Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-256/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikše Lučića, kao predsjednika vijeća, te Marte Jelić i Domagoja Raguža, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Katije Brkić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika TO, zbog kaznenog djela iz članka 155. stavka 1.Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 ,101/17, 118/18, 126/19- dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku protiv presude Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem: K-865/2020-25 od 11. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. temeljem članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/9, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19-dalje ZKP/08) kazneni nalog Općinskog suda u Osijeku poslovni broj K-865/2020-2 od 14. siječnja 2020. stavljen je izvan snage. Pod točkom II. presude optuženik TO je temeljem članka 453. točka 3. ZKP/08 oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv spolne slobode - bludnom radnjom – opisano u članku 155. stavku 1. u svezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 155.stavku 1. KZ/11.

1.1.Temeljem članka 149. stavka 1. ZKP/08 optuženi TO je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka, te ti troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.

2.Protiv presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

2.1.Na žalbu nije odgovoreno.

2.2.Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

2.3. Stranke nisu obaviještene o sjednici vijeća budući da to nije zatraženo u žalbi.

3.Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

3.1.Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi pravilno iskaz oštećenika kao svjedoka UO ocijenio kontradiktornim, nevjerodostojnim i neistinitim te je za svoju ocjenu dao valjane i životne razloge. O predmetnom kaznenom djelu neposredna saznanja imaju samo optuženik TO i oštećenik UO, te postoji audio snimka dijela komunikacije između optuženika i oštećenika. Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi opravdano poklonio vjeru obrani optuženika koja je životna, detaljna i u skladu s reproduciranom audio snimkom. Oštećenik UO je kao svjedok prvi put ispitan na raspravi i taj iskaz zaista jest kontradiktoran, prvo govori da se događaj zbio ispred WC-a, pa potom da se zbio u WC-u, i u tom iskazu oštećenik navodi da mu optuženik nije ništa nudio, da nije spominjao njegovo spolovilo, a što je u suprotnosti sa samom audio snimkom za koju iz provedenog postupka proizlazi da ju je snimio oštećenik, a koja snimka se točno podudara s optuženikovom obranom. U vrijeme inkriminiranog događaja oštećenik UO je bio star 20 godina, a u vrijeme davanja iskaza na raspravi 21 godinu, tako da njegova životna dob nije takva da bi bila od utjecaja na iskaz. Nije sporno da je optuženik hodao po kolodvoru i zavodio oštećenika, to optuženik i priznaje, međutim protivno žalbenim navodima iz spisa predmeta ne proizlazi da je oštećenik izjavio da mu je optuženik nudio novac za oralno zadovoljenje.

3.2.Što se tiče žalbenih navoda o iskazu svjedoka JO prvostupanjski sud je potpuno pravilno obrazložio kako ovaj iskaz (kojega sud u bitnome prihvaća) nije vezan za predmetni događaj i ovaj svjedok nema saznanja o predmetnom događaju i temeljem ovog iskaza ne može se utvrditi niti jedna činjenica relevantna za ovaj kazneni postupak.

3.3. Optuženik u svojoj obrani iznosi kako je on pokušao uhvatiti oštećenika za spolovilo, međutim iz njegove obrane u kojoj navodi kako ga je oštećenik pitao "kako bi on to njemu popušio" i što bi mu još radio, na što mu je on odgovorio da bi ga mazio i ljubio, te nakon toga oštećenik dolazi za njim u WC, proizlazi da je optuženik zaista imao razloga vjerovati da za tako nešto ima pristanak oštećenika.

4.Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

2. S obzirom na navedeno, trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08, žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Dubrovnik, 13. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Nikša Lučić