Posl.br. P-1139/2023-62

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zlataru po sucu Jeleni Habulin kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ĆČ , OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju odvjetnici Vinko Adžić i Ivan Adžić iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, kojeg zastupa odvjetnik Ivan Tomljanović i ostali odvjetnici iz OD Kožul & Petrinović d.o.o. iz Zagreba, r adi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 12. siječnja 2026. u prisutnosti tužiteljice osobno i zz punomoćnika, odvjetnika Nine Šuka te punomoćnika tuženika, odvjetnika Ivana Tomljanovića, dana 13. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, da tužiteljici ĆČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime preplate po kreditu u odnosu na valutnu klauzulu u CHF do zaključno sa 31.5.2023., isplati ukupno iznos od 18.364,98 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 0,04 EUR od 30.11.2005. do isplate,

- na iznos od 5,86 EUR od 31.10.2008. do isplate,

- na iznos od 11,40 EUR od 31.12.2008. do isplate,

- na iznos od 15,40 EUR od 02.02.2009. do isplate,

- na iznos od 17,20 EUR od 02.03.2009. do isplate,

- na iznos od 12,23 EUR od 31.03.2009. do isplate,

- na iznos od 13,18 EUR od 30.04.2009. do isplate,

- na iznos od 5,57 EUR od 01.06.2009. do isplate,

- na iznos od 1,46 EUR od 31.07.2009. do isplate,

- na iznos od 4,41 EUR od 14.08.2009. do isplate,

- na iznos od 4,15 EUR od 15.09.2009. do isplate,

- na iznos od 1,17 EUR od 15.10.2009. do isplate,

- na iznos od 6,77 EUR od 13.11.2009. do isplate,

- na iznos od 11,26 EUR od 15.12.2009. do isplate,

- na iznos od 17,65 EUR od 15.01.2010. do isplate,

- na iznos od 16,19 EUR od 15.02.2010. do isplate,

- na iznos od 24,86 EUR od 15.03.2010. do isplate,

- na iznos od 23,21 EUR od 15.04.2010. do isplate,

- na iznos od 26,42 EUR od 14.05.2010. do isplate,

- na iznos od 54,17 EUR od 15.06.2010. do isplate,

- na iznos od 48,46 EUR od 23.07.2010. do isplate,

- na iznos od 65,91 EUR od 24.08.2010. do isplate,

- na iznos od 59,88 EUR od 15.09.2010. do isplate,

- na iznos od 50,18 EUR od 15.10.2010. do isplate,

- na iznos od 70,65 EUR od 15.11.2010. do isplate,

- na iznos od 94,52 EUR od 15.12.2010. do isplate,

- na iznos od 76,50 EUR od 14.01.2011. do isplate,

- na iznos od 83,43 EUR od 15.02.2011. do isplate,

- na iznos od 75,38 EUR od 15.03.2011. do isplate,

- na iznos od 76,85 EUR od 15.04.2011. do isplate,

- na iznos od 110,91 EUR od 13.05.2011. do isplate,

- na iznos od 114,23 EUR od 15.06.2011. do isplate,

- na iznos od 142,69 EUR od 15.07.2011. do isplate,

- na iznos od 128,07 EUR od 12.08.2011. do isplate,

- na iznos od 112,07 EUR od 15.09.2011. do isplate,

- na iznos od 108,40 EUR od 14.10.2011. do isplate,

- na iznos od 107,19 EUR od 15.11.2011. do isplate,

- na iznos od 114,68 EUR od 15.12.2011. do isplate,

- na iznos od 121,22 EUR od 16.01.2012. do isplate,

- na iznos od 122,10 EUR od 15.02.2012. do isplate,

- na iznos od 117,58 EUR od 15.03.2012. do isplate,

- na iznos od 120,63 EUR od 13.04.2012. do isplate,

- na iznos od 122,72 EUR od 15.05.2012. do isplate,

- na iznos od 119,20 EUR od 15.06.2012. do isplate,

- na iznos od 120,13 EUR od 13.07.2012. do isplate,

- na iznos od 117,49 EUR od 14.08.2012. do isplate,

- na iznos od 111,88 EUR od 14.09.2012. do isplate,

- na iznos od 117,95 EUR od 15.10.2012. do isplate,

- na iznos od 120,86 EUR od 15.11.2012. do isplate,

- na iznos od 118,74 EUR od 14.12.2012. do isplate,

- na iznos od 107,29 EUR od 15.01.2013. do isplate,

- na iznos od 117,02 EUR od 15.02.2013. do isplate,

- na iznos od 117,87 EUR od 15.03.2013. do isplate,

- na iznos od 114,05 EUR od 15.04.2013. do isplate,

- na iznos od 102,20 EUR od 15.05.2013. do isplate,

- na iznos od 105,10 EUR od 15.07.2013. do isplate,

- na iznos od 108,60 EUR od 13.09.2013. do isplate,

- na iznos od 115,72 EUR od 05.10.2013. do isplate,

- na iznos od 115,72 EUR od 05.10.2013. do isplate,

- na iznos od 113,10 EUR od 07.11.2013. do isplate,

- na iznos od 117,10 EUR od 10.12.2013. do isplate,

- na iznos od 111,73 EUR od 10.01.2014. do isplate,

- na iznos od 90,60 EUR od 06.02.2014. do isplate,

- na iznos od 92,12 EUR od 05.03.2014. do isplate,

- na iznos od 90,78 EUR od 04.04.2014. do isplate,

- na iznos od 89,40 EUR od 07.05.2014. do isplate,

- na iznos od 86,79 EUR od 04.06.2014. do isplate,

- na iznos od 89,39 EUR od 04.07.2014. do isplate,

- na iznos od 92,49 EUR od 14.08.2014. do isplate,

- na iznos od 93,13 EUR od 15.09.2014. do isplate,

- na iznos od 95,06 EUR od 15.10.2014. do isplate,

- na iznos od 97,66 EUR od 14.11.2014. do isplate,

- na iznos od 97,17 EUR od 22.12.2014. do isplate,

- na iznos od 98,11 EUR od 03.02.2015. do isplate,

- na iznos od 98,11 EUR od 13.02.2015. do isplate,

- na iznos od 98,11 EUR od 13.03.2015. do isplate,

- na iznos od 98,11 EUR od 09.04.2015. do isplate,

- na iznos od 98,11 EUR od 15.05.2015. do isplate,

- na iznos od 98,11 EUR od 18.06.2015. do isplate,

- na iznos od 98,11 EUR od 15.07.2015. do isplate,

- na iznos od 98,11 EUR od 14.08.2015. do isplate,

- na iznos od 98,11 EUR od 30.09.2015. do isplate,

- na iznos od 98,11 EUR od 21.10.2015. do isplate,

- na iznos od 98,11 EUR od 23.11.2015. do isplate,

- na iznos od 98,11 EUR od 15.01.2016. do isplate,

- na iznos od 98,11 EUR od 15.02.2016. do isplate,

- na iznos od 98,11 EUR od 15.03.2016. do isplate,

- na iznos od 98,11 EUR od 15.04.2016. do isplate,

- na iznos od 122,76 EUR od 13.05.2016. do isplate,

- na iznos od 132,45 EUR od 15.06.2016. do isplate,

- na iznos od 131,03 EUR od 30.06.2016. do isplate,

- na iznos od 131,03 EUR od 30.06.2016. do isplate,

- na iznos od 128,15 EUR od 12.08.2016. do isplate,

- na iznos od 126,43 EUR od 20.09.2016. do isplate,

- na iznos od 135,76 EUR od 15.11.2016. do isplate,

- na iznos od 135,34 EUR od 15.12.2016. do isplate,

- na iznos od 137,45 EUR od 16.01.2017. do isplate,

- na iznos od 134,57 EUR od 15.02.2017. do isplate,

- na iznos od 130,85 EUR od 15.03.2017. do isplate,

- na iznos od 130,85 EUR od 15.03.2017. do isplate,

- na iznos od 132,09 EUR od 19.04.2017. do isplate,

- na iznos od 122,87 EUR od 10.05.2017. do isplate,

- na iznos od 123,33 EUR od 10.05.2017. do isplate,

- na iznos od 121,66 EUR od 28.06.2017. do isplate,

- na iznos od 106,07 EUR od 14.07.2017. do isplate,

- na iznos od 104,07 EUR od 14.08.2017. do isplate,

- na iznos od 105,90 EUR od 12.10.2017. do isplate,

- na iznos od 103,30 EUR od 15.11.2017. do isplate,

- na iznos od 95,49 EUR od 10.01.2018. do isplate,

- na iznos od 94,64 EUR od 15.01.2018. do isplate,

- na iznos od 95,41 EUR od 09.03.2018. do isplate,

- na iznos od 95,41 EUR od 09.03.2018. do isplate,

- na iznos od 90,48 EUR od 12.04.2018. do isplate,

- na iznos od 86,94 EUR od 07.05.2018. do isplate,

- na iznos od 95,46 EUR od 15.06.2018. do isplate,

- na iznos od 97,59 EUR od 18.06.2018. do isplate,

- na iznos od 108,38 EUR od 14.08.2018. do isplate,

- na iznos od 110,60 EUR od 14.09.2018. do isplate,

- na iznos od 104,38 EUR od 07.11.2018. do isplate,

- na iznos od 106,13 EUR od 15.11.2018. do isplate,

- na iznos od 107,76 EUR od 14.12.2018. do isplate,

- na iznos od 110,53 EUR od 15.01.2019. do isplate,

- na iznos od 105,74 EUR od 15.02.2019. do isplate,

- na iznos od 110,60 EUR od 25.03.2019. do isplate,

- na iznos od 108,25 EUR od 15.04.2019. do isplate,

- na iznos od 107,25 EUR od 15.05.2019. do isplate,

- na iznos od 110,64 EUR od 14.06.2019. do isplate,

- na iznos od 114,21 EUR od 15.07.2019. do isplate,

- na iznos od 123,25 EUR od 14.08.2019. do isplate,

- na iznos od 121,38 EUR od 13.09.2019. do isplate,

- na iznos od 120,02 EUR od 17.10.2019. do isplate,

- na iznos od 126,03 EUR od 15.11.2019. do isplate,

- na iznos od 123,53 EUR od 13.12.2019. do isplate,

- na iznos od 131,28 EUR od 17.01.2020. do isplate,

- na iznos od 136,45 EUR od 14.02.2020. do isplate,

- na iznos od 145,64 EUR od 13.03.2020. do isplate,

- na iznos od 149,34 EUR od 10.04.2020. do isplate,

- na iznos od 147,55 EUR od 15.05.2020. do isplate,

- na iznos od 138,24 EUR od 05.06.2020. do isplate,

- na iznos od 141,45 EUR od 07.07.2020. do isplate,

- na iznos od 132,58 EUR od 03.08.2020. do isplate,

- na iznos od 134,16 EUR od 07.09.2020. do isplate,

- na iznos od 136,34 EUR od 08.10.2020. do isplate,

- na iznos od 135,39 EUR od 13.11.2020. do isplate,

- na iznos od 134,74 EUR od 08.12.2020. do isplate,

- na iznos od 136,17 EUR od 15.01.2021. do isplate,

- na iznos od 134,63 EUR od 10.02.2021. do isplate,

- na iznos od 125,70 EUR od 15.03.2021. do isplate,

- na iznos od 127,23 EUR od 15.04.2021. do isplate,

- na iznos od 127,10 EUR od 14.05.2021. do isplate,

- na iznos od 125,49 EUR od 29.06.2021. do isplate,

- na iznos od 130,13 EUR od 15.07.2021. do isplate,

- na iznos od 130,67 EUR od 13.08.2021. do isplate,

- na iznos od 129,62 EUR od 22.09.2021. do isplate,

- na iznos od 134,95 EUR od 11.10.2021. do isplate,

- na iznos od 137,51 EUR od 15.10.2021. do isplate,

- na iznos od 149,61 EUR od 06.12.2021. do isplate,

- na iznos od 147,91 EUR od 11.01.2022. do isplate,

- na iznos od 147,58 EUR od 15.02.2022. do isplate,

- na iznos od 162,45 EUR od 10.03.2022. do isplate,

- na iznos od 160,31 EUR od 12.04.2022. do isplate,

- na iznos od 148,81 EUR od 10.05.2022. do isplate,

- na iznos od 150,84 EUR od 15.06.2022. do isplate,

- na iznos od 186,64 EUR od 14.07.2022. do isplate,

- na iznos od 179,65 EUR od 12.08.2022. do isplate,

- na iznos od 183,90 EUR od 12.09.2022. do isplate,

- na iznos od 182,74 EUR od 11.10.2022. do isplate,

- na iznos od 172,38 EUR od 31.10.2022. do isplate,

- na iznos od 174,12 EUR od 07.12.2022. do isplate,

- na iznos od 156,52 EUR od 10.01.2023. do isplate,

- na iznos od 156,89 EUR od 17.02.2023. do isplate,

- na iznos od 156,20 EUR od 20.03.2023. do isplate,

- na iznos od 154,08 EUR od 18.04.2023. do isplate,

- na iznos od 151,09 EUR od 16.05.2023. do isplate, po stopi do 31. prosinca 2007. godine određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, da tužiteljici ĆČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka, u iznosu od 5.325,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 13.veljače 2026.g. do isplate po stopi , koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana. r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 9.014,67 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

II Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je kao korisnik kredita s prednikom tuženika kao kreditorom 04.travnja 2005. godine sklopila ugovor o kreditu broj 116- 29/2005, kojim joj je stavljen na raspolaganje iznos od 98.100,00 CHF u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju za CHF prednika tuženika važećem na dan korištenja kredita, za kupovinu stana, te je u čl. 3. Ugovora određeno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju prednika tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja.

2.Navodi da je na dan puštanja kredita u otplatu srednji tečaj prednika tuženika u odnosu na CHF bio 4,783000, međutim tečaj švicarskog franka je u odnosu na hrvatsku kunu brzo porastao te je konstantno povećavan sve do danas, a to je tužiteljici uzrokovalo znatno povećanje mjesečnih obroka kredita, što joj je u velikoj mjeri otežava plaćanje istog.

3.Tužiteljica nadalje navodi da su navedeni ugovor o kreditu parnične stranke sklopile u okolnostima u kojima je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu te kao jača ugovorna strana, a u kojem se položaju nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija te profesionalno dioničarsko društvo, nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, na koji način je doveo tužiteljicu kao financijskom poslovanju neuku i nestručnu osobu, u neravnopravan položaj u kojem ista nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora. Tužiteljica dodaje da ju je tuženik prije i u vrijeme zaključenja Ugovora propustio obavijestiti o općem riziku koji ugovor o kreditu nosi za svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak bio neusporedivo veći u odnosu na takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro, o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Tuženik tužitelju nije objasnio niti koja je tečajna politika HNB tj. da središnja banka provodi politiku stabilnog tečaja kune prema euru, ali ne i prema drugim valutama.

4. U odnosu na opisano ponašanje tuženika (i ostalih banaka) udruga Potrošač podnijela je tužbu za zaštitu kolektivnih interesa i prava protiv tuženika i 7 ostalih banaka koja je rezultirala donošenjem presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je, između ostalog, utvrđeno i: a) da je 8 banaka među kojima i ovdje tuženik (tamo petotuženik) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time postupili suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03 – dalje u tekstu: ZZP/03), i to ovdje tuženik u razdoblju od 1. lipnjaa 2004. do 6. kolovoza 2007., i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09 – dalje u tekstu: ZZP/07), i to člancima 96. i 97. ZZP/07 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Navedena presuda je u dijelu kojim su utvrđene ništetnim ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., tako da je sada pravomoćno utvrđeno kako su nepoštene odn. ništetne ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Dodatno, presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev- 2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je i revizija svih banaka te su potvrđeni stavovi nižih sudova o navedenim pitanjima.

5.Stoga se tužiteljica poziva na pravna utvrđenja iz gore navedenih presuda, sve temeljem mogućnosti koju pruža odredba čl. 502.c ZPP-a u pogledu proširenja subjektivnih granica pravomoćnosti presude te relevantne odredbe Zakona o zaštiti potrošača po tom pitanju i dodaje da je je radi rasta tečaja švicarskog franka u odnosu na hrvatsku kunu navedeni kredit u odnosu na početno stanje do zaključno sa 31.5.2023. preplati la za iznos od ukupno 27.379,65 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate od svake pojedine mjesečne preplate pa sve do isplate.

6.Tužiteljica predlaže da sud, temeljem članka 12. stavak 1. ZPP, kao prethodno pitanje riješi pitanje ništetnosti ugovornih odredaba predmetnog kredita koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF, a kako je posljedica dužnost tuženika da vrati tužitelju sve što je primio temeljem ništetnih odredbi ugovora, sa zateznim kamatama od dana stjecanja, to predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da joj isplati više plaćene iznose zbog primijenjene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, te potražuje iznos od 27.379,65 eura sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta kredita.

7.Nakon provedenog financijskog vještačenja, i dopunskog financijskog vještačenja tužiteljica je podneskom od 22.04.2025. precizirala tužbeni zahtjev te zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli potražuje iznos od 18.364,98 EUR, sa zateznim kamatama od plaćanja svakog anuiteta.

8.U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava da je s tužiteljicom sklopio predmetni ugovor o kreditu, ali tuženik osporava potrošačko svojstvo Ugovora o kreditu, jer se svojstvo potrošača ne presumira i na tužitelju teret dokaza da sporni Ugovor o kreditu nije sklopio u poslovne već privatne svrhe.

9. Tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare i dodaje da se u ovom predmetu ne mogu primijeniti utvrđenja iz parnice Potrošač, jer je u toj parnici utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita, čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, nego se o tom odnosu tek treba izvesti dokazivanje, jesu li utvrđenja iz parnice Potrošač i na koji način primjenjiva u pojedinom slučaju.

10.Tuženik smatra da odredbe o valutnoj klauzuli nisu ništetne, smatra da se nije radilo o unaprijed formuliranom ugovoru, te da je sadržaj istog u svemu bitnom odredila tužiteljica. Tuženik ističe da su njegovi djelatnici prilikom davanja tužiteljici općenitih informacija o kreditnim uvjetima nju upoznali s rizikom od eventualnog rasta tečaja CHF u odnosu na kunu, da je tužiteljica imala mogućnost utjecati na sadržaj svake ugovorne odredbe, pa tako i predmetne, te da je u trenutku sklapanja ugovora o kreditu imala mogućnost izbora i svjesno je izabrala upravo kredit s valutnom klauzulom u CHF, a ugovor je i solemniziran od strane javnog bilježnika, te ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta.

11.Nadalje navodi da u pogledu predmetne odredbe Ugovora o kreditu ne postoji neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, pa stoga niti ne može biti riječi o znatnoj neravnoteži kao idućem zahtjevu, u smislu nepoštenosti odredbe, a niti o postupanju suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Upravo je ugovaranjem predmetne odredbe uspostavljena ravnoteža. Nadalje, ističe kako je tužitelj u svakom trenutku imao mogućnost napraviti konverziju u neku drugu valutu, zakonsku mogućnost prijevremeno djelomično ili u cijelosti otplatiti kredit ili se poslužiti pravnim institutom pravične izmjene ugovora o kreditu radi promijenjenih okolnosti. Naime, tuženik kao niti druge banke, nakon što plasira kredit u odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu i njezine posljedice nije imao na raspolaganju mehanizme kojima bi na bilo koji način mogao izravno jednostrano utjecati (intervenirati) u predmetni ugovorni odnos. S druge strane, tužitelj je kao korisnik kredita bio ovlašten u bilo kojem trenutku, pa tako i u trenutku rasta tečaja CHF, zatražiti konverziju kredita u drugu valutu, kojim zahtjevima je tuženik aktivno udovoljavao i odobravao ih, te se vršila konverzija kredita u drugu valutu za koju konverziju nije naplaćivana naknada, a sve sukladno preporuci Vlade Republike Hrvatske.

12.Tuženik smatra da nije prilikom zaključenja Ugovora o kreditu postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja, jer je o predmetnoj ugovornoj odredbi tužitelj imao mogućnost pregovarati i utjecati na njezin sadržaj, te je postojala podjednaka mogućnost da ukupna obveza tužitelja u hrvatskim kunama bude veća ili manje od inicijalno predviđene obveze u kunama, a uslijed promjene tečaja koja može imati obilježja aprecijacije, ali i deprecijacije, ugovaranje predmetne odredbe ne može biti u suprotnosti s spomenutim načelom. Tuženik ističe kako porast tečaja CHF nakon sklapanja Ugovora o kreditu ne može biti od utjecaja na ocjenu (ne)poštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jer je za ocjenu savjesnosti postupanja stranke mjerodavan trenutak sklapanja Ugovora o kreditu. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne može biti nepoštena jer nije razumno očekivati od tuženika da predvidi kretanje tečaja CHF u odnosu na kunu niti je razumno zahtijevati od tuženika da isključivo on snosi valutni rizik.

13.Prema mišljenju tuženika ugovorna odredba o valutnoj klauzuli je jasna, lako razumljiva i lako uočljiva odredba o predmetu ugovora, te je tužitelju, pod pretpostavkom da je postupao pažnjom koja se zahtjeva od prosječnog potrošača, bilo i moralo biti jasno i razumljivo da ugovaranje valutne klauzule znači da se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti, konkretno CHF-u. Pritom, tuženik smatra kako u ovom postupku nije moguće primijeniti pravna utvrđenja iz kolektivnog postupka, a da pri tome Naslovni sud prethodno ne ispita mogu li se ista primijeniti na konkretna činjenična utvrđenja oko sklapanja Ugovora o kreditu.

14.Tuženik još ističe i kako je razumljivost odredbe o valutnoj klauzuli potrebno promatrati u kontekstu njezine učestale primjene u Republici Hrvatskoj (primjerice, štednje u bankama su se u pravilu ugovarale uz valutnu klauzulu, jednako kao i krediti; kupoprodajne cijene i cijene najma stambenih prostora u pravilu se ugovaraju uz valutnu klauzulu, i slično).

15.Budući da nisu ispunjenje pretpostavke za utvrđivanje nepoštenosti, i posljedično ništetnosti, predmetne ugovorne odredbe te da ništetnost ne proizlazi ni iz nekog drugog osnova tužbeni zahtjev je neosnovan , pa tuženik predlaže tužiteljicu u cijelosti odbiti s tužbenim zahtjevom uz naknadu troškova postupka sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

16.U toku postupka izvršen je uvid u ugovor o kreditu broj 166-29/2005 sklopljen 04. travnja 2005. između pravnog prednika tuženika Hypo Alpe - Adria-Bank d.d. i tužiteljice, u specifikaciju isplate kredita, u otplatni plan, u obavijest o promjenama kamatnih stopa, u popis uplata za namirenje po predmetnom kreditu, u specifikaciju uplata, u pregled prometa po predmetnom kreditu te je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o., dopunsko vještačenje po istom vještaku i saslušana je tužiteljica.

17.Tuženik je odustao od prijedloga za saslušanje svjedokinje ZČ, koja je bila njegova djelatnice, a sud je odbio kao neodlučan prijedlog tuženika za saslušanja javnog bilježnika Ignaca Vugera na okolnost pojašnjenja tužiteljici odredaba ugovora prilikom solemnizacije, jer javni bilježnik nije bio prisutan dok je tužiteljica s djelatnikom prednika tuženika dogovarala sklapanje predmetnog ugovora, te se iz njegovog iskaza ne bi mogle utvrditi nikakve relevantne činjenice za donošenje odluke u ovom predmetu.

18.Nakon što je tužiteljica podneskom od 22.04.2025. snizila tužbeni zahtjev tako da u skladu s dopunskim nalazom i mišljenjem financijskog vještaka od

1 0

14.04.2025.g., umjesto iznosa od 27.379,65 EUR, potražuje iznos od 18.364,98 EUR, tuženik se nije protivio smanjenju tužbenog zahtjeva te je naveo da je tužiteljica time djelomično povukla tužbu, čemu se on ne protivi i predložio je da sud donese rješenje kojim će utvrditi da je tužba djelomično povučena te traži naknadu razmjernog parničnog troška .

19.Kako je tužiteljica podneskom od 22.04.2025. g. smanjila tužbeni zahtjev za iznos od 9.014,67 EUR, a smanjenje tužbenog zahtjeva se smatra djelomičnim povlačenjem tužbe u smislu čl.193. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/2019, 80/2022,114/2022, 155/2023-u daljnjem tekstu ZPP-a) , to je valjalo riješiti kao u izreci pod I i utvrditi da je tužba povučena za navedeni iznos.

20.Tužbeni zahtjev preciziran podneskom od 22.04. 2025. je osnovan .

21.Nesporna je činjenica da su tužiteljice , kao korisnik kredita, i prednik tuženika, kao kreditor, sklopili 04.travnja 2005.. godine ugovor o kreditu kojim je prednik tuženika tužiteljici stavio na raspolaganje iznos od 98.100,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste prednika tuženika važećem na dan korištenja kredita, dok se tužiteljica obvezala isti iznos vratiti s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom u mjesečnim anuitetima, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika, važećem na dan dospijeća, odnosno dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora.

22. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je ona 2005. živjela kao podstanar, a radila je u Konzumu čiji je vlasnik tada bio OČ. Odlučila je kupiti stan da riješi svoje stambeno pitanje te su joj u Konzumu rekli da Konzum ima poseban dogovor s tadašnjom Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za stambene kredite i da će kod njih dobiti najbolju kamatu. Stoga se išla raspitivati u Hypo Alpe-Adria- Bank za kredit i rekli su joj da je to točno da kao zaposlenik Konzuma može dobiti najpovoljniji kredit u RH, a radi se o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i povlaštenom kamatnom stopom. Kako su to bili prvi takvi stambeni krediti u RH, tražila je da joj to još malo pojasne, ali su joj rekli u banci da se ništa ne brine, jer da povoljniji kredit ne može dobiti i da je to za nju najbolje. Tužiteljica navodi da nju nitko u banci nije upozorio da bi tečaj CHF u odnosu na kune mogao nešto jače varirati nego tečaj za euro, niti su ju upozorili da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF, kao što to štiti u odnosu na euro, već joj je na sva njezina pitanja rečeno da se ništa ne brine i da je ovaj kredit za nju najbolje. Kad su joj nakon nekog vremena rate počele jako rasti zbog rasta tečaja išla je u banku pitati o čemu se radi, a oni su joj rekli da se ništa ne brine, da će se tečaj sniziti, ali nije.

23.Tužiteljica je navela da ona s djelatnicima banke nije pregovarala o odredbama ugovora, već joj je pružen na potpis gotov ugovor koji je čitala prije potpisivanja, te je tražila djelatnike banke da joj pojasni neke stvari, ali je na svako pitanje dobila odgovor da ništa ne brine , jer ima povlašteni ugovor zato što radi u Konzumu i da povoljniji ugovor nigdje neće dobiti. Sredstvima kredita kupila je stan za svoje privatne potrebe u kojem i sada živi.

1 1

24.Sud je prihvatio životan i logičan iskaz tužiteljice da je njoj kod tuženika ponuđen samo kredit s valutnom klauzulom u CHF, te da joj je rečeno da je to najpovoljniji kredit i da joj nisu objašnjene opasnosti i posljedice valutne klauzule u CHF, a tuženik ničim nije doveo u sumnju njezin iskaz, te sud isto tako vjeruje tužiteljici da je ona sredstvima kredita kupila stan za privatne potrebe u kojem i sada živi, jer je i u ugovoru o kreditu navedeno da se radi o stambenom kreditu, te da se kredit isplaćuje prodavatelju stana .

25.Stoga se radilo o potrošačkom ugovoru u smislu članka 3. stavak 1. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/06., 47/07., 79/07.) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, jer je iz iskaza tužiteljice utvrđeno da su sredstva kredita iskorištena za kupnju za privatne potrebe, pa se stoga radilo o potrošačkom ugovoru i ovaj sud je stoga u ovome postupku vezan pravnim utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012. od 04.07.2013. i neosnovan je prigovor tuženika kojim ono osporava tužiteljici svojstvo potrošača u ovom postupku

26.Isto tako, neosnovani su navodi tuženika da se u ovom predmetu ne mogu primijeniti utvrđenja iz presude povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača , jer je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12, od 4. srpnja 2013. godine, utvrđeno da su banke, uključujući i tuženika, u razdoblju od 1. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana , a sve na štetu potrošača, pa da su time postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 1.lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Kako je sporni ugovor između stranaka sklopljen 04.travnja 2005. godine, dakle unutar razdoblja koje je obuhvaćeno presudom povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, to je evidentno da se navedena presuda odnosi i na sporni ugovor .

27.Nakon što je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske dana 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba prednika ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača vezano za ugovorenu valutu uz koju je

1 2

vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), Vrhovni sud Republike Hrvatske je 03. rujna 2019. donio presudu poslovni broj Rev-2221/2018-11 kojom je, između ostalog, odbijena i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.g., u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača zbog ugovorene valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula).

28.Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1.lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima, u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta , uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

29.Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da su ništetne odredbe tuženika o valutnoj klauzuli.

30.Nadalje, na temelju ugovora o kreditu i iskaza tužiteljice, ovaj sud je utvrdio da su ugovorna odredba iz spornog Ugovora, kojima se glavnica i mjesečni anuiteti vežu za valutu švicarski franak, prosječnom potrošaču nerazumljive i nepoštene, pa prema tome ništetne, jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati tužiteljicu kao korisnika kredita i potrošača o važnim činjenicama: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro ( jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, te su iz istih razloga ništetne odredbe Ugovora o kreditu od 04.travnja 2005., u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula.

31.Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač ne zna za rizik tečaja švicarskog franka, nego misli da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, jer je priroda i specifičnost valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke

1 3

kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.

32.Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetn ih odredbi nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. U navedenom tipskom ugovoru , promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, a nuđenjem najniže ugovorne kamate ( prilikom sklapanja ugovora) za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima, pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

33.Prema mišljenju ovog suda tužiteljica u konkretnom slučaju nije bila informirana o svim potrebnim parametrima za donošenje odluke o sklapanju kredita s valutnom klauzulom vezanom uz švicarski franak, jer se radilo o tipskom ugovoru, a u pravomoćnoj sudskoj odluci povodom tužbe za zaštitu potrošača je utvrđeno da je tuženik u navedenim ugovorima koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

34.S obzirom na sve naprijed navedeno, ocjenjujući ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli , ovaj sud zaključuje da su navedene odredbe za tužiteljicu, kao prosječnog klijenta banke, nerazumljive u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu , jer joj nije na valjan način objašnjena posljedica i doseg takve ugovorne odredbe kao potrošaču, dok je banka kao trgovac bila svjesna rizika po tužitelja kao potrošača zbog ugovaranja ovog kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF. Stoga je ovaj sud, kao prethodno pitanje, utvrdio da su ništetne odredbe, predmetnog ugovora o kreditu koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF.

35.Kako su ništetne odredbe ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi, odnosno, sukladno članku 323. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužiteljici sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnima.

36.Stoga tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa koje je platila na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća, odnosno dan plaćanja i izračuna iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF, budući da je tečaj CHF na dan korištenja kredita bio jedini tečaj koji je tužiteljici bio poznat.

1 4

37.Radi utvrđivanja iznosa koje je tužiteljica preplatila zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, u odnosu na iznose da je kroz čitavo ugovoreno vrijeme tečaj CHF bio kao na dan korištenja kredita , provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o., iz čijeg nalaza i mišljenja od 18.10.2024. je utvrđeno da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze 31. svibnja 2005., do dana posljednje evidentirane uplate po predmetnom kreditu 12. travnja 2022., a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF, primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, iznosi ukupno 16.305,42 eura ako se promatraju samo iznosi koje je tužiteljica više platila, a pojedini mjesečni iznosi razlike u eurima prikazani su u stupcu "k" u tabeli 1 njegovog nalaza.

38.Tužiteljica je prigovorila nalazu i mišljenju navodeći kako je vještak napravio izračun preplate zaključno sa 31.03.2022. iako je prema zadatku suda trebao napraviti izračun zaključno sa 31.05.2023. te je predloži la da sud naloži vještaku dopunu nalaza i mišljenja.

39.Tuženik je ima pravne prigovore na nalaz i mišljenje vezano uz zadatak vještačenja, a prigovorio je i matematičkom izračunu vještaka, jer je vještak u izračunu prikazao veći iznos tečajnih razlika zbog toga što je za anuitete koji su plaćeni nakon dospijeća koristio tečaj na dan plaćanja, umjesto na dan dospijeća i primijenio je fiksni tečaj do 31.01.2016., a isti se primjenjivao do 01.05.2016.

40.U očitovanju na prigovor tužiteljice, vještak je naveo da on iz cjelokupne dostupne dokumentacije nije utvrdio da bi bilo uplata nakon 01.04.2022. te da je zbog toga iskazao razlike do tog dana.

41.Sud je nakon toga po prijedlogu tužiteljice pozvao tuženika da dostavi pregled uplata po spornom ugovoru o kreditu za razdoblje od 01.04.2022. do 31.05.2023. te nakon što je tuženik dostavio iste u spis, vještak Zrinko Ručević je 19.02.2025. dostavio dopunski nalaz i mišljenje u kojem je utvrdio da ako se promatraju iznosi koje je tužiteljica više platila, razlika obveza u razdoblju od dospijeća prve obveze 31.05.2005. do dana podmirenja obveze koja je dospjela 30.04.2023., a koja je plaćena 16.05.2023., a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća/plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita iznosi 18.459,28 EUR.

42.Vezano uz prigovore tuženika, vještak Ručević se očitovao u svom dopunskom nalazu i mišljenju od 14.04.2025. u kojem navodi da je on izračune iz nalaza i mišljenja sačinio, između ostalog, na temelju ugovorne odredbe prema kojoj je otplata mjesečnih anuiteta iskazanih u valuti, ugovorena u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora važećem za CHF na dan dospijeća za prijevremene uplate i uplate na dan dospijeća, a za zakašnjele uplate prema srednjem tečaju kreditora važećem na dana plaćanja.

1 5

43. U odnosu na drugi prigovor tuženika koji se odnosio na to da tuženik prilikom otplate predmetnog kredita nije primjenjivao fiksni tečaj od 6,39 kn za jedan CHF u razdoblju kako je to propisivao zakon, već u duljem razdoblju, vještak je u dopunskom nalazu i mišljenju dao izračun u kojem je navedeni fiksni zakonom propisani tečaj bio primijenjen i za uplate do zaključno 01.05.2016. te je utvrdio da ako se promatraju samo iznosi koje je tužiteljica više platila, vještak je mišljenja da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. svibnja. 2005.) do dana podmirenja obveze dospjele 30. travnja 2023. (16. svibnja 2023.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća/plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, iznosi 18.364,98 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika), a pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'k' Tabele 1b iz ovog dopunskog dodatnog nalaza (pozitivni iznosi razlika).

44.Nakon dopunskog nalaza i mišljenja vještaka Ručevića od 14.04.2025., stranke na isti nisu imale primjedaba na izračun vještaka te je tužiteljica u skladu s tim dopunskim nalazom i mišljenjem precizirala tužbeni zahtjev, a sud je prihvatio dopunski nalaz i mišljenje financijskog vještaka Zrinka Ručevića od 14.travnja 2025.g. ,budući je isti dat od stalnog sudskog vještaka, po pravilima struke, temeljem vjerodostojne dokumentacije, vještak je svoj nalaz i mišljenje izradio prema zadatku koji mu je dao sud, te je isti jasan, logičan i detaljno obrazložen, a stranke nisu imale primjedaba na izračun vještaka u dopunskom nalazu, a prigovor tuženika zadatku vještačenja je neosnovan, jer je vještak izvršio obračun prema zadatku koji mu je dao sud.

45.Prigovor zastare za potraživanje zbog ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli nije osnovan.

46.Naime, prema „Objedinjenom pravnom shvaćanju“ donesenom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Nije sporno da je tužba za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetnu poslovni broj P-1401/12 podnesena 4. travnja 2012., čime je došlo do prekida zastare, te je zastara ponovno počela teći 14.lipnja 2018. kada je presuda u postupku kolektivne zaštite potrošača vezano uz valutnu klauzulu postala pravomoćna , a tužba u ovom predmetnu podnesena dana 14.lipnja 2023.g.,

47.Dakle, od dana 14. lipnja 2018. pa do dana podnošenja tužbe u ovom postupku 14.lipnja 2023.g. nije protekao rok zastare od 5 godina propisan člankom 225. ZOO-a, slijedom čega potraživanje tužiteljice nije u zastari , pa

1 6

je tuženik dužan platiti tužiteljici iznos od 18.364,98 eura sa zateznom kamatom od plaćanja svakog pojedinog iznosa.

48.Naime, kako se imovina tuženika povećala za iznos od 18.364,98 eura , koji iznos je tuženik primio temeljem ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, to je tuženik dužan tužiteljici vratiti ovaj iznos zajedno s kamatom, koja je u skladu s čl. 1115. ZOO-a, teče na svaki pojedini mjesečni preplaćeni iznos anuiteta od dana stjecanja (plaćanja pojedinog anuitete), a kako je to navedeno u nalazu vještaka, te pod točkom I izreke ove presude

49.To stoga što je tuženik nepošten stjecatelj od dana stjecanja svakog preplaćenog iznosa, budući je on navedene iznose stekao temeljem ugovornih odredbi, koje su utvrđene ništetnima.

50.Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29.st. 2. ZOO-a.

51.Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. i članka 155. ZPP-a , na čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Direktive vijeća 93/13/EEZ od 5.travnja 1993..g, te na presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetima C-224/19 i C-259/19, prema kojoj načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe zbog njene nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba.

52.U konkretnom slučaju tuženik je u cijelosti osporavao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, a tužiteljica je dokazala osnovanost svojeg zahtjeva, te je tužbeni zahtjev snizila, odnosno tužbu djelomično povukla, u skladu s provedenim dopunskim vještačenjem,

53.Kako je tužiteljica dokazala osnovanost tužbenog zahtjeva, a zbog sniženog tužbenog zahtjeva , odnosno dijela tužbenog zahtjeva za koji je tužba povučena, nisu nastali nikakvi posebni troškovi te cijeneći odredbu čl. 154. st. 1. i 5. ZPP-a, kao i naprijed citiranu Direktivu 93/13 i sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava , tuženik je dužan tužiteljici u cijelosti naknaditi troškove postupka koji su bili potrebni za vođenje parnice , te tuženik, iako je tužba djelomično povučena nema pravo na naknadu razmjernog dijela troškova postupka, pa je riješeno kao u izreci pod II. .

54.Troškovi tužiteljice sastoje se od troška sastava tužbe za što je tužiteljici prema Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (dalje OT- e) odmjereno 500,00 eura, sastava obrazloženih podnesaka od 24.10.2024., 01.05.2024., 24.01.2025. i 02.05.2025.g. prema Tbr. 8. t. 1.OT-e, u iznosu od 500,00 eura za svaki, zastupanja na ročištima: 27.06.2024. i 12.01.2026.godine, prema Tbr. 9. t. 1. OT-e, u iznosu od 500,00 eura po ročištu, dok joj je za sastav podnesaka od 24.10.2024.g. i 22.04.2025., prema

1 7

Tbr.8.t.3.OT-e priznato pod 200,00 eura, pa su trošovi zastupanja 3.900,00 eura na što je priznat PDV u iznosu od 975,00 eura.Tužiteljici je na ime predujma za financijsko vještačenje odmjereno 450,00 eura, te su troškovi dosuđeni u ukupnom iznosu od 5.325,00 eura.

55.Odluka o kamatama na trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3 ZPP-a.

56.Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Zlataru 13. veljače 2026.

S U D A C:

Jelena Habulin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DN-a: 1.punomoćnik tužitelja

2.punomoćnik tuženika