Poslovni broj: Pn-133/2023-47

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Katarini Bajčić Ivančević, u pravnoj stvari tužitelja LA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Smokroviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri, odvjetnicima iz Rijeke protiv tuženika Propuls d.o.o., Zagreb, Županići 2 e, OIB 12518683193, zastupan po punomoćniku Nataši Kovar Ričko, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 23. listopada 2025. prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te javne objave od dana 13. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.000,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim kamatama tekućim od dana 19. svibnja 2023. do dana isplate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u visini od 2.000,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama zatraženim na taj iznos kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak u visini od 744,68 EUR u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom počam od 13. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška tužitelj odbija.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi koju je podnio ovome sudu 19. svibnja 2023. navodi da je na web portalu www.direktno.hr, kojeg je tuženik nakladnikom, objavljen je dana 22.02.2023. godine članak pod naslovom „Ovo su neke od najvećih pogrešaka hrvatskih nogometnih sudaca, treba li sa HNS maknuti još nekoliko imena s elitne liste?”, a u kojem se članku ispod podnaslova „Sudac u sukobu interesa“ u odnosu na tužitelja iznijeti slijedeći neistinite i klevetničke navodi kojima su grubo povrijeđena njegova prava i interesi: „ . . . Njega se u sudačkim krugovima najviše cijeni zbog iskustva, ali s tim poštovanjem ne bi se složili navijači Hajduka. Naime, nakon što nije sudio penal Hajduku protiv Lokomotive, za koji su se brojni sudački eksperti složili da je bio, u javnosti je izašla kompromitirajuća audio snimka. Na njoj se može čuti kako sudac omalovažava Hajduk, PA, navijače kao i novinare. Novinara je nazvao smećem te rekao kako mu je degutantno kada mora suditi Hajduku. Iako se kasnije na konferenciji za medije ispričao, to navijačima nije dovoljno te se dovodi u pitanje može li LA nakon takvih izjava suditi klubu za koji je rekao da mu se „gadi“ i "da utakmica na Poljudu treba započeti s 2:0 prednosti“ da bi on sudio normalno. Isto, ne pomaže mu niti činjenica da je prije samo dva tjedna dosudio nepostojeći penal za Dinamo protiv Istre.“ Prethodno publiciranim navodima, od kojih svakako treba odvojiti dijelove članka kojima se iznose osobne ocjene autora članka o pojedinim situacijama na pojedinim utakmicama koje se bile predmetom detaljnih stručnih analiza i ocjena Komisije nogometnih sudaca Hrvatskog nogometnog saveza, na koje ocjene autor članka svakako kao svaki pratitelj nogometa ima pravo, nesporno se iznose i zlonamjerne insinuacije te tendenciozne konstrukcije kojima se neistinitim i klevetničkim interpretacijama navoda iz neovlašteno i nezakonito publicirane snimke privatnog razgovora tužitelja istoga evidentno difamira i zlonamjerno stigmatizira u javnom prostoru, a sve s jedinim ciljem da se među navijačima jednog od dva najveća hrvatska nogometna kluba naruši stručni i osobni integritet tužitelja i time posljedično opetovano kreira agresivna atmosfera spram istoga, gotovo na granici javnog linča, a koja je, između ostalog, i manifestirana na utakmici na koju se referira ovaj članak kada je preko 10.000 gledatelja na stadionu Poljud u Splitu doslovno skandiralo „Ubij, ubij, ubij LA“. Dakle, u konkretnom se slučaju primarno radi o protupravnoj radnji autora članka koji je u javnom i medijskom prostoru iznosio i komentirao činjenične navode iz snimke privatnog glasovnog dopisivanja tužitelja koji potječe iz isključivo osobne i privatne sfere komunikacije samog tužitelja, a pri tome valja posebno naglasiti da sadržajem snimke, ali niti na koji drugi način, tužitelj nije nikada dao suglasnost ili odobrenje da se kroz publiciranje iste snimke njega osobno na bilo koji način identificira na internetu i u medijskom javnom prostoru. Kako je u konkretnom slučaju autor predmetnog članka u javni prostor iznio sadržaj privatnog razgovora glasovnog dopisivanja tužitelja i treće osobe, a za što nije nikada dobio suglasnost ili odobrenje samog tužitelja, to je očito da je autor članka na taj način postupio protivno članku 6 stavak 1 alineja a) Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR). Autoru članka svakako nije moglo biti nepoznato da je tužitelj u svezi ove sporne snimke njegovog privatnog razgovora glasovnog dopisivanja sa trećom osobom, a nakon što se ona krajem rujna 2021. godine pojavila u medijskom prostoru, nadležnom općinskom državnom odvjetništvu podnio kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja zbog kaznenog djela povrede tajnosti pisama i drugih pošiljaka iz članka 142 stavak 1 i 2 KZ-a, a što je i sam tužitelj u svojim medijskim istupima u više navrata jasno apostrofirao. Takvim postupanjem tuženik je povrijedio pravo osobnosti tužitelja koje se ogleda u povrijeđenom pravu njegove privatnosti. Nadalje, sve kada bi se i zanemarilo da je audio snimka tužitelja u javni medijski prostor plasirana na način koji predstavlja grubo kršenja njegovog prava privatnosti kroz nezakonitu i neovlaštenu obradu osobnih podataka, ističe se da niti interpretacije iste snimke koje iznosi autor u spornom članku nisu činjenično točne, već se temelje na neistinitim i klevetničkim navodima te zlonamjernim insinuacijama. Sadržaj iste audio snimke jasno potvrđuje da tužitelj nije nikada omalovažavao niti Hajduk niti PA niti navijače pa je stoga očito da je autor članka jedino i isključivo sa ciljem difamiranja i osobnog diskreditiranja tužitelja na dijametralno suprotan način pristupio interpretiranju sadržaja iste audio snimke. Tužitelj se već pune 24 natjecateljske sezone nalazi na A listi sudaca Prve HNL, isti je dugogodišnji međunarodni sudac sa velikim brojem suđenih utakmica u Ligi prvaka i ostalim UEFA te FIFA natjecanjima, odnosno, pojednostavljeno rečeno, tužitelj je najkvalitetniji nogometni sudac u povijesti Prve HNL. Nije sporno daje tužitelj u samoj snimci iznio određene navode, za koje se naknadno u javnom prostoru neovisno od toga što se radi o snimci privatnog razgovora i ispričao, ali njegovo iskazivanje u svezi HNK HAJDUK nikada nije bilo intonirano u cilju omalovažavanja kluba, već je kao sudac predmetne utakmice, na kojoj je bio izložen nemilom vrijeđanju publike uz pozivanje na lišavanje njegovog života, samo iznio sa pozicije suca na istoj utakmici svoj subjektivni stav o takvoj atmosferi. I to isključivo u privatnom razgovoru. I ništa više.

Slijedom prethodno iznijetog, očito je da je tužitelju predmetnim člankom izrazito grubo i teško povrijeđeno pravo njegove osobnosti u smislu članka 19 Zakona o obveznim odnosima i to kumulativno pravo privatnosti, ugled, čast, dostojanstvo te pravo na dobro ime. Naime, povredom Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR) tužitelju je grubo i bezočno povrijeđeno pravo privatnosti, dok je citiranim zlonamjernim i perfidnim insinuacijama te neistinitim konstrukcijama tužitelju pričinjena nemjerljiva neimovinska šteta povredom prava njegove osobnosti rezultat kojih su teška trauma i stres, narušen, ugled, čast i dostojanstvo. Zbog prouzročene mu neimovinske štete tužitelj na ime naknade iste neimovinske štete od tuženika ovim putem traži primjereno novčano zadovoljenje zbog kumulirane povrede prava osobnosti u iznosu od 5.000,00 EURA.

Pozivom na članak 22, 40 i 41 Zakona o medijima tužitelj se dana 14.03.2023. godine obratio tuženiku te glavnom uredniku portala www.direktno.hr sa zahtjevom za objavu ispravka. Tuženik je istom zahtjevu tužitelja udovoljio te je dana 23.03.2023. godine u cijelosti i objavio tužiteljev zahtjev za objavom ispravka. Međutim, objavom istog ispravka tužitelju nikako nije nadoknađena prouzročena neimovinska šteta, a iz kojeg razloga tužitelj u ovom parničnom postupku zahtijeva primjereno novčano zadovoljenje.

Slijedom svega prethodno iznijetog, tužitelj predlaže naslovnom sudu da po provedenom dokaznom postupku, a sukladno članku 21. i 22. Zakona o medijima te članku 1100 Zakona o obveznim odnosima, donese presudu kojom se tuženiku nalaže da tužitelju isplati iznos od 5.000,00 EUR s zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate uz naknadu parničnog troška sve u roku od 15 dana. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Naime, sva eventualno nastala neimovinska šteta tužitelju je u cijelosti nadoknađena već samom objavom ispravka od 23.03.2023.g. pod nazivom „REAGIRANJE Bebek: Nikad nisam omalovažavao Hajduk, PA i navijače!“, a sve u skladu s čl. 22. važećeg Zakona o medijima (NN broj 59/04, 84/11, 81/13, 114/22, dalje u tekstu ZM), koji propisuje sljedeće: „Nematerijalna šteta u pravilu se naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava.“ Tako je tuženik poduzeo sve da eventualnu štetu ispravi, a dodatno je činjenicom objave zahtjeva za ispravak u punom obujmu tuženik pokazao spremnost za davanje medijskog prostora pluralizmu mišljenja i pogleda na neki društveni događaj, sve u svrhu kako bi javnost bila bolje upoznata sa svim aspektima i pogledima na isti, čime je eventualna šteta nadoknađena.

Tuženik ponavlja kako je upravo objava ispravka predviđena kao primaran način nadoknade nematerijalne štete sukladno primjenjivim odredbama ZM-a, kao i sukladno stavu sudske prakse, sve u cilju daljnjeg izbjegavanja nepotrebnog angažiranja pravosudnih institucija. Nadalje, bez obzira na činjenicu što je sva eventualna neimovinska šteta već nadoknađena objavom ispravka od 23.03.2023.g., ističe se kako je predmetna tužba u cijelosti neosnovana obzirom da tužitelj ne doprinosi bilo kakav dokaz kako u pogledu činjenice nastanka štete (i njezine visine), tako i u pogledu uzročnosti između štete i štetnih posljedica. Tužitelj samo paušalno navodi „očito je da je tužitelju predmetnim člankom izrazito grubo i teško povrijeđeno pravo njegove osobnosti u smislu članka 19 Zakona o obveznim odnosima… citiranim zlonamjernim i perfidnim insinuacijama te neistinitim konstrukcijama tužitelju pričinjena nemjerljiva neimovinska šteta povredom prava njegove osobnosti rezultat kojih su teška trauma i stres, narušen, ugled, čast i dostojanstvo.“ Dakle, iako tužitelj potražuje od tuženika izuzetno visok iznos naknade štete od čak 5.000,00 EUR, istodobno u tužbi ne predlaže niti jedan jedini objektivni dokaz na okolnost intenziteta i trajanja štetnih posljedica, a što je pretpostavka za isplatu naknade štete. Tuženik dakle, osporava kako osnovanost tužbe (obzirom da na strani tužitelja nije došlo do povrede prava osobnosti), tako i visinu iznosa kojeg tužitelj potražuje na ime navodno mu nastale neimovinske štete. Naime, sukladno odredbama mjerodavnog prava, eventualno utvrđena povreda prava osobnosti ne daje oštećeniku pravo na novčanu naknadu, već je eventualna naknada uvjetovana intenzitetom i trajanjem štetnih posljedica. Uz to tuženik predlože da se na okolnost postojanja pretpostavki za oslobođenje odgovornosti sukladno čl. 21. st. 4. ZM-a, sasluša urednik i direktor tuženika koji je sudjelovao u izradi i opremi članka te ima neposredna saznanja o istinitosti činjenica i navoda u spornom tekstu. Posebno se napominje da nakladnik sukladno odredbama čl. 21. st. 4. ZM-a ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupao u dobroj vjeri. Kako i sam tužitelj navodi u tužbi, jasno je da je tužitelj istaknuti i renomirani višegodišnji sudac 1. Hrvatske nogometne lige sa sudjelovanjem na utakmicama Lige prvaka i drugim natjecanjima u organizaciji UEFA-e. Samim riječima tužitelja, on je „najkvalitetniji nogometni sudac u povijesti 1. HNL.“ Dakle, jasno je kako u ovome kontekstu, očigledno postoji opravdano zanimanje javnosti za objavu informacije koja je sadržaj audio snimke tužitelja. Posebno uzimajući u obzir činjenicu i interes hrvatske nogometne javnosti pa se stoga tuženik slaže sa izvođenjem dokaza na način da se preslušava predložena audio snimka. Nadalje, kao što je i prethodno navedeno, tužitelj navodi da je tuženik u spornom članku iznosio i zlonamjerne insinuacije te tendenciozne navode, ali ponovno ne predlaže niti dostavlja o tome niti jedan objektivni dokaz. Štoviše, tužitelj neosnovano optužuje tuženika da je namjerno prenio tekstualni sadržaj audio snimke jedino iz razloga da tužitelju nastane šteta odnosno „s jedinim ciljem da se među navijačima jednog od dva najveća hrvatska nogometna kluba naruši stručni i osobni integritet tužitelja i time posljedično opetovano kreira agresivna atmosfera spram istoga, gotovo na granici javnog linča…“ Navedeno ne samo da je neistinito, pravno neosnovano i ne potkrepljeno dokazima, već je i životno nelogično. Naime, tuženiku nije jasno kako bi na temelju ovog konkretnog spornog članka, tuženik bio odgovoran za ponašanje trećih osoba ili za povećanje netrpeljivosti između navijača nogometnog kluba Hajduk i ovdje tužitelja. U prilog tome govori i činjenica kako su i prije objave spornog članka, navijači Hajduka na Poljudu skandirali „Ubij, ubij, ubij LA“. Dakle, postojanje animoziteta između navijača Hajduka i tužitelja već je odavno općepoznato, dok je tuženik u spornom članku prenosio istinite činjenice i navode tužitelja iz audio snimke kao uopće razloge postojanja istog. Uz to, odgovornost za ponašanje navijača na nogometnim utakmicama sukladno važećim odredbama Zakona o obveznim odnosima pada na organizatora, dok je specifično vezano uz organizaciju nogometnih utakmica u 1. HNL, Hrvatski nogometni savez donio Pravilnik o sigurnosti na nogometnim utakmicama, koji propisuje odgovornost klubova za sigurnost na utakmicama, kao i zaštitu nogometnih sudaca kao službenih osoba.

Nadalje, tužitelj navodi da se u konkretnom slučaju „primarno radi o protupravnoj radnji autora članka koji je u javnom i medijskom prostoru iznosio i komentirao činjenične navode iz snimke privatnog glasovnog dopisivanja tužitelja…“, čime je tuženik „postupio protivno članku 6 stava 1 alineja a) Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR)“ Iako se tužitelj poziva na kršenje Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka, dalje u tekstu GDPR), tuženik napominje kako se ista ne može primijeniti na profesionalnu djelatnost novinara, dok je navedena sporna snimka javno objavljena na video platformi Youtube još 29.09.2021.g., iz koje je prenesen sadržaj i navode iz članka. Tužitelj je u proteklih gotovo godinu i pol dana od dana objave audio snimke, bio u mogućnosti pozvati se na odredbe GDPR-a i predmetnu snimku ukloniti s platforme Youtube, što jasno nije učinio. Iz tako izostavljene radnje, jedino se može smatrati da je prešutno ipak pristao da sporna audio snimka ostane javno objavljena, dok je sporni članak objavljen tek 22.02.2023.g.U odnosu na navedenu primjenu GDPR-a na profesionalnu novinarsku djelatnost, govori čl. 153. Preambule, koji navodi sljedeće: „U pravu država članica trebalo bi uskladiti pravila kojima se uređuje sloboda izražavanja i informiranja, među ostalim novinarskog, akademskog, umjetničkog i/ili književnog izražavanja s pravom na zaštitu osobnih podataka u skladu s ovom Uredbom. Na obradu osobnih podataka isključivo u novinarske svrhe ili u svrhe akademskog, umjetničkog ili književnog izražavanja trebalo bi primjenjivati odstupanja ili izuzeća od određenih odredaba ove Uredbe, ako je to potrebno kako bi se uskladilo pravo na zaštitu osobnih podataka s pravom na slobodu izražavanja i informiranja, kako je utvrđeno u članku 11. Povelje. To bi se posebno trebalo primjenjivati na obradu osobnih podataka u audiovizualnom području te u novinskim i medijskim arhivima. Stoga bi države članice trebale donijeti zakonodavne mjere kojima bi se predvidjela izuzeća i odstupanja potrebna radi usklađivanja tih temeljnih prava. Države članice trebale bi usvojiti takva izuzeća i odstupanja u pogledu općih načela, prava ispitanika, u pogledu voditelja obrade i izvršitelja obrade, prijenosa osobnih podataka u treće zemlje ili međunarodne organizacije, neovisnih nadzornih tijela, suradnje i usklađenosti te posebnih slučajeva obrade podataka. Ako se ta izuzeća i odstupanja razlikuju od jedne države članice do druge trebalo bi se primjenjivati pravo države članice koje se primjenjuje na voditelja obrade. Radi uzimanja u obzir važnosti prava na slobodu izražavanja u svakom demokratskom društvu potrebno je široko tumačiti pojmove u vezi s tom slobodom, kao što je novinarstvo. Uz to, čl. 85. GDPR-a, pod nazivom „Obrada i sloboda izražavanja i informiranja“, propisuje sljedeće: „1. Države članice zakonom usklađuju pravo na zaštitu osobnih podataka u skladu s ovom Uredbom s pravom na slobodu izražavanja i informiranja, što uključuje obradu u novinarske svrhe i svrhe akademskog, umjetničkog ili književnog izražavanja. 2. U vezi s obradom koja se obavlja u novinarske svrhe ili u svrhe akademskog, umjetničkog ili književnog izražavanja, države članice predviđaju izuzeća od odstupanja od poglavlja II. (načela), poglavlja III. (prava ispitanika), poglavlja IV. (voditelj obrade i izvršitelj obrade), poglavlja V. (prijenos osobnih podataka trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama), poglavlja VI. (neovisna nadzorna tijela), poglavlja VII. (suradnja i konzistentnost) i poglavlja IX. (posebne situacije obrade) ako su ona potreba kako bi se uskladilo pravo na zaštitu osobnih podataka sa slobodom izražavanja i informiranja. 3. Svaka država članica Komisiji priopćuje odredbe svojih zakona koje je donijela u skladu sa stavkom 2. te, bez odgode, o svim daljnjim izmjenama zakona ili izmjeni koja na njih utječe.“ Nadalje, člankom 7. st. 3. ZM-a propisano je sljedeće: „(3) Osoba koja svojim izjavama, ponašanjem i drugim djelima u vezi s njezinim osobnim ili obiteljskim životom sama privlači pozornost javnosti ne može zahtijevati istu razinu zaštite privatnosti kao drugi građani.“, dok je člankom 8. ZM-a propisano: „Nema povrede prava na zaštitu privatnosti ako u pogledu informacije prevladava opravdani javni interes nad zaštitom privatnosti u odnosu na djelatnost novinara ili na informaciju.“ Obzirom kako sam tužitelj navodi u tužbi da je on najkvalitetniji profesionalni nogometni sudac u 1. HNL, sudac brojnih utakmica Lige prvaka te drugih međunarodnih nogometnih utakmica, sasvim je jasno kako u ovome kontekstu, prevladava opravdani javni interes hrvatske javnosti radi objave spornih informacija, sve vezane uz pravilno i neutralno vođenje nogometnih utakmica, što je sasvim sigurno želja i interes svih nogometnih navijača. U odnosu na sam sadržaj audio snimke tužitelja, netočan je njegov navod kako „sadržaj iste audio snimke jasno potvrđuje da tužitelj nije nikada omalovažavao niti Hajduk niti PA niti navijače…“ jer iz sadržaja sporne snimke jasno se izvodi zaključak o postojanju animoziteta između ovdje tužitelja i nogometnog kluba Hajduk, nogometaša PA i navijača Hajduka. Konačno, tuženik naglašava činjenicu da je ZM-om izričito propisano da se eventualno utvrđena šteta – neimovinska šteta – prvenstveno nadoknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom, a tek podredno isplatom naknade. Suprotno postupanje stvorilo bi podlogu za bezrazložno bogaćenje i ucjenjivanje medijskih djelatnika, a svakako ne bi bilu sukladno ZM-u i Konvenciji o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, čim uvodimo automatizam isplate novčane naknade kao sankciju za povredu prava osobnosti slijedom medijskih natpisa ulazimo u vrlo opasno područje u kojem pravo na slobodu izražavanja misli imaju samo oni koji to mogu platiti. Iz svega navedenog jasno proizlazi da tužitelju objavom spornog članka nije bilo povrijeđeno pravo osobnosti niti mu je nastala bilo kakva neimovinska šteta. Slijedom navedenog, tuženik predlaže Naslovnom sudu da nakon provedenog postupka, odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, sve uz dosudu troškova parničnog postupka tuženiku.

Sud je proveo dokaze uvidom u materijalnu dokumentaciju koja prileži sudskom spisu, preslušana je snimka privatnog razgovora tužitelja, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja i glavnog urednika tuženika CA.

Ocjenom svih provedenih dokaza, a u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a ovaj sud drži tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.

Tužitelj u iskazu navodi kako se mora prvo osvrnuti na privatnu snimku koja je javno objavljena, a koja objava je nastala kaznenim djelom. To je privatna snimka između njega i jednog njegovog poznanika. Radi se o glasovnoj poruci koju je uputio tom poznaniku nakon utakmice koju je sudio dan ranije, između Hajduka i Lokomotive, bio je glavni sudac te utakmice. Na toj utakmici dio publike je skandirao: "Ubi, ubi, LA" i to u više navrata. U toj glasovnoj poruci osvrnuo se na utakmicu Hajduk-Lokomotiva, nije vrijeđao ni na koji način PA i klub Hajduk, čak mu se čini da je rekao da je PA korektan, jedino se osvrnuo na dio publike koja je skandirala "Ubi, ubi LA" jer je publici-navijačima uvijek netko drugi kriv za rezultat. Osvrnuo se na jednog novinara ĐA sa Dalmatinskog portala i tu je rekao da je on štene, no sve je to bila privatna komunikacija između njega i poznanika. Nakon što je ova glasovna poruka objavljena u javnost odmah je sazvao konferenciju za novinare. Nije negirao autentičnost ove snimke jer u istoj ni na koji način nije vrijeđao ni Hajduk niti PA, no ponovno je istaknuo da je to privatna komunikacija između njega i poznanika. Zbog objave ove glasovne poruke u javnosti, podnio je kaznenu prijavu protiv nepoznate osobe. Na konferenciji je pokazao da je podnio kaznenu prijavu zbog objave ove glasovne poruke. Zbog objave glasovne poruke u javnosti dobio je niz prijetnji kako na broj telefona tako i preko društvenih mreža. Zbog svega toga činilo mu se kao da je meta stavljena na njegova leđa. Čekao je što će biti s tom kaznenom prijavom, no policija se nije javila povratno što je s tom kaznenom prijavom i je li počinitelj identificiran. No, ta glasovna poruka svako malo se vadila iz naftalina da bi se njemu naštetilo na nekakav način. Što se tiče objave ove glasovne poruke od strane tuženika ne mislim da je to učinjeno namjerno ali je to neprofesionalno u svakom slučaju, time se njemu jako naštetilo. U svakom članku je ta glasovna poruka pogrešno interpretirana, nije vrijeđao PA niti Hajduk. Jedino što je iznio svoj vrijednosni sud o novinaru ĐA zbog huškačkih članaka koje je on pisao. PA je zvijezda Hajduka i na njega su posebno osjetljivi navijači Hajduka. Zbog objave ovog članka ponovno mu je bila meta na leđima, ponovno je bio vrijeđan. Mora istaknuti da zadnjih 3,5-4 godine nije bio u Splitu, u smislu toga da kada i dođe u Split kao nogometni sudac, boravi u hotelu, štićen je od strane policije i ne izlazi na javna mjesta po preporuci policijskih službenika. Od 2000. godine sudac je 1. HNL-a, a od 2003. g. međunarodni nogometni sudac. Ukupno je u 1. HNL-u sudio 318 utakmica, Kup utakmica 44, a međunarodnih oko 120 utakmica. Navodi kako je 2019. bio napadnut u Sinju od strane nepoznatog počinitelja. Prije napada u Sinju nije uopće razmišljao da je moguće da mu se to dogodi i da utječe na njegovu sigurnost, a nakon tog fizičkog napada kada putuje na jug razmišlja na koju će pumpu stati, hoće li ga netko prepoznati i hoće li se morati braniti. Nakon svake objave članka gdje se njega spominje pa tako i predmetnog otvaraju se stare rane i postoji neki potencijalni sigurnosni rizik za njega.

Svjedok CA u iskazu navodi kako je u vrijeme objave teksta bio glavni urednik portala Direktno HR na kojem je objavljen sporni tekst. Objavili su tekst jer je to bilo u javnom interesu. Kao i radi pokušaja postizanja čitanosti, a ima saznanja da su i drugi mediji objavili taj tekst. Prije objave glavni urednik ne čita svaki tekst jer se dnevno objavljuje stotinjak tekstova. Nema saznanja o načinu kako su se prikupile informacije prije objave spornog teksta. Ne može se sjetiti je li sudjelovao u izradi obrade članka, vjerojatno može reći da nije jer se ne radi o tekstu koji bi pripadao u kategoriju bitnih, a u vezi takvih vjeruje svojim suradnicima. Njihovo pravilo je da se prije objave kontaktira osoba o kojoj se u tekstu radi, ako je to moguće, tako da može reći da je vjerojatno kontaktirao i tužitelj na opisan način. Ispravak je objavljen.

Uvidom u članak objavljen na portalu Direktno.hr dana 22. veljače 2023. utvrđeno je da je objavljen pod naslovom "Ovo su neke od najvećih pogrešaka hrvatskih nogometnih sudaca, treba li HNS maknuti još nekoliko imena s elitne liste" U tekstu se spominju više nogometnih sudaca među njima i tužitelj s podnaslovom " Sudac u sukobu interesa" i tekstom……" Njega se u sudačkim krugovima najviše cijeni zbog iskustva, ali s tim poštovanjem ne bi se složili navijači Hajduka. Naime, nakon što nije sudio penal Hajduku protiv Lokomotive, za koji su brojni sudački eksperti složili da je bio, u javnosti je izašla kompromitirajuća audio snimka. Na njoj se može čuti kako sudac omalovažava Hajduk, FA, navijače kao i novinare. Novinara je nazvao smećem te rekao kako mu je degutantno kada mora suditi Hajduku. Iako se kasnije na konferenciji za medije ispričao, to navijačima nije dovoljno te se dovodi u pitanje može li LA nakon takvih izjava suditi klubu za koji je rekao da mu se „gadi“ i da utakmica na Poljudu treba započeti s 2:0 prednosti“ da bi on sudio normalno. Isto, ne pomaže mu niti činjenica da je prije samo dva tjedna dosudio nepostojeći penal za Dinamo protiv Istre.“

Nadalje je utvrđeno kako je tužitelj podnio tuženiku dana 14. ožujka 2023 zahtjev za objavu ispravka informacije temeljem Zakona o medijima, te je ispravak objavljen 23.03.2023. na portalu Direktno.hr. Pod naslovom " Reagiranje Bebek:

Nikad nisam omalovažavao Hajduk, PA i navijače! Te je u cijelosti objavljeno reagiranje odvjetničkog ureda Vukić u zastupanju tužitelja kao ispravak informacije.

Uvidom u pribavljene podatke o čitanosti spornog članka objavljenog 22.02.2023. na portalu www.direktno.hr utvrđeno je čitanost iznosila 1305 čitanja.

Preslušavanjem snimke privatnog razgovora tužitelja i njegovog poznanika koja traje 1min i 56 sekundi ( list 152 spisa) sud utvrđuje da u istoj tužitelj svom poznaniku obrazlaže zašto nisu bili ispunjeni uvjeti za dosudu penala( jedanaestarca) na igraču Hajduka PA, što je izazvalo nezadovoljstvo igrača i navijača, no niti jednom riječju ne vrijeđa Hajduk, niti igrača PA, niti navijače Hajduka, niti iznosi bilo kakav vrijednosni sud o klubu, igraču ili navijačima.

Člankom 21. Zakona o medijima propisano je (1) Nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim Zakonom. (2) Šteta je umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja (materijalna šteta) te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta). (3) Na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju se propisi o obveznim odnosima, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno. (4) Nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena:– vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom – objavljena unutar autoriziranog intervjua, – utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri – fotografija oštećenika snimljena na javnome mjestu ili je fotografija oštećenika snimljena uz njegovo znanje i pristanak radi objavljivanja, a oštećenik nije zabranio objavljivanje, odnosno ograničio pravo autora fotografije na iskorištavanje djela – točna, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je novinar u dobroj vjeri zaključio da se oštećenik slaže s njezinim objavljivanjem – proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri. (5) Stavak 4. ovoga članka ne odnosi se na osobne podatke kojih je tajnost propisana zakonom, na informacije o maloljetnim osobama, te informacije prikupljene na nezakonit način. (6) Postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz stavka 4. ovoga članka dokazuje tuženik. (7) Ako je informacija autorizirana, a pojedini dijelovi sadrže očevidne uvrede ili klevete, autorizacija ne isključuje i solidarnu odgovornost nakladnika i glavnog urednika, ukoliko nisu postupali u dobroj vjeri.

Člankom 22 Zakona o medijima propisano je (1) Nematerijalna šteta u pravilu se naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava. (2) Pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.

Prema čl. 3. st. st. 1. i 2. ZM jamči se sloboda izražavanja i sloboda medija, koja obuhvaća osobito: slobodu izražavanja mišljenja, neovisnost medija, slobodu prikupljanja, istraživanja, objavljivanja i raspačavanja informacija u cilju informiranja javnosti; pluralizam i raznovrsnost medija, slobodu protoka informacija i otvorenosti medija za različita mišljenja, uvjerenja i za raznolike sadržaje, dostupnost javnim informacijama, uvažavanje zaštite ljudske osobnosti, privatnosti i dostojanstva, slobodu osnivanja pravnih osoba za obavljanje djelatnosti javnoga informiranja, tiskanja i raspačavanja tiska i drugih medija iz zemlje i inozemstva, proizvodnju i objavljivanje radijskog i televizijskog programa, kao i drugih elektroničkih medija, autonomnost urednika, novinara i ostalih autora programskih sadržaja u skladu s pravilima struke.

No ova sloboda nije apsolutna, već je ograničena odredbom čl. 7. st. 1. ZM prema kojoj svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti.

Tužitelj tužbom traži naknadu štete smatrajući da je predmetnim člankom, povrijeđeno njegovo dostojanstvo, ugled i čast, jer da je u članku pogrešno interpretiran privatni razgovor tužitelja i poznanika na način da je neistinito navedeno da je u tom privatnom razgovoru tužitelj vrijeđao PA i navijače Hajduka pa je cilj ovog članka isključivo bilo diskreditiranje tužitelja koji je već pune 24. natjecateljske sezone na A listi sudaca 1. HNL-a. Pored toga autor članka da je u javni prostor iznio sadržaj privatnog razgovora, a za što nikad nije dobio suglasnost ili odobrenje tužitelja, pa je postupio protivno odredbi čl. 6 st. 1 alineje a Opće uredbe o zaštiti podataka.

Tuženik navodi kako je objavom ispravka informacije kao primarnog načina nadoknade nematerijalne štete nadoknadio eventualnu neimovinsku štetu tužitelju, a ističe i to da tužitelj ne doprinosi dokaze u pogledu činjenice nastanka štete-njene visine i uzročnosti između štete i štetnih posljedica. Zakon o medijima izričito propisuje da se eventualno utvrđena šteta -neimovinsko-pravo nadoknađuje objavom ispravka informacije i isprikom, a posredno isplatom naknade. Suprotno tome stvorila bi se podloga za bezrazložno obogaćenje i ucjenjivanje medijskih djelatnika a što ne bi bilo sukladno Zakonu o medijima i Konvenciji o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. U odnosu na povredu Uredbe o zaštiti osobnih podataka navodi kako je navedena privatna snimka tužitelja na You Tube-u objavljena još 29.09.2021., a sporni članak napisan 22.02.2023., te da je u godinu i pol imao mogućnosti tražiti uklanjanje snimke s platforme You Tube, a što nije učinio, pa da je prešutno pristao na korištenje iste. Nadalje, kako je tužitelj profesionalni sudac 1. HNL lige te sudac brojnih međunarodnih utakmica jasno je da je postojao interes javnosti za objavom spornih informacija. Nadalje, iz sadržaja snimke da je razvidno kako postoji animozitet između tužitelja sa jedne strane i kluba Hajduk, igrača PA i navijača Hajduka s druge strane.

Čitajući sporni tekst, u onom dijelu koji spominje ime tužitelja te preslušavajući sadržaj privatne snimke razgovora tužitelja i njegovog poznanika, na kojoj je autor teksta temeljio članak, ovaj sud donosi zaključak kako je autor spornog teksta glede sadržaja privatne snimke tužitelja iznio nešto što ne proizlazi iz iste. Naime, tužitelj niti jednom riječju na snimci novinara nije nazvao smećem, niti je rekao da mu je degutantno kada mora suditi Hajduku, niti na istoj omalovažava navijače Hajduka. Takvim sadržajem spornog teksta jasno je da je autor teksta želio tužitelja diskreditirati, te difamirati odnosno blatiti tužitelja jer je tumačio sadržaj snimke dijametralno suprotno od onog što je u njoj zaista rečeno. Ovakvim tumačenjem privatne snimke tužitelja narušen je i stručni i osobni integritet tužitelja s ciljem stvaranja negativne atmosfere prema tužitelju, o čemu tužitelj dajući svoj iskaz navodi kako ga je nakon objave ovog teksta bilo strah ići u Split, kada je dolazio suditi utakmicu, boravio je u hotelu, bio je štićen od policije te po preporuci policije nije izlazio na javna mjesta, nadalje dobio je niz prijetnji što telefonom što preko društvenih mreža.

Tužitelj je osoba koja je od 2000. sudac 1. HNL-a, od 2003. međunarodni sudac, te je po njegovim navodima sudio u 1. HNL-u 318 utakmica, Kup utakmica 44 te 120 međunarodnih utakmica. Krivim interpretiranjem sadržaja privatne snimke tužitelja i njegovog poznanika, a na način da su u članku iznesene neistine te insinuacije koja kod navijača Hajduka i samog kluba stvaraju negativnu sliku o profesionalnosti tužitelja kao nogometnog suca, Time je narušen kako osobni tako i stručni integrirat tužitelja te se stvara negativna atmosfera.

Nadalje netočno je kako je iz sadržaja snimke vidljiv animozitet između tužitelja te navijača Hajduka, Kluba Hajduk i igrača PA. Animozitet po svom značenju označava trajno neprijateljsko raspoloženje, nesnošljivost, netrpeljivost, a iskazuje se kao trajniji negativan stav prema nekoj osobi, grupi ili pojavi, a iz sadržaja snimke ovaj sud ne nalazi da postoji animozitet između tužitelja te navijača Hajduka, Kluba Hajduk i igrača PA. Tužitelj kao što je već naprijed rečeno niti jednom riječju nije iskazao negativan stav prema navijačima Hajduka, klubu ili igraču PA, već je kao sudac utakmice Hajduk-Lokomotiva iznio svoj subjektivni stav o atmosferi na utakmici i zašto nije dosudio jedanaesterac.

Tuženik nije pružio dokaze glede dokazivanja istinitosti onog što je navedeno u članku, a odnosi se na tužitelja, iz iskaza glavnog urednika CA ovaj sud ne nalazi da postoje ekskulpaciji razlozi na strani tuženika, a samim preslušavanjem snimke jasno je da, iako je interes hrvatske nogometne javnosti u ovom konkretnom slučaju velik, tuženik je objavom članka s neistinitom interpretacijom sadržaja snimke stvorio netrpeljivost između navijača Hajduka i tužitelja, odnosno ukoliko je ista bila prisutna i ranije, ovime ju je povećao. Dakle ovakvim članom stvara se negativan dojam o tužitelju. Razmatrajući predmetni članak proizlazi da iznesene informacije nisu objavljene u dobroj vjeri, imajući na umu da je tu odlučan dojam prosječnog navijača nogometa. A kod takvog prosječnog navijača iščitavajući ovaj tekst zasigurno je stvoren negativan stav prema tužitelju.

Iako je tuženik objavio ispravak informacije, sud je mišljenja da su se ispunili uvjeti i za naknadu nematerijalne štete, jer objavom ispravka informacije tužitelju nije u potpunosti naknađena šteta.

Slijedom navedenoga ispunjene su pretpostavke da je tuženik kao nakladnik dužan tužitelju naknadi štetu primjenom odredbe čl. 21. st. 1. ZM, a nisu se ostvarile iznimke u vidu ekskulpacijskih razloga iz odredbe čl. 21. st. 4. ZM.

U smislu odredbe čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05 i 41/08-dalje ZOO) pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sud prvog stupnja vodi računa o jačini i trajanju duševnih boli, cilju kojemu služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

Pravična novčana naknada ima najprije kompenzacijsku i preventivnu, a uzgredno i satisfakcijsku funkciju. Dok se kompenzacijska i satisfakcijska funkcija pravične naknade fokusiraju na oštećenika i potrebu da se on bar približno dovede u stanje u kojemu je bio prije poduzimanja štetne radnje i nastupanja štetnih posljedica, dotle preventivna funkcija pravične novčane naknade znači da se pri dosuđenju naknade mora voditi računa i o potrebi ostvarivanja nekih općih, društveno poželjnih interesa i ciljeva jer pravična novčana naknada i njena visina mogu utjecati na ponašanje potencijalnih štetnika budući da se prijetnjom isplate te naknade, kao i njezinom visinom mogu stimulirati potencijalni štetnici da povećaju stupanj pažnje kod obavljanja djelatnosti kojima se može prouzročiti povreda nečijeg prava osobnosti, odnosno kojima je moguće odvratiti potencijalne štetnike od radnji kojima se povrjeđuje pravo osobnosti.

Tužitelj u iskazu navodi kako se osjećao vrlo nelagodno zbog objavljenog članka, zaprimio je telefonskim putem i preko društvenih mreža prijetnje, bilo ga je strah odlaziti u Split na utakmice, kada bi dolazio službeno, boravio je u hotelu pod policijskom paskom i nije izlazio na javna mjesta, taj dio iskaza tužitelja se ovome sudu čini životan i logičan te u njega sud nema razloga sumnjati. Objavljenim tekstom povrijeđen je tužiteljev ugled, čast i dostojanstvo u mjeri koja opravdava da se tuženiku naloži isplata iznosa od 3.000,00 EUR, na temelju odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; .dalje: ZOO) uzimajući u obzir i čitanost spornog članka, kao i profesionalno djelovanje tužitelja dok je neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva do zatraženih 5.000,00 EUR stoga je odlučeno kao u točkama I i II izreke ove odluke.

Na dosuđeni iznos tužitelju pripada zakonska zatezna kamata od dana podnošenja tužbe sve pozivom na odredbu čl. 1103 Zakona o obveznim odnosima pa je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

Glede povrede Uredbe o zaštiti osobnim podataka objavom dijela sadržaja privatne snimke razgovora tužitelja i poznanika za što je tužitelj i podnio kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja zbog povrede tajnosti pisama i drugih pošiljaka iz čl. 142 st. 1 KZ-a nadležnom državnom odvjetništvu te je formiran spis kod Općinskog kaznenog državnog odvjetništva, valja navesti kako se Uredba ne može primjenjivati na profesionalnu djelatnost novinara, a sporna snimka je bila objavljena na Youtube platformi.

Ostali navodi parničnih stranaka nisu posebno obrazlagani budući nisu bili važni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154 st. 2 ZPP-a pa je valjalo uzeti u obzir uspjeh tužitelja u sporu u odnosu na osnov koji iznosi 100%( u odnosu na odbijajući dio zahtjeva postavljen po čl. 1047 i 1099 ZOO-a posebni troškovi nisu nastali), a u odnosu na visinu 60% dakle ukupan uspjeh tužitelja u sporu iznosi 80%, dok uspjeh tuženika u sporu u odnosu na osnov iznosi 0%, u odnosu na visinu 40%, dakle ukupan uspjeh tuženika je 20%, pa oduzimajući tužiteljev uspjeh u sporu kao stranke koja je više uspjela od uspjeha tuženika dolazi se do 60% kao konačan uspjeh tužitelja u sporu, slijedom čega je tužitelju zastupanom po punomoćniku valjalo priznati trošak za sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7 toč.1), za sastav podnesak od 29.04.2025.. u visini od 100 bodova (Tbr. 8 toč.1), za pristup na ročišta dana 05.02.2024., 02.12.2024. i 23.10.2025., svaki u visini od po 100 bodova (Tbr. 9 toč.1), vrijednost boda 2,00 EUR sve uz priznanje 25% PDV-a i odmjereno sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, što ukupno iznosi 1.000,00 EUR, no navedeni trošak valja odmjeriti u omjeru od 60% pa tužitelju na ime odvjetničkog troška pripada iznos od 600,00 EUR. Tužitelju je u cijelosti valjalo priznati trošak sudske pristojbe na tužbu u visini od 48,23 EUR (uplaćena u 50% iznosu zbog korištenja sustava e komunikacije) i presudu u visini od 96,45 EUR što iznosi ukupno 744,68 EUR. Tužitelj neosnovano potražuje trošak za pristup na ročište 17.03.2025. jer je isto odgođeno rješenjem od 14.03.2025. i za sastav podneska od 19.02.2024. sadržaj istog nije nužan da donošenje odluke sve u smislu odredbe čl. 155 ZPP-a. Na dosuđeni trošak temeljem odredbe čl. 151 s. 3 ZPP-a tužitelju pripada zatezna kamata od presuđenja. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude.

U Rijeci 13. veljače 2026.

SUDAC

Katarina Bajčić Ivančević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud u RH.

DNA:

-pun tužitelja

-pun tuženika