Republika Hrvatska

Repubblica di Croazia

Općinski sud u Puli-Pola

Tribunale comunale di Pula-Pola

Stalna služba u Rovinju-Rovigno

Sezione distaccata di Rovinj-Rovigno

Rovinj, Obala P. Budicin 4

Posl.br. Psp-23/2023-105

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, po sudu ZF, u parničnom postupku tužitelja CF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mario Biondić, odvjetnik u Puli, protiv tuženih: 1. ĆF, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. MF, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Bojan Zustović, odvjetnik u Pazinu, radi smetanja suposjeda, nakon održane glavne rasprave dana 3. prosinca 2025. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja te tuženika i njihovog punomoćnika, dana 13. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1.Utvrđuje se da su tuženici smetali tužitelja u suposjedu nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] stambena zgrada, nadstrešnica i dvorište, površine 1123 m2 i to 4. suvlasničkog dijela: 90/1000 etažno vlasništvo (E-1) stan u prizemlju broj "1" površine 45,61 m2 sa pripadajućim natkrivenim trijemom površine 10,39 m2, tipa 1392, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da su promijenili bravu na ulaznim vratima predmetnog dijela nekretnine (stana) i stavili poštanski sandučić na navedena vrata i poduzeli druge radnje kojim su isključili u potpunosti tužitelja od dotadašnjeg suposjeda predmetnog dijela nekretnine (stana) pa se nalaže tuženicima uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da vrate prijašnju bravu na ulaznim vratima predmetnog dijela nekretnine (stana) ili postave novu bravu i tužitelju predaju ključ od nove brave ulaznih vrata predmetnog dijela nekretnine (stana), da uklone sve barijere i fizičke i druge prepreke koje se nalaze unutar stana iza ulaznih vrata, da uklone poštanski sandučić sa ulaznih vrata navedenog dijela predmetne nekretnine (stana) i poduzmu sve druge potrebne radnje radi uspostave prijašnjeg posjedovnog stanja te povezano s tim omoguće tužitelju suposjed predmetnog dijela nekretnine (stana) te se zabranjuje tuženicima takvo ili slično smetanje ubuduće, sve u roku od 8 dana.

2. Nalaže se tuženicima da tužitelju naknade troškove parničnog postupka u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu 2.222,13 eura u roku 15 dana, od donošenja ovog rješenja; u preostalom se dijelu, zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka do iznosa od 2.338,62 eura, odbija.

Obrazloženje

1. Tužbenim zahtjevom od dana 17. veljače 2018. tužitelj od tuženika traži: da se utvrdi da su ga tuženici smetali u suposjedu nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] i to 4. suvlasničkog dijela: 90/1000 etažno vlasništvo (E-1) stan u prizemlju broj "1", sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; jer da su promijenili bravu na ulaznim vratima predmetnog dijela nekretnine tj. stana i stavili poštanski sandučić na vrata stana; te, poduzeli i druge radnje kojim su isključili u potpunosti tužitelja od dotadašnjeg suposjeda predmetnog stana, zapravo dijela nekretnine; da se naloži tuženicima uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja; na način da vrate prijašnju bravu na ulaznim vratima predmetnog dijela nekretnine tj. stana; ili da postave novu bravu i tužitelju predaju ključ nove brave ulaznih vrata predmetnog stana; da uklone sve barijere ili fizičke te druge prepreke, koje se nalaze unutar stana iza ulaznih vrata; da sa glavna i ulazna vrata stana, uklone poštanski sandučić; i da poduzmu sve druge potrebne radnje radi uspostave prijašnjeg posjedovnog stanja; te povezano s tim da omoguće tužitelju suposjed predmetnog dijela nekretnine (stana); kao i da se zabrani tuženicima takvo ili slično smetanje ubuduće. Predmetni posebni dio nekretnine, kao i cijela nekretnina, da su u njegovom isključivom vlasništvu, tako dakle, i opisani stan.

2. U navedenom stanu, da je, prije smetanja suposjeda od strane tuženika, preko dana boravila majka tužitelja ŽF; da je zatim ŽF smještena u Obiteljski dom "Moja hiža", za starije i nemoćne, u Šišanu, zbog njezinog lošeg zdravstvenog stanja; da je dana 20. siječnja 2018. pokušao, svojim primjerkom ključa stana, otvoriti vrata; a i prije toga dana, da mu je to otežano uspijevalo, kao i nekoliko slijedećih dana, do dana 20. siječnja 2018.; da je dana 26. siječnja 2018., pokušao ponovno ući istim ključem u stan, ali da nije uspio; da je toga dana, u svezi toga. pozvao Policijsku postaju Rovinj; da su djelatnici Policijske postaje Rovinj istoga dana, izašli na lice mjesta; da su se i oni osobno uvjerili, da se njegovim ključem, ne može otvoriti brava vrata stana; zatim, da je početkom veljače primijetio, da je brava na glavna vrata stana promijenjena; da su tuženici stavili, na ulazna vrata stana, poštanski sandučić sa natpisom Z i MF; da ne može ući u stan; da je njegova majka u visokoj životnoj dobi i da je djelomično lišena poslovne sposobnosti; ona, da je potpuno dementna osoba; da se brine o ŽF jer je sa njom zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju, godine 2003.; da su unutar stana tuženici stavili svakakve prepreke i stvari.

3. Tuženici su odgovorom na tužbu u cijelosti osporili tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja; te naveli: da tužitelj nije nikada bio suposjednik nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] stambena zgrada, nadstrešnica i dvorište, površine 1123 m2 i to 4. suvlasničkog dijela: 90/1000 etažno vlasništvo (E-1) - stan u prizemlju broj "1" površine 45,61 m2 sa pripadajućim natkrivenim trijemom površine 10,39 m2, tipa 1392; da je isključiva posjednica predmetne nekretnine, majka tužitelja ŽF; te su istakli i prigovor prekluzije prava tužitelja.

4. U ponovljenom postupka je izveden dokaz čitanjem: svih priloga uz tužbu; te su razgledane priložene preslike fotografija; čitanjem: odgovora na tužbu; svih podnesaka tužitelja s prilozima; svih podnesaka tuženika s prilozima; sadržaja svih zapisnika; i zapisnika s održanog uviđaja na licu mjesta; dopisa Policijske postaje Rovinj-Rovigno i službenih zabilješki; optužnog prijedloga CF pokrenutog protiv ovdje tuženika JF i MF od 31. siječnja 2017.; podneska Opće bolnice u Puli od 23. lipnja 2025. s priloženim nalazima (sada pok. ŽF); izvršen je uvid u predmet Prekršajnog suda posl.br. Pp J-43/2019. Osim toga izveden je dokaz čitanjem iskaza svih saslušanih svjedoka: VF, UF, ČF, NF, HF, ZFB i KF; te je izveden dokaz ponovnim saslušanjem stranaka u postupku.

4.1. Na osnovu sadržaja zapisnika od 11. svibnja 2018. o održanom uviđaju na licu mjesta, (koji je održan uz nazočnost stranaka), utvrđeno je: da su na licu mjesta identificirana sporna vrata, zgrade s adresom [adresa]; da je identificiran i poštanski sandučić srebrne boje, u visini kvake s oznakom "Hari & Sibela". Zatim je utvrđeno: da je tuženik AF osobno otvorio predmetna ulazna vrata stana; isto tako: da u prizemlju stana, nema barijera niti prepreka; i da je prolaz u prizemlju stana slobodan.

4.2. Iz priloženog Ugovora o pružanju usluga smještaja u Obiteljskom domu za starije i nemoćne "Moja hiža" u Šišanu, D. G. 40, zaklučenog 17. siječnja 2018. proizlazi: da je korisnica usluga doma bila ŽF; a da je CF, jamac predmetnog Ugovora; te da je isti potpisan po voditelju doma ŠF a u ime korisnice usluga ŽF, da je ugovor potpisala, njezina skrbnica DF, inače sestra tužitelja; da je ŽF smještena u dom, dana 17. siječnja 2018.. Dok iz priloženog Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 6. lipnja 2003.; proizlazi: da je isti zaključen između ŽF kao primateljice uzdržavanja i CF (sina), kao davatelja uzdržavanja. Na osnovu priloženih preslika fotografija, ovaj je sud utvrdio opći izgled lica mjesta, sporna vrata sa bravom i s poštanskim sandučićem. Iz dopisa Policijske postaje Rovinj-Rovigno od 23. lipnja 2025. proizlazi: da je ista postaja u vremenskom razdoblju od 15. prosinca 2017. do 20. veljače 2018. zaprimila: dvije dojave od strane stranaka u ovom postupku, tj. dojava CF od dana 26. siječnja 2018.; po kojoj su postupali policijski službenici SF i KF, u svezi čega je sastavljena i službena zabilješka; te i dojava od strane Z i MF od dana 15. veljače 2018.; po kojoj su postupali policijski službenici BF, GF i OF; o čemu su sastavljene službene zabilješke o obavijesnim razgovorima.

4.3. Iz službene zabilješke Policijske postaje Rovinj od 26. siječnja 2018. proizlazi: da su na adresi [adresa], zatečeni RF i njezin suprug CF, s kojima je obavljen razgovor; te zapisano: da je CF oko 14,45 sati, pokušao ključem otključati ulazna drvena vrata u prizemlju obiteljske kuće, kako bi ušao u predsoblje, odnosno hodnik, koji fizički dijeli dva stana; i to stan u kojem žive Z i MF i drugi stan u kojem živi njegova majka ŽF; da je pokušao otključati ulazna vrata, jer je trebao iz majčinog stana uzeti neke njezine osobne stvari i odnijeti ih u Pulsku bolnicu, gdje se majka ŽF, nalazila zbog rehabilitacije. Pregledom vrata i brave da su policijski službenici utvrdili: da na istima nema nikakvih vidljivih fizičkih oštećenja; da nema ikakvih naznaka koje bi upućivale, na bilo kakve vanjske utjecaje; dok, da je najvjerojatnije došlo do mehaničkog kvara unutar cilindra; jer da vrata izgledaju stara i neodržavana.

4.4. Iz službene zabilješke Policijske postaje Rovinj od 15. veljače 2018. proizlazi: da je tada obavljen razgovor s VF, koji je naveo, da ga je navedenog dana **.**.2018. ČF zamolio bi li mogao biti svjedok, tijekom obijanja brave, u obiteljskoj kući na adresi u [adresa], a na zahtjev CF. Iz službene zabilješke Policijske postaje Rovinj od 15. veljače 2018. proizlazi: da je tada obavljen razgovor s UF i da je isti naveo, da ga je nazvao telefonom CF i zamolio ga da sudjeluje kao svjedok, na adresi u [adresa], dok ČF vrši obijanje brave u obiteljskoj kući. U nastavku iz službene zabilješke, od istog dana, u svezi obavljenog razgovora sa ĐF proizlazi: da ga je dana **.**.2018. ČF zamolio bi li mogao biti svjedokom, obijanja brave obiteljske kuće na adresi u [adresa], a na zahtjev vlasnika kuće CF; da je on pristao nazočiti tom činu. Iz službene zabilješke Policijske postaje Rovinj, od istog dana proizlazi: da je obavljen razgovor s ovdje tužiteljem, kada je isti naveo, da je dana 15. veljače 2018. ispred njegove kuće u [adresa] pristupio ČF, gdje su zajedno htjeli skinuti bravu vrata stana, koji koristi AF, jer da je stan u njegovom vlasništvu; da Z živi u tom stanu sa suprugom MF, ali da je zapravo kuća u cijelosti njegova. Iz službene zabilješke Policijske postaje Rovinj od istog dana proizlazi: da je obavljen razgovor s ovdje tuženikom FF koji je naveo, da je 15. veljače 2018. čuo zvuk bušilice na ulaznim vratima, te i lupanje; da je i vidio, da njegov otac CF zajedno s bravarom pokušava slomiti bravu, na vratima njegova stana, sve uz nazočnost troje njemu, nepoznatih osoba; da ga je opisani događaj uznemirio. Iz službene zabilješke Policijske postaje Rovinj, od istog dana, povodom obavljenog razgovora s ČF proizlazi: da ga je 14. veljače 2018. nazvao CF, da pristupi ispred kuće u [adresa] radi provale vrata kuće, koje je CF vlasnik; da je upravo on pozvao na lice mjesta VF i EF, u svojstvu svjedoka tog čina.

4.5. Iz liječničke dokumentacije za pok. ŽF proizlazi: da je ista pristupila i pregledana u Općoj bolnici u Puli, dana 12. siječnja 2018.; dok iz otpusnog pisma za istu proizlazi: da je ŽF boravila u bolnici, na odjelu za neurologiju od 12. siječnja 2018. do 17. siječnja 2018.; i da je tamo pristupila u pratnji kćerke (skrbnice DF); te, da se o njoj brine sin (ovdje tužitelj).

4.6. Iz priloženog rješenja ovoga suda posl.br. R1 Ob-238/2016-36 od 31. ožujka 2017. proizlazi: da je ŽF djelomično lišena poslovne sposobnosti, na način da ne može samostalno raspolagati imovinom, nekretninama, pokretninama, sklapati ugovore, da ne može samostalno davati suglasnost za hospitalizaciju i dr.,; jer da je za istu utvrđeno: da boluje od demencije ili psihoorganskog sindroma, zbog čega nije u stanju brinuti se o svojim potrebama, pravima i interesima. Navedeno je rješenje postalo pravomoćno, dana 10. svibnja 2017.

5. Iz iskaza svjedoka VF proizlazi: da poznaje parnične stranke; da tužitelj živi na prvom katu zgrade; da je majka tužitelja pok. ŽF živjela u prizemlju zgrade; da je onoga dana vidio radnika kako pokušava otvoriti bravu vrata stana; da je onaj radnik htio uči u stan; kasnije, da je došla policija; da su policijski službenici utvrdili njegove osobne podatke; da se to dogodilo, početkom godine 2018; da je majka tužitelja živjela sama u onom stanu; da je dva puta bio na kavi u prizemlju kod majke tužitelja; da je viđao i CF u istom stanu; da je i on znao sjesti sa njime i ŽF; da je uvijek viđao tuženike kako izlaze iz one kuće; ali da ne zna gdje se nalazi njihov stan.

6. Iz iskaza svjedoka UF proizlazi: da poznaje stranke u postupku koje inače žive u toj kući; da dobro poznaje tužitelja; da CF živi gore na katu; da u prizemlju je stanovala njegova majka pok. ŽF; da ga je CF zvao onoga dana, kada je radnik pokušavao otvoriti zaključana vrata stana u prizemlju; da je onaj radnik imao alat i nešto radio oko brave; da je bio prisutan, kada je do zgrade došla policija; da je tuženik AF, odjednom izašao iz onog stana.

7. Iz iskaza svjedoka ČF (bravar po struci) proizlazi: da tužitelj živi na prvom katu kuće u [adresa], a tuženici u prizemlju; da ga je tamo zvao CF; navodeći mu, da treba otvoriti neka vrata, jer da ima problema sa sinom; da je tužitelju rekao da se to može učiniti, ali uz nazočnost odvjetnika, suda i ovršitelja; međutim, da je tužitelj u tome inzistirao; da je svjestan toga, da je onoga dana radeći za tužitelja, pogriješio; da se to dogodilo godine 2018., ali da se ne sjeća datuma; da mu je tužitelj naložio, da otvori ona vrata u prizemlju; jer da unutra nema nikoga; da je tužitelj izričito tražio, da zamijeni postojeću bravu vrata, sa novom bravom; kada je djelovao na bravu, da se iz stana javio Z (sin tužitelja); da im je tuženik tada rekao: da je zvao policiju. Da je bušilicom bušio cilindar bravu vrata; i da je tako radio bušilicom 15. ili 20. minuta, ali da posao nije dovršio; zatim, da je Z otvorio vrata i izašao van i rekao mu, da prestane to raditi; a u međuvremenu, da je tamo stigla Policija.

8. Iz iskaza svjedokinje NF (kćerka tužitelja, polusestra tuženika ĆF) proizlazi: da se bakin stan nalazi u prizemlju zgrade; da je baka boravila u domu zbog Alzheimerove bolesti; da je njezin otac (tužitelj) pokušao u prvom mjesecu godine 2018. uči u taj stan, ali da nije uspio, jer da je brava bila promijenjena; da je otac zvao policiju i dao policajcima ključ, za otvoriti bravu; međutim, da niti oni nisu uspjeli istim ključem, otvoriti bravu stana u prizemlju; da joj je sve navedeno otac ispričao. Da je u tom stanu u prizemlju živjela baka ŽF; da i tuženici žive u prizemlju, u stanu; da oba stana komuniciraju, jer da se iz jednog stana, može pristupiti u drugi; da onoga dana, kada je policija uredovala kod tužitelja, da nije bila prisutna navedenom događaju; da su Z i MF živjeli u tom stanu u prizemlju i da su prolazili u drugi stan u kojem je živjela baka, kroz staklena vrata za koju su oni imali ključ; da je i otac CF imao ključeve tog stana; da se u stan tuženika ulazi kroz stan bake pok. ŽF, jer su ga tako napravili, tuženici.

9. Iz iskaza svjedoka HF (zet tužitelja, u braku s NF) proizlazi: da je majka tužitelja pok. ŽF živjela u prizemlju kuće u [adresa].; da je baka ŽF u 12. mjesecu godine 2017., završila u bolnici; nakon toga, negdje u prvom mjesecu 2018, da je smještena u domu; jer da je bila teško bolesna; da je u travnju iste godine preminula; nakon što je ŽF smještena u onom domu, da je CF pokušao ući u njezin stan, ali da u nije uspio, jer je bila promijenjena brava; da nije vidio tko je promijenio bravu; da je CF bio pozvao policiju; da je policija uredovala tamo; da policajci nisu mogli otvoriti vrata ključem, niti ući u taj stan; da su tuženici tada živjeli u stanu do Petrinog stana, ali s druge strane prizemlja; zapravo, da ta dva stana međusobno komuniciraju; i da se može iz jednog stana, ući u drugi, jer da između istih postoje vrata; da tužitelj nije imao ključ Petrinog stana; da on to ne zna; možda da je, ŽF prije odlaska u bolnicu, sinu ostavila ključ; ali da on to uistinu, ne zna.

10. Iz iskaza svjedokinje ZFB (supruga tužitelja) proizlazi: da su dana 26. siječnja 2018. kod njih došli policijski službenici, tj. jedan policijski službenik i jedna policijska službenica; da su im se ona i suprug požalili: da ne mogu ključem otvoriti vrata stana u prizemlju; da su policajci isprobali Franjin ključ i Petrin ključ, ali da ni oni nisu mogli istim ključevima otvoriti vrata stana; da su policajci telefonom kontaktirali tuženike Z i MF; jer da tuženici nisu bili kod kuće; da su policijski službenici porazgovarali sa Sibelinom majkom LF; koja im je navela, da o svemu tome nema nikakvih saznanja; da su im zatim, policijski službenici rekli: da za otvoriti predmetnu bravu (odnosno vrata), mogu pozvati vatrogasce ili bravara; nakon nekoliko dana (iza tog 26. siječnja 2018.), da je kod njih pristupio bravar; ali da ni on nije uspio otvoriti tu bravu, očito jer je bio nesposoban; međutim, onoga dana kada je došao onaj bravar, da nije osobno prisustvovala tom događaju; inače, da je ŽF živjela u svom stanu u prizemlju. Svjedokinja je u nastavku svog iskaza, nadodala: da je njezina svekrva ŽF došla živjeti na prvom katu kuće, kod sina ovdje tužitelja, jer je bila teško bolesna.

11. Iz iskaza svjedokinje KF (djelatnica PP Rovinj) proizlazi: da su joj poznate stranke; jer da je uredovala više puta, (na intervencijama) kod istih stranaka u [adresa], Cademia br, 7.; da su predmetne zgode, ona i kolega SF pozvani tamo, od strane CF; da je isti trebao ući u dva stana, kroz vrata u prizemlju; navodeći im, da mora uzeti iz stana, neke osobne stvari za svoju majku ŽF; i da te stvari trebaju majci, za rehabilitaciju; da je samo CF, bio prisutan ispred vrata stana; da je CF stavljao ključ u onu bravu; da je brava bila zaglavljena ili promijenjena; da se toga ne sjeća; uglavnom da tužitelj, nije mogao ključem otvoriti vrata. Da se u prizemlju kuće nalaze dva stana; da u jednom žive tuženici, sin i snaha tužitelja; a u drugom majka tužitelja ŽF; da su na kraju intervencije uputili tužitelja, da pozove bravara.

12. Iz iskaza tužitelja proizlazi: da je u prizemlju zgrade živjela njegova majka ŽF; nakon nove godine 2018., da je ŽF završila u bolnici u [adresa], zatim u Obiteljskom domu za starije i nemoćne osobe "Moja hiža" u Šišanu; da je oduvijek imao ključ majčinog stana; da je majka ŽF uvijek živjela sama u tom stanu; da dana 26. siječnja 2018. nije mogao ući u taj stan; da je pokušao otključati sa svojim ključem, ulazna vrata tog stana u prizemlju, ali da nije uspio; zatim, to i pokušao s ključem majke ŽF; ali da ni tada nije uspio otvoriti bravu vrata; da je vidio, da je promijenjen cilindar brave vrata; da je zato pozvao policiju; da su i policajci pokušavali s ona dva ključa, otključati vrata, ali bezuspješno; da su ga policajci savjetovali, da pozove vatrogasce; da je on pozvao bravara iz [adresa]. Da je onaj bravar došao na lice mjesta, dan nakon 26. siječnja 2018.; da je bravar s pomoćnim radnikom došao iz [adresa], (koji je pomoćni bravar kasnije preminuo), ali da nisu ništa uspjeli napraviti; da su tada, bili prisutni i svjedoci; da je bravar pokušao, bušilicom probušiti cilindar bravu vrata, ali bezuspješno; da se Z iste zgode, javio iz unutrašnjosti stana, govoreći im da će zvati policiju, jer da provaljuju u njegov stan; da su policajci stigli i priveli ga u Policijsku postaju; nakon toga, da nije više pokušavao promijeniti cilindar bravu vrata. Da je Z zajedno sa MF živio u prizemlju u stanu, do spornog stana; da su ta dva stana, zapravo odijeljena samo staklenom stjenkom; da je Z tamo ugradio staklena vrata, radi dovoda svijetla; da je Z promijenio cilindar bravu tog stana u prizemlju, zajedno sa MF. Da su 5. ili 6. siječnja 2018. doktori došli po majku ŽF; potom, da je ona smještena u bolnicu; nakon toga, da je premještena u dom za starije i nemoćne, uz dogovor Centra za socijalnu skrbi i njegove sestre DF, koja je inače bila skrbnica njihove majke ŽF.

12.1. U nastavku iskaza, on tvrdi: da je pokušavao ući u stan i prije tog 26. siječnja 2018., ali bezuspješno; jer da nije ključem mogao otvoriti bravu stana; da je imao probleme sa tom bravom, jer da su tuženici očito nešto bili ubacili u nju; da je bilo teško, ali da je ipak nekako uspio otključati bravu vrata stana. Dakle, da je i prije tog dana 26. siječnja 2018. pokušao otvoriti vrata; da je uspio nekako otvoriti ulazna vrata stana, usprkos tome, što je netko nešto bio ugurao u cilindar bravu; da je to bilo možda 10 dana prije toga (dakle, 16.siječnja 2018.). Dakle, prvi put kada nije mogao ući u mamin stan, da je to bilo dana 26. siječnja 2018.; jer da je tada bila zamijenjena cilindar brava; da je zato dana 26. siječnja 2018., zvao policiju, kada je zaključio dakle, da je brava promijenjena. On je dodatno objasnio: da je par dana, prije 26. siječnja pokušavao otključati bravu (uz pomoć spreja WD 40) i ipak nekako uspio "razraditi" bravu i konačno otvoriti ta vrata. Međutim, da je tek dana 26. siječnja 2018. utvrdio: da je brava stana promjenjena; zapravo, da je 16. ili 17. siječnja 2018., prvi put primijetio da otežano, otvara bravu ključem; a nakon toga, dana 26. siječnja 2018., dafinitivno utvrdio: da je brava stana zamijenjena novom.

12.2. U ponovljenom je postupku tužitelj iznio svoj iskaz, iz kojeg proizlazi: da u prizemlju postoji jedan stan u kojem je živjela njegova majka, sada pok. ŽF; da je ona iz zdravstvenih razloga prebačena u pulsku bolnicu 9. siječnja 2018., gdje je boravila neko vrijeme, a zatim da je ona smještena sredinom siječnja u jednom domu u Šišanu; gdje je i preminula **.**.2018. nakon što je ona smještena u dom, da je trebao ići uzeti njezine osobne stvari i došao do sporna vrata; da je tada prvi put jedva otvorio vrata; jer da nešto s bravom nije bilo u redu; da je ipak otvorio vrata ključem, koji je inače posjedovao. Da je htio opet otvoriti vrata 26. siječnja 2018.; međutim, da ih nije uspio otvoriti; da je ključ stavio u bravu, ali da nije uspio otvoriti vrata; i da je tada zvao policiju; da su policijski službenici došli i uvjerili se da niti oni ne mogu otvoriti ključem bravu vrata stana u prizemlju; da su mu te zgode rekli: da može zvati bravara ili vatrogasce; da je odlučio zvati bravara. Nakon nekoliko dana, možda krajem mjeseca, da je došao bravar iz [adresa]; da su na licu mjesta bili UF i PF; da je bravar imao alat i da je bušilicom djelovao na bravu, sve po njegovom nalogu; zapravo, da je bravar htio provaliti bravu; da tada brava nije otvorena. Da je onoga dana sin Z bio doma; i da je sin zvao policiju, koja je stigla na lice mjesta; nakon toga, da su ga policajci zadržali u Policijskoj postaji. Zatim, da je predao sudu tužbu, u ovoj pravnoj stvari. Tužitelj je osim toga objasnio: da onoga dana kada je zvao policiju, da su se na licu mjesta pojavili jedan policajac i jedna policajka; da su oni pokušali kontaktirati telefonom Z i MF; da su možda zvali i Sibelinu majku. Da je ŽF dana 9. siječnja 2018. izašla iz svog stana u prizemlju i da je zatim sanitetskim vozilom prebačena u pulsku bolnicu; da je njegova majka ŽF boravila kod njega na prvoj etaži zgrade; isto tako, da je majka ŽF ponekada boravila i kod njegove sestre DF iz [adresa]. Da je 20. siječnja 2018. pokušao otvoriti vrata, ali bezuspješno, a nakon tog nadnevka, da ih više nije mogao otvarati; ali, da je zapravo dana 20. siječnja 2018. ipak otvorio vrata, uz malo poteškoća. Onda kada nije mogao uopće otvoriti vrata, da je to bilo 26. siječnja 2018.; da su ključeve tog stana imali samo on i majka ŽF; ali da je ŽF bila dala unuku Z svoje ključeve, za napraviti duplikat ključa za istu bravu. Iz njegovog dijela stana, da je Z mogao ulaziti neometano u Petrin stan; da nije trebao izaći iz svog stana, za pristupiti Petrinom stanu; da je on to mogao učiniti interno, tj. ući u njezin stan; da Z i MF nisu nikada boravili u stanu njegove mame. Da između stanova u prizemlju postoji interna staklena vrata s bravom; da je ključeve te brave posjedovao samo Z; da ŽF nije mogla pristupiti u njegov stan; suprotno od toga: da je sin Z uvijek mogao neometano pristupiti u bakin stan.

13. Iz iskaza prvotuženika proizlazi: da živi u tom stanu u prizemlju od početka 1990-ih godina; da MF živi s njime od 1999. godine; da su oni boravili u tom stanu i u siječnju 2018.; da su ključ ulaznih vrata prizemnog stana imali on, MF i baka ŽF (majka njegovog oca CF); da CF živi na prvoj etaži zgrade sa svojom suprugom; da su u prizemlju zgrade živjeli on, MF i ŽF. Da je promijenio cilindar bravu, prije nove godine 2018. zato što tamo živi; i jer da ima pravo promijeniti bravu vrata; da je i ranije promijenio bravu, i to godine 1995. Da je on zvao policiju onoga dana, kada je čuo zvuk bušilice i bušenje vrata te zaključio: da netko pokušava provaliti u stan; da je zamolio one osobe da prestanu to raditi; da je bio prestrašen i da je zbog toga pozvao policiju, koja je stigla nakon 25 minuta; nakon što je stigla policija na lice mjesta, da je otvorio vrata i zatekao ispred vrata dva policajca bravara i tužitelja; zatim, da je saznao da su one osobe i CF pokušavali provaliti bravu vrata; potom, da su policajci odvezli tužitelja. On je dodatno objasnio: da tužitelj nije dugo vremena dolazio kod bake ŽF; da CF inače, nije imao ključ sporne brave; da su sve Petrine osobne stvari bile na prvom katu kuće, tj. kod tužitelja; dakle, prije nego što je baka smještena u bolnici i domu, da je ŽF boravila kod tužitelja, slijedom toga da su sve Petrine osobne stvari, bile kod tužitelja; da su, on i MF jednom prilikom, bili u onom domu i priupitali jednu djelatnicu doma je li ŽF što treba; a da im je ona rekla da ŽF ništa ne fali, jer da ima sve što joj treba. Pored toga je naveo: da je stara brava "štekala" i da je zato istu zamijenio novom bravom; da ne odgovara istini, da je namjerno oštetio ili nešto stavio u staru bravu. Da su ključ novopostavljene brave imali samo on i MF; da je ŽF posjedovala stari ključ; da novi ključ nije imala, jer joj ga nije odnio u dom. Da tužitelj nije dolazio otvarati vrata stana, niti to pokušavao učiniti, jer da je to učinio, da bi on (ili MF) zasigurno zvao policiju. Da je krajem godine 2017. baka ŽF boravila na prvoj etaži zgrade, kod sina; da je ŽF dolazila njemu i MF u posjetu u stan u prizemlju. Da se u prizemlju nalazi samo jedan stan, a ne dva stana; u naravi zapravo, da se radi o jednom stanu; da taj stan nema drugog ulaza, osim predmetnog, dakle, ulaz kroz sada sporna vrata; da je on zajedno sa MF i ŽF boravio, u tom prvom dijelu stana, gdje je ranije boravila i njegova baka ŽF.

13.1. U ponovljenom je postupku prvotuženik iznio svoj iskaz, iz kojeg proizlazi: da u toj kući živi od rođenja, a da MF živi s njime u istom stanu u prizemlju od 1999. godine; da su ključeve za predmetna vrata posjedovali on i MF, ali isto tako i njegova baka ŽF; da je promijenio cilindar bravu prvi put 1995. godine, a nakon toga još jednom, a potom i treći put; da je zadnji (treći) put postavio novu cilindar bravu oko Božića dakle, krajem prosinca 2017. godine; te dopušta, da je to moglo biti (možda) i 1. siječnja 2018.; da zbog proteka vremena, se više ne sjeća točnog datuma. On je dodatno naveo: da onoga dana kada su djelovali CF i onaj bravar na bravu ulaznih vrata stana, da je bio prestrašen i da je zato zvao policiju; da je sporna vrata otvorio tek nakon dolaska policije; da je tamo bilo više osoba; na kraju, da su policajci odvezli tužitelja u Policijsku postaju; da tužitelj nije dugo vremena dolazio u prostorije stana u prizemlju; a kada je dolazio tijekom 2017., da mu je ŽF otključavala vrata; da odgovara istini, da je tužitelj dolazio posjetiti mamu ŽF; ali da nije posjedovao primjerak ključa stana u prizemlju, ni tada, a niti prije toga. Da je onaj događaj, kada je radnik djelovao s bušilicom na bravu vrata, zapravo po njemu insceniran, a na njegovu i Sibelinu štetu. Nadalje, on je naglasio: da odgovara istini da je na vrata postavio novu bravu, jer je stara brava "štekala"; da nije oštetio namjerno staru bravu; da je stara brava bila neispravna i dotrajala; i da ju je zato promijenio; da su ključ nove brave posjedovali samo on i MF; da novi ključ nije dao baki ŽF, obzirom ona nije više boravila u toj kući; jer da je tada ŽF boravila kod Franjine sestre DF u [adresa]; da je DF obnašala dužnost skrbnice ŽF. Da je njegova baka mogla ponijeti sa sobom samo stari ključ, stare brave; da je novi ključ, nove brave, baka mogla dobiti u svakom trenutku; dakle, u svakom trenutku, prije njezinog povratka doma; da joj nije odnio ključ, za novu bravu, u dom gdje je bila smještena, jer da joj tamo ključ svakako nije mogao služiti; u slučaju, da je ŽF ostala kod kuće, da bi istoj svakako odmah predao novi ključ brave vrata. On je ponovio: da tužitelj živi na katu zgrade sa svojom suprugom; da u prizemlju žive on, MF i ŽF; da tužitelj nije dugi niz godina živio u prizemlju.

13.2. Prvotuženik u nastavku iskaza doslovce tvrdi: "Ja sam promijenio bravu u prosincu 2017. negdje oko Božića ili Nove Godine, možda 1. siječnja 2018., bili su praznici i nisam siguran oko datuma. Od listopada 2017. do siječnja 2018. CF nije dolazio u tom stanu u prizemlju jer je baka ŽF živjela na katu kod njega. CF nije posjedovao ključ za novu bravu, pa nije niti mogao otvoriti vrata tog stana nakon što sam ja zamijenio bravu zadnji put.". Nakon toga on je naveo: da su oni već 15 godina, u lošim odnosima. Da je na ulazna vrata stana postavio sandučić za sebe i MF, ali to nakon što je njihov sandučić nestao sa dvorišnog zida do ulice, gdje se inače nalazi glavni „portun“ kuće; da je to on učinio i to prije nego što je zadnji put promijenio bravu vrata. Dakle, da je postavio poštanski sandučić na vrata stana, a nakon toga da je promijenio bravu vrata. U naravi da su on i MF koristili taj jedan jedini stan u prizemlju, tlocrtne površine od oko 115 m2. Da odgovara istini, da su policijski službenici telefonom kontaktirali njegovu punicu LF, onoga dana kada su policajci uredovali na terenu kod njih, i od nje htjeli saznati gdje su on i MF.

13.3. U nastavku iskaza isti doslovce tvrdi: "Prvi put kada su došli policajci oni su zvali LF za znati gdje smo mi, tj. ja i MF, to je bilo onaj put kada je CF zvao policiju da ne može otvoriti bravu. Taj dan ja i MF nismo bili doma, zato su policajci zvali LF jer su nas trebali. Tada je CF tvrdio da ne može ući u stan i da ne može otvoriti bravu ključem. A nakon toga kada smo došli ja i MF doma smo se sami javili policiji i otišli do Rovinjskog MUP-a. Ja i MF smo tada bili šokirani. Tada sam ja već bio postavio zadnju novu bravu u vratima. Onoga dana na licu mjesta su došli jedan policajac i jedna policajka. To je moglo biti krajem prvog mjeseca 2018. godine.". U nastavku je naveo: da se nakon tog događaja, dogodio onaj drugi slučaj kada je bio kod kuće i čuo da netko hoće bušilicom provaliti bravu i vrata, tj. onda kada su on i MF zvali policiju; kada je on bio u svom stanu; da je o pokušaju provale vrata stana obavijestio policiju i MF; a nakon toga da je i MF zvala policiju; zatim, nakon pola sata stigla doma. Nakon što su stigli policajci ispred kuće, da je otvorio vrata i ispred vrata zatekao: četvero policajaca, tužitelja, onog bravara i još nekoliko ljudi; da je tužitelj tada glasno govorio: da ga je odvjetnik savjetovao da tako postupi i da to tako učini; da ga je tada otac CF počeo vrijeđati; i da su ga zbog toga policijski službenici priveli; da se to dogodilo u veljači 2018. On je ponovio: da je njegova baka ŽF otišla iz [adresa] prije kraja godine, u mjesecu prosincu 2017.; da baka ŽF prije Božića 2017. nije više bila u [adresa]; da je ona preminula u travnju mjesecu 2018. On je naglasio: da u predmetnom stanu nije postavio nikakve fizičke prepreke, niti stvari; da to nije nikada učinio; i da se otvaranjem vrata može neometano i slobodno pristupiti hodniku i do ostalih prostorija stana; u stanu, da nisu nikada postojale prepreke; da tužiteljevi navodi u tom pravcu nisu istiniti. Osim toga, on je naglasio i doslovce rekao: "Kada je CF tijekom iznošenja svog iskaza od 10. srpnja 2018. predmetu P-1563/2017, list 147 predmeta, u predzadnjem odlomku rekao da je baka ŽF išla u bolnicu, i da smo mi iskoristili taj trenutak za promijeniti bravu i to 9. siječnja 2018. govorim da to nije istina jer sam ja bravu postavio na ista vrata u prosincu 2017., ali se nažalost točnog datuma ne sjećam, oko Božića. Moja baka je već tada bila otišla iz [adresa] jer je u prosincu otišla kod Franjine sestre, moje tete. Time hoću kazati da ne odgovara istini da sam ja iskoristio odsutnost moje bake i da sam 9. siječnja 2018. promijenio bravu."; te u nastavku doslovce rekao: "Ja sam postavio na ulazna vrata stana sandučić možda tjedan prije nego što sam promijenio bravu istih vrata.".

14. Iz iskaza drugotuženice proizlazi: da živi u tom stanu na adresi [adresa], u prizemlju od 1999. godine; da potvrđuje navode prvotuženika, jer je on uistinu promijenio bravu vrata stana negdje prije Nove Godine 2018.; da su stari ključ vrata posjedovali ona, Z i baka ŽF. Da je onoga dana bila na poslu u Pazinu, kada ju je nazvao Z telefonom; da je on bio izvan sebe, i da je čula užasnu buku preko telefona; da joj je suprug rekao da vidi ispred vrata puno ljudi i da pokušavaju bušilicom probušiti bravu vrata; da je došla brzo u [adresa], ali da je tada predmetni događaj već bio gotov; da je onoga dana i ona zvala policiju; da je i Z zvao policiju; da su joj policijski službenici rekli da će poslati nekoga na teren; zatim da je ona sjela u auto i krenula prema [adresa]. Da je stara brava vrata znala "zezati", jer je bila dotrajala i stara; da je ŽF posjedovala ključ tog stana; da ne zna je li ona ponijela ključ sa sobom kad je otišla u bolnicu; da je ŽF bila senilna i bolovala od Alzheimerove bolesti; da je ona zapravo bila dementna; da je prepoznala simptome demencije, jer je i njezina rođena baka bolovala od iste bolesti; da u takvom stanju osobe ne znaju za sebe, a kamoli za ključeve. Da je ŽF boravila i u prizemlju objekta do listopada godine 2017.; do tada da je ona dolazila s gornjeg stana i normalno ulazila i otključavala vrata stana u prizemlju; ali da od listopada 2017. ŽF nije mogla više s gornje etaže dolaziti stepenicama do stana u prizemlju; da su (u listopadu) tada, Petrine osobne stvari većim dijelom bile na gornjoj etaži, kod tužitelja. Da odgovara istini da su ona i Z posjetili ŽF u onom domu i da su im djelatnici doma rekli da ŽF ima sve što joj treba. Da tužitelj nije imao, niti je mogao imati ključ tog stana; jer je Z između Božića 2017. i Nove godine 2018. promijenio staru bravu i postavio novu cilindar bravu na ista vrata stana. Da odgovara istini da je ona zvala policiju onoga dana, kada je tužitelj nasilno gurao ključ u bravu; i da su joj policijski službenici rekli: da je tužitelj nasilno pokušavao ući u stan i da je gurao na silu ključ u bravu; a ona njima rekla: da tužitelj ima krivi ključ i da pravi probleme zbog ničega. Da ŽF, prije nego što je otišla u bolnicu, nije imala svoje osobne stvari u stanu prizemlju, već na prvom katu, tj. kod tužitelja.; da je ŽF imala u stanu prizemlju, samo posteljinu; da ŽF, zbog bolesti od koje je bolovala, nije više mogla samostalno živjeti u prizemlju; da je zato, otišla živjeti kod sina, i to u mjesecu listopadu 2017.

14.1. U ponovljenom je postupku drugotuženica iznijela svoj iskaz, iz kojeg proizlazi: da u potpunosti potvrđuje sve navode supruga tuženika ĆF; te u nastavku iskaza doslovce rekla: "Onoga dana kada sam se vraćala brzo iz Pazina to je bilo one zgode kada je CF sa bravarom htio provaliti bušilicom bravu. Onoga dana me Z zvao da čuje buku i da su neki ljudi ispred vrata, kada sam stigla ovdje sam zatekla samo njega jer su policajci bili otišli. Dakle, to se radi o onom događaju kako Z navodi u drugom navratu kada je došlo 4 policajaca. Prvi događaj kojega Z opisuje kao inscenirani događaj se desio dana 26. siječnja 2018., tj. onda kada je CF zvao policiju jer da ne može otvoriti bravu ista vrata. Policija je tražila mene i Z jer nismo bili doma i tada su zvali moju mamu LF jer su htjeli znati gdje smo mi. Ja sam povodom toga telefonskim putem razgovarala sa policajcima i rekli su mi da ne znaju zašto me zovu. Odgovara istini da je Z postavio na ulazna vrata u prizemlju poštanski sandučić ispod zvonca, a tada je baka ŽF još bila u [adresa], a to je sve bilo u prosincu 2017. Nakon toga je Z promijenio bravu, krajem godine 2017. u mjesecu prosincu, oko Božića, ili odmah nakon Božića, tijekom praznika.". Ona je u nastavku navela: da je suprug Z sandučić stavio na ulazna vrata stana, jer je tužitelj CF prethodno uklonio sandučić kojega su ranije koristili i koji se je nalazio na glavnom zidu do ceste, pored "portuna". Da od mjeseca listopada 2017. pa nadalje, tužitelj nije bio u prizemlju stana, a niti baka ŽF, jer je ona boravila na prvoj etaži, kod sina; da tužitelj nije posjedovao ključeve predmetnog stana, jer da mu ih ŽF nikada nije dala. Da je tužitelj s bravarom djelovao na bravu bušilicom, one zgode kada je tuženik Z bio sam kod kuće i da je to moglo biti oko 10. veljače 2018.; kada su tamo intervenirali svi oni policijski službenici Policijske postaje Rovinj.

14.2.Ona je u nastavku iskaza pojasnila: da onaj prvi put kada je tužitelj CF zvao policiju, tvrdeći da ne može otvoriti bravu s nekakvim ključem; da je to bio zapravo onaj prvi događaj, kada je tužitelj inscenirao, da ne može otvoriti bravu, i da je to bilo dana 26. siječnja 2018. Da se nakon tog prvog događaja dogodio onaj drugi slučaj, kada je CF s onim radnikom htio provalili bušilicom novu bravu; i da je to bilo negdje u veljači 2018; tj. kada je tužitelj htio ući nasilno u stan uz pomoć bravara; ali da je tuženik Z bio doma i odmah pozvao policiju; da je ona stigla nešto kasnije do zgrade, kada je sve to bilo gotovo. Osim toga, ona je ponovno navela: da su ona i suprug Z morali postaviti sandučić na vrata stana, jer je prethodno tužitelj uklonio njihov sandučić, kojega su do tada koristili i koji se je nalazio do glavnog ulaza u dvorištu zgrade. Da je u njihov sandučić poštar ubacivao poštu za nju i Z, kao i za ŽF. Kako je tužitelj taj sandučić uklonio, da su oni nakon toga stavili sandučić na vrata stana u prizemlju. U nastavku ona tvrdi: da u tom stanu nije nikada bilo prepreka, niti barikada ili barijera; da o svemu tome nema nikakvih osobnih i neposrednih saznanja; da nije nikada vidjela, iza ulazna vrata stana, tj. u stanu nekakve prepreke. Da odgovara istini da je ona nova brava ostala na vratima stana, do onoga dana: kada je provedena ovrha i kada su ona i Z djelomično iseljeni iz stana (kada je ovdje tužitelju, u ovršnom postupku, predan „Petrin stan“, tj. oni njemu predali taj stan). Da je u jednom trenutku između parničnih stranaka bilo u tijeku oko 30 predmeta (kako građanskih, prekršajnih i kaznenih).U nastavku ona je naglasila: da odgovara istini da je AF promijenio zadnji put staru bravu i postavio novu bravu na vrata, jer je stara brava "štekala"; i jer da se nije ključem lako otvarala; da je bilo upitno kada će se jednostavno brava zauvijek blokirati; jer da su stalno morali vrtjeti lijevo i desno ključ, da bi otključali bravu; da su staru bravu promijenili, nakon dvije godine uporabe, jer je bila istrošena. Da je tuženik Z promijenio staru bravu i promijenio novu na vrata, između Božića 2017. i Nove godine 2018., za vrijeme onih blagdana; da je ŽF pristupila u pulsku bolnicu, u pratnji DF, njezine skrbnice, sestre tužitelja; da je baka ŽF boravila u [adresa] i iz [adresa] direktno otišla na bolničko liječenje; da ona nije iz [adresa] krenula prema bolnici; da je ŽF otišla kod skrbnice tj. sestre ovdje tužitelja, prije blagdana, tj. Božića i Nove godine, krajem godine 2017.

15. Nakon svih izvedenih dokaza, cijeneći svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti, nakon održanog uviđaja na licu mjesta, te zaprimljenih materijalnih dokaza i iskaza saslušanih svijedoka i stranaka; ovaj je sud odlučio kao u izreci, iz razloga kako slijedi.

16. Na osnovu sadržaja zapisnika od 11. svibnja 2018. o održanom uviđaju na licu mjesta i priložene fotografije ovaj je sud utvrdio: opći izgled vrata prizemlja, poštanskog sandučića srebrne boje, u visini kvake s oznakom " Z" i brave; te, da je tuženik AF osobno otvorio predmetna ulazna vrata stana; i dodatno utvrdio i zaključio: da na dan uviđaja, u prizemlju stana, nema barijera a niti prepreka; i da je prolaz u prizemlju stana slobodan. Na osnovu priloženih preslika fotografija, ovaj je sud utvrdio: opći izgled lica mjesta, sporna vrata sa bravom i s poštanskim sandučićem.

16.1.Na osnovu Ugovora o pružanju usluga smještaja u Obiteljskom domu za starije i nemoćne "Moja hiža" u Šišanu, D. G. 40, zaklučenog 17. siječnja 2018. ovaj je sud utvrdio: da je korisnica usluga doma bila ŽF; da je CF, jamac predmetnog Ugovora; da je isti potpisan po voditelju doma ŠF a da u ime korisnice usluga ŽF, je ugovor potpisala, njezina skrbnica DF (inače sestra tužitelja); i da je ŽF smještena u dom, dana 17. siječnja 2018. Na osnovu priloženog Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 6. lipnja 2003.; ovaj je sud utvrdio: da je zaključen između ŽF kao primateljice uzdržavanja i CF (sina), kao davatelja uzdržavanja.

16.2. Na osnovu dopisa Policijske postaje Rovinj-Rovigno od 23. lipnja 2025. ovaj je sud utvrdio: da je ista postaja u vremenskom razdoblju od 15. prosinca 2017. do 20. veljače 2018. zaprimila: dvije dojave od strane stranaka u ovom postupku, tj. dojava CF od dana 26. siječnja 2018.; po kojoj su postupali policijski službenici SF i KF (u svezi čega je sastavljena i službena zabilješka); te i dojava od strane Z i MF od dana 15. veljače 2018.; po kojoj su postupali policijski službenici BF, GF i OF (o čemu su sastavljene službene zabilješke o obavijesnim razgovorima). Na osnovu službene zabilješke Policijske postaje Rovinj od 26. siječnja 2018. ovaj je sud utvrdio: da su na adresi [adresa], zatečeni RF i njezin suprug CF, s kojima je obavljen razgovor; da je CF oko 14,45 sati, pokušao ključem otključati ulazna drvena vrata u prizemlju obiteljske kuće, kako bi ušao u predsoblje, odnosno hodnik, koji fizički dijeli dva stana; i to stan u kojem žive Z i MF i drugi stan u kojem živi njegova majka ŽF; da je pokušao otključati ulazna vrata, jer je trebao iz majčinog stana uzeti neke njezine osobne stvari i odnijeti ih u Pulsku bolnicu, gdje se majka ŽF, nalazila zbog rehabilitacije; pregledom vrata i brave da su policijski službenici utvrdili: da na istima nema nikakvih vidljivih fizičkih oštećenja; da nema ikakvih naznaka koje bi upućivale, na bilo kakve vanjske utjecaje; da je najvjerojatnije došlo do mehaničkog kvara unutar cilindra; jer da vrata izgledaju stara i neodržavana. Na osnovu službene zabilješke Policijske postaje Rovinj od 15. veljače 2018. ovaj je sud utvrdio: da je tada obavljen razgovor s VF, koji je naveo, da ga je navedenog dana **.**.2018. ČF zamolio bi li mogao biti svjedok, tijekom obijanja brave, u obiteljskoj kući na adresi u [adresa], a na zahtjev CF. Na osnovu službene zabilješke Policijske postaje Rovinj od 15. veljače 2018. sud je utvrdio: da je tada obavljen razgovor s UF i da je isti naveo, da ga je nazvao telefonom CF i zamolio ga da sudjeluje kao svjedok, na adresi u [adresa], dok ČF vrši obijanje brave u obiteljskoj kući. Na osnovu službene zabilješke Policijske postaje Rovinj, od istoga dana, u svezi obavljenog razgovora sa ĐF sud je utvrdio: da ga je dana **.**.2018. ČF zamolio bi li mogao biti svjedokom, obijanja brave obiteljske kuće na adresi u [adresa], a na zahtjev vlasnika kuće CF; da je on pristao nazočiti tom činu. Na osnovu službene zabilješke Policijske postaje Rovinj, od istog dana sud je utvrdio: da je obavljen razgovor s tužiteljem, kada je isti naveo, da je dana 15. veljače 2018. ispred njegove kuće u [adresa] pristupio ČF, gdje su zajedno htjeli skinuti bravu vrata stana, koji koristi AF, jer da je stan u njegovom vlasništvu; da Z živi u tom stanu sa suprugom MF, ali da je zapravo kuća u cijelosti njegova. Na osnovu službene zabilješke Policijske postaje Rovinj od istog dana sud je utvrdio: da je obavljen razgovor s ovdje tuženikom FF koji je naveo, da je 15. veljače 2018. čuo zvuk bušilice na ulaznim vratima, te i lupanje; da je i vidio, da njegov otac CF zajedno s bravarom pokušava slomiti bravu, na vratima njegova stana, sve uz nazočnost troje njemu, nepoznatih osoba; da ga je opisani događaj uznemirio. Na osnovu službene zabilješke Policijske postaje Rovinj, od istog dana, povodom obavljenog razgovora s ČF sud je utvrdio: da ga je 14. veljače 2018. nazvao CF, da pristupi ispred kuće u [adresa] radi provale vrata kuće, koje da je CF vlasnik; da je upravo on pozvao na lice mjesta VF i EF, u svojstvu svjedoka tog čina.

16.3. Na osnovu liječničke dokumentacije za sada pok. ŽF ovaj je sud utvrdio: da je ista pristupila i pregledana u Općoj bolnici u Puli, dana 12. siječnja 2018.; iz otpusnog pisma: da je ŽF boravila u bolnici, na odjelu za neurologiju od 12. siječnja 2018. do 17. siječnja 2018.; i da je tamo pristupila u pratnji kćerke (skrbnice DF iz [adresa]). Na osnovu priloženog pravomoćnog rješenja ovoga suda posl.br. R1 Ob-238/2016-36 od 31. ožujka 2017. utvrđeno je: da je ŽF djelomično lišena poslovne sposobnosti; jer da boluje od demencije ili psihoorganskog sindroma, zbog čega nije u stanju brinuti se o svojim potrebama, pravima i interesima.

17. Nakon uvida u priloženu pravomoćnu (od dana 06. kolovoza 2020.) presudu pod posl.br. P-1090/2019-35 od dana 5. ožujka 2022. godine (izreka, toč. II), ovaj je sud utvrdio: da je ovdje tuženicima, naloženo da isele iz stana u prizemlju broj "1" pov.45,61 m2, na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da ovdje tužitelju predaju isključivi posjed u potpunosti slobodan od osoba i stvari, te bilo kakvih prepreka.

17.1. Tužitelj CF je u predmetu ovoga suda P-1563/17 podnio tužbu protiv ovdje istih tuženika i trgovačkog društva Tally d.o.o. [adresa], radi predaje u posjed, upravo predmetnog prizemnog stana. Iz zapisnika od dana 10. srpnja 2018. (posl. br.P-1563/17-16, koji je priložen predmetu), proizlazi: da je tužitelj CF na trećoj stranici u predzadnjem odlomku izjavio: da su ovdje tuženici iskoristili trenutak, kada je njegova majka ŽF otišla u bolnicu u [adresa] i blokirali 9. siječnja 2018. godine bravu i jednostavno promijenili cilindar bravu; dakle, da su tuženici dana 9. siječnja 2018. godine promijenili cilindar bravu vrata predmetnog stana. U nastavku je isti naveo: da je te iste zgode zvao policiju da dođe na uviđaj, a da su mu policijski službenici tada rekli da ima dvije mogućnosti tj. da zove bravara ili da razvali vrata po vatrogascima. Dakle, iz zapisnika proizlazi: da je tužitelj tada tijekom ročišta pred sudom naveo: da su tuženici promijenili cilindar bravu 9. siječnja 2018. godine. Ovaj je sud na osnovu navedenoga utvrdio i drži dokazanim: da je tužitelj saznao: da su tuženici promijenili cilindar bravu dana 9. siječnja 2018. godine; dakle, saznao za čin smetanja i za počinitelje (ovdje tuženike) dana 9. siječnja 2018. godine. Ovaj sud dakle, cijeneći sve izvedene i prihvaćene dokaze tijekom postupka, drži dokazanim: da je tužitelj dana 9. siječnja 2018. godine, saznao za čin smetanja i za počinitelje. Dakle ovaj sud zaključno drži dokazanim, da tužitelj proturječno, nepodudarno, neuvjerljivo, neistinito i nelogično tvrdi: da je saznao za čin smetanja i za počinitelje, tek dana 26. siječnja 2018. godine. Dodatno, sud drži dokazanim: da tužitelj nelogično, neuvjerljivo i neosnovano tako iskazuje pred sudom, jedino iz razloga, postizanja uspjeha u ovom postupku. Dakle, sud drži nedokazanim: da je tužitelj tek dana 26. siječnja 2018. godine, saznao za čin smetanja i za počinitelje. On je osim toga tada i naveo: da je iste zgode zvao policiju i da su mu tada policijski službenici rekli (iste zgode), da ima dvije mogućnosti pozvati bravara ili razvaliti vrata po vatrogascima. Međutim u svezi dolaska policijskih službenika, ovaj je sud sasvim suprotno od navedenog po tužitelju (u predmetu ovoga suda P-1563/17), utvrdio (na osnovu službene zabilješke Policijske postaje Rovinj od 26. siječnja 2018.) i drži dokazanim: da su upravo navedenog dana 26. siječnja 2018., policijski službenici, na adresi [adresa], zatekli RF i njezinog supruga ovdje tužitelja, s kojima je obavljen razgovor; i da je CF oko 14,45 sati, pokušao ključem otključati ulazna drvena vrata stana u prizemlju obiteljske kuće. Tako je sud zaključio: jer navedeno proizlazi i iz iskaza svjedokinje KF (djelatnice PP Rovinj) koja na kraju iskaza navodi: da su na kraju intervencije uputili tužitelja, da pozove bravara. Ovaj je sud na osnovu navedenoga dodatno utvrdio i drži dokazanim: da je tužitelj saznao: da su tuženici promijenili cilindar bravu dana 9. siječnja 2018. godine; dakle, saznao za čin smetanja i za počinitelje (ovdje tuženike) dana 9. siječnja 2018. godine. Sud je na osnovu navedenoga dodatno utvrdio i drži dokazanim: da je tužitelj tada, u onom predmetu, nelogično i proturječno naveo: da je iste zgode zvao policiju na uviđaj i da su mu tada policijski službenici rekli, da ima dvije mogućnosti pozvati bravara ili razvaliti vrata po vatrogascima; jer se navedeno dogodilo zapravo dana 26. siječnja 2018.; a ne dana 9. siječnja 2018. godine, kako to on nedokazano i neuvjerljivo tvrdi pred ovim sudom.

17.2. Ovaj je sud na osnovu gore navedenoga utvrdio i drži zaključno dokazanim: da je tužitelj saznao, da su tuženici promijenili cilindar bravu dana 9. siječnja 2018. godine; dakle, saznao za čin smetanja i za počinitelje tj. tuženike, upravo dana 9. siječnja 2018. godine.

18. Ovaj je sud utvrdio, da je u predmetu ovoga suda Ovr-416/2020 u kojem se pojavljuju iste stranke, uslijedila ovrha u predmetnoj zgradi, dana 30. travnja 2020. godine (uz nazočnost stranaka i njihovih punomoćnika te sudskog ovršitelja); kada su ovdje tuženici, predali posjed, predmetnog stana: u prizemlju broj "1" pov.45,61 m2, na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ovdje tužitelju, koji je istoga dana, dakle: uveden u posjed.

18.1.Osnovom navedenog ovaj je sud utvrdio i drži dokazanim: da su ovdje tuženici, predali posjed predmetnog stana: u prizemlju broj "1" pov.45,61 m2, na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ovdje tužitelju istoga dana tj. 30. travnja 2020. godine; kada je i uveden u posjed. Sud stoga drži dodatno dokazanim: da se predmetni stan nalazi u mirnom posjedu tužitelja od 30. travnja 2020. godine.

18.2. Osnovom čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - u daljnjem tekstu ZPP) stranka koja je tijekom postupka iznijela neku činjenicu, koja joj ide u prilog, dužna je predložiti i izvođenje dokaza kojom bi dokazala i postojanje te činjenice; stoga je tužitelj dužan dokazati sve svoje tvrdnje pred sudom; to kako tužitelj nije dokazao istinitost gore navedenih tvrdnji pred sudom; to je sukladno čl. 8. ZPP-a ovaj sud, prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, presudio kao u izreci.

18.3. Na osnovu čl. 20. ZV-a je samovlast zabranjena; bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed; a čl. 10. istog Zakona je propisano: da osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik; odnosno faktično stanje je zaštićeno pravom; slijedom radnja koja u sebi zadržava znakove svjesnog zadiranja u tuđi posjed te znakove samovlašća i nasilja mora se smatrati činom smetanja posjeda (a ne samo oštećenjem tuđe stvari), sve jer je samovlast zabranjena; dakle, nitko nema pravo samovlasno smetati posjednika odnosno posjed, a svaki onaj koji posjedniku, bez njegove volje, oduzima posjed ili ga u posjedu uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed; a ako se zadiranjem u tuđu faktičnu vlast (kad se otklone sve druge mogućnosti) može pripisati volji tuženika, onda postoji i svijest o smetanju posjeda. Člankom 21. istoga Zakona je propisano: "koga drugi samostalno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda; pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja; pravo na zaštitu posjeda ostvaruje se u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći".

18.4. Prema čl. 22. st. 1. i 2. istog Zakona, posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće; sud pruža posjedovnu zaštitu prema posljednjem stanju posjeda, ovdje suposjeda, i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed. Prema čl. 24. istog Zakona, svaki suposjednik je ovlašten štiti suposjed putem suda ako ga je suposjednik isključio iz dotadašnjeg suposjeda ili mu bitno ograničio dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

18.5. Dakle, odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnom pravima propisano je: posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja te zabraniti takvo ili slično smetanje ubuduće; odredbom čl. 21. st. 1. istoga Zakona propisano je: koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda; a u čl. 21. st. 3. istoga Zakona propisano je: da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja. Dakle, posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je da svoj posjed štiti putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja, te da brani takvo ili slično smetanje ubuduće; a odredbom čl. 22. st. 2. istog Zakona propisano je: da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku, prema posljednjem stanju posjeda i nastalog smetanja, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. Obzirom na navedene propise, cilj je posjedovne parnice uspostaviti ono posjedovno stanje koje je postojalo prije smetanja, pa je rasprava ograničena na činjenicu posljednjeg mirnog posjeda i čina smetanja. Čin smetanja posjeda je čin neke osobe kojem se dotadašnjem posjedniku oduzima posjed ili ga se uznemirava u posjedu; s time da čin smetanja posjeda negira već postojeću faktičnu vlast, a nameće tuđu. Za čin smetanja posjeda dovoljna je svijest, tj. znanje da se poduzetom radnjom smeta tuđi posjed. Odredom čl. 24. st. 1. istog zakona propisano je: da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dosadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

18.6. Samovlast je zabranjena te nitko nema pravo samovlasno smetati posjed, makar smatrao da ima jače pravo na posjed. Smetanjem posjeda možemo kvalificirati samo onaj čin koji je učinjen samovlasno. Smetanje posjeda nije ništa drugo do samovlasnog mijenjanja posjedovnog, suposjedovnog stanja. Tužitelj može biti samo onaj koji je do trenutka smetanja bio posljednji mirni posjednik, odnosno suposjednik. Tuženik, odnosno pasivno legitimiran može biti prije svega, onaj koji je sam izvršio čin smetanja; ali može biti i onaj koji je dao nalog za smetanje, kao i onaj u čijem je interesu počinjeno smetanje, a on se od toga nije odradio. Pasivno je legitimiran i suposjednik koji samovlasno, potpuno ili djelomično proširi svoju faktičnu vlast na štetu ostalih suposjednika; teret dokaza leži na strani tužitelja i mora dokazati činjenicu da je bio posljednji mirni posjednik, suposjednik i mora dokazati čin smetanja. Tužbeni zahtjev je upravljen na to: da se utvrdi da je tuženik počinio smetanje tužiteljevog posjeda, suposjeda; da se naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja; i da se zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Tuženik se može braniti stavljanjem prigovora pomanjkanja aktivne legitimacije tužitelja; promašenost pasivne legitimacije (tvrdi da nije izvršio čin smetanja, niti dao nalog, niti je odobrio korist); i pomanjkanje "animusa turbandi" (tvrdi da uopće nije bio svjestan da čini smetanje); te protek prekluzivnog roka, na koju sud pazi po službenoj dužnosti.

19. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

19. 1. Dakle, nakon svih izvedenih dokaza, posebno cijeneći svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti, nakon održanog uviđaja na licu mjesta, te zaprimljenih materijalnih dokaza i iskaza saslušanih svjedoka i stranaka; ovaj je sud zaključio i drži dokazanim: da tužbeni zahtjev tužitelja, nije osnovan.

19.2 Ovaj je sud prihvatio navode iz iskaza tuženika jer su njihovi navodi neposredno uvjerljivi, logični i međusobno sukladni i podudarni sa ostalim izvedenim i po sudu prihvaćenim dokazima tijekom postupka; osnovom kojih je ovaj sud utvrdio i drži dokazanim: da tužba u ovoj pravnoj stvari nije podnijeta u zakonskom roku od 30 dana; jer je zaprimljena kod ovoga suda dana 17. veljače 2018 (kada je predana na poštu preporučeno).

19.3. Saslušani svjedoci predloženi po tuženiku: IF, UF, ČF, NF, HF, ZFB i KF; su iznijeli svoje iskaze pred sudom; a navode iz iskaza saslušanih svjedoka ovaj je sud prihvatio. Nakon svih izvedenih dokaza, ocjenom svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti, ovaj je sud zaključio: da saslušani svjedoci nemaju osobna, niti neposredna saznanja, o datumu ili mjesecu, kada su tuženici promijenili bravu vrata stana.

19.4. Tijekom postupka utvrđeno je, što stranke ne osporavaju, da su njihovi međuljudski odnosi teško, trajno i zauvijek narušeni.

19.5. Valja ponoviti, da osnovom priloženih podnesaka Policijske postaje Rovinj ovaj je sud zaključio: da je ista postaja u predmetnom vremenskom razdoblju zaprimila: dvije dojave od strane stranaka u ovom postupku; tj. dojavu CF od dana 26. siječnja 2018.; po kojoj su postupali policijski službenici SF i KF; kada su na adresi [adresa], zatečeni RF i njezin suprug CF; kada je CF, pokušao ključem otključati ulazna drvena vrata stana u prizemlju obiteljske kuće; i kada su pregledom vrata i brave policijski službenici utvrdili: da na istima nema nikakvih vidljivih fizičkih oštećenja; da je najvjerojatnije došlo do mehaničkog kvara unutar cilindra. Te i dojavu od strane Z i MF od dana 15. veljače 2018.; po kojoj su postupali policijski službenici BF, GF i OF; kada su na adresi u [adresa], zatečeni IF, UF, EF, ČF, te tužitelj i tuženik, sa kojima su i obavljeni razgovori, o nastalom opisanom događaju (pokušaja provale brave vrata, bušilicom).

20. Ovaj sud nije prihvatio navode iz iskaza tužitelja; u onom djelu kada tvrdi: da je onaj bravar došao na lice mjesta, dan nakon 26. siječnja 2018.; da su 5. ili 6. siječnja 2018. doktori došli vozilom po majku ŽF; i da je ona tada smještena u bolnicu; da je ona iz zdravstvenih razloga prebačena u pulsku bolnicu 9. siječnja 2018.; da je njegova majka ŽF dana 9. siječnja 2018. izašla iz svog stana u prizemlju i da je sanitetskim vozilom prebačena u pulsku bolnicu; da su ključeve tog stana imali samo on i majka ŽF; da je pokušavao ući u stan svakako i prije 26. siječnja 2018., ali bezuspješno; jer da nije ključem mogao otvoriti bravu stana; da je imao probleme sa tom bravom; jer da su tuženici očito nešto bili ubacili u nju; da je bilo teško, ali da je ipak nekako uspio otključati bravu vrata stana; dakle, da je i prije tog dana 26. siječnja 2018. pokušao otvoriti vrata; da je uspio nekako otvoriti ulazna vrata stana, usprkos tome, što je netko nešto bio ugurao u cilindar bravu; da je to bilo 10 dana prije toga; dakle, da je dana 16.siječnja 2018. uspio nekako otvoriti ulazna vrata stana; da je par dana, prije 26. siječnja pokušavao otključati bravu (uz pomoć spreja WD 40) i ipak nekako uspio "razraditi" bravu i konačno otvoriti ta vrata; međutim, da je tek dana 26. siječnja 2018.definitivno utvrdio: da je brava stana promjenjena; odnosno, da je zapravo: dana 16. ili 17. siječnja 2018., prvi put primijetio da otežano, otvara bravu ključem; a nakon toga, da je dana 26. siječnja 2018., definitivno utvrdio: da je brava stana zamijenjena novom. Da Z i MF nisu nikada boravili u stanu njegove mame.

20.1. Ovaj sud, nije prihvatio gore navedene navode iz iskaza tužitelja jer su njegovi navodi: nelogični, neposredno neuvjerljivi, kontradiktorni, nedosljedni, nepodudarni, proturječni, životno neprihvatljivi, nepovezani, a u odnosu na prihvaćene, logične, neposredno uvjerljive, podudarne i prihvaćene navode iz iskaza tuženika, kojima ovaj sud vjeruje, i jer se njihovi navodi međusobno podudaraju, tako i sa prihvaćenim navodima iz iskaza saslušanih svjedoka i prihvaćenim materijalnim dokazima, izvedenih tijekom postupka.

20.2. Sud isto tako, nije prihvatio sve one navode tužitelja, usmjerene ka obezvređivanju i bagateliziranju prihvaćenih navoda iz iskaza tuženika i svjedoka kojima ovaj sud vjeruje; a kojima bagatelizira ostale izvedene i prihvaćene materijalne dokaze tijekom postupka; i kojim, po sudu neprihvaćenim navodima, zapravo aludira na osnovanost njegovog tužbenog zahtjeva. Sud nije prihvatio njegove nelogične, neuvjerljive i neosnovane navode kada tvrdi: da je tužbu predao sudu u zakonskom roku, koji je propisan u čl. 21. Zakona o vlasništvu i drugim pravnim stvarima; tj. unutar roka od 30 dana, od trenutka kada je saznao za sadržaj čina smetanja suposjeda i za počinitelja; a kojim navodima zapravo, potpuno neosnovano, aludira: da nije nastupila „prekluzija“ tog prava, na njegovu štetu, i da je tužbu predao sudu u zakonskom roku.

20.3. Ovaj je sud zaključio: da su ti njegovi navodi nelogični, neposredno neuvjerljivi i nepodudarni u odnosu na izvedene dokaze i prihvaćene navode iz iskaza tuženika, kojima ovaj sud vjeruje. Dodatno, ovaj sud nije prihvatio te proturječne i kontradiktorne navode iz njegova iskaza, jer sud ocjenom svih izvedenih dokaza zaključno drži: da su te njegove tvrdnje, iznijete tijekom postupka, nedokazane.

20.4. Naime, ovaj sud drži da svojim nelogičnim tvrdnjama tužitelj želi zapravo samo obezvrijediti i umanjiti značaj prihvaćenih navoda iz iskaza tuženika kojima ovaj sud vjeruje; odnosno obezvrijediti značaj izvedenih dokaza tijekom postupka; posebice prihvaćenih navoda iz iskaza tuženika, kojima ovaj sud vjeruje.

20.5. Ovaj je sud, na osnovu prije gore navedenog, utvrdio i drži dokazanim: da je tužitelj saznao: da su tuženici promijenili cilindar bravu dana 9. siječnja 2018. godine; dakle, saznao za čin smetanja i za počinitelje (ovdje tuženike) dana 9. siječnja 2018.; a ne dana 26. siječnja 2018. godine, kako to tužitelj neosnovano i nedokazano tvrdi svojom tužbom i iskazom, u ovoj pravnoj stvari.

20.6. Ovaj je sud prihvatio navode iz iskaza tužitelja, u onom djelu, kada tvrdi: da je u prizemlju zgrade živjela njegova majka ŽF; da je njegova majka ŽF boravila kod njega na prvoj etaži zgrade; isto tako, da je majka ŽF ponekada boravila i kod njegove sestre DF iz [adresa];da je ŽF smještena u bolnici u [adresa] nakon nove godine 2018; zatim u Obiteljskom domu za starije i nemoćne osobe "Moja hiža" u Šišanu; da je dana 26. siječnja 2018. pokušao otključati sa ključem, ulazna vrata tog stana u prizemlju, ali da nije uspio; da je zato pozvao policiju; da su istoga dana policijski službenici uredovali na licu mjesta; nakon toga, da je bravar s pomoćnim radnikom došao iz [adresa], dana 15. veljače 2018.; da su tada, bili prisutni i svjedoci; da je bravar pokušao, bušilicom probušiti cilindar bravu vrata, ali bezuspješno; da se Z iste zgode, javio iz unutrašnjosti stana, govoreći im da će zvati policiju, jer da provaljuju u njegov stan; da su policajci stigli i priveli ga u Policijsku postaju; nakon toga, da nije više pokušavao promijeniti cilindar bravu vrata. Da je Z mogao ulaziti neometano u Petrin stan iz njegovog dijela stana; da nije trebao izaći iz svog stana, za pristupiti Petrinom stanu; da je on to mogao učiniti interno, te ući u njezin neometano. Da između stanova u prizemlju postoji interna staklena vrata s bravom; da je ključeve te brave posjedovao samo Z; da je Z zajedno sa MF živio u prizemlju u tom stanu, do spornog stana; da su ta dva stana, zapravo odijeljena samo staklenom stjenkom; da je Z tamo ugradio staklena vrata, radi dovoda svijetla; da između stanova u prizemlju postoji interna staklena vrata s bravom; da je ključeve te brave posjedovao samo Z; da je Z promijenio cilindar bravu tog stana u prizemlju, zajedno sa MF; da je majka ŽF premještena u dom za starije i nemoćne, uz dogovor Centra za socijalnu skrbi i njegove sestre DF (skrbnica njihove majke ŽF); da je njegova majka ŽF boravila kod njega, na prvom katu kuće; da je ŽF boravila i kod DF iz [adresa] (njegove sestre). Svedokinja ZFB, supruga tužitelja isto tako tvrdi: da je njezina svekrva ŽF došla živjeti na prvom katu kuće, kod sina ovdje tužitelja; jer je tada bila teško bolesna. Ovaj je sud prihvatio te navode iz iskaza tužitelja, jer se podudaraju sa prihvaćenim navodima iz iskaza tuženika i sa ostalim izvedenim i po sudu prihvaćenim dokazima.

21. Ovaj je sud prihvatio iskrene navode iz iskaza prvotuženika, kada tvrdi: da u toj kući živi od rođenja; da živi u tom stanu u prizemlju od početka 1990-ih godina; da MF živi s njime od 1999. godine; da su oni boravili u tom stanu i u siječnju 2018.; da su ključ ulaznih vrata prizemnog stana imali on, MF i baka ŽF; da CF živi na prvoj etaži zgrade sa svojom suprugom; da su u prizemlju zgrade živjeli on, MF i ŽF. Da je promijenio cilindar bravu zato što tamo živi; i jer da ima pravo promijeniti bravu vrata; da je i ranije promijenio bravu, i to godine 1995. Da je on zvao policiju dana 15. veljače 2018, kada je čuo zvuk bušilice i bušenje vrata i zaključio: da netko pokušava provaliti u stan; da je bio prestrašen i da je zbog toga pozvao policiju; nakon što je stigla policija na lice mjesta, da je otvorio vrata i zatekao ispred vrata nekoliko osoba, dva policajca, bravara i tužitelja; i tada saznao da su one osobe i CF pokušavali provaliti bravu vrata; kasnije, da su policajci priveli tužitelja. Da tužitelj nije dugo vremena dolazio kod bake ŽF; da kada je dolazio kod majke tijekom 2017., da mu je ŽF otključavala vrata; da odgovara istini, da je tužitelj dolazio posjetiti mamu ŽF; da su sve Petrine osobne stvari bile na prvom katu kuće, tj. kod tužitelja; dakle, prije nego što je baka smještena u bolnici i domu, da je ŽF boravila kod tužitelja, slijedom toga da su sve Petrine osobne stvari, bile kod tužitelja. Da je stara brava "štekala" i da ju je zato zamijenio novom bravom; da ne odgovara istini, da je namjerno oštetio ili nešto stavio u staru bravu. Da su ključ novopostavljene brave imali samo on i MF; da baka ŽF taj novi ključ nije imala, jer joj ga nije odnio u dom. Dakle, da je krajem godine 2017. baka ŽF boravila na prvoj etaži zgrade, kod sina; da je ŽF dolazila njemu i MF u posjetu u stan u prizemlju; da taj stan nema drugog ulaza, osim predmetnog (kroz sporna vrata). Da su ranije ključeve za predmetna vrata posjedovali on i MF, ali isto tako i njegova baka ŽF; da je promijenio cilindar bravu prvi put 1995. godine, a nakon toga još jednom, a potom i treći put; da je zadnji (treći) put postavio novu cilindar bravu oko C dakle, krajem prosinca 2017. godine, ili možda dana 1. siječnja 2018.; da se zbog proteka vremena, ne sjeća točnog datuma. Da odgovara istini da je na vrata postavio novu bravu, jer je stara brava "štekala"; da nije oštetio namjerno staru bravu; da je stara brava bila neispravna i dotrajala; i da ju je zato promijenio; da su ključ nove brave posjedovali samo on i MF; da novi ključ nije dao baki ŽF, obzirom ona nije više boravila u toj kući; jer je tada ŽF boravila kod Franjine sestre DF; da je DF iz [adresa] obnašala dužnost skrbnice ŽF; da bi, u svakom slučaju baki ŽF, predao novi ključ brave. Da je događaj od dana 15. veljače 2018, kada je radnik djelovao s bušilicom na bravu vrata, po nalogu tužitelja, očito insceniran na njegovu i Sibelinu štetu. Da je tužitelj inscenirao i događaj od dana 26. siječnja 2018., na njihovu štetu. Da je tužitelj dana 15. veljače 2018 svima glasno govorio: da ga je odvjetnik savjetovao da tako postupi i da to tako učini; i da ga je otac CF tada počeo vrijeđati; i da su ga zbog toga policijski službenici priveli.

21.1. Sud je prihvatio njegove iskrene navode, kada doslovce tvrdi: "Ja sam promijenio bravu u prosincu 2017. negdje oko Božića ili Nove Godine, možda 1. siječnja 2018., bili su praznici i nisam siguran oko datuma." Da je na ulazna vrata stana postavio sandučić za sebe i MF, ali to nakon što je njihov sandučić nestao sa dvorišnog zida do ulice, gdje se nalazi glavni „portun“ kuće; da je to on učinio prije nego što je zadnji put promijenio bravu vrata. Dakle, da je postavio poštanski sandučić na vrata stana, a nakon toga da je promijenio bravu vrata. Da su oni dugi niz godina, u lošim odnosima. Da je njegova baka ŽF otišla iz [adresa] prije kraja godine, u mjesecu prosincu 2017.; da baka ŽF prije Božića 2017. nije više bila u [adresa]. Da u predmetnom stanu nije postavio nikakve fizičke prepreke, niti stvari; da to nije nikada učinio; i da se otvaranjem vrata može neometano i slobodno pristupiti hodniku i do ostalih prostorija stana; u stanu, da nisu nikada postojale prepreke; da tužiteljevi navodi u tom pravcu nisu istiniti (što proizlazi iz sadržaja zapisnika sa održanog uviđaja). Da je tužitelj tijekom iznošenja svog iskaza od 10. srpnja 2018. predmetu P-1563/2017, list 147 predmeta, u predzadnjem odlomku rekao: da je baka ŽF išla u bolnicu, i da su on i MF iskoristili taj trenutak, za promijeniti bravu dana 9. siječnja 2018. Da ta tužiteljeva tvrdnja nije istinita; jer da je bravu zapravo postavio na ista vrata u prosincu 2017. oko Božića; da je baka tada boravila kod Franjine sestre; da ne odgovara istini: da je iskoristio odsutnost bake za promijeniti bravu.

22. Ovaj je sud prihvatio navode drugotuženica, kojima navodi: da u potpunosti potvrđuje, navode iz iskaza prvotuženika; da živi u tom stanu sa suprugom, dugi niz godina; da je Z promijenio bravu vrata stana, prije predstojeće Nove godine 2018. i to u mjesecu prosincu oko Božića 2017., prije Nove godine 2018.; na način da promijenio staru bravu i postavio novu cilindar bravu, na ista vrata stana. Da je dana 15. veljače 2018 bila na poslu u Pazinu, kada ju je nazvao Z telefonom; kada je i čula užasnu buku preko telefona; da joj je suprug tada rekao da pokušavaju bušilicom probušiti bravu vrata. Nakon toga, da su joj policijski službenici rekli: da je tužitelj nasilno pokušavao ući u stan i da je gurao na silu ključ u bravu; a da je ona njima odgovorila: da tužitelj ima krivi ključ i da pravi probleme zbog ničega. Da je stara brava vrata znala "zezati", jer je bila dotrajala i stara; da odgovara istini da je AF promijenio zadnji put staru bravu i postavio novu bravu na vrata krajem mjeseca prosinca 2017, prije Nove godine 2018.; jer da je stara brava "štekala"; da je bilo upitno kada će se istrošena brava zauvijek blokirati. Da je ŽF boravila i u prizemlju objekta; ali da od listopada 2017., baka ŽF zbog bolesti, nije mogla s gornje etaže dolaziti stepenicama do stana u prizemlju; da je zato, otišla živjeti kod sina, i to u mjesecu listopadu 2017.; da su od mjeseca listopada, Petrine osobne stvari većim dijelom bile na gornjoj etaži, kod tužitelja. Dakle, da je baka ŽF, od mjeseca listopada 2017., boravila na prvoj etaži, kod sina. Da je Z postavio na ulazna vrata u prizemlju poštanski sandučić ispod zvonca; da to je sve bilo u prosincu 2017.; da je Z to učinio, jer je prethodno tužitelj CF uklonio sandučić, kojega su oni do tada koristili. Kako je tužitelj taj sandučić uklonio, da su oni nakon toga stavili sandučić na vrata stana u prizemlju. Nakon toga, da je Z promijenio bravu, krajem godine 2017., u mjesecu prosincu, oko Božića tijekom onih praznika, a prije Nove godine 2018. Da kada je tužitelj CF onoga dana zvao policiju, tvrdeći da ne može otvoriti bravu s nekakvim ključem; da je tužitelj zapravo taj događaj, inscenirao. Da se nakon tog prvog događaja dogodio onaj drugi slučaj, kada je CF s onim radnikom htio provalili bušilicom novu bravu; a kada je tužitelj htio ući nasilno u stan uz pomoć bravara (da je i navedeno očito inscenirano). Da u tom stanu nije nikada bilo prepreka, niti barikada ili barijera; da o svemu tome nema nikakvih osobnih i neposrednih saznanja; da nije nikada vidjela, iza ulazna vrata stana, tj. u stanu nekakve prepreke. Da odgovara istini da je ona nova brava ostala na vratima stana, do onoga dana: kada je provedena ovrha i kada su ona i Z djelomično iseljeni iz sada spornog stana. Da je baka ŽF pristupila u pulsku bolnicu u pratnji DF, njezine skrbnice; da je baka ŽF boravila u [adresa], kod sestre tužitelja; i da je iz [adresa] direktno otišla na bolničko liječenje; da baka ŽF nije iz [adresa] krenula prema bolnici, onako kako to neosnovano i nepodudarno tvrdi tužitelj pred sudom. Da je njima poznato, da je ŽF otišla kod sestre tužitelja, krajem godine 2017., i to prije Božića.

23. Slijedom gore navedenoga, ovaj sud cijeneći sve izvedene dokaze, kao i iskrene navode iz iskaza tuženika, utvrdio i drži dokazanim: da je majka tužitelja ŽF od listopada godine 2017., živjela na katu kod sina Ć, jer je bila teško bolesna; da je otišla iz [adresa] prije kraja godine, u mjesecu prosincu 2017.; i da prije Božića godine 2017. nije više bila u [adresa], jer da je boravila kod DF; da je ona pristupila u pulsku bolnicu dana 12. siječnja 2018. u pratnji DF, njezine skrbnice; da navedeno ukazuje na dodatnu činjenicu: da je ŽF boravila u [adresa], kod sestre tužitelja DF; i da je iz [adresa] direktno otišla na bolničko liječenje; što sve ukazuje na dodatnu činjenicu: da ŽF nije krenula iz [adresa] prema pulskoj bolnici, onako kako to neosnovano i nelogično tvrdi tužitelj, pred sudom; i da je strankama poznato, da je ŽF otišla kod sestre tužitelja, krajem 2017. ali prije Božića. Sud je tako zaključio: na osnovu priložene i pročitane materijalne i liječničke dokumentacije, prihvaćenih navoda tužitelja, njegove supruge i tuženika.

23.1. Ovaj sud cijeneći sve izvedene dokaze, kao i iskrene navode iz iskaza tuženika, utvrdio i dodatno drži dokazanim: da su tuženici zamijenili staru neispravnu bravu vrata za novu, krajem mjeseca prosinca, negdje oko Božića godine 2017. i dana 01. siječnja 2018.; i to u vremenskom periodu dakle, od Božića godine 2017. i do dana 01. siječnja 2018.; dakle, upravo onako kako to iskreno tvrdi prvotuženik pred sudom; na način da je Z, u dogovoru sa suprugom, promijenio staru bravu i postavio novu cilindar bravu, na ista vrata stana. Slijedom gore navedenog, ovaj sud drži dokazanim: da je tuženik tada sa suprugom promijenio bravu vrata stana i zaključao je dakle, novim ključem i novom bravom.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tuženicima naknaditi prouzročene parnične troškove; prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Osnovom Tbr. 7.2. jednokratnu nagradu u visini 250 bodova (500,00 eura), uz četiri poduzete procesne radnje u postupku; za pristup ročištima održanih dana: 21. svibnja 2019.g., 25. srpnja 2019.g., 20.studenog 2019.g., 15. listopada 2020.g., 11. siječnja 2021., 7. travnja 2021.g., 15. svibnja 2024.g., 18. veljače 2025.g., 14. svibnja 2025.g., 3. prosinca 2025.g. i to za svako ročište 50 bodova, odnosno 100,00 eura x 10; dodatno i troškovi: za sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 6,64 eura; i trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 60,00 eura; za troškove izlaska suda na licu mjesta, u iznosu od 49,48 eura; što sveukupno iznosi 1.616,12 eura; dodatno uz uvećanje od 10% osnovom Tbr. 40. u iznosu 161,61 eura; odnosno ukupno 1.777,73 eura; uz PDV od 25%, što iznosi 444,40 eura; što sveukupno iznosi 2.222,13 eura. Dakle, tužitelj je dužan tuženicima naknaditi prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.222,13 eura, sve u roku od 15 dana, od dana donošenja ove odluke. U preostalom se dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka do iznosa od 2.338,62 eura, odbija.

25. Slijedom navedenog, valjalo je riješiti kao u izreci.

U Rovinju, 13. veljače 2026.

Sudac:

Roberto Uggeri

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu rješenja za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odnosno, od dana primitka ovjerenog prijepisa rješenja za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženicima po pun.