Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Trg slobode 9
Poslovni broj: P-3/2025-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Tamari Turek, u pravnoj stvari tužitelja ČM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici iz Andreji Fosin, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, zastupanog po punomoćniku Ivi Šućuru, odvjetniku iz Zagreba, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 4. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja, te zamjenika punomoćnika tuženika, 13. veljače 2026., objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. , Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217, da tužitelju AM iz [adresa], T. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 12.260,20 eur (dvanaest tisuća dvjesto šezdeset eura i dvadeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose od dana njihova dospijeća po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena do 31.7.2015., od 1.8.2015. do 31.12.2022. sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena , od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30.12.2023. pa nadalje do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to
na iznos od 35,12 sa kamatom od 7.1.10. do plaćanja;
na iznos od 101,82 sa kamatom od 6.2.10. do plaćanja;
na iznos od 100,27 sa kamatom od 6.3.10. do plaćanja;
na iznos od 110,17 sa kamatom od 6.4.10. do plaćanja;
na iznos od 110,26 sa kamatom od 6.5.10. do plaćanja;
na iznos od 122,41 sa kamatom od 7.6.10. do plaćanja;
na iznos od 141,59 sa kamatom od 6.7.10. do plaćanja;
na iznos od 128,43 sa kamatom od 6.8.10. do plaćanja;
na iznos od 154,75 sa kamatom od 6.9.10. do plaćanja;
na iznos od 146,61 sa kamatom od 6.10.10. do plaćanja;
na iznos od 145,20 sa kamatom od 6.11.10. do plaćanja;
na iznos od 178,20 sa kamatom od 6.12.10. do plaćanja;
na iznos od 183,80 sa kamatom od 7.1.11. do plaćanja;
na iznos od 172,01 sa kamatom od 7.2.11. do plaćanja;
na iznos od 170,28 sa kamatom od 7.3.11. do plaćanja;
na iznos od 163,48 sa kamatom od 6.4.11. do plaćanja;
na iznos od 178,21 sa kamatom od 6.5.11. do plaćanja;
na iznos od 210,60 sa kamatom od 6.6.11. do plaćanja;
na iznos od 204,04 sa kamatom od 6.7.11. do plaćanja;
na iznos od 272,82 sa kamatom od 6.8.11. do plaćanja;
na iznos od 277,19 sa kamatom od 6.9.11. do plaćanja;
na iznos od 210,72 sa kamatom od 6.10.11. do plaćanja;
na iznos od 201,17 sa kamatom od 7.11.11. do plaćanja;
na iznos od 196,00 sa kamatom od 6.12.11. do plaćanja;
na iznos od 205,70 sa kamatom od 7.1.12. do plaćanja;
na iznos od 215,11 sa kamatom od 6.2.12. do plaćanja;
na iznos od 226,82 sa kamatom od 6.3.12. do plaćanja;
na iznos od 212,01 sa kamatom od 6.4.12. do plaćanja;
na iznos od 216,57 sa kamatom od 7.5.12. do plaćanja;
na iznos od 220,81 sa kamatom od 6.6.12. do plaćanja;
na iznos od 215,56 sa kamatom od 6.7.12. do plaćanja;
na iznos od 218,08 sa kamatom od 6.8.12. do plaćanja;
na iznos od 227,37 sa kamatom od 6.9.12. do plaćanja;
na iznos od 208,57 sa kamatom od 6.10.12. do plaćanja;
na iznos od 215,34 sa kamatom od 6.11.12. do plaćanja;
na iznos od 211,81 sa kamatom od 6.12.12. do plaćanja;
na iznos od 218,36 sa kamatom od 8.1.13. do plaćanja;
na iznos od 208,58 sa kamatom od 6.2.13. do plaćanja;
na iznos od 210,96 sa kamatom od 6.3.13. do plaćanja;
na iznos od 217,48 sa kamatom od 6.4.13. do plaćanja;
na iznos od 211,98 sa kamatom od 6.5.13. do plaćanja;
na iznos od 254,15 sa kamatom od 6.6.13. do plaćanja;
na iznos od 198,96 sa kamatom od 6.7.13. do plaćanja;
na iznos od 199,51 sa kamatom od 6.8.13. do plaćanja;
na iznos od 204,81 sa kamatom od 6.9.13. do plaćanja;
na iznos od 213,85 sa kamatom od 7.10.13. do plaćanja;
na iznos od 211,55 sa kamatom od 6.11.13. do plaćanja;
na iznos od 214,95 sa kamatom od 6.12.13. do plaćanja;
na iznos od 215,06 sa kamatom od 7.1.14. do plaćanja;
na iznos od 154,15 sa kamatom od 6.2.14. do plaćanja;
na iznos od 155,65 sa kamatom od 6.3.14. do plaćanja;
na iznos od 153,09 sa kamatom od 7.4.14. do plaćanja;
na iznos od 152,43 sa kamatom od 6.5.14. do plaćanja;
na iznos od 149,45 sa kamatom od 6.6.14. do plaćanja;
na iznos od 152,23 sa kamatom od 7.7.14. do plaćanja;
na iznos od 155,45 sa kamatom od 6.8.14. do plaćanja;
na iznos od 159,24 sa kamatom od 6.9.14. do plaćanja;
na iznos od 157,61 sa kamatom od 7.10.14. do plaćanja;
na iznos od 162,99 sa kamatom od 6.11.14. do plaćanja;
na iznos od 191,26 sa kamatom od 6.12.14. do plaćanja;
na iznos od 137,87 sa kamatom od 12.1.15. do plaćanja;
na iznos od 148,32 sa kamatom od 6.2.15. do plaćanja;
na iznos od 47,20 sa kamatom od 9.3.15. do plaćanja;
na iznos od 148,20 sa kamatom od 8.4.15. do plaćanja;
na iznos od 147,49 sa kamatom od 13.5.15. do plaćanja;
na iznos od 147,50 sa kamatom od 13.6.15. do plaćanja;
na iznos od 147,72 sa kamatom od 11.7.15. do plaćanja;
na iznos od 148,31 sa kamatom od 6.8.15. do plaćanja;
na iznos od 154,94 sa kamatom od 12.9.15. do plaćanja;
u roku od 15 dana.
II. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o kreditu broj: 311686 od 25. listopada 2006. sklopljen između tužitelja ČM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, Jurišićeva 4, Zagrebu, čl. 5, a koji glasi:
„korisnik kredita se obvezuje kreditoru platiti temeljem ovog ugovora sve naknade i troškove sukladno Odluci o kamatama i naknadama kreditora, a naročito slijedeće naknade: naknada 0,75% jednokratno na iznos odobrenog kredita.“
III. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217, da tužitelju AM iz [adresa], T. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 468,75 eur (četiristo šezdeset osam eura i sedamdeset pet centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. prosinca 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30.12.2023. pa nadalje do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati troškove ovog postupka u iznosu od 1.735,67 eur (tisuću sedamsto trideset pet eura i šezdeset sedam centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. veljače 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
I. Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, kao neosnovan .
II. Utvrđuje se da je tužba tužitelja u dijelu kojim tužitelj zahtijeva isplatu preko iznosa zatraženog podneskom od 9. rujna 2025. do iznosa zatraženog tužbom podnesenom 11. svibnja 2023. povučena.
III. Odbacuje se tuženikov prigovor radi prebijanja, kao nepotpun.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da kao korisnik kredita dana 25. listopada 2006. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 311686 , da je sklopio Dodatak ugovoru o kreditu broj 311686 temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) kojim je provedena konverzija kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR, da provedena konverzija kredita sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju iz 2015. nije od utjecaja na ništetne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu broj 312911 godine i to ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci tuženika te ništetnoj ugovornoj odredbi po kojoj je glavnica i kamata vezana uz valutu CHF, da tužbu podnosi radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba kojima je bila ugovorena jednostrana promjenjivost kamatne stope i valuta u CHF, a uslijed utvrđenja ništetnosti traži i ostvarivanje prava na isplatu za koju smatra da mu pripada zbog više plaćenog tuženiku, a koji iznos je tuženik stekao bez osnove , da je ugovorom o kreditu tuženik odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 101.700,00 CHF po kupovnom tečaju za devize na dan korištenja kredita, da je čl. 7. Ugovora bila ugovorena otplata kredita u 240 mjesečnim anuiteta u iznosu od 625,51 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju tuženik važećem na dan dospijeća, da je tuženik u Ugovoru o kreditu broj 311686 ugovorio nepoštene i ništetne odredbe na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgovac, prednika tužitelja kao potrošača u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, da je tuženik u čl. 4. Ugovora ugovorio kamatnu stopu promjenjivu sukladno Odluci o kamatama i naknadama kreditora, da je u trenutku sklapanja bila ugovorena kamatna stopa od 4,19% godišnje, da je tijekom otplatnog razdoblja tuženik jednostranom odlukom mijenjao kamatnu stopu na štetu tužitelja, da je čl. 5. Ugovora o kreditu ugovorena administrativna naknada u iznosu od 0,75%, a isto je vidljivo u specifikaciji isplate kredita gdje su ispisani troškovi obrade u iznosu od 3.531,84 kn koji su naplaćeni 07. prosinca 2006., kao i da o navedenoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom tipskom ugovoru tužitelj nije imao mogućnost pregovarati, slijedom čega je stavljen u nepovoljniji položaj od druge ugovorne strane, a takva ugovorna odredba je ništetna pri čemu se tužitelj poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.
2. Podneskom od 9. rujna 2025. tužitelj je djelomično povukao tužbu preko iznosa od 12.260,20 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (preplata zbog promjene tečaja CHF i promjene kamatne stope) i iznosa od 468,76 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (naknada za obradu kredita), a u odnosu na koje se povlačenje tuženik nije očitovao, a slijedom čega je temeljem čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 25/13., 89./14., 70/19., 80/22. i 114/22; u daljnjem tekstu: ZPP) odlučeno kao u izreci gornjeg rješenja.
3. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome navodi da ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Varaždinu zbog sporazumno ugovorene mjesne nadležnosti suda u Zagrebu, da je čl. 11.3. Ugovora o kreditu br. 311686 sklopljenog 25. listopada 2006. ugovorena nadležnost suda u Zagrebu za sve sporove iz tog Ugovora, da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani iz razloga što je potraživanje tužitelja u zastari, što je provedena konverzija ugovora o kreditu temeljem Zakona o potrošačkom kreditiranju, što utvrđenja iz parnice potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe, osporava nepoštenost i ništetnost ugovorene valutne klauzule, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe o naknadu za obradu kredita, te visinu utuženog potraživanja pozivajući se na negativne razlike.
4. Na pripremnom ročištu održanom dana 18. ožujka 2025. tuženik ističe prigovor radi prebijanja za iznos preplate priznat konverzijom, te za negativne tečajne i kamatne razlike, no isti ne naznačuje u određenom novčanom iznosu do zaključenja glavne rasprave.
5. Valja napomenuti da je tijekom ovog parničnog postupka tuženik Sberbank d.d. (ranije Volksbank d.d.) pripojen Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., OIB: 87939104217, sada tuženiku, a što je utvrđeno i pravomoćnim rješenjima ovog suda broj P-272/2023- 6 od 17. listopada 2024. i P-272/2023-8 od 27. studenog 2024.
6. U odnosu na istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda valja prvenstveno istaknuti da je čl. 10. Ugovora o kreditu broj 311686 od 25. listopada 2006. ugovorena za sve sporove iz predmetnog ugovora mjesna nadležnost suda u Zagrebu.
7. Nadalje, valja ukazati na čl. 3. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva) sukladno kojoj ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora (st. 1.), time da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora (st. 2.). Iz odredbe čl. 6. Direktive proizlazi da države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba (st. 1.), kao i da države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi onemogućile da potrošač ne izgubi zaštitu koju mu se pruža Direktivom, na temelju odabira prava države koja nije članica kao prava primjenjivog na taj ugovor ako je taj ugovor usko povezan s državnim područjem države članice (st. 2.).
8. Sud Europske unije je u presudi od 27. lipnja 2000., u spojenim predmetima C- 240/98 do C-244/98 – Océano Grupo Editorial SA protiv Rocío Murciano Quintero te Č Editores SA protiv ČML i dr. zaključio da se ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog mjesta poslovanja prodavatelja ili dobavljača treba smatrati nepoštenom u smislu čl. 3. Direktive ako se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, te ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Zaštita potrošača propisana Direktivom uključuje mogućnost da nacionalni sud prilikom odlučivanja jesu li nacionalni sudovi nadležni za raspravljanje određenog tužbenog zahtjeva ocijeni odredbu ugovora kojeg razmatra nepoštenom, a obveza tumačenja nacionalnih odredbi u skladu s Direktivom zahtijeva da nacionalni sud prednost da tumačenju koje omogućuje da se sud, čija je nadležnost prorogirana nepoštenom ugovornom odredbom, po službenoj dužnosti oglasi nenadležnim.
9. S obzirom na navode tužitelja iz tužbe da predmetni ugovor o kreditu predstavlja unaprijed formulirani tipski ugovor tuženika, te iz iskaza od 4. veljače 2026. da je u poslovnici tuženika dobio gotov tekst predmetnog ugovora, te da nije mogao postavljati svoje uvjete, teret dokaza da se o ugovornoj odredbi o mjesnoj nadležnosti suda pregovaralo upravo je na tuženiku, a koji ničim ne dokazuje da se spornoj ugovornoj odredbi pregovaralo, pri čemu se radi o odredbi koja uzrokuje znatnu neravnotežu između stranaka imajući u vidu njome ugovorenu obvezu tužitelja kao potrošača da putuje u Zagreb (dakle više od 80 km) radi ostvarivanja svojih potrošačkih prava, a koja obveza se iz financijskih i organizacijskih razloga ukazuje otegotnom za tužitelja kao potrošača, te istog može odvratiti od ostvarivanja njegovih potrošačkih prava. Slijedom navedenog, sud zaključuje da se radi o nepoštenoj, a time i ništetnoj, ugovornoj odredbi u smislu čl. 81., čl. 82. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.; dalje: ZZP), a na kojoj se ne može zasnivati nadležnost suda.
10. Uvidom u predmetni Ugovor o kreditu sud je utvrdio da je sklopljen u Podružnici Varaždin, a slijedom čega sud svoju nadležnost temelji na čl. 59. ZPP sukladno kojem je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.
11. Također, sukladno čl. 19.l Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15, 52/16; dalje: ZPK) u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište.
12. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid ugovor o kreditu (listovi 13-24 spisa), dopis (list 25 spisa), plan otplate (list 26-31 spisa), informativni otplatni plan (list 32-35 spisa), prometnu karticu (list 36-47 spisa), izračun (list 58-59 spisa), Anex (list 60-64 spisa), promotivni materijal (list 65 spisa), obavijest (list 66 spisa), otplatni plan (list 67-70 spisa), potvrdu o primitku (list 71-72 spisa), prigovor (list 73 spisa), izjavu (list 74 spisa), nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Danijele Podbojec (list 156 - 186 spisa), te u dopunu nalaza (list 221-225 spisa), te je saslušan tužitelj.
13. Temeljem čl. 8. ZPP nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci ove presude.
14. Predmet spora je zahtjev tužitelja s osnova stjecanja bez osnove u iznosu od 12.260,20 eur s pripadajućim zateznim kamatama s osnova preplate zbog promjene tečaja CHF i promjene kamatne stope, a koji je novčani iznos prešao u imovinu tuženika ispunjenjem čl. 4.1. i 7.1. Ugovora o kreditu broj 311686 od 25. listopada 2006., a koje odredbu tužitelj ocjenjuje nepoštenom u smislu čl. 81. i 82. ZZP, a posljedično tome i ništetnima sukladno čl. 87. st. 1. ZZP, pri čemu se tužitelj poziva na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., djelomično potvrđene presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.
15. Predmet spora je i utvrđenje čl. 5. Ugovora o kreditu broj 311686 od 25. listopada 2006. ništetnim, te zahtjev tužitelja s osnova stjecanja bez osnove u iznosu od 468,76 eur s pripadajućim zateznim kamatama s osnova naknade za obradu kredita, a koji je novčani iznos prešao u imovinu tuženika ispunjenjem čl. 5. Ugovora o kreditu broj 311686 od 25. listopada 2006., a koju odredbu tužitelj ocjenjuje nepoštenom u smislu čl. 81. i 82. ZZP, a posljedično tome i ništetnom sukladno čl. 87. st. 1. ZZP.
16. Između stranaka nije sporno, te isto proizlazi i iz dokumentacije u spisu, i to :
- da su tužitelj kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika kao kreditor dana 25. listopada 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj 311686 (dalje: Ugovor o kreditu),
- da se čl. 1. Ugovora o kreditu pravni prednik tuženika kao kreditor obvezao tužitelju kao korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 101.700,00 CHF po kupovnom tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita,
- da je čl. 2. Ugovora o kreditu ugovoreno da će se kredit iskoristiti za kupnju stana,
- da je čl. 4.1. Ugovora o kreditu ugovorena obveza tužitelja da isplaćuje tuženiku redovnu kamatu po kamatnoj stopi sukladno Odluci o kamatama i naknadama tuženika, a koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 4,19%,
- da je čl. 5. Ugovora o kreditu ugovorena obveza tužitelja isplatiti tuženiku administrativnu naknadu u iznosu od 0,75% jednokratno za iznos odobrenog kredita,
- da je čl. 7.1. Ugovora o kreditu ugovoreno da se kredit otplaćuje u 240 mjesečnih anuiteta, a da prvi anuitet iznosi 626,51 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju tuženika važećem na dan dospijeća,
- da su stranke sklopile Aneks Ugovora o kreditu sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/2015; dalje: ZID ZPK).
17. Između stranaka je sporno jesu li odredbe čl. 4.1., čl. 5. i čl. 7.1. Ugovora o kreditu broj 311686 od 25. listopada 2006., a kojima je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno odluci tuženika, obveza tužitelja za plaćanje naknade za obradu kredita, te otplata u mjesečnim anuitetima izraženim u valuti CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju tuženika važećem na dan dospijeća , ništetne u smislu čl. 81., 82. i 87. ZZP, a posljedično tome potražuje li osnovano tužitelj od tuženika iznose koje mu je platio temeljem navedenih ugovornih odredbi, pri čemu tuženik osporava tužiteljevo pozivanje na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., osporava nepoštenost te ništetnost spornih odredbi Ugovora o kreditu, visinu utuženog potraživanja, pri čemu ističe i prigovor zastare, dok je sporan i pravni učinak sklapanja Aneksa Ugovora o kreditu.
18. Sukladno čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11.; dalje: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
19. Sukladno čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
20. Sukladno čl. 326. st. 1. ZOO ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane.
21. Sukladno čl. 148. st. 1. ZOO obnova je bez učinka ako je prijašnja obveza bila ništetna ili već ugašena.
22. Sukladno čl. 81. st. 1., st. 2., st. 3. i st. 4. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
23. Sukladno čl. 87. st. 1. i st. 2. ZZP nepoštena ugovorna odredba je ništava, pri čemu ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.
24. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju -ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09), i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obvezn im odnosima, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 06. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09), i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
25. Sukladno čl. 502.a ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.
26. Sukladno čl. 502.c ZPP fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
27. Polazeći od čl. 502.c ZPP sud je prvenstveno uvidom u predmetni Ugovor o kreditu, te u iskaz tužitelja, utvrdio da je tužitelj isti sklopio u svojstvu potrošača u smislu čl. 3. st. 1. ZZP, a koje svojstvo tuženik tijekom postupka nije ničime osporio, niti iz dostavljene dokumentacije proizlazi da bi tužitelj Ugovor o kreditu sklopio u svrhe koje su namijenjene njegovom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti (sukladno stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanog u rješenju broj Rev - 18/2018-2 od 26. svibnja 2020. teret dokaza tvrdnje da tužitelj u parnici u kojoj se poziva na utvrđenja iz pravomoćnih odluka u kolektivnom sporu nema svojstvo potrošača jest na tuženiku koji takav prigovor ističe), a da je tuženik predmetni Ugovor sklopio u svojstvu trgovca u smislu čl. 3. st. 2. ZZP sklapajući predmetni Ugovor u okviru svoje djelatnosti. Sud je nadalje utvrdio da je predmetni Ugovor sklopljen 25. listopada 2006., dakle unutar razdoblja obuhvaćenog presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kao i da je spornim odredbama čl. 4.1. i čl. 7.1. Ugovora o kreditu ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno odluci tuženika, te otplata kredita primjenom valutne klauzule u valuti CHF, a na koje se ugovorne odredbe odnosi utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. Imajući u vidu navedena utvrđenja sud je temeljem čl. 502.c ZPP vezan za pravna utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. o nepoštenosti i ništetnosti spornih ugovornih odredbi čl. 4.1. i čl. 7.1. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno odluci tuženika, te otplata kredita primjenom valutne klauzule u valuti CHF. Valja napomenuti da u ovome postupku tužitelj ne potražuje naknadu štete, već zahtijeva povrat stečenog bez osnove zbog utvrđene ništetnosti ugovornih odredbi, no da je odredbu čl. 502.c ZPP potrebno tumačiti teleološki, a s obzirom da se zaštita kolektivnih interesa ne može učinkovito ostvariti isključivo gramatičkim tumačenjem čl. 502.c ZPP i njegovom primjenom isključivo u parnicama za naknadu štete (sudska praksa - rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-63/18 od 27. kolovoza 2018.). Slijedom navedenog, sud nalazi neosnovanim tuženikovo osporavanje učinaka presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u ovome sporu.
28. S obzirom da je sud u ovome postupku vezan pravnim utvrđenjima presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a slijedom toga nije obvezan provoditi dokazni postupak radi utvrđenja činjenica o kojima ovisi odluka o nepoštenosti i ništetnosti spornih odredbi čl. 4.1. i čl. 7.1. Ugovora o kreditu, konkretno činjenice nerazumljivosti osporenih ugovornih odredaba tužitelju kao prosječnom potrošaču zbog izostanka odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su kroz opće ili tržišne komunikacije davale banke, nemogućnosti pojedinačnog pregovaranja o njihovom sadržaju, te posljedično tome i postojanja znatne neravnoteže u međusobnim pravima i obvezama (sudska praksa – presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.), sud nije našao potrebnim niti ekonomičnim posebno analizirati dostavljenu dokumentaciju, i to ugovor o kreditu (listovi 13-24 spisa), dopis (list 25 spisa), plan otplate (list 26-31 spisa), informativni otplatni plan (list 32-35 spisa), prometnu karticu (list 36-47 spisa), izračun (list 58-59 spisa), Anex (list 60-64 spisa), promotivni materijal (list 65 spisa), obavijest (list 66 spisa), otplatni plan (list 67-70 spisa), potvrdu o primitku (list 71-72 spisa), prigovor (list 73 spisa), te izjavu (list 74 spisa). U odnosu na okolnost informiranja tužitelja neposredno od strane zaposlenika tuženika o rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i o parametrima koje utječu na promjenu kamatne stope, valja napomenuti da tuženik nije predložio saslušanje svojeg djelatnika na navedene okolnosti, dok tužitelj u svom iskazu u bitnome navodi da od strane djelatnika tuženika nije bio upozoren na specifične rizike zaduživanja u valuti CHF, da mu nije bilo rečeno da je valuta CHF valuta "utočišta", da HNB ne štiti tečaj HRK prema CHF kao što štiti tečaj HRK prema EUR, da je službenika banke ŠM izričito pitao je li kredit u valuti CHF siguran, te da mu je on izričito odgovorio da jest, da isto provjerio sa drugom službenicom banke koja mu je također potvrdila da je kredit u valuti CHF siguran, da mu djelatnici tuženika nisu obrazložili koji bi to parametri utjecali na promjenu kamatne stope, da s tuženikom nije dogovorio nikakvu formulu po kojoj bi izračunavali promjenjivu kamatnu stopu, da kad se naknadno kamatna stopa mijenjala je isključivo dobio obavijest o promjeni kamatne stope u kojoj je pisalo da se kamatna stopa mijenja zbog stanja na tržištu, no da nije bilo detaljnije obrazloženo zašto se mijenja, a koji iskaz sud prihvaća, a s obzirom da nije proturječan dokumentaciji predanoj u spis, niti je tuženik kakvim dokazom doveo u pitanje vjerodostojnost iskaza tužitelja, a slijedom čega je sud stava da tuženik u ovome postupku nije dokazao da bi prije sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu neposredno po svojim djelatnicima informirao tužitelja o rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i o parametrima koje utječu na promjenu kamatne stope.
29. Slijedom svega gore navedenog, a polazeći od pravnih utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojima je sud vezan u ovom postupku, kao i činjenice da tuženik u ovome postupku nije dokazao da bi prije sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu neposredno po svojim djelatnicima informirao tužitelja o rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i o parametrima koje utječu na promjenu kamatne stope, sud je sporne odredbe čl. 4.1. i čl. 7.1. Ugovora o kreditu ocijenio nepoštenima, a posljedično tome i ništetnima, kao i ocijenio osnovanim i potraživanje tužitelja s osnova stjecanja bez osnove, a s obzirom da je tužitelj sukladno čl. 323. st. 1. ZOO i čl. 1111. st. 1. ZOO stekao pravo na povrat svih neosnovano plaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi čl. 4.1. i čl. 7.1. Ugovora o kreditu od trenutka sklapanja predmetnog Ugovora.
30. U odnosu na nepoštenost i ništetnost odredbe čl. 5. Ugovora o kreditu , a kojom je ugovorena obveza tužitelja isplatiti tuženiku administrativnu naknadu u iznosu od 0,75% jednokratno za iznos odobrenog kredita, valja prvenstveno istaknuti da iz sadržaja Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o tipskom ugovoru, odnosno o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, a koji je tužitelj, kao što je to ranije utvrđeno, sklopio u svojstvu potrošača.
31. Nadalje, sud relevantnim, uz činjenicu da Ugovor o kreditu predstavlja unaprijed formulirani standardni ugovor trgovca, ocjenjuje i iskaz tužitelja u dijelu u kojem isti navodi da nije mogao izbjeći obvezu plaćanja te naknade, odnosno ugovoriti drugačije uvjete, da je dobio gotov tekst tipskog ugovora kojeg je mogao ili potpisati ili ne potpisati, da mu djelatnici tuženika nisu objasnili razloge iz kojih mora platiti navedenu naknadu, kao ni troškove koji bi se navedenom naknadom podmirili, a koji iskaz u cijelosti sud prihvaća, a s obzirom da nije ničim osporen od strane tuženika, te nije proturječan pročitanoj dokumentaciji.
32. Također, valja istaknuti da tuženik ne osporava da bi mu tužitelj dana 6. prosinca 2006. temeljem čl. 5. Ugovora o kreditu isplatio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 468,76 eur, a koja je činjenica utvrđena i nalazom i mišljenjem stalne sudske vještakinje Danijele Podbojec od 22. srpnja 2025.
33. Polazeći od gornjih činjeničnih utvrđenja, sud je temeljem čl. 81. ZZP u svezi čl. 87. ZZP ocijenio da odredba čl. 5. Ugovora o kreditu predstavlja nepoštenu, a posljedično tome i ništetnu odredbu ugovora, a s obzirom da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, to imajući u vidu da tuženik nije u smislu čl. 81. st. 4. ZZP dokazao da bi se o spornoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, uz činjenicu da iz iskaza tužitelja proizlazi da nije mogao izbjeći obvezu plaćanja te naknade, odnosno ugovoriti drugačije uvjete, a niti mu je bilo obrazloženo na što je konkretno odnosi naknada iz čl. 5. Ugovora o kreditu, pri čemu sporna ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, a s obzirom da je temeljem iste tužitelj bio u obvezi, te je i isplatio na ime naknade za obradu kredita iznos od 468,76 eur, dok s druge strane tuženik temeljem iste ugovorne odredbe nije imao nikakvu obvezu prema tužitelju, odnosno nije obrazložio niti dokazao koji mu je i u kojem iznosu trošak nastao, a koji je trebao biti eventualno nam iren ugovorenom naknadom.
34. Slijedom svega gore navedenog, a polazeći od utvrđenja iz toč. 33. ovog obrazloženja u odnosu na čl. 5. predmetnog Ugovora o kreditu, a kojim je ugovorena tužiteljeva obveza plaćanja naknade za obradu kredita, sud je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti sporne odredbe Ugovora o kreditu ocijenio osnovanim. Sud je ocijenio osnovanim i potraživanje tužitelja s osnova stjecanja bez osnove u odnosu na iznos plaćen temeljem ništetne odredbe čl. 5. Ugovora o kreditu, a kojom je ugovorena tužiteljeva obveza plaćanja naknade za obradu, a s obzirom da je tužitelj sukladno čl. 323. st. 1. ZOO i čl. 1111. st. 1. ZOO stekao pravo na povrat neosnovano plaćenog iznosa temeljem navedene ništetne odredbe od trenutka sklapanja predmetnog Ugovora.
35. U odnosu na prigovor zastare valja uputiti na odredbu čl. 225. ZOO sukladno kojoj tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi broj Rev - 2245/17 od 20. ožujka 2018. sukladno kojem pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare temeljem čl. 241. ZOO, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, te na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. sukladno kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a slijedom čega se prigovor zastare tuženika ukazuje u cijelosti neosnovanim, a s obzirom da je u konkretnom slučaju zastara za potraživanje s osnova povrata preplaćenog temeljem ništetne odredbe o otplati kredita primjenom valutne klauzule u CHF i ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi počela teći 15. lipnja 2018., dok je predmetna tužba podnesena prije isteka općeg zastarnog roka dana 11. svibnja 2023., a zastara za potraživanje s osnova povrata plaćenog temeljem čl. 5. Ugovora o kreditu u konkretnom slučaju počela teći tek pravomoćnošću ove presude kojom je utvrđena ništetnost čl. 5. Ugovora o kreditu.
36. Odluku o visini tužiteljevog potraživanja sud temelji na nalazu stalne sudske vještakinje Danijele Podbojec od 22. srpnja 2025. i dopuni od 4. rujna 2025. iz kojih proizlazi da ukupni iznos preplata do konverzije iznosi 13.886,90 EUR (uz prijeboj), od čega s osnove promjena kamatnih stopa iznosi 3.728,12 EUR, a s osnove promjene tečaja iznosi 10.158,78 EUR, da je u konverziji od strane tuženika priznat iznos od 2.971,57 EUR, da su preplate izračunate uz obračun kamate na preplatu utvrđenu za razdoblje do iskorištenja preplate uz prvenstveno namirenje zatezne kamate na iznose preplata, da je iznosom preplate utvrđenim od strane tuženika u konverziji od 2.971,57 EUR zatvoren dio najstarijih preplata utvrđenih nalazom u razdoblju od 6. siječnja 2007. do 7. siječnja 2010., uključujući djelomičnu preplatu od 7. siječnja 2010. , da su preplatom iz konverzije zatvorene preplate u ukupnom iznosu 1.626,70 EUR i pripadajuća zatezna kamata na te preplate u iznosu 1.344,87 EUR , da preostala preplata iznosi 12.260,20 EUR, sve uz jasnu naznaku metode izračuna preplate, kao i datuma i iznosa svake pojedine uplate, da je tužitelj tuženiku dana 6. prosinca 2006. temeljem čl. 5. Ugovora o kreditu isplatio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 468,76 eur, kao i da je konverzija izvršena temeljem ZID ZPK. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i dopunu stalne sudske vještakinje Danijele Podbojec, a s obzirom da je izrađen temeljem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu, a sudu jasno i razumljivo prikazuje izračun preplaćenog iznosa, pri čemu stranke matematičkom izračunu vještakinje nisu prigovorile, niti su tražile saslušanje iste. Valja napomenuti i da je vještakinja nalaz izradila sukladno uputi iz ovosudnog rješenja kojim joj je vještačenje povjereno, te je izračun izrađen primjenom početne kamatne stope i tečaja CHF koji je vrijedio na dan korištenja kredita tijekom cijelog razdoblja otplate ispravan obračun, a sukladno utvrđenjima iz točke 29. ovog obrazloženja. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u toč. I. i III. izreke ove presude, odnosno naložio tuženiku platež preplaćenog iznosa s osnova promjene tečaja CHF i s osnova promjene kamatne stope, te iznosa isplaćenog temeljem čl. 5. Ugovora o kreditu, kako su utvrđeni nalazom stalne sudske vještakinje Danijele Podbojec.
37. U odnosu na istaknuti prigovor radi prebijanja valja napomenuti da isti tuženik nije istaknuo u određenom novčanom iznosu, te je kao takav nepodoban za odlučivanje, a slijedom čega je sud odlučio kao u toč. III. izreke gornjeg rješenja. No, valja uzgredno istaknuti da je iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Danijele Podbojec razvidno da je ista negativne tečajne razlike u iznosu od 1.184,86 kn uračunala u ukupnu preplatu s osnova promjene tečaja CHF, odnosno da je iznos od 1.184,86 kn prebijen u izračunu vještakinje s ukupnom preplatom.
38. U odnosu na učinak Aneksa Ugovoru o kreditu valja prvenstveno napomenuti da je isti sastavljen sukladno odredbama ZID ZPK, kao i da iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Danijele Podbojec od 22. srpnja 2025. i dopune od 4. rujna 2025. proizlazi da je konverzija izvršena sukladno odredbama ZID ZPK. Imajući u vidu navedeno, sud iskaz tužitelja u dijelu u kojem ist i navodi da je na kućnu adresu dobio poštom gotov tekst Aneksa, da nije mogao s tuženikom pregovarati o sadržaju Aneksa, niti o visini preplate, da je mogao samo potpisati ili ne potpisati Aneks, da mu djelatnici tuženika nisu objasnili pravne učinke sklapanja Aneksa, da u trenutku sklapanja Aneksa nije znao koliki je stvarni iznos preplate, da je pretpostavljao da je preplatio više od onog što je banka izračunala, kao i da se ne sjeća je li u banci dao kakvu izjavu kojom bi se odrekao preplate preko iznosa preplate utvrđenog Aneksom, odnosno potpunog obeštećenja, u svakom slučaju da nije svjesno potpisao takvu izjavu ako ona i postoji, iako prihvaća, no ujedno i ocjenjuje irelevantnim, sve s obzirom da je predmetni Aneks sastavljen, odnosno izračun konverzije izrađen sukladno odredbama ZID ZPK, te ne predstavlja ugovor formuliran isključivom voljom tuženika, već ugovor čiji je sadržaj određen prisilnim propisom (ZID ZPK). Također, valja istaknuti da predmetni Aneks po ocjeni ovoga suda nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima niti moralu društva, odnosno da ne ispunjava kakve druge pretpostavke ništetnosti pravnog posla, te da je istim uređen ugovorni odnos između stranaka počevši od 1. listopada 2015. pa nadalje na način da su za preostalo razdoblje otplate kredita ugovorile jasno definiranu promjenjivu kamatnu stopu, te valutnu klauzulu u EUR. Nadalje, valja istaknuti da su stranke sklapanjem Aneksa uredile svoj obvezni odnos na način da su tužitelja kao potrošača utvrđivanjem i uračunavanjem preplate stavile u financijskom smislu u položaj jednak položaju u kojem bi bio da je od početka ugovornog odnosa koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, no predmetnim Sporazumom sukladno č l. 326. st. 1. ZOO predmetni Ugovor o kreditu nije konvalidiran, niti je sukladno čl. 148. st. 1. ZOO izvršena obnova predmetnog Ugovora o kreditu, niti se sklapanjem Aneksa ili na neki drugi način tužitelj odrekao svog prava na potpunu restituciju u smislu čl. 323. st. 1. ZOO, pri čemu ni ZID ZPK ne propisuje takav učinak provedene konverzije (sudska praksa presuda Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-480/2021-2 od 16. listopada 2024.).
39. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO, te na čl. 1115. ZOO, a slijedom čega je, s obzirom da se tuženik kao sastavljač ništetnih odredbi smatra nepoštenim stjecateljem, valjalo istome naložiti isplatu zakonske zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose od dana njihove uplate, a kako je to i utvrđeno nalazom stalne sudske vještakinje Danijele Podbojec.
40. Odluku o troškovima parničnog postupka sud temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a sukladno kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.
41. Sud je potrebnim za vođenje parničnog postupka tužitelju priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur po tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa), trošak sastava podneska od 14. rujna 2023. i 10. rujna 2025. u iznosu od 200,00 eur za svaki podnesak po tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima održanima dana 18. ožujka 2025. i 4. veljače 2026. u iznosu od 200,00 eur za svako ročište po tbr. 9. toč. 1. Tarife, a koje iznose valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 250,00 eur, za trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eur, te za trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 85,67 eur, a što ukupno predstavlja priznati trošak od 1.735,67 eur.
42. Odluka o zateznim kamatama na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.) sukladno kojem će sud ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do naplate, slijedom čega je valjalo naložiti tuženiku da tužitelju isplati zatezne kamate na troškove ovog parničnog postupka od dana donošenja ove presude do isplate.
43. Iz iznesenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude i rješenja.
U Varaždinu 13. veljače 2026.
Sutkinja
Tamara Turek
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1/ tužitelj, po punomoćnici iz Andreji Fosin, odvjetnici iz Varaždina
2/ tuženik, po punomoćniku Ivi Šućuru, odvjetniku iz Zagreba
