Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: P-3371/2019-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivi Abfal, u pravnoj stvari tužitelja FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Bitangi, odvjetniku u OD Zekanović, Bitanga i partneri, odvjetnicima u Zadru, protiv tuženika 1. UM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. AM iz [adresa], Alica [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćnici Ivani Mihovilčević, odvjetnici u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 16. siječnja 2026., u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja, tužene ad. 2. osobno, te punomoćnice tuženika ad. 1. i 2., dana 13. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj FM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) vlasnik nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], voćnjak površine 1124 m2 i to u dijelu koji je na skici sudskog očevida izrađenoj dana 9. studenoga 2022. od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića označen žutom bojom i točkama A-B-C-D-J-I-H-G-F-A ukupne površine 856 m2, a koja skica je sastavni dio ove presude, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude, a po njenoj pravomoćnosti ishodi u zemljišnim knjigama ovog suda uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini za cijelo, uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima 1. UM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. AM iz [adresa], F [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova parničnog postupka iznos od 3.067,62 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. veljače 2026., kao dana presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u zemljišnoj knjizi ovog Suda, zemljišnoknjižnog odjela [adresa], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisana nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica], voćnjak površine 1124 m2, i to kao vlasništvo tuženika, svakog za 1/2 dijela. U katastarskom operatu predmetna nekretnina da je upisana u posjedovnom listu broj 7150 kao posjed LM u površini od 591 m2, dok je u posjedovnom listu broj 1635 upisana kao posjed Pina Marina, u površini od 533 m2. Međutim, da upisano stanje ne odgovara stvarnom, budući da je on isključivi vlasnik i posjednik predmetne nekretnine. Istu da je kupio od ranijeg vlasnika s tim da su u katastarskom operatu još uvijek upisani raniji vlasnici nekretnine i to PM i RM. Tako, da je PM predmetnu nekretninu kupio od ZM, koji je vlasništvo iste stekao temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja, a kako je to utvrđeno Presudom ovog Suda pod poslovnim brojem P-879/82 od 29. ožujka 1983. Naime, da je PM kao prodavatelj sklopio kupoprodajni Ugovor s društvom Arhipelag Zadar, koji Ugovor je ovjeren kod Javnog bilježnika Pavice Mišković iz [adresa], dana 11. siječnja 1999. pod poslovnim brojem OV-130/99, a koje društvo je predmetnu nekretninu prodalo tužitelju. Slijedom navedenog, da se u posjedu predmetne nekretnine on osobno i putem prednika nalazi preko stotinu godina, te nikada on niti njegovi pravni prednici niti od strane tuženika, niti od strane trećih osoba nisu bili smetani u posjedu predmetne nekretnine. S obzirom na navedeno, a kako ima pravni interes da uskladi zemljišno knjižno stanje s stvarnim stanjem, to da podnosi predmetnu tužbu i predlaže usvojiti tužbeni zahtjev kao osnovan.

2. U odgovoru na tužbu, tuženici ad. 1. i 2. u cijelosti se protive tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanima. Nadalje, ističu kako tužitelj svoju aktivnu legitimaciju temelji na pravnom sljedništvu njega osobno, preko U, pa PM, te konačno ZM, međutim, da ne daje niti navode, niti dokaze, kojima dokazuje pravo vlasništva ZM prema tuženicima. Tuženici drže kako bi tužitelj trebao dokazati stjecanje prava vlasništva svog prednika, i to prvog, ZM prema tuženicima, da bi on posljedično imao to pravo. Naime, da tužitelj zaboravlja nespornu činjenicu da je GM protiv istih ovih tuženika vodio spor radi utvrđenja prava vlasništva sporne nekretnine pred ovim Sudom, pod poslovnim brojem P-1494/87, a koja je postala pravomoćna dana 6.3.2003., kojom je odbijen s tužbenim zahtjevom. Slijedom navedenog, da se negativne pravne posljedice te Presude odnose na sve pravne slijednike ZM, pa u konačnici i na tužitelja. Tako, kako se radi o istoj pravnoj stvari o kojoj je već pravomoćno okončano to da više nije moguće voditi spor, pa predlažu tužbu odbaciti. Ukoliko Sud ne prihvati navedeni prijedlog tuženika, ističu kako su se oni upisali kao vlasnici sporne nekretnine temeljem pravomoćne Presude ovog Suda pod poslovnim brojem P- 1732/85. Naime, da je Odlukom Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Zadru, broj A-3257/47 od 12.1.1948., sporna nekretnina priznata u vlasništvo obrađivaču SM, majci tuženika, te članovima njezine porodice SM (omaškom izostavljeno ime UM) i kćeri AM, ovdje tuženici. Tako, navode da je vlasnik onaj tko je u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik, a da su u vrijeme sklapanja kupoprodajnog Ugovora između ZM kao prodavatelja i MM kao kupca, sklopljenog 14.12.1985., to bili tuženici. Zbog navedenog, predlažu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, uz obvezu naknade parničnih troškova tuženika.

3. U dokaznom postupku ovaj Sud izveo je dokaz uvidom u isprave priložene spisu i to u izvadak iz zemljišne knjige zemljišnoknjižnog odjela ovog Suda zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 29.12.2019. (l.s. 3), prijepis posjedovnog lista broj 7150 k. o. [katastarska općina] (l.s. 4), prijepis posjedovnog lista broj 1635 k. o. [katastarska općina] (l.s. 5), pravomoćnu Presudu ovog Suda pod poslovnim brojem P-879/82 od 29.3.1983. (l.s. 6-7), Kupoprodajni ugovor od 14.12.1985. (l.s. 8-9), Kupoprodajni ugovor ovjeren po Javnom bilježniku Pavici Mišković iz [adresa], pod brojem OV-130/99 od 11.1.1999. (l.s. 10-11), Izvod iz katastarskog operata Općinskog zavoda za katastar i geodetske poslove Zadar od 11.2.1985. – posjedovni list broj 2199 k. o. [katastarska općina] (l.s. 12), pravomoćnu Presudu i Rješenje ovog Suda pod poslovnim brojem P-1494/87 od 28.5.2002. (l.s. 18-22), Odluku Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Zadru broj Reg.A- 3257/47 od 12.1.1948. (l.s. 23), Rješenje Općine Zadar, Općinske uprave za imovinsko-pravne poslove broj: UP-I-08-I-1834/84 od 18.9.1985. (l.s. 32-33), pravomoćnu Presudu ovog Suda pod poslovnim brojem P-1732/85 od 4.10.1985. (l.s. 35-36), Kupoprodajni ugovor od 12.3.1999. (l.s. 37-38), te proveo očevid na licu mjesta, uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Frane Vlatkovića i Marka Gašparovića, a potom izvršio uvid u skicu sudskog očevida s prilozima od 9.11.2022. (l.s. 61-62), proveo dokaz saslušanjem svjedoka EM, DM, TM, IM, NM i ZM, izvršio uvid u spise ovog Suda pod poslovnim brojevima P-1732/1985 i P-1494/1987, te je proveo dokaz saslušanjem tužitelja, tuženika ad. 1. i tužene ad. 2., kao stranaka ovog postupka.

4. Analizom svih izvedenih dokaza, a na temelju rezultata savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju cjelokupnog postupka, u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. Nov. broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) tužbeni zahtjev tužitelja ovaj Sud našao je osnovanim u cijelosti.

5. Predmet ovog spora zahtjev je tužitelja da se utvrdi da je vlasnik dijela nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je na skici sudskog očevida od 9. studenoga 2022. označen točkama A-B-C-D-J-I-H-G-F-A, ukupne površine 856 m2, slijedom čega da ga se ovlasti da zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva ove nekretnine na svoje ime i u svoju korist. Kao pravni temelj stjecanja vlasništva predmetne nekretnine tužitelj navodi stjecanje pravnim poslom – kupnjom, a podredno dosjelošću.

6. Naime, radi identifikacije predmeta spora održan je uviđaju na licu mjesta uz sudjelovanje stalnih sudskih vještaka geodetske struke Frane Vlatkovića i Marka Gašparovića, koji su sačinili Skicu lica mjesta od 9. studenog 2022., na koju stranke nisu imale prigovora, ni primjedbi, te koju ovaj Sud u cijelosti prihvaća. Naime, stalni sudski vještaci po provedenom očevidu utvrđuju kako predmetna nekretnina predstavlja dio kat. čest. [katastarska čestica], u površini od 856 m2 k. o. [katastarska općina], koji označuju bojom i slovima, te sukladno čemu tužitelj i to podneskom od 3. siječnja 2023. uređuje predmetni tužbeni zahtjev.

6.1. Nadalje, uvidom u izvadak iz zemljišne knjige zemljišnoknjižnog odjela ovog Suda zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na dan 29. prosinca 2019., utvrđeno je kako su kao suvlasnici kat. čest. [katastarska čestica], voćnjak površine 1124 m2, upisani ovdje tuženici, UM za 1/2 dijela i AM za 1/2 dijela.

6.2. Uvidom u katastarsku evidenciju i to u prijepis posjedovnog lista br. 7150 k. o. [katastarska općina], DGU PUK Zadar sa stanjem na dan 29. prosinca 2019., proizlazi kako je na dijelu kat. čest. [katastarska čestica], zv. Mocire, neplodno zemljište, površine 591 m2, kao posjednik evidentiran LM za cijelo, dok iz prijepisa posjedovnog lista br. 1635 k. o. [katastarska općina], DGU PUK Zadar sa stanjem na dan 29. prosinca 2019., proizlazi da je na dijelu kat. čest. [katastarska čestica], zv. Mocire, voćnjak površine 533 m2, kao posjednik evidentiran RM za cijelo.

6.3. Iz Kupoprodajnog ugovora od 12. ožujka 1999., proizlazi kako je isti zaključen između PP Arhipelag, kao prodavatelja s jedne strane i FM, kao kupca s druge strane, ovdje tužitelja, kako je predmet kupoprodaje dio čest. 218/3 k. o. [katastarska općina], ukupne površine 961 m2, u naravi mocira neplodno, kako je ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 10.000,00 kuna, a koja je isplaćena pa potpisu ugovora, kao i da prodavatelj ovlašćuje kupca da temeljem ugovora bez naknadnog odobrenja zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva u svoju korist.

6.4. Uvidom u Kupoprodajni ugovor zaključen 9. travnja 1991., a ovjeren po Javnom bilježniku Pavici Mišković iz [adresa] pod brojem OV-130/99 dana 11. siječnja 1999., utvrđeno je kako je isti zaključen između LM kao prodavatelja i PP Arhipelag za unutarnju i vanjsku trgovinu, ugostiteljstvo i turizam, zastupanog po FM, kao kupca, kako je predmet kupoprodaje građevinska parcela br. blok „D“ provedbenog plana PUP „Lovre Montija“, na čest. zem. [katastarska čestica], kako se kupac obvezuje platiti ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 290.000,00 dinara u roku od pet dana od potpisivanja ugovora, a da stupa u posjed i uknjiživanje kupljenih nekretnina odmah.

6.5. Iz Kupoprodajnog ugovora od 14. prosinca 1985., proizlazi kako je isti zaključen između ZM kao prodavatelja i LM kao kupca, kako je predmet kupoprodaje dio čest. zem. [katastarska čestica], u površini od 849 m2, kako je ugovorena kupoprodajna cijena odmah isplaćena, te je kupac po potpisivanju ugovora stupio u posjed kupljene nekretnine.

6.6. Iz pravomoćne Presude ovog Suda pod poslovnim brojem P-879/82 od 29. ožujka 1983. proizlazi kako je istom utvrđeno da je tužitelj GM stekao pravo vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 1124 m2, temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja sa danom 22. studenog 1946., što je tuženik Samostan Sv. Pavla iz Preka dužan priznati i izdati tužitelju valjanu zemljišnoknjižnu ispravu za prijenos prava vlasništva na njegovo ime i u njegovu korist, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ta presuda.

6.7. Uvidom u pribavljeni spis ovog Suda pod poslovnim brojem P-1732/1985 utvrđeno je kako je riječ o pravnoj stvari tužitelja 1. SM, 2. ĆM, 3. ŽM i 4. AM, protiv tuženika Samostana Sv. Pavla iz [adresa], radi ispravka uknjižbe, kao i da je isti pravomoćno okončan Presudom od 4. listopada 1985., kojom je utvrđeno da tužiteljima na jednake dijelove pripada u vlasništvo čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da su vlasništvo iste stekli stupanjem na snagu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja sa danom 22. studenog 1946., pa da su slijedom toga ovlašteni zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime i u svoju korist.

6.8. Zaključno, iz spisa ovog Suda pod poslovnim brojem P-1494/87, proizlazi kako je isti vođen između tužitelja ZM protiv tuženika UM i AM, radi utvrđenja prava vlasništva, te kako je Presudom od 28. svibnja 2002., odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se utvrdi kako je stekao pravo vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja sa danom 22. studenog 1946., koja presuda ovog Suda je potvrđena Presudom Županijskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Gž-895/02 od 6. ožujka 2003.

7. Iz iskaza svjedoka EM, proizlazi da je njegov pokojni otac MM navedenu zemlju 1985. kupio od gospodina ZM, koja zemlja se nalazi na [adresa] i na kojoj su sagradili skladište jer su se u to vrijeme bavili građevinom. Misli da su na toj zemlji bili nekih 5,6 godina, je su tu htjeli graditi restoran pa iskopali podrum, no spletom okolnosti smo zbog rata odustali su od navedenog projekta. Njegov otac MM je navedeno zemljište prodao gospodinu FM, koji mu je od prodaje poznat. Misli da je zemlja prodana 1991., on da je već tad bio u uniformi. Oni da su na navedenoj zemlji izvodili radove i za to vrijeme da im nikad nitko nije pravio probleme, nitko ih nije smetao niti je itko dolazi i tvrdio da bi to bila njegova zemlja. Prilikom kupnje zemlje koju je njegov otac kupio od ZM, on da nije sudjelovao u toj kupnji tako da mu glede te kupnje nije ništa poznato. Na poseban upit punomoćnika tužitelja, svjedok je iskazao: da mu UM i AM nisu poznati; da mu nije poznato da je njegov otac vodio ikakve sudske postupke. Na poseban upit punomoćnice tuženika, svjedok je iskazao: mu nije bilo poznato da li je GM u vrijeme prodaje vodio bilo kakve postupke jer nije bio s tim u tijeku i nije bio ni nazočan; da mu je poznato da je zemlja kupljena i plaćena; da mu nije poznato da li je njegov otac smatrao da ga je GM prevario tijekom prodaje; da nije bio upoznat sa stanjem vlasništva jer da su u to vrijeme gradili uljaru u Skradinu.

7.1. Iz iskaza svjedoka DM, proizlazi da je u pitanju zemlja koja se nalazi na Puntamici, koje je vlasnik bio njegov pokojni otac MM. Zna da je otac kupio tu zemlju prije rata, a kupio je od gospodina GM, kojem se ne može sjetiti imena. On tog čovjeka nikad nije upoznao, tek ga je sad vidio ovdje. Kad je otac kupio tu zemlju s obzirom da je bio građevinski poduzetnik, na toj zemlji da su sagradili jednu građevinu koja im je služila da bi u njoj ostavljali građevinske materijale i alat. S obzirom da nisu imali gdje držati materijal tu su dugo dolazili. Tako da je i on tu osobno dolazio. Osim ove građevine napravili su iskop, misli nekih 12 sa 12 metara, te nikad dok su se tu nalazili nitko nije dolazio da bi rekao da to nije njihovo. Njegov otac da je tu zemlju prodao, ne zna točno, ali misli na početku Domovinskog rata, nije o tome vodio računa. Prilikom kupnje navedene zemlje on da nije imao nikakvih saznanja o samoj kupnji nego je otac rekao da je kupio zemlju, a isto tako kad je otac prodavao zemlju rekao je samo da ju je prodao. On osobno nije u tim radnjama sudjelovao. Na poseban upit punomoćnika tužitelja, svjedok je iskazao: da mu nisu poznati tuženici UM i AM; da je iskop o kojem je iskazivao vršio A sa svojim bagerom, a on i brat su iskop vodili na deponij u Kožino; da on nije bio uključen u papirologiju upisa u katastar; da nakon što vrši uvid u fotografije na (l.s. 62) može reći da je to građevina koju su pomagali graditi sa radnicima ocu. Na poseban upit punomoćnice tuženika, svjedok je iskazao: da ne zna zašto je otac prodao ovu nekretninu, vjerojatno je to bilo zbog početka rata ili mu je biznis išao loše, da on sa ocem nije živio u zajedničkom domaćinstvu pa te detalje ne zna; da je otac prije 2000. godine prodao ovu nekretninu; da nakon što vrši uvid u skicu sudskog očevida (l.s. 61) može reći da je donji dio navedene parcele otac pregovarao sa gradom jer je isto uzeto za put, a ne može se točno sjetiti kada je to bilo, te da otac nije imao obvezu njega obavještavati o svom biznisu jer da je on imao svoj posao; da on ne može precizirati dokle je kupljena navedena nekretnina, odnosno da ne zna pravu granicu jer da nije bio ni kad se kupovalo ni kad se prodavalo.

7.2. Iz iskaza saslušanog svjedoka TM proizlazi kako mu je poznato da je njegov šurjak FM kupio navedenu zemlju jer je tražio od njega da postavi vrata na pomoćnu zgradu koja se nalazi na tom terenu. Navedenu zemlju ne zna kad je kupio, a da je on 1993.-1994. ugrađivao vrata na tu pomoćnu građevinu. Navedena zemlja da nije bila ograđena zidom. Na dnu zemlje da se nalazi ulica odnosno tu da je probijena ta ulica, a misli da se uz navedenu zemlju nalaze kuće. Dolazio je na tu zemlju popravljati, jednom godišnje, jer bi dolazi popraviti staklo koje djeca razbiju. Zna da je zemlja kupljena od gospodina MM, ne zna ime, nije ga nikad upoznao. Dok je on bio na toj zemlji i popravljao nitko nikad nije dolazio niti bi govorio da bi to bilo njegovo. Na poseban upit punomoćnika tužitelja, svjedok je iskazao: da ne poznaje UM i AM; da dok je on dolazio na ovu zemlju da je tu bio iskop; da kada mu se pokazuje prilog skici sudskog očevida na l.s. 62 može reći da se na fotografiji br. 4 nalazi građevina, a iskop da se nalazi od auta desno; da nakon što vrši uvid u skicu sudskog očevida na l.s. 61 može reći da je nekretnina koja je žutom bojom označena na skici sudskog očevida ta o kojoj je iskazivao. Na poseban upit punomoćnice tuženika, svjedok je iskazao: da mu je poznato ime GM, ali da ga ne poznaje nego da je kroz razgovore čuo za njega i za HM; da mu je poznato da je njegov šurjak predao papire za uknjižbu, no da ne zna što je nakon toga bilo; da mu je poznato da je šurjak u to doba imao firmu Arhipelag; da je on na toj zemlji bio, osim popravka prozora, kada bi doveo tu i tamo neku vreću cementa i priručnog alata, te da na istoj nije ništa radio, jer to nije njegov teren, odnosno da nije radio ništa osim bravarskih radova, a što je radio FM on to da ne zna; da on nikada nije čuo da bi njegov šurjak bio prevaren za tu zemlju.

7.3. Svjedokinja IM, iskazala je da je ona sestra tužitelja, i da je bila zaposlenica u njegovoj firmi Arhipelag, obavljala je poslove računovođe. Navedena zemlja koja se nalazi na Puntamici Borik da je je kupljena negdje između 1990. i 1993., ne može se točno sjetiti. Njezin brat da je navedenu zemlju kupio od MM. Na toj zemlji da se nalazi jedan objekt te iskop i izrasli borovi i makija. Navedeni iskop da je bio za poslovni objekt. Koliko je njoj poznato njenom bratu da nitko nije osporavao vlasništvo na navedenoj zemlji, te da je ona na taj posjed dovodila njihove prijatelje i kumove iz [adresa], a osobno je nosila i ugovore na uknjižbu, na protokol u sud. Najprije da je nosila na sud presudu od ZM, zatim ugovor od MM i FM. Rekli su joj da će vlasnički list dobiti za 5 godina, mislila je da se šale jer oni u [adresa] dobiju vlasnički list za pola sata. Nakon toga da su njen brat i njen suprug otišli u rat, a firma da se ugasila. Zna samo da joj je brat nakon 5, 6 godina rekao da su tu nastali problemi i da se ne može uknjižiti, da je sve predao odvjetniku. Rekao je da GM nije bio uknjižen kao vlasnik. Ona da je svojevremeno radila kao službenik na sudu i zna da je sud po službenoj dužnosti slao u zemljišnoknjižni odjel. Na poseban upit punomoćnika tužitelja, svjedokinja je iskazala: da je od brata čula za UM i AM; da je njezin brat i sada u posjedu ove nekretnine; da zna da je postojala građevinska dozvola za iskope koji su napravljeni za poslovno stambeno građevinu; da kada joj se predočava prilog skici sudskog očevida na l.s. 62 gdje su priložene fotografije može reći da je na kućici koja se nalazi na teretnu njezin suprug radio vrata i bravarske radove; da joj nije poznato da bi itko ikad došao i rekao da ta zemlja nije od brata. Na poseban upit punomoćnice tuženika, svjedokinja je iskazala: da ona još uvijek ima građevinsku dozvolu od MM, kao i presudu od ZM u kopiji jer je original predala sudu; da kada se bratova firma ugasila da nije bilo imovine, te da je njezin brat kupio nekretninu sa svojim novcem, sa svog računa, a da je nekretninu kupila firma, te je on kao pravni slijednik svojim novcima kupio nekretninu; ona da nikada nije bila u kontaktu do sada sa GM; da kada je brat kupio ovu nekretninu da su iskop i kućica već bili napravljeni.

7.4. Svjedokinja NM, iskazala je kako je ona kćer AM i nećakinja UM, koji joj je ujak. Ova zemlja da je u vlasništvu njene majke i ujaka, a u pitanju je zemlja na Žmirićima. Navedenu zemlju da je njena obitelj obrađivala otprilike do 80-ih godina, ne može se točno sjetiti. Oni da su saznali da je GM prodao navedenu zemlju MM i da su reagirali na način da su otišli kod gospodina MM i upozorili ga da je kupio tuđu zemlju, pa da je on prestao sa iskopom. Bila je tu jedna baraka koja je i dan danas tamo i taj iskop je dan danas tamo. Njezina majka da mu je tada objasnila da je ta zemlja njihova. Oni su tada otišli sa tužbom na sud u koju je više bio uključen njezin sada pokojni brat nego ona. Sve te presude i dokumente ona da je predala svojoj odvjetnici, a misli da je navedeni predmet vodio ČM. Navedenu zemlju ni njena majka ni njen ujak više nisu mogli obrađivati, već da su je ostavili kao zalog za svoje stare dane da je mogu prodati. Majka i ujak da su dolazili kod gospodina MM, a nisu uopće znali da gospodin FM postoji do ove tužbe, te da za tu drugu prodaju nisu znali. Na tu zemlju da su dolazili i njezina majka i ujak. Pretprošle godine da je njezin suprug pobrao maslinu koja se još nalazi na toj zemlji, ali zemlju nije čistio. Na toj zemlji oni nikada nisu sreli nikog drugog i ista je zarasla u šikari. Nakon što joj se predočava skica sudskog očevida iskazuje da je to njihova zemlja, odnosno da je u pitanju nekretnina koja je na skici sudskog očevida označena žutom bojom, a da je dio koji je označen zelenom bojom prisvojio gospodin susjed L te da je dio pri dnu parcele put. Na poseban upit punomoćnika tužitelja, svjedokinja je iskazala: da je zeleni dio kojeg je pokazala dio ove sporne nekretnine; maslina da se nalazi na međi gdje je L stavio zid; da ne zna tko je napravio navedenu baraku, ista da je bila zaključana, njezin brat da je virio u nju, ali da su mislili da će onaj tko je napravio iskop i srušiti baraku; da na širem području Puntamike i Žmirića imaju još nekretnina, a da druge nekretnine nisu u neposrednoj blizini ove nekretnine; da ne može reći kolika je sama površina ove nekretnine; GM da ima nekretninu u blizini ove nekretnine, a da se ista nalazi zapadno i da je na njoj sagrađena cesta i da je isplaćena naknada supruzi ZM jer se on tada nalazio u [adresa], a to da joj je majka rekla; da ne zna kolika je površina nekretnine koju je GM imao jer je to sve bilo jako davno; da ne zna da li je GM pokretao sudske postupke ili upravne u svezi agrara; ne zna da bi za ovu nekretninu bio izdavan idejni projekt i građevinska dozvola; da su postupci krenuli kad je GM prodao ovu zemlju gospodinu MM.

7.5. Zaključno, iz iskaza saslušanog svjedoka ZM proizlazi kako je on navedenu zemlju negdje 80-ih godina, 1982. ili 1983. prodao MM, a istu zemlju da je naslijedio od bake JM, te se ta zemlja nalazila u posjedu njegove obitelji koliko mu je poznato od kada se njegova baka udala u obitelj JM i to 1917., jer je njegova majka rođena 1922. I od tada da su tu zemlju obrađivali njegova baka, a i prije dolaska njegove bake u obitelju tu zemlju da su obrađivali prednici, BM. Preko sto godina da se obrađivala u njegovoj obitelji. Ta zemlja da je bila crkvena zemlja. On da je pokušao tu zemlju uknjižiti na sebe međutim uknjižba nije izvršena iz njemu nepoznatih razloga. U vrijeme prodaje u zemljišnim knjigama misli da je bila upisana crkva jer je to sve bila crkvena zemlja, a ta zemlja da se dobila agrarnim odlukama. On da ne zna kako su se UM i AM uspjeli upisati na tu zemlju, zna da im je to vodio odvjetnik, odnosno ne zna kako je odvjetnik uspio doći do presude u njihovu korist. On da je također dobio presudu koja je glasila u njegovu korist, a postupak mu je vodio odvjetnik Stojan Urukalo. Tada da su svjedočila četiri svjedoka u njegovu korist, a on da se također nalazi i u odlukama agrara gdje je navedeno da ovu zemlju obrađuje njegova baka JM te njezina kći P i on kao unuk GM. Kad je on prodao navedenu zemlju njemu da nitko nije dolazio i rekao da je prodao tuđu zemlju jer je to bila njegova zemlja, te je imao dvije presude u svojim rukama u svoju korist i to prva presuda da je od 6. veljače 1982. gdje je sudila OM, a druga presuda od 29. ožujka 1983. koju je donio sudac Bogdan Reljić. Prilikom prodaje on da je prodao 1100-1200 m2, a s obzirom da je prošlo više od 40 godina ne može se točno sjetiti površine. Kada ga se pita, iskazuje da kad je prodao zemlju, da mu je došla gospođa KM, rođena GM, te mu je rekla da je prodao njihovu zemlju što da je on negirao i objašnjavao da to nije točno i rekao da je imao svjedoke i da je to njegovo, a ona da to nije nikako mogla shvatiti. Nakon što mu se predočava prilog skici sudskog očevida na l.s. 62 pokazuje da je to ta parcela i da je na vrhu sagrađena kućica te da se dio parcele izgubio i u putu koji je prošao ispod. Nakon što mu se predočava skica sudskog očevida na l.s. 61 pokazuje da je ta parcela bila veća, pokazuje i granice koje su preko ceste i dio koji je označen žutom i zelenom bojom te dio koji je na dnu parcele koja je pod putem. Na poseban upit punomoćnika tužitelja, svjedok je iskazao: da je kućica sagrađena dok je on bio u [adresa], HM ju je sagradio, a on tada više nije bio vlasnik i nije ga zanimalo; da postoje parcele koje se nalaze poviše ove parcele gdje UM i AM imaju svoje nekretnine te da također drugi Marinovi imaju u međi svoje nekretnine, to su sve stričevići. Na poseban upit punomoćnika tužitelja, svjedok je iskazao: da je on sa AM i UM bio na terenu kada su oni htjeli tu ostvariti pravo, pa su bili i svjedoci koji su potvrdili da je to njegova zemlja, te da im je on dao do znanja da ima presude; prilikom prodaje zemlje MM on da ga je upozorio da ima presude i da je poslao zahtjev za upis, te mu rekao da pričeka 15-20 dana, da će imati sve čisto, a da mu je MM tada rekao da on vjeruje da je to njegovo, zbog presude i da on to želi kupiti; on da tu prolazi te da je vidio da je napravljena kućica i da je to napravio MM. Na poseban upit punomoćnice tuženika, svjedok je iskazao da: da gospodina MM nije upoznao sa presudom suca Jovančevića jer da ta presuda tada nije postojala jer je kasnije napisana; da je MM saznao za spor naknadno kad je AM napadala njegovu ženu verbalno i da su oni dobili spor; da je MM preuzeo na sebe odgovornost jer je imao presudu koju mu je on dao i pristao na tu kupnju te kasnije o tome nije vodio računa, ali da je sa MM otišao kod odvjetnika Zrilića koji je sa MM bio dobar i gdje je u nazočnosti odvjetnika MM potpisao da preuzima na sebe vođenje daljnjih postupaka; on da je 1987. pokrenuo postupak jer je htio osloboditi MM, no da je postupak prekinut jer on nije mogao voditi isti jer više nije bio vlasnik; da je njegova pokojna baka JM obrađivala sve što je mogla, a zemlju da su imali u [adresa] i kod [adresa], te da je on kao dijete dolazio sa njom; za jednu obitelji da su imali previše zemlje; CM da je obrađivala svoju zemlju jer su u to vrijeme svi obrađivali zemlju; on da ima agrarnu odluku pa pretpostavlja da i oni imaju; da se ne sjeća da li su ga odvjetnici upozorili da je ta agrarna odluka zabilježena na nekretnini koja je predmet spora.

8. Tužitelj u svom stranačkom iskazu navodi da ostaje kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, te kako je ovu nekretninu, kao vlasnik firme Arhipelag Zadar, kupio od LM i to početkom Domovinskog rata 1991. Naime, LM da je bio čovjek iz [adresa], kojeg je upoznao kroz posao dok se bavio trgovinom, kao i on, a pošto se doselio 1990. iz [adresa] u [adresa], želio je nešto kupiti kako bi mogao graditi poslovno-stambeni objekt ovdje u [adresa], jer je za svoju firmu, odnosno dućan, imao poslovni prostor u najmu. Naime, obzirom da je riječ o početku rata, firmama da se nisu odobravali krediti, pa je od svojih novaca, koje je imao zbog prodaje kuće u [adresa], kupio ovu nekretninu. Kasnije da je njegova firma, a nakon rata, negdje 1998., prodala njemu osobno ovu parcelu. Kada ga se pita, iskazuje da je u trenutku kupnje ove nekretnine od LM stupio u posjed iste odmah, te da je bila riječ o parceli koja je imala iskop za temelje i podrum, te na kojoj se nalazila jedna mala pomoćna zgrada veličine otprilike 2,5 x 5m. Kada ga se pita, iskazuje da mu je tom prilikom kupoprodaje LM dao posjedovni list, iz kojeg je bilo razvidno da je on posjedovni vlasnik ove nekretnine, kao i ugovor o kupoprodaji iz kojeg je vidio da je ovu nekretninu kupio od ZM. Pošto je počeo Domovinski rat, on da je sudjelovao u njemu, te mu je svu papirologiju oko firme vodila sestra, pa je tako i njoj dao nalog da izvrši uknjižbu u zemljišnim knjigama temeljem njihovog kupoprodajnog ugovora. Ona da mu je povratno rekla kako se zbog rata očito, ovdje uknjižba čeka par godina, i nekako je prošlo vrijeme, on je bio ranjen u ratu te nije naknadno ništa tražio od upisa. Kada ga se pita, iskazuje da od kad je kupio ovu nekretninu u toj pomoćnoj zgradi da je držao alat, te naknadno i građevinski materijal, jer se prestao baviti trgovinom i počeo baviti građevinom. Nešto stvari još uvijek da tamo stoji. Kada da se pita, iskazuje da mu nitko nikad nije prigovarao što je on na ovoj nekretnini, nikad nitko nije dolazio, niti mu išta govorio, te tuženike nikada u svom životu nije vidio. Na poseban upit svog punomoćnika, tužitelj je iskazao: da mu LM nikada nije ništa spominjao da je imao ikad s ikim problema oko ove nekretnine, već mu je rekao čak da su on i njegovi sinovi radili ove iskope za podrum, te da im nitko ništa nije prigovarao, te da bi ovo bilo idealno njemu za gradnju stajališnog prostora; da je on bio u dobroj vjeri, da se preselio iz [adresa] gdje je ovo drugačije, misli na to da nema ovakvih sporova te mu nije ni palo napamet da bi ovo netko svojatao; on da LM nije ni pitao ima li kakvih problema, niti je sumnjao u to, a on mu ništa nije spominjao; da na ovoj nekretnini nikada nije zatekao neku treću osobu niti primijetio da bi itko išta radio na njoj; od međaša ove nekretnine jedino da je jedan gospodin L, s kojim je u nekoliko navrata razgovarao, te mu je jednom prilikom rekao kako će on napraviti ulaz, odnosno sebi put za ući u kuću sa te gornje strane njegove nekretnine, povrh te pomoćne zgrade o kojoj je iskazao, jer da je on to još prije Domovinskog rata dogovorio sa GM, a on da to nije njemu komentirao jer nije bio upoznat s tim, niti je to znao, pa da je taj L tako i napravio taj ulaz u svoje dvorište preko moga, te je napravio još jedan zidić odmah uz tu pomoćnu zgradu, za koji mu je rekao da će ga morati ukloniti jer je na njegovom, te je čak i zvao telefonski ZM, sa kojim on nije imao ništa, a on mu je rekao da on sa Profacom ništa nije dogovarao, jer je sve prodao LM. Na poseban upit punomoćnice tuženika, tužitelj je iskazao: da on ovom tužbom traži da se utvrdi vlasnikom i tog dijela koji je zauzeo L; sa L da je razgovarao negdje nakon 2000., ne može točno odrediti kada, a kojom prilikom mu je rekao da će si napraviti put za do kuće, dok je zidić primijetio negdje 2010., ne može točno odrediti kada; da je L posljednji put vidio negdje prije godinu dana; da je L tom prilikom kad ga je zadnji put vidio opet spominjao kako je on to sve dogovorio sa GM, to da napravi ulaz, a pošto je on tada već pokrenuo tužbu, nije mu ništa komentirao, pogotovo zato što mu je u telefonskom razgovoru RM rekao da je on to sve prodao LM i da sa Profacom ništa nije dogovarao; da je prilikom kupoprodaje obišao granice i čitav teren, te mu je LM pokazao iskop i granice ove parcele, no da se u međuvremenu stanje na terenu znatno promijenilo, obzirom da su prošle ceste i s bočne i s donje strane, te da je cesta proširena, a grad da je uzeo dio i napravljen je trotoar; da prilikom kupnje nije tražio vlasnički list ni vršio uvid u zemljišne knjige, da je bilo ratno vrijeme pa nije išao vršio uvid u zemljišne knjige, a LM mu je dao ona dva dokumenta o kojima je ranije iskazao; da tada nije angažirao odvjetnika da se sredi vlasništvo na ovoj nekretnini, već je samo, kako je i iskazao, tražio od sestre da izvrši uknjižbu.

8.1. Dokaz stranačkog saslušanja tuženika ad. 1., proveden je na licu mjesta u Umirovljeničkom domu u Ugljanu, te je ovaj Sud neposredno utvrdio kako je isti lošeg zdravstvenog stanja, te nije sposoban dati detaljan iskaz zbog starosti i slabog sluha, te je komunikacija vršena uz pomoć nazočne medicinske sestre Umirovljeničkog doma čiji glas tuženik ad. 1. raspoznaje, pa je iskazao samo kako je ova zemlja bila u [adresa], na [adresa], te da su tamo bile posađene masline koje je on s majkom radio dok je išao u osnovnu školu i da je njihov rođak GM tvrdio da je to njegovo, ali nije bilo njegovo, već od njegove majke SM. Majku da su naslijedili on i sestra, te brat R koji je poginuo u Domovinskom ratu. Na poseban upit svoje punomoćnice, tuženik ad. 1. je iskazao: da zna da je RM prodao njihobu zemlju, da ju je čak i dva put prodavao. Na poseban upit punomoćnika tužitelja, tuženik ad. 1. je iskazao: da GM nije obrađivao ovu zemlju, da su se njihovi stari prije još 150 godina podijelili, pa su djed i baka od ZM radili svoj dio, a on i majka svoj dio; da su tamo međaši njihovi stričevići koji žive na [adresa], Z, te ĐM, a s donje strane je u luku cesta; da su oni tu zemlju obrađivali sve dok su bile masline tamo., a da ih je izvadio neki rođak od ZM, misli L; da nije nikad živio u [adresa], samo u [adresa]; da je čuo za LM, ali ne poznaje ga; da misli da je RM tužio Samostan, jer da je bio jedanput na Sudu i rekao da je to njihovo.

8.2. Tužena ad. 2. u svom stranačkom iskazu navodi kako ostaje kod odgovora na tužbu i svih navoda iznesenih u dosadašnjem tijeku postupka. Naime, tvrdi da je ova parcela koja je predmet postupka, vlasništvo nje i njenog brata, svakog za pola, a koja je ranije bila vlasništvo njihove majke SM i oca ŠM. Naime, riječ je o parceli koju su oni oduvijek obrađivali, iako su živjeli u [adresa], no dolazili su "kaićem" ovdje gotov svaki dan, te radili tu zemlju, na kojoj su bile masline, skoro njih 10, te su sadili na toj parceli bob, krumpiri, biži, čičvardu i sve što se jelo, ta zemlja ih je takoreći othranila. Naime, njena majka da je obrađivala sve zemlje koje je imala i to na ruke, jer nije radila, pa su od zemlje živjeli. Kada je se pita, iskazuje da tužitelja ne poznaje, niti ga je ikada vidjela, te da on nema ništa s ovom zemljom. Kada je se pita, iskazuje da ima saznanja tko su LM i GM, te da može reći da zna tko su, te da je do njene majke SM došla informacija da netko kopa rupu na njihovoj zemlji, te su je pitali da li je ona prodala tu zemlju, na što je majka rekla da nije jer on od te zemlje žive, pa je saznala da je taj čovjek koji je kopao bio GM, da je on tvrdio da je to njegovo, iako je imao na tom dijelu zemlju blizu njihove, ali je preko njegove prošla čitava cesta, pa da je nakon prodao tu njihovu zemlju LM. Tako, ona i njen pok. sin išli su tražiti tog LM i našli gdje živi, te su otišli do njegove kuće, pa je tom prilikom njegova žena vikala na njega što se nije raspitao čiju zemlju kupuje, a njen sin mu je isto rekao da zašto nije išao na sud vidjeti čije je to, na što mu je LM rekao da je RM tvrdio da je ovo njegovo. Njezin sin ništa nije primio tada, misli na novce, a ni kasnije od LM, niti ZM. Kada je se pita, iskazuje da se ova zemlja radila sve dok je majka mogla, na način da se zemlja obrađivala, a nakon da su ona i brat nastavili raditi samo masline, no nisu sadili, te i dan danas njezin zet ide na ove masline, odnosno na tu jednu koja je još preostala, ostale da su ispilane za ogrjev. Kada je se pita, iskazuje da ova zemlja nikad nije bila ograđena. Na poseban upit punomoćnika tužitelja, tužena ad. 2. je iskazala: da su oni ovu zemlju zvali Gaj; da je to velika parcela, znali su je kopati i po 3-4 dana, ne može odrediti točno kolika je bila površina; da je GM bio baš međaš sa njihovom nekretninom, prema strani na more, prema Diklu; da su drugi međaši bili HM, odnosno sada njegova kćer koja je tu sagradila kuću; da je ta kćer od VM sagradila zid na njihovom terenu, te ušla u njihov teren, pa da su ona i kćer jednom kad su tamo bile pitale zašto su se proširili na njihovo, pa da su rekle da su platile GM, na što su pitale kako je to moguće kad je to njihovo, a one su rekle da će im RM nekad dati, no nije ništa, naravno; da je njezina majka pričala s RM o tome, te mu je rekla kako ga nije sram da je prodao nešto što nije njegovo i to ovu njihovu sirotinju, kad je on bogat čovjek koji se vratio iz [adresa], a on joj je tada prijetio da će je ubiti, odnosno istući, pa su srećom tu bili drugi ljudi te ga spriječili i vikali kako ga nije sram ići na staru ženu; da je poznavals majku i baku ZM; da njih nikada nije viđala na ovoj nekretnini jer njima to nije trebalo, pa oni svoje nisu obrađivali jer je djed od ZM radio u [adresa] i slao novce; da njihovi tereni nisu bili zarasli, jer je jedan čovjek koji se zvao FD sa konjem znao to preorati, jer su mu one dale vjerojatno; da su oni bili na sudu i to da je trajalo puno godina, te je RM tvrdio da je to njegovo, no da su oni dobili; da je njezina obitelj stekla ovu zemlju tako što je ta zemlja bila sa očeve strane, odnosno da je njen otac istu naslijedio od svog oca, te da je većina Puntamiške zemlje bila od ljudi iz [adresa], osim starosjedioca Puntamike, jer da je Puntamika točno okomito preko puta Sutomišćice te se sa brodićima prelazilo svako jutro na zemlje da se obrađuje; da ne zna da li je Crkva, konkretno Samostan Sv. Pavla, ikad tu išta imala; da ne zna da bi GM ikad bio u kakvom sudskom sporu sa Samostanom, ali da je sa puno ljudi bio u sporu, poput ovakvih slučajeva; da ne zna da li je ikad provjeravala tko je upisan u katastar; da oni blizu ove zemlje nemaju druge zemlje, ali da imaju nešto na Put Nina; da oni nisu vidjeli tko je sagradio baraku koja se nalazi na terenu, niti su saznali, no pretpostavili su da je možda čovjek kojem je RM prodao, a da je ona stara, a i njezin brat, te oni da ne mogu ni otići na tu zemlju već dugo godina, pa ne mogu niti ukloniti to.

9. Naime, obzirom da kao pravni temelj stjecanja vlasništva predmetne nekretnine tužitelj navodi stjecanje pravnim poslom – kupnjom, a podredno dosjelošću, prvenstveno se ističe da je odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. Nov. broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje ZV) propisano da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

9.1. Nadalje, odredbom čl. 115. st. 1. ZV propisano je da na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva, prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom, dok je st. 2. istog članka propisano da se na temelju pravnog posla ne može steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu. Zaključno, st. 4. istog članka propisano je da stjecanje vlasništva na temelju pravnog posla ne utječe na prava trećih koja postoje na toj stvari, osim ako je drukčije određeno zakonom radi zaštite onoga koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige ili druge javne evidencije namijenjene spoznaji mjerodavnih podataka. Također se ističe da se na temelju pravnog posla vlasništvo nekretnine može steći samo ako je onaj koji otuđuje i vlasnik te stvari, u granicama njegove ovlasti da raspolaže tom stvari, sve primjenom načela da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima (nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet). Dakle, vlasništvo se pravnim poslom ne može steći „preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju“, koje pravo može biti ograničeno zakonom, odlukom suda odnosno druge nadležne vlasti ili vlasnikovim raspoložbama. Kako se prijenos prava vlasništva zbiva upisom stjecateljeva prava u zemljišnu knjigu, a taj se upis može dopustiti samo protiv osobe koja je u času podnošenja prijedloga za upis upisana kao vlasnik zemljišta (knjižni prednik), to znači da otuđivatelj (pravni prednik) mora biti upisan u zemljišnu knjigu kao vlasnik nekretnine (knjižni vlasnik) ili, ako nije upisan u zemljišnu knjigu (izvanknjižni vlasnik), mora omogućiti stjecatelju upis prava vlasništva protiv osobe koja je neistinito (nevaljano) upisana u zemljišnoj knjizi kao da je ona vlasnik.

9.2. Također, odredbom čl. 28. st. 2. i 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Nar. Nov. broj 53/91 i 92/94 – dalje ZOVO), koji je stupio na snagu 8. srpnja 1980., propisano je da savjesni zakoniti posjednik neke stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, a savjesni posjednik protekom dvadeset godina.

9.3. Također se ističe da je odredbom čl. 159. st. 1. ZV, koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom, te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, dok iz st. 2. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, odnosno, kako propisuje st. 3. protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, ukoliko mu je posjed barem pošten.

9.4. Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZV-a, posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed). Stavkom 3. istog članka propisano je da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok se prema odredbi čl. 18. st. 5. ZV, posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

10. Slijedom navedenog, po provedenom postupku prvenstveno je nedvojbeno utvrđeno da su pred ovim Sudom donesene dvije odluke u odnosu na predmetnu nekretninu i to Presuda pod poslovnim brojem P-1732/1985 od 4. listopada 1985. kojom je utvrđeno pravo vlasništva predmetne nekretnine u korist 1. SM, 2. ĆM, 3. ŽM i 4. AM (tuženika i prednika istih), na predmetnoj nekretnini temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja sa danom 22. studenog 1946., kao i Presuda ovog Suda pod poslovnim brojem P-879/82 od 29. ožujka 1983. kojom je utvrđeno pravo vlasništva predmetne nekretnine u korist ZM (prednika tužitelja), također temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja sa danom 22. studenog 1946., obje presude protiv tuženika Samostana Sv. Pavla iz [adresa]. Nadalje, također je nedvojbeno utvrđeno kako su se ovdje tuženici upisali vlasnicima svaki za 1/2 dijela predmetne kat. čest. [katastarska čestica], u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a ne prednik tužitelja GM, koji je također utvrdio svoje vlasništvo, dok se isti evidentirao kao posjednik u katastarskom operatu. Također, utvrđeno je i kako su GM kao tužitelj i ovdje tuženici zbog navedenog vodili parnični postupak pred ovim Sudom pod poslovnim brojem P-1494/87, koji je pravomoćno okončan odbijanjem tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj GM tražio da se utvrdi kako je stekao pravo vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja Presuda ovog Suda je potvrđena Presudom Županijskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Gž-895/02 od 6. ožujka 2003. Naime, iz obrazloženja navedene Presude ovog Suda pod poslovnim brojem P-1494/87 od 28. svibnja 2002., proizlazi da je tužitelj GM u trenutku podnošenja predmetne tužbe, odnosno dana 23. srpnja 1987., već otuđio predmetnu nekretninu MM, pa da iz tog razloga, obzirom u vrijeme podnošenja tužbe nije mogao biti ni presumirani vlasnik, niti posjednik predmetne nekretnine, te isti nije bio aktivno legitimiran za podnošenje tužbe u toj pravnoj stvari, slijedom čega je njegov tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan. Nadalje, nedvojbeno utvrđenim nalazi se i da GM predmetnu nekretninu 1985. prodaje sada pok. LM, kako proizlazi iz Kupoprodajnog ugovora, te kako potvrđuju njegovi sinovi EM i DM, saslušani kao svjedoci u ovom postupku, koji kupac po kupnji stupa u posjed upravo predmetne nekretnine te istu koristi sve do Domovinskog rata, odnosno do prodaje 1991., na način da predmetnom zemljištu gradi skladište, u kojem odlaže građevinski materijal, te vrši iskope kako bi napravio veći stambeni poslovni prostor, za koje vrijeme ga tom prilikom nitko ne ometa, niti mu to brani, niti osporava da bi to bilo njegovo, a niti inicira ikakve parnične postupke protiv njega. Potom, LM, predmetnu nekretninu 1991. prodaje poduzeću Arhipelag, koja je tada u vlasništvu tužitelja, za koju kupoprodaju tužitelj iskazuje da pošto je riječ o početku Domovinskog rata, te banke ne odobravaju krediti poslovnim subjektima, ustvari on, i to od prodaje kuće u [adresa] i preseljenja u Dalmaciju, plaća svojim vlastitim novčanim sredstvima, te tada stupa u posjed predmetne nekretnine, a kasnije samo formalno, zbog gašenja poduzeća Arhipelag, zaključuje 1999. Kupoprodajni ugovor, te prenosi nekretninu na sebe, pa da ga od 1991. pa do podnošenja tužbe nitko nije ograničavao ili sprječavao u tom pravu, kao i što protiv njega nisu bile podnesene vlasničke tužbe, bilo za zaštitu od uznemiravanja ili povrata posjeda, kako od strane tuženika, tako i od strane ikoga trećeg.

10.1. Tako, a kako je ranije navedeno, vlasništvo nekretnine stječe se upisom stjecateljevog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, obzirom je uz titulus (valjan pravni posao), potreban i modus (valjan način stjecanja) i vlasništvo prednika, a koja kumulativna pretpostavka u konkretnom slučaju nedvojbeno nije ostvarena, obzirom prodavatelj, prednik tužitelja nije bio upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne sporne nekretnine. Međutim, ovaj Sud drži da je u konkretnom slučaju tužitelj dokazao da su se ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva sporne nekretnine temeljem dosjelosti u njegovu korist, odnosno dokazuje ispunjenje pretpostavki propisanih navedenim odredbama čl. 159. st. 1. ZV i čl. 28. st. 2. i 4. ZOVO. Naime, sukladno odredbi čl. 18. st. 1. ZV, posjed tužitelja je zakonit jer isti ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed), te kada se poštenje posjeda pretpostavlja (čl. 18. st. 5. ZV), okolnost da je u zemljišnoj knjizi upisano pravo treće osobe, samo po sebi nužno ne znači da je posjednik nekretnine znao, odnosno da je imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (čl. 18. st. 3. ZV). Tako, poklanja se vjera tužitelju kada isti iskazuje da mu njegov prednik predočava posjedovni list u kojem je evidentiran posjednikom za cijelo i svoj kupoprodajni ugovor od ranijeg prodavatelja Pina Marina, te prema stavu ovog Suda tužitelj nije imao razloga sumnjati da sporni dio predmetne nekretnine nije prodavateljev, tim više što mu nitko od stupanja u posjed pa do predmetnog postupka taj posjed na nikakav način ne spori niti ograničava. Naime, kroz sudsku praksu utvrđeno je da činjenica da posjednik zna ili može znati da je druga osoba upisana kao vlasnik nekretnine u zemljišnoj knjizi, sama po sebi ne dokazuje da je zbog toga nesavjestan, odnosno nepošten (tako i Rev-1062/14 od 10.2.2016. i Rev- 856/2022). Slijedom iznesenog, a obzirom je po gore navedenoj osnovi tužitelj stekao pošten posjed predmetne nekretnine, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, koji posjed je protekom roka od dvadeset godina, postao valjana pravna osnova za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine tužitelja dosjelošću, kroz samostalni pošteni posjed koji je trajao zakonom predviđeni rok potreban za dosjelost, to je valjalo usvojiti osnovanim tužbeni zahtjev tužitelj i odlučiti kao i izreci ove presude.

11. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. br: 138/23), slijedom čega je tužitelju, kao stranci koja je u cijelosti uspjela u ovom postupku, priznat trošak parničnog postupka na ime zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to trošak sastava tužbe – 100 bodova (Tbr. 7.t.1.), trošak sastava obrazloženog podneska od 3.1.2023. – 100 bodova (Tbr. 8.t.1.), trošak zastupanja na ročištima dana 17.2.2022., 15.3.2022., 9.11.2022., 12.4.2023., 22.1.2025., 5.5.2025., 16.1.2026. – svaki po 100 bodova (Tbr. 9.t.1.), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV, ukupno iznosi 2.250,00 EUR, čemu valja pridodati plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 66,36 EUR, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR, trošak predujma za provođenje uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke u iznosu od 464,53 EUR, trošak skeniranja spisa čuvanih kod Državnog arhiva Zadar u iznosu od 233,64 EUR, a što sveukupno iznosi 3.067,62 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove Presude.

Zadar, 13. veljače 2026.

S u t k i nj a

Iva Abfal

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženicima ad. 1. i 2. po punomoćnici.