Posl. broj P – 2096/2025-4

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SUPETRU

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, stalna služba u Supetru po sucu ovog suda Katarini Heinrich, u pravnoj stvari tužitelja: Grad Supetar, Supetar, Vlačica 5, OIB: 16857373591, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz odvjetničkog ureda Župić i partneri, protiv tuženika: ad 1. LO pok. LOS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] – nasljednica upisanog zk vlasnika pok. ĆO pk. L, temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu O-64/72 od 13.7.1972.g., ad 2. UO pok. L iz [adresa] ( ranije na adresi [adresa] ) OIB: [osobni identifikacijski broj] – nasljednica upisane zk vlasnice pok. GO ud. L, temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu O-701/86 od 3.9.1987.g., ad 3. IO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] – nasljednica pok. HO pok. L, temeljem rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice Mile Čipčić kao povjerenice Općinskog suda u Splitu, posl. broj O-812/16, a koji je nasljednik upisane zk vlasnice pok. GO. L, temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu O – 701/86 od 3.9.1987.g., ad 4. ĐO rođ. ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Mati Glibota, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 20. siječnja 2026. godine u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Nives Bubalo, odvjetnice u O.D. Župić i partneri te punomoćnika tuženika, odvjetnika Mate Glibota, dana 13. veljače 2026. godine, donio je i objavio

p r e s u d u

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj Grad Supetar, Supetar, Vlačica 5, OIB: 16857373591, vlasnik nekretnina označenih kao kat. čest. br. [katastarska čestica], broj ZU 387, k. o. [katastarska općina], za cijelo, pa su dužni tuženici trpjeti i priznati da tužitelj temeljem ove presude, po njenoj pravomoćnosti, zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, uz istovremeni izbris tog prava sa imena LOS, za 1/3 idealnog dijela, PIVAC ČO UD. L, za 1/3 idealnog dijela i tužene ad 3. KO, [adresa], za 1/3 idealnog dijela.

II. Nalaže se tužitelju Grad Supetar, Supetar, Vlačica 5, OIB: 16857373591, da tuženicima LO, OIB: [osobni identifikacijski broj], UO OIB: [osobni identifikacijski broj], RO, OIB: [osobni identifikacijski broj], i ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknade parnični trošak u iznosu od 4.017,76 EUR kuna, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da su na predmetnim nekretninama označenim kao kat. čest. br. [katastarska čestica], broj ZU 387, k. o. [katastarska općina], uknjiženi ĆO pk. L, za 1/3 idealnog dijela, ČO ud. L, za 1/3 idealnog dijela te tužena ad 3. KO, [adresa], za 1/3 idealnog dijela, da su tuženici ad 1. i ad 2. nasljednici upisanih zk vlasnika pok. ĆO i pok. GO, no da je navedeni upis pogrešan jer da je tužitelj stvarni i jedini vlasnik i posjednik za cijelo predmetnih nekretnina, koje u naravi predstavljaju odlagalište komunalnog otpada "Kupinovica" te da su u toj funkciji više od 40 godina. Naime, da je pravni prednik tužitelja NO Supetar, upisani posjednik predmetnih nekretnina u katastarskom operatu za cijelo, još od 1973.g. Tužitelj da je ishodio i lokacijsku dozvolu pred Upravnim tijelom za graditeljstvo i prostorno uređenje, ispostava [adresa], KLASA: UP(I-350-05/16- 01/13 [adresa], dana 5. listopada 2016.g., za sanaciju postojećeg komunalnog otpada "Kupinovica" a koji zahvat u prostoru obuhvaća i predmetne nekretnine. Tužitelj da je predmetne nekretnine stekao od stvarnog vlasnika TO. Ć, a koji je stekao te iste nekretnine od ranijeg vlasnika MO pok. U koji da je bio stvarni vlasnik predmetnih nekretnina koje je kao obrađivač stekao agrarom od zk vlasnika AO – prednika tuženika – i to temeljem Odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Supetru, Reg. A 4129/47, [adresa], 9.12.1947.g. i Odlukom NO Oblasti Dalmacije, Povjerenstva za poljoprivredu Broj:

2128 Feud. Su. 1165/49, Split, 29. srpnja 1949.g. Nadalje, da je tužitelj od ulaska u posjed predmetnih nekretnina u mirnom i poštenom posjedu istih te ga nitko u tome nije ometao. Slijedom svega navedenog predlaže se kao u izreci presude pod točkom I.

2. Tuženici su se usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti ističući prvenstveno da tužitelj uz tužbu nije dostavio kompletnu dokumentaciju na koju se poziva, ističu da ne odgovara istini da je tužitelj u mirnom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina već da je upravo iz priloženih Odluka Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Supetru, Reg. A 4129/47, [adresa], 9.12.1947.g. i Odluke NO Oblasti Dalmacije, Povjerenstva za poljoprivredu Broj: 2128 Feud. Su. 1165/49, Split, 29. srpnja 1949.g. razvidno da je tužitelj da facto silom stekao posjed istih a da za izvedeno nije obeštetio AO pok. LOS - prednika tuženika. Također, da tužitelj u tužbi nije označio datum ulaska u posjed predmetnih nekretnina iz čega da također proizlazi neosnovanost tužbenog zahtjeva.

3. U dokaznom postupku pregledana je pisana dokumentacija u spisu i to: zk izvadak, izvod iz posjedovnog lista br. 303 za k. o. [katastarska općina], agrarni spis Agr – 4129/47, povijesni izvadak iz katastra zemljišta, prijedlog Uredu za katastar Supetar od 8. ožujka 1973.g., izveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka za geodeziju koji je svoj pisani nalaz dostavio dana 14. prosinca 2021.g., dopis porezne uprave od 11. listopada 2023.g., izveden je dokaz saslušanjem svjedoka OO, DO, SO, ŽO.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Tužitelj kao osnov stjecanja predmetnih nekretnina označava dosjelost te pravni posao. Između stranaka je sporno jeli tužitelj posjeduje predmetne nekretnine temeljem valjanog pravnog osnova odnosno jesu li se na strani tužitelja ispunile zakonske pretpostavke potrebne za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama. Uvidom u zk izadak za predmetne nekretnine utvrđeno je da su iste uknjižene kao vlasništvo tuženika z cijelo, dok je kao posjednik istih u katarstru zemljišta upisan NO Supetar, od 1973. godine.

6. Tužitelj je u tužbi naveo kako je predmetne nekretnine stekao od stvarnog vlasnika TO pok.Ć a koji je stekao te iste nekretnine od ranijeg vlasnika MO koji da je bio stvarni vlasnik predmetnih nekretnina koje je kao obrađivač stekao agrarom od zk vlasnika AO – prednika tuženika – i to temeljem Odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Supetru. Iz povijesnog izvatka iz katastra zemljišta proizlazi da je kao posjednik predmetnih nekretnina od osnutka katastra bio uistinu upisan TO pok. Ć“ iz [adresa], sve do 1973.godine kada je temeljem zahtjeva Mjesne zajednice Supetar od 8. ožujka 1973.g., kao posjednik upisan Narodni odbor Supetar, do danas. U agrarnom spisu Agr – 4129/47. priložena je Izjava obrađivača MO pok. U iz [adresa] kojom isti traži da mu se prizna vlasništvo čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer da iste obrađuje od 1936. godine. Kao vlasnik predmetnih nekretnina označen je AO, prednik tuženika. Navedeni zahtjev pok. MO odbijen je Odlukom Agr41/29 od 9.12.47. sa obrazloženjem da predlagatelj predmetne nekretnine nije priveo kulturi, niti radio na njima, niti dokazao da bi što uzeo na trajno obrađivanje, što je dokazano svjedokom. MO se na navedeno rješenje žalio navodeći da je predmetne nekretnine 1936. godine kupio od ranijeg težaka VO, koja žalba je usvojena rješenjem od 22. travnja 1949.g. te je obrađivaču dano predmetno zemljište u vlasnost. Temeljem koje isprave je TO pok. Ć od osnutka katastra do 1973. godine upisan kao posjednik predmetnih nekretnina nije utvrđeno .

7. Ukidnom odlukom Županijskog suda u Zagrebu Gž-12/2024., donesenoj povodom žalbe tužitelja utvrđeno je da je načelno pravilan zaključak suda prvog stupnja da iz navoda i dokaza tužitelja ne proizlaze određene tvrdnje o stjecanju prava vlasništva pravnim poslovima, te da ne postoje pretpostavke za utvrđenje prava vlasništva po toj osnovi, jer se sve i da postoje dokazi o uzastopnom prijenosu vlasništva na tužitelja pravnim poslovima od prednika tuženih, temeljem pravnog posla ne stječe se pravo vlasništva nekretnine nego tek upisom vlasništva u zemljišnu knjigu, što proizlazi iz odredbi čl. 119. ZVDSP, čl. 33. ZOVO-a, kao i pravnog pravila paragrafa 431 OGZ-a, koja su bila u primjeni u vrijeme stupanja u posjed tužitelja, sukladno Zakonu o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine .

8. Preostaje dakle utvrditi jesu li se na strani tužitelj ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću. . Nije sporno da je sama činjenica da je u zemljišnoj knjizi kao vlasnik upisana druga osoba i da je to tužitelju bilo poznato ne isključuje automatski njegovo poštenje. U slučaju stjecanja prava vlasništva temeljem dosjelosti tužba se podnosi upravo protiv upisanog vlasnika, a kada bi samo saznanje o stanju zemljišne knjige automatski isključivalo poštenje, stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću ( kada je posjed samo pošten ) ne bi praktično bilo moguće.

9. Prema odredbama čl. 72. st. 3. ZOVO-a i čl. 18. st. 5 ZVDSP kao i pravila paragrafa 328. OGZ-a posjed se smatra poštenim, tužitelj ne mora dokazivati zakonit temelj posjeda već vlasnički posjed, znači miran posjed i držanje stvari kao svoje, s uvjerenjem da ju drži temeljem valjanog pravnog osnova. Tužena strana mora dokazati nesavjesnost, osim u slučaju da tužitelj i sam prizna da je bio svjestan ili mu je obzirom na okolnosti trebalo biti poznato da mu to pravo ne pripada,

10. Nije sporno, što proizlazi iz podataka nadležnog ureda za Katastra da su predmetne nekretnine od osnutka posjedovnog lista bile upisane na ime CO, pok. Ć, a da je promjena posjeda na ime prednika tužitelja NO Supetar, upisana 1973. godine.

11. Tužitelj tvrdi da prednici tuženih i nisu stvarni vlasnici jer je vlasništvo prednika prestalo „agrarom“, njegovim prijelazom na obrađivača MO kao stvarnog vlasnika, a da nitko pa niti ovdje tuženi nisu nikada tražili predaju u posjed ovih nekretnina ili neku drugu pravnu zaštitu.

11.1. Činjenica da je pok. MO odlukom NO oblasti Dalmacije od 29. srpnja 1949. godine, temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja, kao obrađivaču priznato je pravo vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 387 k. o. [katastarska općina], odnosno da su prema čl. 1. i čl. 4. citiranog Zakona, dakle ex lege, ukinuti svi agrarni odnosi feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja, te da je zemlja prešla u slobodno vlasništvo obrađivača bez ikakve odštete vlasniku, ne čini tužitelja poštenim posjednikom predmetne nekretnine, niti opravdava tužiteljev nezakoniti posjed iste, osobito iz razloga što, kao što je ranije utvrđeno, tužitelj nije dokazao pravni slijed stjecanja vlasništva od obrađivača, a obzirom na sve navedeno, moglo bi se opravdano postaviti i pitanje pasivne legitimacije tuženika.

12. Na okolnost kvalitete posjeda predmetnih nekretnina od strane tužitelja izveden je dokaz saslušanjem svjedoka. Svjedok OO, iskazao je da je 30 godina bio zaposlen kao djelatnik komunalnog društva "Grad", sve do 2017. godine, zbog čega su mu okolnosti vezane uz predmetne nekretnine vrlo dobro poznate, a osim toga u neposrednoj blizini, sa zapadne strane predmetnih nekretnina ima maslinik u vlasništvu. Navodi da je osobno vršio odvoz gradskog otpada teretnim vozilom, i to upravo na ove predmetne nekretnine, a upitan može li potvrditi da je otpad odvozio upravo na predmetne nekretnine koje su u nalazu vještaka od 14.12.2021. označene kao čest. zem. [katastarska čestica], navodi da se ne snalazi na katastarskim skicama, osim što može potvrditi da u blizini tih nekretnina prolazi stari put iz smjera [adresa] – [adresa] u koji se ulazi sa glavne ceste. Otpad je tijekom 30 godina, odlagao uvijek o na istom mjestu, s time da bi se nakon dovoženja otpad razgrtao po cijelom tom području. Dodaje da su se, od kada je bio zaposlen u komunalnom poduzeću, od 1987. godine, predmetne nekretnine koristile kao deponij, a sjeća se da se 60. - ih godina otpad odvozio na parcelu bliže [adresa], u vrijeme kada nisu imali kamione. Upitan jeli ikada čuo da bi vlasnici predmetnih nekretnina, u naravi deponija, bile fizičke osobe, navodi da se govorilo o tome da vlasnici nekretnina na koji se deponij proširio žive u [adresa], da su im te nekretnine oduzete, ( s tim da mu nije poznato jesu li, a ako jesu kome su dane na korištenje ), nakon čega su uređene obzirom da su bile zarasle u makiju i pripojene deponiju. O tome je čuo od rodbine z.k. vlasnika. Posebno upitan od strane zamj. pun. tuženika je li čuo da bi z.k. vlasnici dobili nekakvu naknadu za oduzeto zemljište, navodi da mu nije poznato, a da se začudio da su bili G upisani kao vlasnici.

12.1. Svjedok DO, u svom je iskazu naveo da je od 1980. godine bio zaposlen u poduzeću "Čistoća" koji je bio u sklopu hotelskog poduzeća „Jadran“, koje je poduzeće raspolagalo s jednim vozilom. U ono vrijeme su za organizaciju odvoza otpada bili zainteresirani prvenstveno hoteli, kao u [adresa] hotel "Jadran" tako u Bolu hotel "Zlatni Rat". Kasnije 1986. godine osnovano je Komunalno društvo "Grad" koje se zalagalo za objedinjeno prikupljanje otpada. Posebno upitan navodi da se otpad na predmetnim nekretninama odlagao i prije nego je on počeo raditi u Čistoći, također da su bili svjesni toga da su vlasnici predmetnih nekretnina fizičke osobe, zbog čega da su imali problem, jer nisu bili ovlašteni na neki način ograditi parcelu, radi zaštite od požara i drugih opasnosti. Vezano uz ideju organizacije otpada bilo je različitih rješenja i prijedloga, međutim otpad se odlagao konstantno na predmetnim nekretninama, s time da je u jednom momentu Grad Supetar odlučio zabraniti ostalim općinama korištenje toga deponija. Navodi da su se vlasnici susjednih nekretnina protivili tome da se na tom mjestu odlaže otpad, ističe kako ga je jednom kontaktirala UO, i to još prije pokretanja ove parnice, kada ga je zamolila da joj preporuči na koji način da zaštiti svoje vlasništvo, na što joj je odgovorio da nema nikakve ovlasti te da joj ne može pomoći. Poznato mu je da je novim projektom deponija u "Lečevici" predviđeno da će se otpad sa srednjodalmatinskih otoka odvoziti u taj deponij, te bi se predmetne nekretnine prestale koristiti kao deponij za Brač. Posebno upitan od strane pun. tužitelja navodi da se otpad na predmetne nekretnine odvozi od početka 1970. Na daljnji upit istog pun. je li ima saznanja temeljem čega se odvozi otpad na tom predjelu svjedok navodi da je u ono vrijeme bio na snazi zakon koji je predviđao da svaka lokalna jedinica mora sama organizirati odvoz smeća, tako da se na predmetne nekretnine najprije počeo odvoziti otpad s plaže a kasnije i sav drugi otpad, iako je u početku bilo i 5, 6 različitih mjesta koji su se za tu svrhu koristili. Posebno upitan od strane zamj. pun. tuženika navodi da koliko je njemu poznato vlasnike nekretnine o tome da bi se iste koristile za odlaganje otpada nitko nije obavijestio. Posebno upitan navodi da je Grad Supetar vlasnik samo manjeg dijela nekretnina na koje odlaže otpad, a sve druge nekretnine su u privatnom vlasništvu.

12.2. Svjedok SO, u svom je iskazu naveo da mu je poznato da predmetne nekretnine u naravi predstavljaju deponij na kojem je najprije, početkom 70-ih godina, hotelsko poduzeće "Jadran" odlagalo svoj otpad, kasnije "Komunalno društvo Brač", a nakon što su se formirale zasebne općine kao sljednice Općine Brač, formirano je "Komunalno društvo Supetar". Navodi da je u Gradu Supetru u dva mandata obavljao dužnosti zamjenika gradonačelnika, tako da je pred nekih 8 godina dobio zadatak da prikupi cijelu dokumentaciju vezanu za Grad Supetar, radi rješavanja z.k. stanja, pa se tako, vezano uz predmetne nekretnine, sjeća se da je postojala agrarna odluka kojom su neke od nekretnina na kojima se nalazi deponij dane u vlasništvo obitelji ŠO, a uz tu agrarnu odluku koju je pronašao u uredu katastra, bila je priložena i darovnica kojom je neki ŠO darovao bivšoj Općini Brač te nekretnine. Ističe kako ne može potvrditi da se agrarna odluka odnosila upravo na predmetne nekretnine. Poznato mu je da nitko od tuženika nikada nije polagao nikakvo pravo na predmetnim nekretninama. Također, da je poznato da je na deponiju, u nekoliko navrata, bio izbio požar koji je obuhvatio i nekretnine u susjedstvu u vlasništvu trećih osoba, koji su bili pokretali postupke radi štete nastale požarom, a da nitko od tuženika nije pokrenuo takav postupak niti poduzeo neku drugu radnju. Na poseban upit pun. tužitelja navodi da su u Gradu Supetru oduvijek bili svjesni toga da im pripada pravo na posjed predmetnih nekretnina. Te nekretnine bile su s donje strane ograđene zidom, nalaze se istočno do puta koji vodi s javne ceste do početka ceste, a sa donje strane istog postojao je betonski zid kako se otpad ne bi rasipao, a i iz drugih razloga. Upitan jeli odgovornim osobama u Gradu Supetru bilo poznato da Grad nije uknjižen kao vlasnik predmetnih nekretnina navodi da Grad nije bio uknjižen na niti jednu svoju imovinu a sve se to rješavalo naknadno. Na daljnje pitanje navodi da je točno da je ranije naveo da nije siguran da se agr. odluka i darovnica odnosne upravo na ove predmetne nekretnine, no može sa sigurnošću potvrditi da se radi o nekretninama koje čine sastavni dio deponija. Upitan jeli postojeći deponij otpada legalan, navodi kako je to područje Prostornim planom grada [adresa] a i županije predviđen kao deponij, koji će u budućnosti postati pretovarna stanica. Postoji odluka Vlade o tome da deponij mora biti upravo na tom mjestu, međutim da je grupa građana podnijela tužbu o kojoj još uvijek nije odlučeno. Dodaje kako nikada nitko od vlasnika nije zahtijevao da se predmetne nekretnine prestanu koristiti kao deponij.

12.3. Svjedok ŽO, u iskazu je naveo da je od 1977. godine pa sve do lani, kada je otišao u mirovinu obavljao radove odvoza otpada sa kamionom, s time da je u početku bio zaposlen u HP Jadran, kasnije je kamion vozio za Komunalno poduzeće Brač, nakon toga za Komunalno društvo Grad. Navodi da su otpad oduvijek odvozili na upravo na „Kupinovicu“, te da ih nitko nikada nije upozorio na to da se otpad ne bi trebao tamo odlagati niti je na predmetnim nekretninama ikada nekoga vidio. Na susjednim parcelama nekada bi znao vidjeti BO koji je tamo pasao ovce i pok. JO koji je u blizini imao svoje polje. Posebno upitan od strane zamj. pun. tuženika navodi da se polje na koje je dolazio BO nalazi ispod deponija, a ne u dijelu koji je ograđen mrežom.

13. Saslušani svjedoci iskazivali su iskreno uvjerljivo, imaju neposrednih saznanja o predmetu spora zbog čega ih je sud ocijenio kao istinite i vjerodostojne.

14. Radi identifikacije predmetnih nekretnina izveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka za geodeziju dipl. ing. geod. ZO. U svom nalazu vještačenja vještak je prikazao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] likovima A,B,C,D, s time da lik A, površine 2114 m2, predstavlja odlagalište, lik B, površine 391 m2, predstavlja put, lik C, površine 66 m2, u naravi je pašnjak, te lik D, površine 9 m2, također naravi predstavlja pašnjak. Čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označio je likovima E i F, s tim da lik E, u naravi predstavlja pašnjak površine 3504 m2, te lik F, površine 6 m2, u naravi predstavlja put.

15. Stranke nisu prigovorile nalazu vještaka osim tužitelja u dijelu u kojem je put prikazan likovima E i F označen kao makadamski, dok se u naravi radi o asfaltiranoj cesti. Kako su se stranke složile da označeni put nije unesen u popis nerazvrstanih cesta na području Grada Supetra, navedeni prigovor tužitelja nije utjecao na ocjenu nalaza vještačenja kao stručnog i izrađenog sukladno pravilima struke.

16. Članak 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten dosjelošću stječe vlasništvo protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a onaj samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten dosjelošću nad nekretninom stječe vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

17. Nalazom vještaka za geodeziju utvrđeno je da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 3510 m2, u naravi predstavlja pašnjak površine 3504 m2, te put, površine 6 m2. Nema dokaza da se navedena nekretnina koristi za potrebe odlaganja otpada, a isto proizlazi i iz ortofoto prikaza iz koje je vidljivo da je predmetna nekretnina pokrivena raslinjem, iz čega dalje proizlazi da je tužitelj nije koristio na način kako je to navedeno u tužbi, niti na neki drugi način. Čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], većim dijelom se koristi kao odlagalište otpada. Ta činjenica nije niti sporna. Sporno je jeli posjed tužitelja na predmetnoj nekretnini čest. zem. [katastarska čestica] pošten, odnosno jeli tužitelj znao i jeli obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka, koji o predmetu spora imaju neposrednih saznanja, obzirom da su bili zaposleni kod tužitelja proizlazi da je tužitelj znao da mu to pravo ne pripada te da su kao zemljišnoknjižni vlasnici predmetnih nekretnina upisane fizičke osobe – tuženici odnosno njihovi pravni prednici. Tako je svjedok OO, upitan jeli ikada čuo da bi vlasnici predmetnih nekretnina, u naravi deponija, bile fizičke osobe, odgovorio da se govorilo o tome da vlasnici nekretnina na koji se deponij proširio žive u [adresa]. Svjedok DO, kao djelatnik tužitelja, naveo je da su bili svjesni toga da su vlasnici predmetnih nekretnina fizičke osobe, zbog čega da su imali problema, jer nisu bili ovlašteni na neki način ograditi parcelu, radi zaštite od požara i drugih opasnosti, te da su se vlasnici susjednih nekretnina protivili tome da se na tom mjestu odlaže otpad, ističe kako ga je jednom kontaktirala UO –tužena, i to još prije pokretanja ove parnice, kada ga je zamolila da joj preporuči na koji način da zaštiti svoje vlasništvo. Također, da koliko je njemu poznato vlasnike nekretnine o tome da bi se iste koristile za odlaganje otpada nitko nije obavijestio, te da je Grad Supetar vlasnik samo manjeg dijela nekretnina na koje odlaže otpad, a da sve druge nekretnine su u privatnom vlasništvu. Svjedok SO, koji je u dva mandata obavljao dužnosti zamjenika gradonačelnika, upitan jeli odgovornim osobama u Gradu Supetru bilo poznato da Grad nije uknjižen kao vlasnik predmetnih nekretnina navodi da Grad nije bio uknjižen na niti jednu svoju imovinu te da se „sve to rješavalo naknadno“. Iz iskaza saslušanih svjedoka koji imaju neposrednih saznanja o predmetnim nekretninama također proizlazi da su na području Kupinovića, ( ne zna se točno je li upravo baš i na predmetnim nekretninama ) počeli odlagati svoj otpad najprije hoteli Zlatni rat iz Bola i Jadran iz [adresa]. Tužitelj Grad Supetar nije pravni sljednik navedenih hotela, jer su isti u postupku privatizacije postali vlasništvo trećih osoba, zbog čega tužitelj nije točno označio u kojem je trenutku započeo koristiti područje Kupinovica za odlaganje otpada. Također, obzirom da se radi o jako velikom području koje se koristi za odlaganje otpada svjedoci nisu niti mogli točno se očitovati o tome kada se su i jesu li se uopće upravo predmetne nekretnine koristile ili počele koristiti kao odlagalište otpada. Nije suvišno niti spomenuto da je u tijeku realizacija projekta izgradnje odlagališta otpada u Lećevici, kojim je predviđeno da će se i otpada sa obližnjih otoka odlagati na tom mjestu. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka proizlazi da tužitelju nedostaje osnovna pretpostavka za stjecanje vlasništva nekretnine dosjelošću – pošten posjed.

18. Obzirom na sve navedeno, sud je mišljenja da tužitelj nije dokazao da su ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću, kao niti na nekom drugom valjanom pravnom, zbog čega je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, tako da su tuženicima priznati troškovi zastupanja po punomoćniku-odvjetniku, i to: sastav odgovora na tužbu od 28.2.2019.g., pristup na ročišta 6.6.2019.g., 19.9.2019.g., 17.12.2019.g., 10.2.20121.g., 18.10.2021.g., 24.1.2023.g., 13.4.2023.g., 20.10.2023.g.,20.1.2026.g., sastav podneska od 25.1.2023.g., po 100 bodova, ukupno 1100 bodova x 2,00 EUR ( vrijednost boda s paušalom ) što iznosi 2.200,00 EUR, uvećano za 40% za zastupanje više osoba, što iznosi, 880,00 EUR, ukupno 3.080,00 EUR, plus 770,00 EUR na ime 25% PDV-a, sveukupno iznosi 3.850,00 EUR, čemu je pridodan iznos sudske pristojbe za odgovor na tužbu od 167,76 EUR, sve ukupno 4.017,76 EUR, zbog čega je odučeno kao u izreci presude pod točkom II.

U Supetru, dana 13. veljače 2026. godine

Sutkinja

Katarina Heinrich

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dostave presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Splitu. Odluka kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostaviti:

1. O.D. Župić i partneri, Zagreb

2. odvj. Mate Glibota, Split