Poslovni broj: Us I-3163/2025-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Anite Ćavar kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: PD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Matiji Duku, odvjetniku iz Zagreba, Međimurska 21, protiv tuženika: Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi poništavanja rješenja, 13. veljače 2026. godine
p r e s u d i o j e
I. Usvaja se tužbeni zahtjev te se poništavaju rješenje Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-09/25-01/4346, URBROJ: 524-11-02/5- 25-2 od 30. lipnja 2025. godine i rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Trešnjevka, KLASA: UP/I-551-06/24-10/750, URBROJ: 139-121-03-02-24-3 od 07. studenog 2024. godine.
II. Tužitelju se počevši od 01. siječnja 2024. godine priznaje pravo na inkluzivni dodatak za prvu razinu potpore, u iznosu od 720,00 € mjesečno (600% osnovice), uz uračunavanje u međuvremenu isplaćenih iznosa osobne invalidnine, čime se zamjenjuje rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Trešnjevka, KLASA: UP/I-551-08/22-01/285, URBROJ: 139-121-04/06/23-13 od 11. prosinca 2023. godine.
III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati trošak od 2.000,00 €.
Obrazloženje
Tužitelj tužbom osporava rješenja iz oba stupnja upravnog postupka, kojima mu je po službenoj dužnosti ranije priznato pravo na osobnu invalidninu (po rješenju od 11. prosinca 2023. godine) počevši od 01. siječnja 2024. godine prevedeno u priznavanje prava na inkluzivni dodatak druge razine potpore, što iznosi 480,00 € mjesečno (400% osnovice).
Tužitelj u tužbi i u toku upravnog spora ukazuje na sadržaj vještačenja od 19. listopada 2023. godine, iz kojeg proizlazi da uz poremećaj autističnog spektra IV. stupnja ima i pridružene teškoće na planu ponašanja. Osim toga ukazuje i na noviju medicinsku dokumentaciju, iz koje proizlazi da mu se psihičko stanje pogoršalo u razdoblju nakon vještačenja.
Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.
Osporavana rješenja su nezakonita.
U ovoj pravnoj stvari je nesporno da je tužitelju ranijim rješenjem od 11. prosinca 2023. godine bilo priznato pravo na osobnu invalidninu. Također je nesporno da je to rješenje o priznavanju prava tužitelju na osobnu invalidninu bilo utemeljeno na nalazu i mišljenju drugostupanjskog tijela vještačenja od 19. listopada 2023. godine, iz kojeg pak proizlazi da kod tužitelja postoji poremećaj autističnog spektra IV. stupnja i uz to „pridružene teškoće na planu ponašanja“.
Na temelju čl. 40. st. 6. Zakona o inkluzivnom dodatku (NN 156/23 - ZID) za korisnike prava na osobnu invalidninu je prvostupanjsko upravno tijelo dužno po službenoj dužnosti provesti postupak radi utvrđivanja ispunjavaju li te osobe uvjete za priznavanje prava na inkluzivni dodatak na temelju ZID-a.
Prvostupanjsko upravno tijelo je u konkretnom slučaju taj postupak po službenoj dužnosti pokrenulo 14. kolovoza 2024. godine.
Osporavanim prvostupanjskim rješenjem od 07. studenog 2024. godine je tužitelju priznato pravo na inkluzivni dodatak druge razine potpore, što iznosi 480,00 € mjesečno (400% osnovice).
To pravo je tužitelju priznato unatrag, od stupanja na snagu ZID-a (01. siječnja 2024. godine), na temelju čl. 40. st. 7. ZID-a. Osim toga, navedeno rješenje je bilo utemeljeno na već spomenutom vještačenju od 19. listopada 2023. godine (iz postupka priznavanja prava na osobnu invalidninu).
Dakle, u postupku priznavanja prava na inkluzivni dodatak nije bilo provedeno novo vještačenje tužitelja, što zajedno s već navedenim odredbama čl. 40. st. 6. i 7. ZID-a (o priznavanju prava na inkluzivni dodatak korisnicima osobne invalidnine po službenoj dužnosti unatrag od stupanja na snagu ZID-a) jasno ukazuje na to da je zapravo riječ o prevođenju ranije priznatog prava na osobnu invalidninu u pravo na inkluzivni dodatak.
Drugim riječima, propisano utvrđivanje uvjeta za priznavanje prava na inkluzivni dodatak korisnicima prava na osobnu invalidninu (čl. 40. st. 5., 6. i 7. ZID-a) se provodi na temelju ranijih vještačenja, provedenih u postupku priznavanja prava na osobnu invalidninu. Novo vještačenje bi se dakle provodilo samo u slučaju kada se ne bi radilo o ranijem korisniku prava na osobnu invalidninu, odnosno kada bi se postavio zahtjev za priznavanje prava na inkluzivni dodatak ili kada bi se postavio zahtjev za priznavanje više razine potpore inkluzivnog dodatka; dakako, u tim bi se slučajevima onda eventualno priznato pravo priznavalo tek za razdoblje od podnošenja zahtjeva nadalje, a ne (kao ovdje) unatrag od dana stupanja na snagu ZID-a (01. siječnja 2024. godine).
U skladu sa svime navedenim, pravilno se osporavano prvostupanjsko rješenje prilikom priznavanja po službenoj dužnosti tužitelju prava na inkluzivni dodatak pozvalo na zadnje provedeno vještačenje od 19. listopada 2023. godine (iz postupka priznavanja tužitelju prava na osobnu invalidninu).
U tom se smislu neosnovano tužitelj u ovom upravnom sporu poziva na novu medicinsku dokumentaciju, nastalu nakon vještačenja od 19. listopada 2023. godine. Takva novija medicinska dokumentacija bi načelno mogla biti relevantna samo za eventualno postavljanje novog zahtjeva za priznavanje više razine potpore inkluzivnog dodatka (kada bi se onda i provodilo novo vještačenje, s učinkom pro futuro), ali ne može biti relevantna u postupku prevođenja prava na osobnu invalidninu u pravo na inkluzivni dodatak, što se provodi (kao ovdje) po službenoj dužnosti, bez provođenja novog vještačenja i uvijek unatrag, s danom stupanja na snagu ZID-a (01. siječnja 2024. godine).
Međutim, prvostupanjsko upravno tijelo je prilikom prevođenja prava zanemarilo puni sadržaj vještačenja od 19. listopada 2023. godine, koje sadržava zaključno mišljenje da kod tužitelja postoji poremećaj autističnog spektra IV. stupnja i uz to „pridružene teškoće na planu ponašanja“, odnosno konkretno pridružene teškoće na planu mentalnog i općeg zdravlja s neuroradiološki verificiranim oštećenjem mozga zbog perinatalnih faktora neurorizika.
Imajući u vidu ovo neosporeno medicinsko stajalište vijeća viših vještaka nezavisnog tijela vještačenja u upravnom postupku, u konkretnom se slučaju kod tužitelja radi o odrasloj osobi s poremećajem iz autističnog spektra IV. stupnja s dodatnom teškoćom, što na temelju čl. 13. t. 1.m) ZID-a onda znači priznavanje prve razine potpore i posljedično priznavanje prava na inkluzivni dodatak u visini 600% osnovice mjesečno (čl. 11. st. 1. t. 1. ZID-a), odnosno 720,00 € mjesečno. Umjesto toga, prvostupanjsko upravno tijelo je nepravilno i nezakonito tužitelju na temelju čl. 13. t. 2.p) ZID-a priznalo tek drugu razinu potpore (400% osnovice, odnosno 480,00 € mjesečno), koja se priznaje odrasloj osobi s poremećajem iz autističnog spektra IV. stupnja bez dodatne teškoće - iako je službenica koja je izrađivala nacrt prvostupanjskog rješenja u službenoj bilješki od 24. kolovoza 2024. godine i sâma navela da tužitelju na temelju vještačenja od 19. listopada 2023. godine treba priznati prvu razinu potpore, o čemu je u međuvremenu već bila obaviještena i majka tužitelja.
Usprkos svemu tome, tuženik je svojim osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 30. lipnja 2025. godine (u kojem je isto tako izvršeno pozivanje na vještačenje od 19. listopada 2023. godine) odbio tužiteljevu žalbu protiv nepravilnog i nezakonitog prvostupanjskog rješenja od 07. studenog 2024. godine, što znači da je i to drugostupanjsko rješenje nepravilno i nezakonito.
Zbog toga je na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS) tužbeni zahtjev usvojen i osporavana rješenja poništena.
Sud je potom u sporu pune jurisdikcije na temelju vještačenja od 19. listopada 2023. godine, na temelju procesnih odredbi čl. 40. st. 5., 6. i 7. ZID-a te na temelju materijalnopravnih odredbi čl. 13. t. 1.m) u vezi s čl. 11. st. 1. t. 1. ZID-a tužitelju počevši od 01. siječnja 2024. godine priznao pravo na inkluzivni dodatak za prvu razinu potpore, u iznosu od 720,00 € mjesečno (600% osnovice), uz uračunavanje u međuvremenu isplaćenih iznosa osobne invalidnine, čime se zamjenjuje ranije rješenje od 11. prosinca 2023. godine (o priznavanju prava tužitelju na osobnu invalidninu). Sud je na raspravnom ročištu kao nepotrebne odbio dokazne prijedloge za saslušanje tužitelja, njegove majke i vještaka iz upravnog postupka te za provedbu vještačenja, jer u ovoj pravnoj stvari relevantno činjenično stanje neposredno proizlazi iz dostupne materijalne dokumentacije (iz provedenog vještačenja od 19. listopada 2023. godine).
S obzirom na to da je tužbeni zahtjev usvojen, tužitelj na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a ima pravo na naknadu opravdanog (i zatraženog) troška upravnog spora. Radi se o trošku sastava tužbe i trošku zastupanja na raspravnom ročištu, po profesionalnom opunomoćeniku - odvjetniku, u vezi čega tužitelju na temelju Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 - Tarifa) i na temelju čl. 144. st. 3. ZUS-a pripada po 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € iznosi 2.000,00 €.
U Zagrebu, 13. veljače 2026. godine.
Sudac:
Bojan Bugarin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. odvj. Matija Duk
2. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78