REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Pn-163/2024-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, sutkinji toga suda Anđeli Bionda Martić, u parničnom postupku, u pravnoj stvari tužiteljice UA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], U [adresa], zastupana po punomoćnici Ramoni Karakaš-Kovačević, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnici u Slavonskom Brodu,Trg pobjede 21, protiv tuženika HOK-osiguranja d. d., OIB: 00432869176, iz Zagreba, Capraška 6, zastupan po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, Marulićev trg 2, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave 8. siječnja 2026., zaključene istog dana u nazočnosti punomoćnice tužiteljice Ramone Karakaš-Kovačević, odvjetnice u Slavonskom Brodu, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, nakon javne objave 13. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice UA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] za naknadom štete u iznosu od 431,88 EUR (četiri stotine trideset i jedan euro osamdeset i osam centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 10. srpnja 2024. do isplate.

II Nalaže se tuženiku HOK-osiguranja d. d., OIB: 00432869176, iz Zagreba, Capraška 6, da tužiteljici UA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati na ime razlike naknade štete ukupan iznos od 1.665,12 EUR (jednu tisuću šest stotina šezdeset i pet eura i dvanaest centi), i to:

- na ime razlike neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 1.450,00 EUR (jednu tisuću četiri stotine i pedeset eura), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 6. rujna 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana

- na ime razlike tuđe pomoći i njege iznos od 85,92 EUR (osamdeset i pet eura i devedeset i dva centa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 13. veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

- na ime troška prijevoza kod liječnika iznos od 129,20 EUR (jednu stotinu dvadeset i devet eura i dvadeset centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 13. veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice UA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], za naknadom zakonske zatezna kamate na utužene iznose tekuće u razdoblju od 10. srpnja 2024. do 5. rujna 2024.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika HOK-osiguranje d. d., OIB: 00432869176, iz Zagreba, Capraška 6 za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR (jednu tisuću eura).

V Nalaže se tuženiku HOK-osiguranje d. d., OIB: 00432869176, iz Zagreba, Capraška 6, da tužiteljici UA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.881,20 EUR (jednu tisuću osam stotina osamdeset i jedan euro i dvadeset centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 13. veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VI Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice UA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], za više zatraženi, preko dosuđenog, iznos od 224,93 EUR (dvije stotine dvadeset i četiri eura i devedeset i tri centa).

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovome sudu 6. rujna 2024. podnijela tužbu protiv tuženika radi naknade imovinske i neimovinske štete u ukupnom iznosu od 2.097,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.

1.1. Tužiteljica je u tužbi navela kako se 18. ožujka 2024. dogodila se prometna nezgoda u kojoj je tužiteljica pretrpjela neimovinsku i imovinsku štetu. Nadalje, navela je kako je prometnu nezgodu skrivio osiguranik tuženika. Tužiteljica je navela kako je ona u predmetnom štetnom događaju zadobila tjelesne ozljede zbog koje je pretrpjela neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i to zbog pretrpljenih bolova, pretrpljenog straha, te imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege i troškova prijevoza kod liječnika. S tim u svezi tužiteljica je navela kako je u štetnom događaju zadobila tjelesne ozljede: Contusio capitis reg.frontalis Contusio tegmenti thoracis Contusio mm.paravert.cervicalium. Nadalje, navela je kako je navedene ozlijede zadobila kao vozač automobila kada je štetnik velikom brzinom od oko 120 km/h udario u stražnji dio automobila oštećene, ovdje tužiteljice, a koji je totalno uništen. Tužiteljica je navela i kako je ona doživjela strašan šok i traumu zbog čega i danas osjeća strah od vožnje. U pogledu straha tužiteljica je navela da je osjećala veći strah jer je s njom u automobilu u trenutku štetnog događaja bio maloljetni sin te se uplašila za njegov život. S obzirom na navedene ozlijede tužiteljica je navela kako je ona liječena po liječnicima specijalistima kirurgu, neurokirurgu, fizijatru. Naime, navela je kako je odlazila na fizikalne terapije od 22. svinja 2024. do 5. lipnja 2024. Tužiteljica je, nadalje, navela kako ona i danas povremeno osjeti bolove te vježba kod kuće i koristi Fastum gel protiv bolova. Navela je i kako ona stanuje u mjestu [adresa], koje je udaljeno 11 km od grada Slavonskog Broda, te je imala trošak odlaska u Slavonski Brod, u Opću Bolnicu dr. Josip Benčević u iznosu od 10,00 EUR za svaki odlazak. U svezi s navedenim tužiteljica je navela kako za ukupno 19 odlazaka na fizikalne terapije, odnosno liječničke kontrole potražuje isplatu iznosa 190,00 EUR. Slijedom navedenoga tužiteljica je tužbom potraživala na ime na ime pretrpljenih bolova isplatu iznosa od 1.900,00 EUR; na ime pretrpljenog straha isplatu iznosa od 1.360,00 EUR, na ime tuđe pomoći i njege isplatu iznosa od 250,00 EUR, a na ime troška prijevoza kod liječnika isplatu iznosa od 190,00 EUR, dakle, tužiteljica sveukupno na ime imovinske i neimovinske štete potražuje isplatu iznosa od 3.700,00 EUR.

1.2. Tužiteljica je, nadalje, navela kako je ona tuženiku uputila odštetni zahtjev, a u povodu kojeg zahtjeva je tuženik tužiteljici uplatio iznos od 1.603,00 EUR (od čega 1.550,00 EUR na ime neimovinske štete, te 53,00 EUR na ime tuđe pomoć i njege) te 500,00 EUR na ime troškova zastupanja odvjetnika. Tužiteljica je s tim u svezi navela, kako ona ne može prihvatiti uplaćeni iznos obzirom da nije primjeren šteti koju je pretrpjela. Slijedom navedenoga tužiteljica potražuje razliku naknade neimovinske štete u iznosu od 1.710,00 EUR, razliku tuđe pomoći i njege u iznosu od 197,00 EUR te troškove prijevoza 190,00 EUR, dakle, sveukupno 2.097,00 EUR.

1.3. Podneskom od 20. veljače 2025., nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da je iz iste činjenične i pravne osnove potraživala isplatu iznosa od 1.727,00 EUR.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja od 18. ožujka 2024. Tuženik je naveo kako je tužiteljici na ime naknade neimovinske i imovine štete (tuđe pomoći i njege) koja je tužiteljici nastala u predmetnom štetnom događaju 28. kolovoza 2024. isplatio iznos od 2.080,00 EUR, a 4. rujna 2024. i iznos od 23,00 EUR. U svezi s navedenim tuženik je naveo kako osporava visinu postavljenog tužbenog zahtjeva jer utuženi iznosi nisu u skladu s Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nadalje, naveo je i kako iz dokumentacije dostavljene uz tužbu ne proizlaze povrede koje bi opravdale dosudu daljnjeg iznosa od onoga kojega je tuženik ranije platio. Tuženik je također osporavao zahtjev tuženika za naknadnom troškova prijevoza, kao paušalan, te je u tom smislu naveo da zatraženi troškovi nisu dokazani nikakvim računima ili drugim odgovarajućim dokazima. Tuženik je također osporavao i zahtjev tužitelja za naknadom zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu jer se tužitelj tuženik obratio odštetnim zahtjevom od 10. srpnja 2024., a tuženik mu je u roku 60 dana sukladno članku 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu isplatio nesporni iznos, slijedom čega tuženik smatra da on nije pao u zakašnjenje. Tuženik je predložio sudu po provedenom postupku odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, a tužiteljicu obvezati da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. U daljnjem tijeku postupka stranke su podnescima u bitnome ustrajale kod navoda iznesenih u tužbi i odgovoru na tužbu.

Dodatno, podneskom od 22. listopada 2024. tužiteljica je osporavala navode tuženika da bi joj on temeljem odštetnog zahtjeva isplatio iznos od 2.103,00 EUR, te je navela kako joj je tuženik isplatio iznos od 1.550,00 EUR na ime neimovinske štete, iznos od 53,00 EUR na ime tuđe pomoći i njege te iznos od 500,00 EUR na ime troškova rada odvjetnika. U tom smislu navela je kako isplaćeni iznos od 500,00 EUR nije sporan te istoga tužiteljica niti neće potraživati u ovom postupku. Također je osporavala da bi isplaćena naknada štete bila primjerena šteti koju je tužiteljica pretrpjela. Nadalje, navela je kako kod tužiteljice nije zaostalo trajno umanjenje opće životne aktivnosti stoga smatra da je tužiteljičino predmorbidno stanje irelevantno za konkretni parnično postupak.

Oprečno navodima tužiteljice, tuženik je u podnesku od 29. listopada 2024. naveo kako se isplaćeni iznos od 2.103,00 EUR odnosi na neimovinski štetu, a kako je to navedeno u potvrdama o uplati od 28. kolovoza 2024. i 4. rujna 2024. S tim u svezi tuženik se pozvao na odredbu članka 171. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima te je naveo da je istom propisano da kada između istih osoba postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se moglo namiriti sve, onda će se, ako o tome postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja. S tim u svezi tuženik je naveo da je on kao dužnik prilikom ispunjenja svoje obveze naveo na što se iste odnose, stoga kao netočne osporava navode tužiteljice. Nadalje, u podnesku od 7. studenog 2024. tuženik je naveo kako prijedlog sporazuma o namirenju kojega je tužiteljica dostavila u spis, tužiteljica nije potpisala, slijedom čega ona nije pristala na ponuđenu nagodbu pa stoga niti tuženik nije izvršio uplatu sukladno prijedlogu iz nagodbe, nego je isplata izvršena isključivo u odnosu na neimovinsku štetu. Nadalje, naveo je i kako iz utemeljenog odgovora tuženika proizlazi da je tuženik dostavio prijedlog sporazuma o namirenju, a na koji tužiteljica nije pristala niti ga je potpisala, tuženik nije izvršio isplatu sukladno takvom prijedlogu.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za naknadom razlike neimovinske štete u iznosu od 1.450,00 EUR, te na ime razlike imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 87,50 EUR, kao i naknade troškova prijevoza na relaciji [adresa] zbog odlazaka na fizikalne terapije u iznosu od 190,00 EUR.

4.1. Među parničnim strankama nije sporno da se 18. ožujka 2024. dogodio štetni događaj u kojemu je stradala tužiteljica, nije sporna pasivna legitimacija tuženika, kao niti njegova odgovornost,

4.2. Sporna je visina tužbenog zahtjeva, kao i na što se, dakle, na koji vid štete odnosi isplata tuženika učinjena tužiteljici u iznosu 2.103,00 EUR te je sporno je li tužiteljica ranijim isplatama tuženika namirena.

5. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjenica o kojima ovisi odluka o glavnoj stvari sud je proveo dokazni postupak u kojemu je izvršio uvid u cjelokupni spis predmeta te su pročitane isprave i to: odštetni zahtjev (stranica spisa 4-5), potvrda Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Brodsko- posavska Policijska postaja Slavonski Brod, KLASA: 211-08/24-4/8211, URBROJ: 511-11-09-24-9 od 6. svibnja 2024. (stranica spisa 6-7), medicinska dokumentacija tužiteljice (stranica spisa 8-20), preslika iskaznice fizikalne terapije (stranica spisa 21- 22), utemeljeni odgovor tuženika i prijedlog sporazuma o namirenju (stranica spisa 24-26, 38-41), prikaz udaljenosti s google-maps relacija [adresa] — [adresa] (stranica spisa 28), preslika isplate (stranica spisa 34-35), liječnički karton pacijenta za tužiteljicu (stranica spisa 55-113), te je na okolnost visine tužbenog zahtjeva sud proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku Ivi Matiću, dr,med. (121-123).

5.1. Druge dokaze nije sud provodio iz razloga što bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti u smislu odredbe članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – dalje: ZPP) kao i ovlastima suda da u parničnom postupku izvede samo one dokaze koje su stranke predložile, a činjenično stanje u postupku je dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

6. Iz odštetnog zahtjeva razvidno je da je isti datiran s 10. srpnja 2024. te da istim tužiteljica od tuženika na ime naknade štete potražuje isplatu iznosa od 3.700,00 EUR na ime pretrpljene štete iz štetnog događaja od 18. ožujka 2024.

6.1. Sud nije posebno cijenio odštetni zahtjev kao dokaz u ovom postupku jer su činjenice koje proizlaze iz istoga bile nesporne u ovom postupku.

7. Uvidom u potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Brodsko-posavska Policijska postaja Slavonski Brod, KLASA: 211- 08/24-4/8211, URBROJ: 511-11-09-24-9 od 6. svibnja 2024. sud je utvrdio da se 18. ožujka 2024. godine u 15;00 sati, na kolniku Savske ceste kod kbr. 34, u mjestu [adresa], dogodila prometna nezgoda, u kojoj prometnoj nezgodi su sudjelovali ZA vozač automobila registarskih oznaka [registarska oznaka], koje vozilo je osigurano kod HOK-Osiguranje d.d., i UA kao vozač automobila registarskih oznaka [registarska oznaka], koje vozilo je osigurano kod Uniqa d,d. Nadalje, iz predmetne potvrde razvidno je da je u vozilu registarskih oznaka [registarska oznaka] kao putnik sudjelovala GA rođena **.**.2006., dok je u vozilu tužiteljice registarskih oznaka [registarska oznaka] kao putnik sudjelovao LA rođen **.**.2014. Također iz predmetne potvrde proizlazi da su u prometnoj nezgodi lake tjelesne ozljede zadobili UA i LA, koji su nakon ukazane liječničke pomoći u Općoj bolnici dr. Josip Benčević u Slavonskom Brodu, pušteni kući. Ostalih dvoje sudionika prometne nezgode su zbog lake tjelesne ozljede liječničku pomoć zatražili naknadno.

7.1. S obzirom da predmetna potvrda predstavlja javnu ispravu u smislu članka 230. stavak 1. ZPP, i kao takva potvrđuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, a nitko od stranaka sadržaj iste nije osporavao, uzimajući u obzir da su činjenice utvrđene predmetnom ispravom među strankama bile nesporne, sud nije imao razloga posumnjati u vjerodostojnost iste, stoga ju sud u cijelosti prihvaća.

8. Uvidom u presliku iskaznice fizikalne terapije proizlazi da je tužiteljica obavila ukupno 10 fizikalnih terapija i to dana: 22. svibnja 2024., 23. svibnja 2024., 24. svibnja 2024., 27. svibnja 2024., 28. svibnja 2024., 29. svibnja 2024., 31. svibnja 2024., 3. lipnja 2024., 4. lipnja 2024., 5. lipnja 2024. Nadalje, iz medicinske dokumentacije koju je tužiteljica dostavila u spis razvidno je da je ista pristupila hitnom pregledu u Općoj bolnici dr. Josip Benčević u Slavonskom Brodu 18. ožujka 2024., a zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi te da je tužiteljica obavljala kontrolne preglede 19. ožujka 2024., 28. ožujka 2024., 15. svibnja 2024., 6. lipnja 2024., kao i da je tužiteljica odlazila na pretrage i kontrolne preglede liječnika specijalista 18. travnja 2024., 6. svibnja 2024., 2. srpnja 2024., 8. srpnja 2024.

9. Uvidom u utemeljeni odgovor tuženika i prijedlog sporazuma o namirenju sud je utvrdio da se tuženik na zaprimljeni odštetni zahtjev tužitelja očitovao na način da je naveo kako je on utvrdio da je odštetni zahtjev osnovan do visine pravične novčane naknade neimovinske štete u iznosu od 1.550,00 EUR te visine novčane naknade imovinske štete – tuđe pomoći i njege u iznosu od 53,00 EUR sa pripadajućim troškovima zastupanja putem punomoćnika prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od 500,00 EUR. Tuženik je tužitelju dostavio primjerak Sporazuma o namirenju te ga pozvao ukoliko je s istim suglasan da predmetni sporazum ispuni i potpiše te dostavi tuženiku. Uvidom u predmetni sporazum sud je utvrdio da isti ne sadrži potpis tužiteljice, iz čega proizlazi da tužiteljica na ponudu tuženika nije pristala.

9.1. S obzirom da među strankama nije bilo sporno da je tuženik u prethodnom postupku tužiteljici isplatio iznos od 2.103,00 EUR na ime naknade štete, ali da je bilo sporno na ime kojeg vida i troška je navedeni iznos isplaćen sud je utemeljeni odgovor tuženika kao i prijedlog sporazuma o namirenju cijenio samo u tom dijelu. S tim u svezi sud je cijenio i preslike isplata od 28. kolovoza 2024. i 4. rujna 2024., a kako je to navedeno niže u ovoj presudi.

10. Uvidom u prikaz udaljenosti s google-maps relacija [adresa] — [adresa] razvidno je da za odabranu ruta, za vožnju vozilom naznačena udaljenost od 14 km, s potrebnim vremenom vožnje 15 minuta.

Uvidom u preslika isplata sud je utvrdio da je tuženik 28. veljače 2024. tužiteljici isplatio iznos od 2.080,00 EUR s opisom plaćanja "1050/2403461 nemovin. Šteta - LA", te da je tuženik tužiteljici 4. rujna 2024. isplatio iznos od 23,00 EUR s opisom plaćanja ""1050/2403461 nemovin. Šteta - LA".

10.1. Sud je prihvatio navedeni prikaz udaljenosti, s obzirom da se radi o javnim podacima dostupnim preko mrežne aplikacije.

11. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti sud je izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku medicinske struke Ivi Matiću dr. med., koji je u svom pisanom nalazu i mišljenju naveo kako je vještačenje provedeno temeljem medicinske dokumentacije i lječničkog kartona tužiteljice, te koji je utvrdio da tužiteljica od ranije nije imala nikakvih degenerativnih smetnji u području vrata i ramena. Tužiteljica je ranije imala je registriranu Anemiu, i Opći anksiozni poremećaj. Tužiteljici je otvoreno bolovanje u vezi sa štetnim događajem od 19. ožujka 2024. do 6. travnja 2024. godine, pri čemu se prvih 7 dana najviše žalila na jake glavobolje, strahove i nesanicu, a najduže su zaostali bolovi u vratu i povremene frontalne glavobolje. Stalni sudski vještak naveo je kako se tužiteljičine opisane ozljede klasificiraju kao laka tjelesna ozljeda. Nadalje, stalni sudski vještak u svom pisanom nalazu i mišljenju naveo je kako se uvidom u medicinski spis navedene ozljede uzročno posljedično mogu povezati s predmetnim štetnim događajem. Stalni sudski vještak Ivo Matić, dr. med. u pisanom nalazu i mišljenju naveo je kako je tužiteljica pretrpjela bolove jakog intenziteta 7 dana, bolove srednjeg intenziteta 15 dana, povremene bolove srednjeg intenziteta još 30 dana, te bolove slabijeg intenziteta 30 dana. Nadalje, naveo je da je pretrpjela kratkotrajni i intenzivan primarni strah. Vještak je naveo i kako je tužiteljica pretrpjela sekundarni strah jakog intenziteta 7 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta 15 dana i sekundarni strah slabog intenziteta još 30 dana. Nadalje, vještak je naveo kako je tužiteljica imala potrebu za tuđom njegom i pomoći 7 dana po 2 sata dnevno i još 2 tjedna po 1 sat dnevno. Stalni sudski vještak naveo je i da na osnovi tjelesnih ozljeda nema naruženja, nema umanjenja opće životne aktivnosti.

11.1. Podneskom od 20. veljače 2025. tužiteljica se očitovala na pisani nalaz i mišljenje vještaka Ive Matića dr. med. Te je navela da isti prihvaća u cijelosti .

11.2. U podnesku od 24. veljače 2025. tuženik je naveo da na zaprimljeni nalaz i mišljenje vještaka Matića ne stavlja primjedbe ni prigovore.

11.3. Na ročištu za glavnu raspravu održanom kod ovoga suda 8. siječnja 2026. stalni sudski vještak dr. med. Ivo Matić usmeno je iznio nalaz i mišljenje te je iskazao da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja kojega je sudu dostavio 3. veljače 2025. Vještak je dodatno iskazao kako je prilikom izrade pisanog nalaza i mišljenja izvršio uvid u zdravstveni karton tužiteljice, kao i medicinsku dokumentaciju, kao i sve druge isprave koje se nalaze u sudskom spisu.

11.4. Nakon usmenog izlaganja nalaza i mišljenja nije bilo pitanja, prigovora na primjedbi na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka medicinske struke Ive Matića, dr. med.

11.5. Nalaz vještaka sud je prihvatio kao objektivan, sukladan pravilima znanosti i vještine, te sud cijeni da je vještak odgovorio zadatku vještačenja, pri tome je sud uzeo u obzir da su obje parnične stranke pihvatile nalaz i mišljenje i na isti nisu imale primjedbi niti prigovora.

12. Ocjenom provedenih dokaza svakog zasebno te svih zajedno u uzajamnoj i logičnoj vezi u smislu odredbe članka 8. ZPP ovaj sud je našao za utvrđenim da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

13. U odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev valja istaknuti kako je istim tužiteljica na ime imovinske i neimovinske štete iz štetnog događaja od 18. ožujka 2024. potraživala isplatu iznosa od 2.097,00 EUR, dok je nakon provedenog vještačenja podneskom do 20. veljače 2025. tužiteljica umanjila tužbeni zahtjev tako da je iz iste činjenične i pravne osnove potraživala isplatu iznosa od 1.727,00 EUR. Tužiteljica je, dakle, predmetnim podneskom umanjila tužbeni zahtjev za iznos od 370,00 EUR što je sukladno odredbi članka 193. ZPP djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva, a kojega je tužiteljica učinila nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari. Naime, podnesak tužiteljice kojim povlači dio tužbenog zahtjeva dostavljen je tuženiku koji je u podnesku od 7. ožujka 2025. naveo kako se protivi povlačenju dijela tužbenog zahtjeva te predlaže sudu isti odbiti, te je potraživao troškove za povučeni dio tužbenog zahtjeva, koje je popisao u iznosu od 1.000,00 EUR. S obzirom na navedeno sud je utvrdio da je tuženik pravovremeno u smislu odredbe članka 193. stavak 2. ZPP izjavio protivljenje povlačenju tužbenog zahtjeva i podnio zahtjev za trošak.

13.1. Međutim, s obzirom da smanjenje tužbenog zahtjeva, a kojega je tužiteljica učinila podneskom od 20. veljače 2025. kada je umjesto prvotnog iznosa od 2.097,00 EUR, potraživala iznos od 1.727,00 EUR, a koje povlačenje je tužiteljica učinila nakon medicinskog vještačenja, i kojemu se tuženik protivio, i u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva potraživao trošak, valja istaknuti da konkretno smanjenje, odnosno, povlačenje dijela tužbenog zahtjeva nije imalo utjecaja na vrijednost boda za poduzete radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o naknadi i nagradi za rad odvjetnika. Navedeno s obzirom da je svaka radnja zastupanja jednako vrednovana sa 100 bodova, to tuženiku ne pripada naknada troškova postupka u odnosu na povučeni dio zahtjeva. Naime, ako se radi o povlačenju dijela tužbenog zahtjeva unutar istog razreda odvjetničke tarife onda tuženik nema pravo na naknadu (VPS po prvotnom zahtjevu i po konačnom zahtjevu nije imao utjecaja na vrijednost boda za poduzete radnje zastupanja punomoćnika stranaka). Navedeno je sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev- 941/2022-2 od 18. srpnja 2023. Stoga je sud odbio zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka zbog djelomičnog povlačenja tužbenog zahtjeva.

14. Odluka o glavnoj stvari temelji se na odredbama članka 3. i 22. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., dalje: ZOOP) i članaka 1085. stavka 3., 1086., 1089., 1092., i 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., dalje: ZOO).

Odluka o zakonskim zateznim kamatama na dosuđene iznose po osnovu imovinske i neimovinske štete temelji se na odredbama članka 29., 1103. (neimovinska) i 1086. (imovinska) ZOO. Pri odlučivanju o pravičnoj novčanoj naknadi sud je vodio računa o cilju kojem služi pravična novčana naknada, imajući u vidu i tužbeni zahtjev tužitelja, kao i nove Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

14.1. Prema odredbi članka 3. stavka 1. točke 1. ZOOP prometna nesreća je događaj kod kojega je šteta nastala zbog uporabe prijevoznog sredstva. Prema točki 3. istoga članka i stavka ZOOP-a, korisnik prijevoznog sredstva je fizička ili pravna osoba koja voljom vlasnika stvarno raspolaže prijevoznim sredstvom, a prema članku

. stavak 1. točke 7. ZOOP odgovorni osiguratelj je društvo za osiguranje s kojim je vlasnik prijevoznog sredstva, a kojim je prouzročena šteta, sklopio ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama. Nadalje, prema odredbi članka 3. stavak 1. točka 8. ZOOP oštećena osoba je svaka osoba kojoj je nanesena šteta na stvarima i/ili na osobama, koja na temelju ovoga Zakona ima pravo podnijeti odštetni zahtjev.

14.2. Prema odredbi članka 22. stavka 1. ZOOP vlasnik vozila dužan je sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari. Prema stavku 2. istoga članka ZOOP ugovorom o osiguranju iz stavka 1. ovoga članka pokrivene su i štete zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari putnika u vozilu kojim je prouzročena šteta, a stavkom 3. propisano je da su ugovorom o osiguranju iz stavka 1. ovoga članka pokrivene štete nastale od vozila koja se kreću javnim cestama i ostalim površinama na kojima se odvija promet, a koja podliježu obvezi registracije te po propisima o registraciji moraju imati prometnu dozvolu.

14.3. Odredbom članka 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

14.4. Prema odredbi članka 1045. ZOO tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

15. Naime, prema objektivnoj koncepciji štete, kako je to određeno člankom 1046. ZPP štetu čini i povreda prava osobnosti što se povodi pod pojam neimovinske štete. To znači da šteta nastaje samom povredom nekog prava osobnosti, a posljedice takve povrede koje se očituju u fizičkoj i/ili duševnoj boli, predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade, sukladno odredbi članka 1100. ZOO- a. Dakle, oštećenik ima pravo na isplatu novčane naknade samo ako sud nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju. Pri odlučivanju o visini, odnosno iznosu pravične novčane naknade, sud će imati na umu jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilj kojemu služi ta naknada, ali će voditi računa i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

15.1. Prema odredbi članka 1085. stavka 3. ZOO kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete, a prema odredbi članka 1086. ZOO obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Prema odredbi članka 1089. stavka 2. ZOO visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo.

16. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je kao nesporno utvrdio da se sud je utvrdio da se 18. ožujka 2024. godine u 15;00 sati, na kolniku Savske ceste kod kbr. 34, u mjestu Kaniža, dogodila prometna nezgoda u kojoj prometnoj nezgodi je sudjelovala tužiteljica kao vozačica motornog vozila i osiguranik tuženika ZA, a u kojoj prometnoj nezgodi je tužiteljica pretrpjela laku tjelesnu ozljedu. Zbog zadobivene ozljede tužiteljica je pretrpjela bolove jakog intenziteta 7 dana, bolove srednjeg intenziteta 15 dana, povremene bolove srednjeg intenziteta još 30 dana, te bolove slabijeg intenziteta 30 dana. Nadalje, tužiteljica je pretrpjela kratkotrajni i intenzivan primarni strah te sekundarni strah jakog intenziteta 7 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta 15 dana i sekundarni strah slabog intenziteta još 30 dana. Zbog nastalih ozljeda kao posljedica prometne nezgode tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega 7 dana po 2 sata dnevno i još 2 tjedna po 1 sat dnevno. U postupku koji je prethodio konkretnom sudskom postupku u povodu odštetnog zahtjeva tuženik je utemeljenim odgovorom tužiteljici kao nesporan priznao iznos od 1.550,00 EUR na ime neimovinske štete, iznos od 53,00 EUR na ime naknade imovinske štete- tuđe pomoći i njege te iznos od 500,00 EUR na ime troškova za rad odvjetnika. Dakle, ukupno je tuženik isplatio tužiteljici 2.103,00 EUR, a za koji iznos je tuženik u tijeku postupka naveo da se cjelokupno isplaćeni iznos odnosi na neimovinsku štetu jer je iz dokaza o uplati u opisu plaćanja naznačeno "neimovin. Šteta- LA", dok je tužiteljica osporavala da bi time bila naknađena neimovinska šteta, te je tvrdila da je navedeni iznos tuženik isplatio temeljem utemeljenog odgovora tuženika.

16.1. Sud ovdje cijeni da je za predmetnu isplatu temelj bio odštetni zahtjev tužiteljice, na osnovu kojeg je tuženik donio utemeljeni odgovor u kojemu je kao nesporan priznao iznos od 1.550,00 EUR na ime neimovinske štete, iznos od 53,00 EUR na ime naknade imovinske štete- tuđe pomoći i njege te iznos od 500,00 EUR na ime troškova za rad odvjetnika, te je i sam tuženik u odgovor na tužbu naveo da je tužiteljici isplatio nesporni dio na ime neimovinske i imovinske štete (tuđe pomoći i njege) koja je tužiteljici nastala u predmetnom štetnom događaju u iznosu od 2.103,00 EUR. Dakle, tuženik je najprije naveo i nije osporavao navode da se predmetna isplata odnosi na imovinsku i neimovinsku štetu, a kako je i tužiteljica tvrdila i kako proizlazi iz utemeljenog odgovora tuženika, a onda kasnije, u tijeku postupka sud je tvrdio da je navedeni iznos isplatio na ime neimovinske štete. Slijedom navedenoga, sud je temeljem odredbe članka 221. stavak 2. ZPP cijeneći sve okolnosti slučaja ocijenio da je tuženik u odgovoru na tužbu priznao da je tužiteljici na ime naknade imovinske (tuđa pomoć i njega) i neimovinske štete isplatio iznos od 2.103,00 EUR.

17. Na temelju ranije iznesenog, ovaj sud nalazi da je tužiteljica dokazala da su se na njezinoj stani, kao oštećeniku u predmetnom štetnom događaju stekli uvjeti na naknadu prouzročene, kako imovinske štete, tako i neimovinske štete, i to kako po osnovi, tako i po visini. Slijedom toga, a ocjenjujući nalaz i mišljenje medicinskog vještaka koji ovaj sud prihvaća u cijelosti kao pouzdan i vjerodostojan dokaz, to je sud na nalazu tog vještaka utemeljio svoj zaključak o visini naknade kako imovinske (tuđe pomoći i njege), tako i neimovinske štete koja pripada tužiteljici kao oštećeniku. U odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadom troškova prijevoza ovaj sud utvrđuje da je nesporno da tužiteljica ima prebivalište u [adresa], nesporno je da je, kako je navela 19 puta odlazila na liječničke preglede i fizikalne terapije, jer je to dokazala dostavljenom medicinskom dokumentacijom i preslikom knjižice fizikalne terapije, međutim tužiteljica nije sudu dostavila dokaz o cijeni putne karte, cijeni goriva ili slično na temelju koje bi sud mogao utvrditi visinu postavljenog dijela tužbenog zahtjeva. Odredbom članka 223. stavak 1. ZPP propisano je da ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni. Slijedom navedenoga sud je temeljem navedene odredbe o zatraženim putnim troškovima odlučio po slobodnoj ocijeni.

18. Prema odredbi članka 1100. stavka 1. ZOO u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a prema stavku 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koji nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

19. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, posebice životnu dob tužiteljice, činjenicu da se prometna nezgoda dogodila u vozilu kojim je upravljala dok je u istom vozilu kao putnik bilo maloljetno dijete, neugodnosti prilikom liječenja u vidu fizikalne terapije i kontrola, te uzimajući jačinu i trajanje povredom izazvanih bolova i straha kao i cilj kojemu služi naknada neimovinske štete, a sve u smislu članka 19. i članka 1100. stavka 1. i 2. ZOO-a, sud utvrđuje da je opravdano i primjereno dosuditi tužitelju na ime povrede prava osobnosti, odnosno kao neimovinsku štetu iznos od 1.450,00 EUR, odnosno na ime pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 1.799,92 EUR, a na ime pretrpljenog straha 1.200,08 EUR. Naime, iz navedenog proizlazi da je sud sukladno nalazu i mišljenju medicinskog vještaka osnovanim utvrdio ukupan iznos od 3.000,00 EUR na ime neimovinske štete, uzimajući pri tome da je tuženik u mirnom postupku na ime neimovinske štete isplatio iznos od 1.550,00 EUR, razlika na ime neimovinske štete iznosi 1.450,00 EUR, koji iznos je kao osnovan sud tužiteljici dosudio. Međutim, valja istaknuti kako je za neimovinsku štetu tužiteljica prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživala isplatu iznosa od 1.710,00 EUR, koji iznos je umanjila na 1.450,00 EUR, kao i iznos od 110,00 EUR na ime tuđe pomoći i njege, podneskom od 20. veljače 2025., dakle povukla je dio tužbenog zahtjeva za ukupno 370,00 EUR, a kako se tuženik djelomičnom povlačenju protivio, to je sud odbio kao neosnovan iznos od 370,00 EUR na ime naknade neimovinske i imovinske štete. Sud se pri utvrđenju navedenih iznosa rukovodio i orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH.

19.1. Tužiteljici pripadaju i zatezne kamate s danom podnošenja tužbe od 6. rujna 2024. Naime, tužiteljica je potraživala zakonske zatezne kamate od dana s kojim je datiran odštetni zahtjev, a to je 10. srpnja 2024., međutim tužiteljica nije dostavila dokaz o uručenju podnesenog odštetnog zahtjeva, pa samim time sud nije mogao nedvojbeno utvrditi kada ga je tuženik zaprimio niti kada je istekao rok za dobrovoljno ispunjenje, kako bi se odredio tijek kamata, stoga je sud tužiteljici kamate priznao od podnošenja tužbe sukladno članku 29. ZOO svezi članka 1103. ZOO.

20. U odnosu na zahtjev za naknadu imovinske štete, sud je provedenim medicinskim vještačenjem utvrdio da je tužiteljici zbog nastanka ozljeda u štetnom događaju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 28 sati (7 dana po 2 sata i 14 dana po 1 sat). U skladu s odredbom članka 223. stavak 1. ZPP i sudskom praksom, sud je mišljenja da tužiteljici za jedan sat tuđe pomoći pripada iznos od 3,89 EUR. Navedeno iz razloga što je odredbom članka 1089. stavak 2. ZOO propisano da se visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke osim ako zakon što drugo ne propisuje. U tom smislu sud se vodio sudskom praksom i statističkim podacima prema kojima je minimalna neto plaća u Republici Hrvatskoj iznosi 677,20 EUR, dok je prosječni mjesečni broj radnih sati u 2024 je bio 174 sata, iz čega cijena sata na bazi minimalne neto plače iznosi 3,89 EUR. U tom smislu valja istaknuti kako je tužiteljica u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu potraživala naknadu od 5,00 EUR po satu, a s obzirom na cijene rada na tržištu i osnovne poslove čišćenja i pomoći u kući, što ovaj sud smatra neosnovanim. Shodno navedenome, sud je tužiteljici utvrdio potrebu za ukupno 28 sati tuđe pomoći i njege, a pri tome je cijenu sata vrednovao s iznosom od 3,89 EUR, slijedom čega je osnovan utvrdio iznos od 108,92 EUR, uzimajući pri tome da je tuženik tužiteljici na ime naknade štete već isplatio iznos od 53,00 EUR, stoga je sud osnovanim u tvrdio i tužiteljici dosudio iznos od 85,92 EUR, dok je za razliku od 1,08 EUR sud odbio kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege.

Troškovi tuđe njege i pomoći predstavljaju imovinsku štetu. U konkretnom slučaju tužiteljica nije predložila dokaze da bi tako primljenu pomoć doista u novcu platila trećoj osobi te time imala novčanu imovinsku štetu na koju zatezne kamate teku od dana učinjenog novčanog izdatka. Stoga se u konkretnom slučaju tužiteljici priznaje pravo na pomoć i njegu koju su joj pružile treće osobe – članovi obitelji, tako da zakonska zatezna kamata kamata za ovaj vid štete teče od donošenja prvostupanjske odluke.

20.1. Sud je u vidu zahtjeva za naknadu imovinske štete prihvatio i zahtjev tužiteljice za troškove putovanja radi liječenja (odlasci na fizikalnu terapiju, kontrole kod liječnika specijalista - kirurga ) i to s obzirom da tužiteljica stanuje u [adresa], a na fizikalnu terapiju je odlazila u Opću bolnicu dr. Josip Benčević u Slavonskom Brodu. Tužiteljica je navela da potražuje trošak za ukupno 19 povratnih putovanja zbog liječničkih terapija i kontrolnih pregleda, a što je dokazala medicinskom dokumentacijom i knjižicom fizikalne terapije. Međutim, kako tužiteljica nije dostavila dokaz o visini toga troška (karta ili potvrda autoprijevoznika koji obavlja međugradski prijevoz na toj relaciji) sud je o visini putnog troška odlučivao slobodnom ocjenom temeljem odredbe članka 223. stavak 1. ZPP. S tim u svezi valja istaknuti kako je sud temeljem javno dostupnih podataka na mrežnim stranicama autoprijevoznika Autotrans d.o.o. utvrdio da isti vozi na relaciji Slavonski Brod-Kaniža te je kao cijena karte naznačen iznos od 3,40 EUR za kartu u jednom smjeru, to je sud kao osnovan trošak utvrdio iznos od 6,80 EUR po putovanju, a što za ukupno 19 putovanja iznosi 129,20 EUR, koji iznos je sud tužiteljici priznao i dosudio. Međutim kako je tužiteljica na ime putnih troškova potraživala ukupan iznos od 190,00 EUR, za razliku od 60,80 EUR valjalo je odbiti zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 2., 155. i 164. ZPP. Tužiteljica je u sporu uspjela 89,71% (100% u pogledu osnove jer je dokazala osnovu povrede prava osobnosti i osnovu imovinske štete, i 79,44% u pogledu visine). Uspjeh tuženika je 10,29%.

21.1. S obzirom na visinu vrijednosti spora od 2.097,00 EUR, priloženi troškovnik te činjenicu da tužiteljicu zastupa punomoćnik iz redova odvjetnika, uz primjenu odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023, 107/2025 - dalje: Tarifa) tužiteljici su kao osnovani priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7 točka 1 Tarife. Tužiteljici je kao osnovan priznat i trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7 točka 1. Tarife. Nadalje, sud je osnovanim troškovima tužiteljici priznao i trošak sastava podnesaka od 22. listopada 2024., 6. studenog 2024., 20. veljače 2025., 11. travnja 2025. u iznosu 200,00 EUR svaki, sukladno Tbr. 8. točke 1. Tarife, (četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku), a što je ukupno 800,00 EUR. Osnovanim je sud tužiteljici priznao i trošak zastupanja na ročištima održanim kod ovoga suda 19. prosinca 2024., 8. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR svaki, ukupno 400,00 EUR sukladno Tbr. 9. točka 1. Tarife.

Sud je osnovanim tužiteljici priznao i pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR, sukladno Tbr. 9. točka 3. Tarife.

Sud je dakle, ukupno osnovanim troškom utvrdio iznos od 1.700,00 EUR, uzimajući u obzir uspjeh tužiteljice u parnici od 89,71%, sud utvrđuje da je ukupno osnovan iznos od 1.525,07 EUR na ime troškova parničnih postupka. Na navedeni iznos, a neovisno o uspjehu u sporu sud je tužiteljici priznao i trošak predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 255,00 EUR jer iz stanja spisa nesporno proizlazi da je tužiteljica navedeni iznos uplatila (stranica spisa 117), a navedeni trošak je bio nužan za vođenje konkretnog parničnog postupka Nadalje, sud je osnovanim troškom tužiteljici priznao i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,71 EUR jer je tužiteljica u navedenom iznosu sudsku pristojbu i platila (stranica spisa 23). Pored navedenoga sud je tužiteljici priznao i dosudio i zatraženi trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 67,42 EUR sukladno Tbr. 2. točka 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23.- u daljnjem tekstu: Uredba) u svezi s Tbr. 1. točka 1. Uredbe. Slijedom navedenoga, zbrojem gore obrazloženih osnovanih troškova sud je tužiteljici osnovanim utvrdio ukupan iznos od 1.881,20 EUR na ime troškova parničnog postupka.

21.2. Sud je kao neosnovan utvrdio zahtjev tužiteljice za naknadom troška pribavljanja potvrde – zapisnika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske u iznosu od 50,00 EUR iz razloga što iz same potvrde ne proizlazi da je izdavanje iste tužiteljicu koštalo, niti proizlazi da je u vrijeme ishođenja predmetne potvrde tužiteljicu zastupala punomoćnica iz redova odvjetnika koja bi imala pravo na naknadu za obavljenu radnju pribave predmetnog zapisnika, odnosno potvrde.

21.2.1. Dakle, sud je ukupno neosnovanim utvrdio više zatraženi iznos od 224,93 EUR.

21.3. Kamate na trošak su temeljem članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, 131/20, 114/22, 06/24 – dalje: OZ) dosuđene od presuđenja do isplate.

22. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

Slavonski Brod, 13. veljače 2026.

Sutkinja

Anđela Bionda Martić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka odnosno putem e-komunikacije, ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Potvrđeni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (članak 335. Zakona o parničnom postupku).

DNA:

1. Tužiteljica UA po punomoćnici Ramoni Karakaš-Kovačević, odvjetnici u Slavonskom Brodu

2. Tuženik HOK- osiguranje d.d., po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu