Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-1298/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog SĐ, zbog prekršaja iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20., 85/22. i 114/22.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 15. siječnja 2026., broj: Pp-3956/2025, u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okr. SĐ kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđuje.

II Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. SĐ je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu 40,00 EUR (četrdeset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. SĐ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te je na temelju cit. propisa kažnjen novčanom kaznom u iznosu 1.320,00 eura.

1.1. Okrivljeniku je nadalje na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

1.2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 30,00 eura.

2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je podnio pravodobnu žalbu, kako to iz sadržaja žalbe proizlazi, zbog odluke o zaštitnoj mjeri.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenika ovaj sud smatra da je za počinjeni prekršaj izrečena kazna u zakonom propisanim granicama, imajući na umu težinu i značaj djela, stupanj prekršajne odgovornosti okrivljenika, kao i sve okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za vrstu i mjeru kazne u smislu članka 36. Prekršajnog zakona i nije prestrogo odmjerena. Prvostupanjski sud je kaznu odmjerio u posebnim zakonom minimalno propisanom iznosu (od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili do 60 dana zatvora), u dovoljnoj mjeri vrednujući sve okolnosti od utjecaja na kaznu i nema uvjeta za preinačenje odluke o kazni blažim kažnjavanjem (primjenom instituta ublažavanja). Stoga je i ovaj sud mišljenja da je izrečena kazna u svemu primjerena za postizanje svrhe kažnjavanja i djelovanje na buduće ponašanje okrivljenika da ne čini ovakve prekršaje, odnosno da je pogodna za ostvarivanje svrhe specijalne i generalne prevencije.

6. Treba istaknuti da će se, u smislu članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u za to određenom roku, pri čemu je prvostupanjski sud očito imajući u vidu materijalne prilike okrivljenika i visinu novčane kazne odredio dulji rok za plaćanje kazne.

7. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca u pogledu navoda žalbe, ovaj sud je mišljenja da je ista pravilna i zakonita, utemeljena na članku 58. Prekršajnog zakona. Značaj i težina počinjenog prekršaja predstavljaju drsko kršenje prometnih propisa i u potpunosti opravdavaju izricanje zaštitne mjere. Stoga je ocjena i ovog suda da je potrebno na određeno vrijeme otkloniti uvjete koji omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja, pri čemu je zaštitna mjera već određena u zakonom propisanom vremenu trajanja (od jednog mjeseca do dvije godine), razmjerno težini i opasnosti djela, osobinama ličnosti počinitelja i pravilno cijenjenog ranijeg ponašanja u prometu, sukladno naravi potrebe za ograničenjem prava u smislu članka 51.a Prekršajnog zakona. Paušalni i nedokumentirani navodi žalbe, kojima žalitelj upire na potrebu za vozačkom dozvolom, bez ikakve konkretizacije, ne predstavljaju takve okolnosti kojima bi doveo u pitanje osnovanost i pravilnost izrečene mjere.

8. Troškovi žalbenog postupka temelje se na članku 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka.

9. Stoga je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 13. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.