REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5552/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužiteljice PUV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Marija Maričević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4, kojeg zastupa punomoćnica Andreja Šeša, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnice tuženika, dana 13. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka čl. 8. Ugovora o kreditu broj 9914742325, zaključenog između tužiteljice i tuženika, kojim je ugovoreno da za obradu kreditnog zahtjeva Banka obračunava i naplaćuje naknadu u visini 1,99% od iznosa odobrenog kredita sukladno Uvjetima.

II. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka čl. 6.1. Ugovora o kreditu broj 288765, zaključenog između tužiteljice i prednika tuženika Sberbank d.d., kojim je ugovoreno da za obradu kreditnog zahtjeva Banka obračunava i naplaćuje naknadu u visini 0,50% od iznosa odobrenog kredita, minimalno 800,00 kn, koja se naplaćuje prilikom isplate kredita.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. isplatiti tužiteljici LUV iznos od 581,06 EUR zajedno sa zateznim kamatama koja teku od 12.07.2013. do isplate po stopi koja se do koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. isplatiti tužiteljici LUV iznos od 40,65 EUR zajedno sa zateznim kamatama koja teku od 01.02.2016. do isplate po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 803,09 eura sa zateznim kamatama koje teku od 13. veljače 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom kao Kreditorom dana 10.07.2013. sklopila ugovor o kreditu broj 9914742325 na iznos od 220.000,00 kn, a s prednikom tuženika Sberbank d.d. dana 01.02.2016. Ugovor o kreditu br. 288765 na iznos od 8.000,00 EUR. U oba ugovora su ugovorene jednokratne naknade za obradu zahtjeva u određenom postotku od iznosa kredita, temeljem čega su naplaćene, odnosno od iznosa kredita ustegnute tzv. ulazne naknade. 12.07.2013. naknada za obradu kredita 9914742325 u iznosu od 4.378,00 kn/581,06 EUR (1,99% iznosa kredita), a 01.02.2016. naknada za obradu kredita 288765 u iznosu od 306,28 kn /40,65 EUR (0,50% iznosa kredita). Nepoštene su i ništetne odredbe ugovora i drugih akata tuženika o navedenim naknadama - jer su ugovorene zajedno prema unaprijed formuliranom tipskom ugovoru, bez posebnih pregovora o tim odredbama, po principu “uzmi ili ostavi”, a na temelju sklopljenog ugovora niti na temelju dobivenih informacija od banke tužiteljica nije mogla predvidjeti ekonomske posljedice i kako utječu na ukupan trošak kredita, niti na što se odnose ulazne naknade, a koje odredbe su uzrokovale, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama na štetu tužiteljice. Stoga predlaže da sud utvrdi ništetnim navedene ugovorne odredbe kao i naložiti tuženiku naknaditi joj iznose plaćenih naknada te troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, ističe prigovor zastare, osporava tužitelju svojstvo potrošača te navodi da je navedena ugovorna odredba jasna, lako uočljiva i razumljiva. Kasnije u tijeku postupka tuženik ne osporava visinu tužbenog zahtjeva niti datume kada su iznosi naplaćeni, ali predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnih troškova.

2.1. Tuženik je u odgovoru na tužbu, a prije upuštanja u raspravljanje prigovorio da je tužitelj vrijednost spora očito suviše visoko označio. Tužitelj je u tužbi kao vrijednost predmeta spora naznačio iznos 1.400,00 eura, a tužbom traži utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba ugovora o kreditu te ukupno isplatu iznosa od 621,71 eura.

2.2. Prema shvaćanju ovoga suda, zahtjev za utvrđenje treba promatrati kao deklaratorni preambul zahtjevu za isplatu te se taj nenovčani zahtjev ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, već se vrijednost predmeta spora određuje samo prema vrijednosti zahtjeva za isplatu, koji u konkretnom slučaju iznosi 621,71 eura (tako VSRH u Rev-349/20 od 7. prosinca 2021., Rev 374/13 od 6. prosinca 2017. i dr., Županijski sud u Zagrebu u Gž 4623/23 i dr.).

3. Tijekom postupka izvršen je uvid u potvrdu tuženika od 13. siječnja 2025. (list 4), Ugovore o kreditu (listovi 19-32, 40-42 spisa), prometne kartice po kreditu (listovi 5-18) otplatne tablice (listovi 33-39, 44-51), Zahtjev za mirnim rješenjem spora (list 54), Izvadak iz odluke o naknadama u poslovanju sa stanovništvom (listovi 143-150) te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja (list 174 spisa).

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje ZPP), sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja osnovan.

5. Među strankama nije sporno da su sklopljeni:

- Ugovor o kreditu broj 9914742325 kojim je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u iznosu 220.000,00 kn te da je u čl. 8. ugovorena naknada 1,99% od iznosa kredita,

- Ugovor o kreditu br. 288765 kojim je prednik tuženika odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 8.000,00 EUR obračunato prema srednjem tečaju HNB-a važeće na dan korištenja kredita te da je čl. 6.1. ugovorena naknada 0,50 % od iznosa kredita, maksimalno 800,00 kn, koja se naplaćuje se istovremeno s korištenjem kredita.

5.1. Nije sporno ni da je po Ugovoru o kreditu broj 9914742325 naplaćena 12.07.2013. naknada za obradu kredita u iznosu od 4.378,00 kn, što odgovara iznosu od 581,06 EUR te da je 01.02.2016. naplaćena naknada za obradu kredita po Ugovoru broj 288765 u iznosu od 306,28 kn, što odgovara 40,65 EUR.

6. Sporno je jesu li navedene ugovorne odredbe bile jasne, lako razumljive i uočljive, odnosno jesu li nepoštene, s obzirom da je posljedica nepoštenosti odredbe njezina ništetnost, posebno je li tuženik kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

7. U odnosu na svojstvo potrošača valja reći da su Ugovorima o kreditu odobreni i stavljeni na raspolaganje nenamjenski gotovinski krediti tužitelju kao fizičkoj osobi. Pritom je u Ugovoru broj 288765 izrijekom navedeno da je riječ o nenamjenskom kreditu za potrošače. Ujedno iz iskaza tužitelja proizlazi da je kredit 2013. godine uzela u privatne svrhe, odnosno radi dobivanja prve nekretnine za obitelj za stanovanje. Nenamjenski kredit iz 2016. je uzela radi uređenja stambenog prostora tog istog stana za koji su uzeli ranije kredit. Navodi da je sa kreditom iz 2013. platila dugovanja prema svom suprugu kako bi dobili stan. Nema neke dokaze na što je utrošen novac iz kredita iz 2016. Od 2005. radi u Hotelu Dubrovnik Palace i nije imala nikada obrt niti trgovačko društvo. Iz svega navedenog proizlazi da je tužitelj sklopio ugovore o kreditu kao potrošač.

8. Sud je radi utvrđenja osnovanosti zahtjeva tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredaba Ugovora kojima je uređena naknada za obradu kredita, izvršio uvid u Ugovore o kreditu te je saslušao tužitelja.

8.1. Iz sadržaja odredbe čl. 8. Ugovor o kreditu broj 9914742325 proizlazi da za obradu kreditnog zahtjeva Banka obračunava i naplaćuje naknadu u visini 1,99% od iznosa odobrenog kredita sukladno Uvjetima. Dok iz čl. 6.1. Ugovora o kreditu br. 288765 proizlazi da je ugovorena naknada 0,50 % od iznosa kredita, maksimalno 800,00 kn, koja se naplaćuje se istovremeno s korištenjem kredita.

8.2. Tužitelj je u svom iskazu u bitnome navela da je bankovni službenik sastavio oba ugovora te ih je pročitala. Ne sjeća se odredbe o naknadi za obradu kredita nego je samo potpisala ugovor. Nije joj objašnjeno na što se ona odnosi a smatrala je da je sve ono što piše u ugovoru imperativ za dobivanje kredita. Iz tog razloga nije pokušala pregovarati o toj odredbi niti je bila svjesna da bi se o tome moglo pregovarati. Nije bilo detaljnog objašnjenja zašto se naplaćuje naknada za obradu kredita. Ne može se sjetiti na koji način je točno naplaćena predmetna naknada. Nije bila svjesna da bi se moglo pregovarati jer joj takva mogućnost nije bila ponuđena tako da nije razmišljala da postoji takva mogućnost već je smatrala da je sve napravljeno legalno i pošteno u korist nje kao klijenta. Navodi da ne bi potpisala ugovor da joj je prethodno objašnjeno na što se odnosi naknada za obradu kredita, ali onda bi vjerojatno mogla i pregovarati o toj odredbi.

8.3. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je riječ o unaprijed formuliranoj ugovornoj odredbi od strane tuženika kao kreditora na čiji sadržaj nije mogao utjecati.

9. Prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, 4607 i 79/07, dalje ZZP), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom čl. 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, dalje ZOO) propisano je da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, a obvezuju ugovorne strane kao i posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Primjerice su navedene ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje prethodno navedenih pretpostavki, mogle smatrati nepoštenima pa tako i odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja karakteristike proizvoda ili usluge koji su predmet ugovora, bez valjanog razloga. Kao posljedica nepoštenosti pojedine ugovorne odredbe čl. 87. ZZP propisana je ništetnost.

10. Tužitelj, sve da mu je i bila pružena prilika da pregovara o uvjetima ugovora, ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a pojedine njihove odredbe su ništetne ukoliko su sastavljene suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Tuženik je nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o troškovima obrade kredita na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, a tuženik, suprotno, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao.

11. Naime, na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, odnosno da se o njima nije moglo pregovarati jer su te odredbe bile unaprijed formulirane standardnim ugovorom tuženika.

12. Plaćanje troškova obrade kredita, uz to bez definiranja o kakvim se troškovima uopće radi, prema mišljenju ovog suda prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

13. S obzirom da se o navedenim odredbama čl. 8. i čl. 6.1. predmetnih Ugovora o kreditu koji se odnosi na ugovorenu naknadu nije pojedinačno pregovaralo te je bila unaprijed formulirana od strane tuženika te tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj niti je mogao ishoditi da se ista eliminira iz Ugovora, radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi i rješenju posl. br. Gž-1368/2021-2 od 20. srpnja 2021.). Slijedom navedenog utvrđena je ništetnom.

14. Imajući u vidu da među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva, sud je tužitelju dosudio iznose plaćene naknade u ukupnom zatraženom iznosu od 621,71 eura. Na navedeni iznos tužitelju pripadaju zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a i to od kada je izvršena uplata imajući u vidu da među strankama navedeni datumi nisu sporni. Visina stope zatezne kamate dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a.

15. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a, opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

15.1. Kako je tuženik utuženi iznos primio s obzirom na ugovornu odredbu koja je utvrđena ništetnom, to je, sukladno citiranoj odredbi, dužan vratiti ga tužitelju. Ugovaranjem odredbe o naknadi za obradu kredita, koja je neodređena te sadržana u tipskom ugovoru na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati, postupanje tuženika ocijenjeno je nepoštenim, a zatezna kamata je dosuđena od izvršene uplate.

16. U odnosu na prigovor zastare vezano uz zahtjev za povrat isplaćene naknade za obradu kredita, valja reći kako je na sjednici Građanskopravnog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj 1/20 od 30. siječnja 2020., zauzeto pravno shvaćanje koje glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“ Naime, primjena citiranog pravnog shvaćanja na isticanje zahtjeva za povrat obračunate i isplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita proizlazi i iz rješenja Vrhovnog suda poslovni broj Revd 1882/2020 od 1. rujna 2020. S obzirom na sve navedeno, u ovome slučaju nije nastupila zastara restitucijskog zahtjeva tužitelja za povrat isplaćene naknade, budući da je tek u ovome postupku utvrđena ništetnost predmetne odredbe Ugovora o kreditu.

17. U skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23), prema troškovniku predanom na ročištu održanom 6. veljače 2026., i vrijednosti predmeta spora (kako je obrazloženo ranije u obrazloženju) i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 100,00 eura, sastav tužbe u iznosu od 100,00 eura, podneska od 8. listopada 2025. i 14. listopada 2025., svaki u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife) te za zastupanje po punomoćniku na ročištima 7. studenog 2025. i 6. veljače 2026., svaki u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), ukupno 600,00 eura, što uvećano za PDV 25 % čini ukupno 750,00 eura. Sukladno odredbama Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18 i 51/23) tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 eura.

18. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju ukupan trošak postupka u iznosu od 803,09 eura, zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po visini stope određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki V. izreke.

U Zagrebu, 13. veljače 2026.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelj po pun. uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu

- tuženik po pun.