REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P- 5280/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Marku Ivrlaču, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, koga zastupa punomoćnik Franjo-Krešimir Šenjug, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 30. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 13. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747 platiti tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 iznos od 9.570,41 Eura sa zateznim kamatama koja teku od 4. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“.

II. Nalaže se tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 platiti tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747 troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 Eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 4. kolovoza 2025. navodi da je osiguranik tužitelja UM smrtno stradao u prometnoj nesreći dana 15. lipnja 2011. na relaciji Zagreb - Lučko. Nesreću je prouzročila TM, koja je upravljala vozilom reg. oznaka [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika. Radi posljedica prometne nesreće priznato je obitelji pokojnog osiguranika tužitelja pravo na obiteljsku mirovinu rješenjem broj 836413 od 14. rujna 2011. Isplatom navedene obiteljske mirovine u razdoblju od 1. rujna 2022 do 30. lipnja 2025. u iznosu od 9.570,41 Eura tužitelj trpi štetu te navedeni iznos potražuje tužbom sve uvećano za zatezne kamate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje činjenicu da je za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] kod tuženika bila zaključena polica osiguranja od autoodgovornosti važeća na dan 15. lipnja 2011. Tuženik osporava u cijelosti odgovornost osiguranice tuženika TM za prometnu nezgodu od 15. lipnja 2011. i ističe prigovor isključive odgovornosti osiguranika tužitelja, pok. UM, koji je kritične zgode upravljajući motociklom pretjecao kolonu vozila protivno odredbi čl.70. st.1. toč.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, poduzeo pretjecanje na mjestu na kojem je to zabranjeno horizontalnom prometnom signalizacijom (puna linija na kolniku), poduzeo pretjecanje iako za to nisu postojali uvjeti protivno odredbi čl.70. st.1. toč.3., 4.,5. i 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, poduzeo pretjecanje neposredno ispred raskrižja protivno odredbi čl.73. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koje protupravnosti su temeljni uzrok nastanka predmetne prometne nezgode. Osiguranica tuženika TM, kritične zgode upravljajući vozilom osiguranim kod tuženika, nije ničim kršila odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama i nije bila u mogućnosti izbjeći ovu prometnu nezgodu koju je skrivio osiguranik tužitelja, pok. UM. Na odnos između tužitelja i tuženika primjenjuje se odredba čl.27. st.3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu jer je riječ o regresnom potraživanju naknade štete od osiguratelja motornog vozila i stoga se i postojanje, opseg i visina obveze tuženika kao osiguratelja motornog vozila mora utvrđivati i odluka donijeti primjenom materijalnopravnih normi koje se odnose upravo na osiguravajuće društvo, a to su odredbe ZOOP-a. Stavkom 3. članka 27. ZOOP-a određuje se da opseg i visina obveze tuženika, društva za osiguranje, na naknadu štete ovdje tužitelju predstavlja onu štetu koja se određuje na način da se: „Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.“ Obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu. Tužitelj dokazima uz tužbu nije dokazao postojanje razlike obiteljske mirovine u odnosu na mirovinu koju bi primao osiguranik tužitelja zbog ozljede na radu, radi čega se predlaže odbiti tužbeni zahtjev po teretu dokaza.

3. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica u dokaznom postupku sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije koja prileži spisu i to: zapisnik o očevidu (list 3-6 spisa), Izvješće II postaje prometne policije Zagreb (list 7-12 spisa), nalaz ustanove za hitnu medicinsku pomoć Zagreb (list 13 spisa), službene zabilješke (list 14-16 spisa), analiza alkohola u krvi i mokraći (list 17-18 spisa), skica mjesta događaja (list 19-20 spisa), posebno izvješće (list 21-22 spisa), nalaz i mišljenje FM (list 23-30 spisa), nalaz i mišljenje BM (list 31-37 spisa rješenje tužitelja broj 836413 od 14. rujna 2011. (list 38-40 spisa),nalaz i mišljenje ĆM (list 41-48 spisa), potvrda o isplaćenim mirovinama (list 49 spisa), dopis tužitelja (list 50 spisa), dopis tuženika (list 51 spisa).

4. Sud nije proveo dokaz provođenjem vještačenja po vještaku prometne struke, budući da isto ne bi utjecalo na donošenje drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari.

5. Sud nije izveo dokaz priklopim spisa Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, Trgovačkog suda u zagrebu posl.br. P-2868/18 te provođenjem financijskog vještačenja, budući da je tuženik na ročištu održanom 30. siječnja 2026. odustao od prijedloga za izvođenje svih dokaznih prijedloga navedenih u odgovoru na tužbu.

6. Cijeneći sve provedene dokaze u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 114/22- dalje: ZPP-a), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Tužbeni zahtjev se odnosi na naknadu štete u ukupnom iznosu od 9.570,41 Eura, a koji iznos se odnosi na isplaćene obiteljske mirovine za razdoblje od 1. rujna 2022 do 30. lipnja 2025. korisnicima U i EM.

8. Između stranaka sporna je, osnova, visina tužbenog zahtjeva te odgovornost osiguranika tuženika za nastanak prometne nezgode.

9. Na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 8. lipnja 2022. promijenjeno je pravno shvaćanje prihvaćeno na 26. sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova od 5. prosinca 2016. tako da promijenjeno shvaćanje glasi: „u sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine“. Ovaj sud prihvaća navedeno pravno shvaćanje, a slijedom čega je u ovoj pravnoj stvari trebalo prije svega poći od odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014; dalje: ZOOP). Navedeni stav prihvaćen je u nizu recentnih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poput odluka poslovni broj Rev 3660/2018-2 od 12. siječnja 2022., Rev 1354/2016 od 18. svibnja 2021., Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev 3159/2018 od 12. srpnja 2022.

10. Odredbom čl. 27. ZOOP-a je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st. 1.). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.). Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (st. 4.).

11. U predmetnom slučaju iz rješenja tužitelja broj 836413 od 14. rujna 2011. sud je utvrdio da je osiguranik tuženika UM preminuo **.**.2011. te da je uzrok smrti ozljeda izvan rada te da je djeci osiguranika tužitelja MM, EM i udovici osiguranika tužitelja DM priznato pravo na obiteljsku mirovinu. U konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da postoji razlika između isplaćene obiteljske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

12. Tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva, stoga je sud odbio tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 9.570,41 Eura primjenom odredbe iz čl. 27.st.3. ZOOP i pravilima o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a. S obzirom na to da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva nije bilo potrebe da sud obrazlaže ili razmatra druge sporne činjenice između stranaka.

13. Budući da je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti, tuženik je u cijelosti uspio u sporu i ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u skladu sa odredbom čl. 154.st.1 ZPP-a.

14. Tuženiku su priznati samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023– dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

15. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 1. t. 1. Tarife, za zastupanje na ročištu od 30. siječnja 2026. u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, što iznosi 200,00 bodova, a valja pomnožiti sa 2/ Eura, što sveukupno iznosi 400,00 Eura. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) na iznos odvjetničke nagrade prema Tbr. 42. Tarife u iznosu od 100,00 Eura, što sveukupno iznosi 500,00 Eura.

16. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 13. veljače 2026.

Sudac

Marko Ivrlač

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika