciji točno označenog poslovnog broja i datuma donošenja. Naime, prema shvaćanju ovog suda doista je neživotno i nelogično da je pred nadležnim katastarskim uredom u Visu 1955. za potrebe tadašnjeg Državnog sekretarijata za poslove narodne obrane proveden postupak parcelacije čest. zem. [katastarska čestica], odnosno formirana čestica izmijenjenog oblika i znatno veće površine na temelju odluke izmišljenog poslovnog broja i datuma. Suprotno tome, prema ostalim utvrđenjima jasno proizlazi kako je postupak proveden u cilju formiranja nekretnine na kojoj je nakon toga izgrađen vojni kompleks, stoga je očekivano da je svemu tome prethodio i postupak rješavanja imovinsko-pravih odnosa s tadašnjim suvlasnicima. Također bi bilo neživotno i nelogično da bivša JNA prilikom primopredaje 1981. nije bila samostalan i neosporavan posjednik strogo čuvanog i ograđenog prostora s objektom-skladištem u uvali Stonca položenom na ovdje spornim nekretninama i da faktičku vlast nije predala pravnom predniku tužitelja na daljnje nesmetano korištenje. Dakle, iako nije bilo moguće pregledati ispravu koja je označena kao temelj katastarskog postupka, ne može se zaključiti da je parcelacija provedena neutemeljeno i proizvoljno, jer za takav stav nema nikakvog dokaznog uporišta, a od odlučnog je značaja da je nakon svega formirana nova čestica površine 3217 m2 predana u samostalan posjed tadašnjoj vojnoj vlasti, kako proizlazi iz stanja u spisu, a upisano je i u katastarskoj evidenciji. Slijedom iznijetog, bivša JNA stekla je 1955. posjed ovdje sporne površine u cijelosti na zakonit i istinit način, jer nema dokaza da je posjed pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja.

28. Pod pretpostavkom da izneseno o zakonitom i istinitom posjedu nije točno, potrebno je istaknuti kako ta zakonom propisana obilježja nisu od odlučnog značaja za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću, već je to poštenje posjeda, odnosno posjednika koji u vrijeme stjecanja i u tijeku posjedovanja nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a teret osporavanja te zakonske presumpcije je na onome tko tvrdi suprotno. Dakle, neovisno o tome je li postupak izvlaštenja doista proveden, a dotadašnjim nositeljima stvarnih prava u potpunosti isplaćene novčane naknade ili omogućeno stjecanje istih prava na drugim nekretninama (iako u spisu nema dokaza o suprotnom), od presudnog je značaja da je nakon provedene parcelacije u odnosu na predmetne nekretnine uspostavljena samostalna vojna vlast i izgrađen vojni kompleks, koji je od 1955. bio u potpunosti ograđen i nedostupan neovlaštenim osobama. U svakom slučaju, prestala su sva stvarno pravna ovlaštenja fizičkih osoba koje su do tada bile upisane u zemljišnim knjigama kao suvlasnici, a faktička vlast bivše JNA nije bila ometana ili osporavana i trajala je sve do 9. lipnja 1981. kada je tadašnji vojni kompleks "Stonca" predan u posjed pravnom predniku tužitelja URO Vis, kako to proizlazi iz zapisnika o primopredaji kojeg su tog dana sastavili i potpisali predstavnici sudionika ovog pravnog posla. Suprotno navodima tuženika, na temelju prethodno iznijetog utvrđeno je kako je bivša JNA u vrijeme predaje nekretnine bila nositelj prava vlasništva, jer je od stjecanja posjeda 1953., kada je upisana kao naslovnik u katastarskoj evidenciji do 1981. proteklo više od dvadeset godina, stoga su se ostvarile pretpostavke za stjecanje vlasništva nekretnine dosjelošću prema citiranim pravnim pravilima OGZ. Dakle, bila je ovlaštena to pravo prenijeti na URO Vis, a sve da i nije tako, pravni prednik tužitelja je 9. lipnja 1981., postao zakonit i istinit posjednik nakon primopredaje nekretnine i potpisivanja zapisnika, jer je tome prethodio sporazum s bivšom JNA o zamjeni nekretnina, prema kojem joj je URO Vis predao u posjed i vlasništvo objekt istovjetnih gabarita kojeg je vlastitim sredstvima izgradio na predjelu "Češka Vila", kako proizlazi iz nabrojanih isprava. O ovome su govorili i svjedoci ĐĆ, JĆ, CĆM, SĆ i OĆ, kada su iskazivali na okolnost kakvoće posjeda, njegovog kontinuiteta i dugotrajnosti. Naime, poznato im je kako je tužitelj faktičku vlast na nekretnini stekao temeljem sporazuma s bivšom JNA koja je do predaje bila samostalan, neosporavan i neometan posjednik nekretnine, a opisuju je kao ograđeni i strogo čuvani vojni prostor, odnosno skladište minsko- eksplozivnih sredstava s pripadajućim pomoćnim objektima i zemljištem. Njihovi iskazi drže se uvjerljivim i vjerodostojnim jer uporište imaju u već nabrojenoj dokaznoj građi, a osim toga ĐĆ, JĆ, SĆ i OĆ su stanovnici grada [adresa] i pored svega bivši zaposlenici pravnog prednika tužitelja URO Vis, stoga je logično i očekivano da su prethodnih desetljeća imali neposredna i objektivna saznanja o stanju nekretnine o kojoj su govorili, načinu njezina korištenja i upravljanja, kao i o njezinim korisnicima, odnosno posjednicima. Posebno je valjalo cijeniti iskaze svjedoka SĆ i PĆ, kao članova komisije koja je provela postupak primopredaje i o tome sastavila i potpisala zapisnik. Potvrđuju kako je zamjena nekretnina dogovorena uz suglasnost SO Vis bez koje ovaj posao ne bi bilo moguće provesti, a svjedok OĆ, kao tadašnji direktor URO Vis, dodaje kako se radilo o projektu koji je bio pretpostavka za daljnji turistički razvoj i u interesu lokalne zajednice. Iz njegovog iskaza proizlazi kako je URO Vis stupio u posjed kompleksa ograđenog u cijelosti ogradom od betonskih stupova između kojih je bila razvučena žica i napominje kako je u prvo vrijeme nastavljen dotadašnji režim čuvanja nekretnine zabranom pristupa ili prolaza nekretninom.

29. U skladu s iznesenim, sud smatra kako je tužitelj dokazao ostvarenje svih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva na nekretnini dosjelošću, jer je njegov posjed od 1981. sve vrijeme zakonit, istinit, a u svakom slučaju barem pošten i računajući posjed pravnih prednika (bivše JNA i URO Vis) traje kontinuirano od 1953. ili 1954., uz napomenu kako tuženici do zaključenja raspravljanja nisu priložili dokaze koji bi iznesena utvrđenja i zakonsku pretpostavku poštenog posjeda osporili ili ih kako doveli u sumnju. Suprotno tome, iz stanja u spisu jasno proizlazi kako ni oni ni njihovi pravni prednici nisu nikada poduzimali radnje kojima bi spriječili ili učinili spornom samostalnu faktičku vlast označenih posjednika nekretnine. Što se tiče savjesnosti tuženika, valja navesti kako je ranije označeni EĆ prema vlastitom kazivanju suvlasnički dio stekao upisom u zemljišnim knjigama 1996. na temelju ugovora o kupnji, kao i tuženici NĆ i RĆM, koji su priložene ugovore o kupoprodaji nekretnina sklapali s dotadašnjim vlasnicama 2005. i 2006., dok su tuženici R i CĆ suvlasničke dijelove stekli sklapanjem ugovora s EĆ u tijeku ove parnice. Dakle, prije sklapanja pravnih poslova mogli su na licu mjesta vidjeti što je predmet prodaje, stoga je za ponoviti kako je prilikom sudskog očevida na licu mjesta utvrđeno kako je na predmetnim česticama prizemni betonski objekt-skladište, a površina ispred njega dijelom zemljana, a dijelom betonsko pristanište za brodove. Ispred njegove južne fasade žičani je kavez s gajbama i praznim bocama, a sjeveroistočno u cijelosti ograđen pročistač za kanalizacijski sustav. Kod takvog stanja stvari, a uzimajući u obzir da je sporni prostor u naravi predstavljao ograđeni vojni kompleks, odnosno skladište s pomoćnim objektima i dijelom betoniranim površinama te da se taj prostor desetljećima nije u bitnom mijenjao (osim što je uklonjena ograda od betonskih stupova između kojih je razvučena žica), jasno je kako bi svakom prosječnom čovjeku, a posebno onom zainteresiranom za kupnju, stanje ponuđenih nekretnina trebalo izazvati sumnju u stvarna vlasnička ovlaštenja prodavatelja, a s tim u vezi i u njihove upise u zemljišnim knjigama. Pri tome je za dodati kako EĆ u iskazu spominje kako je na licu mjesta zatekao zapušteni prizemni objekt površine 300 m2, kojeg je po kazivanju prodavatelja izgradila bivša JNA, a naslijedila Republika Hrvatska, dok tužena C potvrđuje kako je i ona vidjela taj objekt i dodaje kako je od zaposlenice agencije za promet nekretninama u [adresa] čula da je sporna nekretnina "nigdje", odnosno "u zraku". Kako su predmet svih pravnih poslova tuženika bili suvlasnički dijelovi na česticama zemlje koje nisu etažirane, jasno je kako im nisu mogle biti ponuđene isključivo zemljane površine koje su zatekli u zapuštenom stanju, već su kupili alikvotne dijelove u odnosu na cjelinu, što znači i dijelove čestica na kojima su bili jasno vidljivi tragovi nečijih radova, odnosno skladište, pomoćni objekti, betonirane površine i pristanište, uz napomenu kako prilikom kupnje zbog svih ranije iznesenih okolnosti nisu mogli biti uvedeni u posjed ili suposjed objekta. U svakom slučaju, nisu postupili s osnovnom dužnom pažnjom, stoga se u odnosu na predmetne nekretnine ne mogu smatrati savjesnim kupcima i stjecateljima, radi čega se ne mogu pozivati na načelo povjerenja u zemljišne knjige. Dakle, status tuženika kao upisanih suvlasnika, ali i njihovih pravnih prednika, ne predstavlja stvarno vlasničko stanje na nekretninama, već je očito odraz nesređenih zemljišnih knjiga i posljedica upisa niza ostavinskih rješenja i pravnih poslova koji nisu imali valjanog uporišta u stvarnom vlasničkom statusu osoba čija su se prava prenosila na nasljednike, odnosno ugovorne stjecatelje. U svakom slučaju, tužitelj je dokazao kako njegov barem pošteni posjed kontinuirano traje od 1954. ili 1955., računajući posjed bivše JNA, odnosno od 1981., računajući posjed URO Vis, stoga predmetna tužba ima valjanu činjeničnu i zakonsku osnovu u pravnim pravilima OGZ, ali isto tako i u citiranim odredbama ZVDSP. U takvim okolnostima pravno je irelevantno pitanje zakonitog posjeda, odnosno provedbe postupka eksproprijacije i isplaćene naknade za oduzeti posjed i vlasništvo nekretnina, a svakako i pitanje zbog čega je tužba podnesena 2002., a ne prije deset, dvadeset ili više godina, jer postavljanje stvarno pravnog zahtjeva radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini nije zakonom ograničeno, stoga je odlučivanje o vremenu njezina podnošenja stvar promišljanja i slobodne volje svake fizičke ili pravne osobe koja ima interes riješiti svoje imovinsko-pravne odnose. Ono što je od presudnog značaja jest da je prema raspoloživoj dokaznoj građi tužitelj stekao pravo vlasništva na temelju dosjelosti, radi čega je trebalo prihvatiti tužbeni zahtjev postavljen radi utvrđenja njegovog prava vlasništva na predmetnim nekretninama u odnosu na suvlasničke dijelove tuženika i upis tog prava u zemljišnim knjigama, kako je i odlučeno u točki I izreke presude.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz članka 154. stavka 1. ZPP. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 204.146,56 eur, tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 21. lipnja 2002. i četiri obrazložena podneska (7. veljače 2006., 12. rujna 2011., 14. veljače i 14. lipnja 2018.) te zastupanja na ročištima održanim 1. listopada 2009., 14. srpnja i 25. studenog 2010., 4. svibnja, 7. rujna i 23. studenog 2011., 14. lipnja 2012., 17. lipnja 2015., 5. rujna 2017., 17. travnja 2018., 5. ožujka 2019. i žalbe u vrijednosti od 1536 bodova, odnosno u iznosu od 3.072,00 eur za svaku označenu radnju, a sve skladu s odredbama iz Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 10. toč. 1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 37/2023, dalje OT). Također mu je priznat trošak zastupanja na ročištima održanim 14. siječnja i 14. travnja 2010., 14. rujna 2012., 1. lipnja 2017. i 20. lipnja 2018. vrijednosti od 768 bodova, odnosno u iznosu od 1.536,00 eur za svako, kao i trošak zastupanja na ročištima održanim 14. ožujka 2006. te 15. veljače i 19. travnja 2012. u vrijednosti od 50 bodova, odnosno u iznosu od 100,00 eur za svako. Pored svega priznat mu je trošak sastava odgovora na ustavnu tužbu zaprimljenu 27. studenog 2024. u vrijednosti od 1000 bodova, odnosno u iznosu od 2.000,00 eur (Tbr. 31. toč. 1. i Tbr. 54. OT), sastava obrazloženih podnesaka od 21. veljače, 28. travnja i 3. rujna 2025. te 5. siječnja 2026. u vrijednosti od 1536 bodova, odnosno u iznosu od 3.072,00 eur za svaki (Tbr. 8. toč. 1. i 6. te Tbr. 54. OT), kao i trošak zastupanja na ročištu održanom 11. rujna 2025. u vrijednosti od 50 bodova, odnosno u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 9. toč. 5. i Tbr. 54. OT) te na ročištu održanom 20. listopada 2025. u vrijednosti od 768 bodova, odnosno u iznosu od 1.536,00 eur (Tbr. 9. toč. 2. i Tbr. 54. OT), dok se u više zatraženom dijelu zahtjev drži neosnovanim. Priznati iznos od 76.128,00 eur uvećan je za 25% PDV, trošak vještačenja u zatraženom iznosu od 410,00 eur, trošak sudske pristojbe tužbe u plaćenom iznosu od 183,16 eur i pristojbe ove presude u iznosu od 663,61 eur.

31. Slijedom iznijetog, tuženima je naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 96.416,77 eur, kako je i odlučeno u točki II izreke presude.

Split, 13. veljače 2026.

S u d a c

Branko Malenica

PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka njezinog pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika