REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Poslovni broj: Pn-337/2022-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ani Kuzmanić, u pravnoj stvari tužiteljice KJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Srđan Vrdoljak, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ul. grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, kojeg zastupa Rinalno Mešin, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. siječnja 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetničke vježbenice ĐJ i punomoćnika tuženika odvjetnika Rinalda Mešina, radi naknade štete, na ročištu za objavu presude, 13. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e :

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" 1. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje -dioničko društvo za osiguranje, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747 isplatiti tužiteljici KJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava na tjelesno duševno zdravlje i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 25.000,00 kn/3.318,07 eura[1] s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima od 25.03.2022.g. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje -dioničko društvo za osiguranje, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747 isplatiti tužiteljici KJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade imovinske štete za troškove prijevoza iznos od 1.000,00 kn/ 132,72 eura s pripadajućim zakonskim

1 Fiksni tečaj konverzije: 1 EUR = 7,53450 HRK

zateznim kamatama tekućima od 25.03.2022.g. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje -dioničko društvo za osiguranje, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747 isplatiti tužiteljici KJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade imovinske štete s osnove izgubljene zarade iznos od 8.730,25 kuna/ 1158,70 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

4. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje -dioničko društvo za osiguranje, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747 naknaditi tužiteljici troškove postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima od presuđenja pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužiteljici u roku 15 dana nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.375,00 eura sa zateznim kamatama od tekućim od 13. veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više traženo (125,00 eura) zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica je 12. rujna 2022. podnijela tužbu radi naknade štete navodeći da se 11.8.2021. u Splitu, na kolniku ulice Domovinskog rata 27 dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] i tužiteljica u svojstvu putnika u istome. Navedenu prometnu nezgodu prouzrokovao je vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka] na način da je uslijed naglog kočenja došlo do gubitka ravnoteže te pada tužiteljice. Vozilo reg. oz. [registarska oznaka] osigurano je kod tuženika policom autoodgovornosti broj: 08118080094 i policom osiguranja za obvezno osiguranje putnika u javnom prijevozu od posljedica nezgode broj:804276122.

1.2. U opisanoj nezgodi tužiteljica je zadobila tjelesne ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji. Zbog zadobivenih ozljeda tužiteljica je trpjela tjelesne bolove i strah. Tužiteljica je trpjela duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti, a zbog potrebe mirovanja nije mogla obavljati poslove koje inače u svakodnevnom životu obavlja pa joj je trebala pomoć članova obitelji u obavljanju tih poslova. Tužiteljica je imala i nužne troškove radi odlaska na kontrolne preglede i fizikalne terapije.

1.3. Tužiteljica je zbog pretrpljenih ozljeda bila privremeno nesposobna za rad u razdoblju od 13.8.2021. do 12.9.2022. te ja za vrijeme bolovanja primila nižu plaću nego u mjesecima prije štetnog događaja.

1.4. Radi navedenog tužiteljica se obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom, no tuženik je u odgovoru na odštetni zahtjev otklonio svoju obvezu na naknadu štete smatrajući da je zahtjev neosnovan, zbog čega predlaže da sud nakon provedenog postupka donesen presudu i tužiteljici dosudi iznos neimovinske i imovinske štete u ukupnoj visini od 27.000,00 kuna.

2. Podneskom od 12. listopada 2022., prije dostave tužbe tuženiku, tužiteljica je djelomično preinačila tužbu povišenjem točke 3. tužbenog zahtjeva na način da na ime izgubljene zarade umjesto 1.000,00 kuna traži 8.730,25 kuna/ 1158.70 eura. Preinaka tužbe bez pristanka tuženika dopuštena je prije dostave tužbe tuženiku prema odredbi članka 190. stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP).

3.1. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje činjenicu da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] na dan 11.08.2021.g. bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Vozilo reg. ozn. [registarska oznaka] je na dan predmetne prometne nezgode bilo u vlasništvu Promet d.o.o.

3.2. Tuženik osporava pasivnu legitimaciju zbog činjenice da je tužiteljica je u prometnoj nezgodi sudjelovala kao putnik u prijevozu, za navedeno je kupila kartu te tako sklopila ugovor o prijevozu sa osiguranikom tuženika Promet d.o.o., koji kod tuženika nije imao osiguranje od prijevozničke djelatnosti za štete koje nastanu tijekom prijevoza osoba, a niti osiguranje odgovornosti iz djelatnosti. Polica osiguranja koju je pravna osoba Promet d.o.o. kritične zgode imala zaključenu kod tuženika, pokriva odštetnu odgovornost vlasnika vozila u situaciji kada se ista ima prosuđivati temeljem odredaba čl. 22. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje: ZOOP) u vezi s čl. 1064. i čl. 1069. ZOO-a kojima je regulirana odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti (npr. u situaciji kada vozač autobusa udari pješaka i nanese mu štetu), a što ovdje nesporno nije slučaj s obzirom na sklopljeni ugovor o prijevozu.

3.3. Prema tome, tuženik smatra da prijevoznik (u ovom slučaju – Promet d.o.o.) odgovara za svu imovinsku i neimovinsku štetu tužiteljici koja nastane kao posljedica vožnje u autobusu, osim ako se ne dokaže da je šteta prouzročena krivnjom samog putnika ili stranim uzrokom, o čemu postoji stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci pod posl. br. Rev 1020/07-2 od 09. listopada 2008.

3.4. U odgovoru na tužbu tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, kao i tijek zatraženih zateznih kamata.

4.1. U dokaznom postupku sud je pregledao i pročitao Potvrdu Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Postaja prometne policije Split od 3. rujna 2021. (list 4-5 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 6-17, 26-28 spisa), izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad (list 18-25 spisa), potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad tužiteljice (list 29-30 spisa), odštetni zahtjev tužiteljice od 25. ožujka 2022. (list 31-32 spisa), utemeljeni odgovor tuženika od 20. travnja 2022. (list 33-35 spisa), obračunski list plaće tužiteljice poslodavca K Đpekara K (list 39-48, 51-56 spisa spisa), Ugovor o radu tužiteljice (list 49-50 spisa), izjavu o tijeku nastanka prometne nezgode vozača autobusa od 14. travnja 2022. (list 97-98 spisa), izvršio uvid u zdravstveni karton tužiteljice, pregledao i pročitao Policu osiguranja br. [broj police osiguranja] s pripadajućim Uvjetima za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (list 112-127), policu osiguranja za obvezno osiguranje putnika u javnom prijevozu od posljedica nezgode br. 804276122 s pripadajućim Uvjetima za obvezno osiguranje putnika u javnom prijevozu od posljedica nezgode (list 128-139 spisa), Policu osiguranja imovine br. 804276124 (list 140 spisa), izveo dokaz saslušanjem svjedoka FJ (list 191-192 spisa), saslušanjem tužiteljice (list 192-193 spisa), pregledom spisa MUP-a PU Splitsko-dalmatinska, PPP Split (list 150-167 spisa) te čitanjem pisanog nalaza i mišljenja sudskih vještaka Nevena Kralja, dipl. ing i prof. dr. PJ (list 186-192 spisa).

4.2. Sud je odbio prijedlog tužiteljice za dopunom vještačenja, budući da u podnesku od 28. siječnja 2026. nije iznesen niti jedan konkretan prigovor na koji bi se vještaci mogli očitovati, a nije ni specificirana medicinska dokumentacija koja je navodno u suprotnosti sa danim vještačenjem. Ostali prigovori nisu činjenične, nego pravne naravi na koje se vještaci i ne mogu očitovati. Daljnji dokazni prijedlozi provođenja medicinskog vještačenja radi utvrđivanja visine štete odbijeni su kao suvišni.

5. Stranke su popisale parnični trošak.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Među strankama nije sporno da je na dan štetnog događaja 11. kolovoza 2021. vozilo [registarska oznaka], autobus u vlasništvu Promet d.o.o. kojim se kao putnica prevozila tužiteljica bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti br. 08118080094 te policom osiguranja za obvezno osiguranje putnika u javnom prijevozu br. 804276122.

8. Među strankama je sporno, u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, je li tuženik kao osiguratelj pasivno legitimiran u ovoj parnici, odnosno odgovara li za naknadu štete putniku u autobusu na temelju sklopljenih polica osiguranja od automobilske odgovornosti te osiguranja za obvezno osiguranje putnika u javnom prijevozu. Činjenično je sporno je li došlo do naglog kočenja autobusa te je li tužiteljica tom prigodom zadobila prijelom rebara zbog koje ozljede zahtijeva neimovinsku i imovinsku (tuđa njega i pomoć, izgubljena zarada, troškovi prijevoza).

9.1. Odredbama članka 22. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (»Narodne novine«, br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje: ZOOP/14), važećeg u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva, propisano je da je vlasnik vozila dužan sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari. Ugovorom o osiguranju iz stavka 1. pokrivene su i štete zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari putnika u vozilu kojim je prouzročena šteta.

9.2.Odrebama članka 23. ZOOP-a propisane su pretpostavke za isključenje odgovornosti po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti, pri čemu putnik u vozilu nije isključen.

9.3. Odredbom članka 1069. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.; dalje: ZOO) propisano je da štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik, dok je stavkom 4. istog članka ZOO-a propisano da se trećom osobom smatra oštećenik koji nije ujedno vlasnik, ni neovlašteni korisnik motornog vozila, niti osoba zadužena u vezi s pogonom motornog vozila.

9.4. Putnik u autobusu je treća osoba u smislu citiranih odredbi članka 1069. stavak 1. i 4. ZOO-a, a to je shvaćanje zauzeto u odlukama revizijskog suda br. Revr-363/05 od 20. prosinca 2005., Rev-1518/90 i Rev- 3200/2016-2 od 31. kolovoza 2021.

10.1. Na temelju citiranih odredbi ZOOP-a ovaj sud zaključuje da je tuženik za štetu nastalu putniku u autobusu čiji vlasnik s osigurateljem ima sklopljenu policu osiguranja odgovoran s osnove sklopljene police osiguranja od automobilske odgovornosti, pri čemu nije odlučna činjenica je li prijevoznik s tuženikom sklopio ugovor o osiguranju od odgovornosti iz prijevozničke djelatnosti. Takvo shvaćanje izraženo je u u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod posl. br. Rev- 3200/2016-2 od 31. kolovoza 2021.

10.2. Zbog navedenog neosnovan je prigovor nedostatka pasivne legitimacije tuženika.

11. Prema odredbi članka 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Pretpostavke odgovornosti za štetu koje tužitelj mora dokazati su postojanje štetnika (osobe odgovorne za štetu), protupravna štetna radnja, postojanje štete i postojanje uzročne veze između štetne radnje štetnika i štete kao posljedice te radnje. Ukoliko tužitelj propusti pred sudom dokazati bilo koju od navedenih pretpostavki, koje moraju biti kumulativno ispunjenje, sud će odbiti tužiteljev tužbeni zahtjev, stoga što je upravo teret dokaza kod naknade štete na tužitelju.

12. U konkretnom slučaju štetu tužiteljica zahtijeva imovinsku i neimovinsku štetu zbog tjelesne ozljede prijeloma rebara nastale navodnim naglim kočenjem autobusa kojim je upravljao vozač LJ.

13.1. Tužiteljica je u svojoj izjavi danoj polici, a koja izjava je evidentirana Službenom bilješkom MUP-a PU Splitsko-dalmatinska, PPP Split od 3. rujna 2021. (list 150-152 spisa) navela da je u bitnom da je u autobusu sjedila u drugom redu s desne strane, da je pred autobusno ugibalište na Ulici Domovinskog rata u Splitu nasuprot "Zagrebačke banke" ustala s još jednom gospođom u namjeri da izađe iz autobusa kada se zaustavi na ugibalištu te se stojeći držala za rukohvat ispred prva dva desna sjedišta. Izjavila je da je tada u jednom trenutku vozač autobusa iz nepoznatog razloga naglo zakočio uslijed čega su ona i druga gospođa izgubile ravnotežu, a tužiteljica je tijelom udarila u rukohvat za koji se držala i drugu putnicu koja je s njom stajala na nogama, ali nije pala pod. Tada nije osjetila posljedice udarca te je izašla iz autobusa i večer provela s prijateljicom u gradu. Po dolasku kući osjetila je tegobe na mjestima kojima je udarila u rukohvat (ne navodi kojim mjestima) te je oko ponoći otišla u bolnicu na Hitni kirurški prijem gdje je zatražila liječničku pomoć.

13.2. U izjavi koju je vozač autobusa EJ dao polici, a koja je sadržana u Službenoj bilješci MUP-a PU Splitsko-dalmatinska, PPP Split od 3. rujna 2021. (list 150-152 spisa) stoji da je uistinu poduzeo kočenje ispred ugibališta u Ulici domovinskog rata, jer je vozilo ispred njega naglo zakočilo kako bi propustilo pješaka na pješačkom prijelazu. Navodi da su prilikom kočenja dvije putnice koje su stajale na nogama izgubile ravnotežu te je jedna tijelom udarila u drugu, ali nisu pale na pod autobusa. Nakon što ste autobus zaustavio, putnice su izašle, a jedna se (ne navodi je li to bila tužiteljica ili druga putnica) požalila da ju je druga putnica udarila nakon što je izgubila ravnotežu.

13.3. Tužiteljica u svom iskazu (list 192-193 spisa) navodi da se u autobusu u momentu kada je autobus bio blizu autobusne stanice u ulici Domovinskog rata digla sa sjedala i rukama držala za rukohvat u namjeri da izađe, u kojem momentu je autobus zakočio, pri čemu se ona prsima nabila na rukohvat za koji se držala rukama. Kada se autobus zaustavio, ona se nije obratila vozaču, misleći da se samo nabila, već je izašla iz autobusa i s prijateljicom otišla na kavu, a već nakon 10 minuta osjetila ogromnu bol u prsima i vratila se autobusom kući u [adresa], popila tablete protiv bolova, bolno područje namazala Voltarenom, nakon čega ju je sin F odvezao na hitni prijem na kojem je provela cijelu noć na obradi, do 9 sati ujutro. Sumnjalo se na lom rebara,otišla je na snimanje na kojem je utvrđen lom rebra, ne sjeća se kojeg, to piše u medicinskoj dokumentaciji. Na hitnoj joj je preporučeno strogo mirovanje, a na bolovanju je provela 4,5 mjeseca,

13.4. Vozač EJ, saslušan kao svjedok (list 192 spisa), negirao je da je kritične prigode naglo zakočio, vozio je primjerenom brzinom za zaustavljanje autobusa, nije mogao voziti brzinom 50-60 km/h zbog gradske vožnje, pješaka, blizine pješačkog prijelaza i autobusne stanice. Navodi da nitko u autobusu nije pao, u autobusu je bilo 20ak putnika, a te prigode do njegovog vozačkog sjedala stajala je jedna starija gospođa (80-ak godina) koja je izašla iz autobusa na autobusnoj stanici.

14.1. Sud je u odnosu na okolnost nastanka štete i postojanja tjelesne ozljede tužiteljice izveo dokaz kombiniranim prometno-tehničkim i sudsko medicinskim vještačenjem po sudskim vještacima Nevenu Kralju, dipl. ing i prof. dr. PJ, koji su izradili pisani nalaz i mišljenje (list 186-192 spisa).

14.2. U pisanom nalazu i mišljenju vještaci zaključuju da iz podataka u spisu, a budući da nije poznata brzina kretanja autobusa (nedostaje tahografski listić), nije moguće izračunati intenzitet usporenja u trenutku udarca putnice u rukohvat, a samim time ni silu inercije koja je djelovanja na tijelo putnice u trenutku maksimalnog usporenja i naslanjanja na rukohvat, a moguće je, ukoliko jest do intenzivnog usporenja autobusa neposredno prije naslanjanja i udara u rukohvat, putnica se zbog djelovanja usporenja i sile inercije mogla destabilizirati te nasloniti na rukohvat silom određenog intenziteta. Međutim, naslanjanje na rukohvat silom određenog intenziteta moglo je izazvati bolnost desne strane prsišta, kako se to navodi u medicinskoj dokumentaciji, ali nije dovelo do tjelesnog ozljeđivanja tužiteljice. U pisanom nalazu i mišljenju dodatno se navodi da tužiteljica KJ utužene prigode nije zadobila tjelesnu ozljedu, jer napuknuće 11. rebra nije objektivno medicinski utvrđeno (ni klinički ni radiološki) te se ne može prihvatiti kao ozljeda u sudsko-medicinskom smislu. Subjektivna bolnost ne predstavlja tjelesnu ozljedu.

14.3. Tuženik nije imao prigovora na pisani nalaz i mišljenje, dok tužiteljica podneskom od 28. siječnja 2026. osporava izrađeno vještačenje, navodeći da vještaci nisu mogli utvrditi brzinu kretanja autobusa ni intenzitet usporenja u trenutku štetnog događaja, ali unatoč tomu izvode konačan zaključak tužiteljica nije zadobila tjelesne ozljede u sudsko-medicinskom smislu, što je u suprotnosti sa medicinskom dokumentacijom iz koje jasno proizlazi da je tužiteljica imala ozljedu prijeloma rebra.

Dalje u podnesku navodi da za postojanje tjelesne ozljede i prava na naknadu neimovinske štete nije nužno postojanje teške ili trajne ozljede, već je dovoljno da je došlo do povrede tjelesnog integriteta praćene bolovima. U konkretnom slučaju bolovi tužiteljice nisu sporni, već su potvrđeni medicinskom dokumentacijom, pa je zaključak vještaka da ne postoji tjelesna ozljeda pravno neutemeljen. Ostali navodi iz podneska koji se tiču odgovornosti tuženika su pravne naravi, o čemu se vještaci ne mogu očitovati.

14.4. Sud je odbio prijedlog za dopunu vještačenja, jer nije naveden niti jedan konkretni prigovor na koji bi se vještaci trebali očitovati, niti je navedena medicinska dokumentacija koja je u suprotnosti s nalazom i mišljenjem. Naime, u medicinskoj dokumentaciji u spisu ne postoji radiološka snimka niti liječnički nalaz i mišljenje u kojem se potvrđuje prijelom rebara, a što je na svim ostalim nalazima i mišljenjima koji prileže spisu navedena kao uputna dijagnoza (pretpostavljena). Stoga zaključak vještaka o nepostojanju tjelesne ozljede prijeloma 11 rebra desno nije u suprotnosti s medicinskom dokumentacijom.

15.1. Na temelju izvedenih dokaza, sud zaključuje da tužiteljica, na kojoj je teret dokaza, nije dokazala niti jednu opću pretpostavku odgovornosti za štetu.

15.2. Tužiteljica nije dokazala svoje navode da je došlo do prometne nezgode ni naglog kočenja autobusa, odnosno da bi naglo kočenje predstavljalo protupravnu štetnu radnju. Prvenstveno nije utvrđeno da je došlo do prometne nezgode i kršenja prometnih pravila, što je navedeno u Službenoj bilješci MUP-a PU Splitsko- dalmatinska, PPP Split od 3. rujna 2021. Nadalje, provedenim vještačenjem na temelju materijalne dokazne građe u spisu nije utvrđeno naglo kočenje autobusa, niti bi se to moglo utvrditi dopunskim vještačenjem. S druge strane, tužiteljica ne predlaže druge dokaze, primjerice saslušanje drugih putnika u autobusu (za koje svjedok EJ tvrdi da ih je bilo dvadesetak) koji bi mogli potvrditi njene navode. Njen iskaz o naglom kočenju autobusa, iz njoj kako tvrdi nepoznatih razloga jer nije vidjela zašto bi autobus naglo zakočio iako je bila okrenuta prema pravcu kretanja autobusa i mogla je pratiti prometnu situaciju kako utvrđuje vještak, u suprotnosti je sa iskazom svjedoka EJ koji jest potvrdio da je zakočio prije autobusne stanice, jer je vozilo ispred njega naglo zakočilo zbog propuštanja pješaka na pješačkom prijelazu, ali negira da je kočenje bilo naglo, već da je kretanje autobusa bilo primjereno gradskoj vožnji, pješacima, blizini pješačkog prijelaza i autobusne stanice. Iskaz svjedoka EJ u odnosu na kretanje autobusa, sud drži vjerodostojnim i istinitim u odnosu na cjelokupni tijek događaja, a posebice činjenicu da se nitko od putnika nije žalio na naglo kočenje, osim jedne putnice koja je rekla da ju je druga putnica udarila nakon što je izgubila ravnotežu, što se ne može dovesti u svezu sa navodnim ozljeđivanjem tužiteljice u rukohvat autobusa.

15.3. S obzirom da tužiteljica nije dokazala protupravnu štetnu radnju (naglo kočenje autobusa), nema ni uzročno posljedične veze između štetnog događaja i bolova zbog kojih se tužiteljica liječila i zbog kojih nije bila privremeno sposobna za rad.

15.4. Zaključno, tužiteljica nije dokazala da joj je u štetnom događaju nastala tjelesna ozljeda prijeloma rebara za koju tvrdi da je utvrđena dostavljenom medicinskom dokumentacijom, dok subjektivna bolnost zbog koje se zahtijeva naknada štete u ovom postupku, suprotno mišljenju tužiteljice, mora biti posljedica objektivne (konkretne) tjelesne ozljede, koja kod tužiteljice nije utvrđena.

16.1. Slijedom navedenog, budući da nisu ispunjene opće pretpostavke odgovornosti za štetu za koju bi tuženik kao osiguratelj odgovarao, to je zahtjev tužiteljice valjalo u cijelosti odbiti kao neosnovan, zbog čega je odlučeno kao u točki I izreke presude.

16.2. Zatraženi iznosi naknade štete u izreci presude preračunati su i iskazani iz kune u euro uz primjenu fiksnog tečaja konverzije prema odredbi članka 92. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22., 88/22.).

17.1. Odluka o parničnom trošku donesena je u smislu odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23.; dalje: Tarifa), budući da je tuženik u cijelosti uspio u sporu.

17.2. Tuženiku je za obavljene radnje tijekom ovog postupka, s obzirom na vrijednost predmeta spora (4.609,00 eura) valjalo priznati, sve u granicama postavljenog zahtjeva, nagradu za sastav odgovora na tužbu – 100 bodova prema Tbr.8. toč.1. Tarife; zastupanje na ročištu 5. ožujka 2024. – 100 bodova prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife; zastupanje na ročištu 27. veljače 2025. – 100 bodova prema Tbr. 9. toč.1. Tarife, zastupanje na ročištu od 9. travnja 2025.- 100 bodova prema Tbr. 9. toč.1. Tarife Tarife; zastupanje na ročištu od 27. svibnja 2025. – 50 bodova prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife; zastupanje na ročištu od 12. lipnja 2025. – 100 bodova prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife; sastav obrazloženog podneska od 19. studenog 2025. - 100 bodova prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife, zastupanje na ročištu 29. siječnja 2026. – 100 bodova prema Tbr. 9. toč. 1., ukupno 750 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2 eura iznosi 1.500,00 eura, a s PDV-om od 25% 1.875,00 eura. Tom iznosu pridodaje se plaćeni trošak vještačenja od 500,00 eura što sveukupno iznosi 2.375,00 eura. Tuženiku ne pripada zatraženi trošak za pristup na ročište za objavu presude od 50 bodova prema Tbr. 9. toč. 3 Tarife (125,00 eura s PDV-om), jer na ročište za objavu presude nije pristupio, pa je u tom dijelu zahtjev tuženika odbijen kao neosnovan.

17.3. Na iznos parničnog troška tuženik je zatražio isplatu zatezne kamate, koja mu, prema odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a pripada od presuđenja do isplate, kako je i dosuđen.

17.4. Slijedom navedenog, o trošku parničnog postupka odlučeno je u točki II izreke ove presude.

U Splitu, 13. veljače 2026.

SUTKINJA:

Ana Kuzmanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu), odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis