REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-70/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji Martini Klanac, sucu pojedincu, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Luke Bućana, u pravnoj stvari tužitelja Moj dom nekretnine d.o.o., Zagreb, Srebrenjak 19, OIB: 00153102915, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Mraz, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika RĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Viktor Pisanski, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 2. veljače 2026. u nazočnosti direktora tužitelja CĐ, punomoćnika tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, 13. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Stjepana Volarića poslovni broj Ovrv-24943/2024 od 13. siječnja 2025. kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos 5.625,00 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20. studenoga 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog postupka u iznosu 1.127,70 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja ove odluke do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika, ranije ovršenika, radi naplate novčane tražbine u iznosu 5.625,00 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. studenoga 2024. do isplate.

2. Javni bilježnik Stjepan Volarić je na prijedlog tužitelja donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-24943/2024 od 13. siječnja 2025., protiv kojeg je tuženik podnio pravovremen prigovor.

3. U prigovoru tuženik navodi da osporava rješenje o ovrsi u cijelosti jer smatra da ne postoji pravni osnov za naplatu posredničke naknade. Ističe da tužitelj nije izvršio stvarno posredovanje u prodaji nekretnine niti je doveo kupca u vezu s njim. Navodi da nije bio obaviješten o razgledavanjima stana, identitetu potencijalnih kupaca niti o ishodima eventualnih pregovora. Smatra da time nisu ispunjene zakonske pretpostavke posredovanja prema Zakonu o posredovanju u prometu nekretninama. Nadalje tvrdi da je ugovor o posredovanju sklopljen protivno Zakonu o zaštiti potrošača jer nije bilo pregovaranja o odredbama ugovora. Navodi da mu nisu bili predočeni opći uvjeti poslovanja niti su mu dana propisana potrošačka upozorenja. Ističe i da je ugovor sklopljen na temelju lažnog prikazivanja da tužitelj već ima sigurnog kupca. Tuženik naglašava da je nekretninu prodavao putem vlastitog oglasa na Njuškalu. Kupac se, prema njegovim navodima, javio izravno njemu putem tog oglasa, a ne preko tužitelja.

4. Rješenjem ovog suda posl. br. Povrv-70/25 od 30. siječnja 2025. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Stjepana Volarića posl. br. Ovrv-24943/2024 od 13. siječnja 2025. je stavljeno izvan snage te je odlučeno da će se ovaj postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužitelj u podnesku od 31. siječnja 2025. navodi da su prigovori tuženika neosnovani i usmjereni na odugovlačenje postupka te izbjegavanje plaćanja duga. Ističe da tuženik ne osporava da je između stranaka sklopljen ugovor o posredovanju. Navod tuženika da nije bilo nikakvog posredovanja tužitelj smatra netočnim i pobija ga priloženim dokazima. Poziva se na zapisnik o razgledavanju nekretnine koji je potpisao kupac VĐ. Nadalje navodi da dostavlja e- mail poruku kupca od 28. kolovoza 2024. godine. Također prilaže preslike WhatsApp komunikacije s tuženikom vezane uz dogovaranje termina razgledavanja stana. Uz to dostavlja i preslike telefonskih poziva ostvarenih s tuženikom u vezi posredovanja. Zaključno ističe da je tuženik putem tužitelja prodao stan kupcu VĐ temeljem kupoprodajnog ugovora od 5. rujna 2024. godine. Navodi da tuženik nije platio račun niti nakon opomene, zbog čega je bio prisiljen pokrenuti postupak. Predlaže saslušanje direktora tužitelja i zaposlenika koji je komunicirao s tuženikom te da se platni nalog u cijelosti održi na snazi.

6. Tuženik u podnesku od 20. veljače 2025. ponavlja da u konkretnom slučaju nisu ostvarena zakonska obilježja posredovanja jer tužitelj nije doveo u vezu njega i kupca niti ga je obavijestio o identitetu osoba koje su razgledavale nekretninu. Ističe da samo pokazivanje stana ne predstavlja posredovanje ako nije došlo do razmjene podataka, ponude ili povezivanja stranaka. Navodi da nikada nije bio obaviješten o ponudi kupca od 28. kolovoza 2024., niti mu je taj e-mail proslijeđen. Naglašava da je ponuđena cijena bila znatno niža od tražene i da je ne bi razmatrao. Iz WhatsApp komunikacije, prema njegovu stajalištu, proizlazi da ugovor o posredovanju jest sklopljen na daljinu i da tužitelj nije naveo ime kupca niti njegovu ponudu. Tvrdi da telefonski broj s kojim tužitelj dokazuje pozive nije njegov, već vjerojatno pripada kupcu. Posebno ističe da nije imao ugovor o isključivom posredovanju te da je nekretninu oglašavao samostalno i putem više drugih agencija. Navodi da je do sklapanja kupoprodajnog ugovora došlo neposrednim kontaktom njega i kupca, bez sudjelovanja tužitelja. Zaključno predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti i naknadu parničnog troška tuženiku.

7. Tijekom postupka sud je pročitao račun (list 8 spisa), zapisnik o razgledavanju nekretnine od 27. kolovoza 2024. (list 9), Ugovor o posredovanju od 7. svibnja 2024. (list 10-11), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 5. rujna 2024. (list 12- 16), potvrdu o isplati kupoprodajne cijene i tabularnu izjavu (list 17-18), dopis tužitelja tuženiku od 11. listopada 2024. s povratnicom (list 19-20), e-mail poruku od 28. kolovoza 2024. (list 41), whatsapp prepisku (list 42-47), ispis poziva (list 48-53), oglase (list 59-73), saslušao je svjedoke VĐ i GĐ te je saslušao stranke.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan

9. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatom naknade za posredovanje u prodaji stana na adresi [adresa].

10. Prema čl. 15. st. 1. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina („Narodne novine“ broj 107/07, 144/12, 14/14, i 32/19, dalje: ZPPN), ugovorom o posredovanju u prometu nekretnina obvezuje se posrednik da će nastojati naći i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu radi pregovaranja i sklapanja određenoga pravnog posla o prijenosu ili osnivanju određenoga prava na nekretnini, a nalogodavac se obvezuje da će mu isplatiti određenu posredničku naknadu ako taj pravni posao bude sklopljen.

11. Odredbom čl. 21. ZPPN propisano je da se ugovorom o posredovanju u prometu nekretninama posrednik se obvezuje obavljati osobito sljedeće:

1. nastojati naći i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu radi sklapanja posredovanoga posla,

2. upoznati nalogodavca s prosječnom tržišnom cijenom slične nekretnine,

3. pribaviti i izvršiti uvid u isprave kojima se dokazuje vlasništvo ili drugo stvarno pravo na predmetnoj nekretnini,

4. obaviti potrebne radnje radi predstavljanja (prezentacije) nekretnine na tržištu, oglasiti nekretninu na odgovarajući način te izvršiti sve druge radnje dogovorene ugovorom o posredovanju u prometu nekretninama koje prelaze uobičajenu prezentaciju, a za što ima pravo na posebne, unaprijed iskazane troškove,

5. omogućiti pregled nekretnina,

6. posredovati u pregovorima i nastojati da dođe do sklapanja ugovora, ako se na to posebno obvezao,

7. čuvati osobne podatke nalogodavca te po pisanome nalogu nalogodavca čuvati kao poslovnu tajnu podatke o nekretnini za koju posreduje ili u vezi s tom nekretninom ili s poslom za koji posreduje,

8. ako je predmet sklapanja ugovora zemljište, provjeriti namjenu predmetnog zemljišta u skladu s propisima o prostornome uređenju koji se odnose na to zemljište,

9. obavijestiti nalogodavca o svim okolnostima važnim za namjeravani posao koje su mu poznate ili mu moraju biti poznate.

12. Sukladno čl. 23. st. 1. ZPPN, ugovorom o posredovanju u prometu nekretninama nalogodavac se obvezuje da će, između ostalog, nakon sklapanja posredovanoga pravnog posla, odnosno predugovora kojim se obvezao sklopiti posredovani pravni posao, ako su posrednik i nalogodavac ugovorili da se pravo na plaćanje posredničke naknade stječe već pri sklapanju predugovora, isplatiti posredniku posredničku naknadu, osim ako nije drukčije ugovoreno.

13. Odredbom čl. 2. ZPPN posredovanje u prometu nekretnina definirano je kao radnje posrednika u prometu nekretnina koje se tiču povezivanja nalogodavca i treće osobe te pregovora i priprema za sklapanje pravnih poslova kojih je predmet određena nekretnina osobito pri kupnji, prodaji, zamjeni, najmu, zakupu i dr.

14. Prema čl. 28. st. 1. ZPPN, posrednik stječe pravo na naknadu tek nakon sklapanja ugovora za koji je posredovao, osim ako posrednik i nalogodavac nisu ugovorili da se pravo na plaćanje naknade stječe već pri sklapanju predugovora.

15. Između stranaka nije sporno da su 7. lipnja 2024. sklopile Ugovor o posredovanju u prometu nekretnina koji se odnosi na stan na adresi [adresa], površine 109,10 čm. Nije sporno niti da je tuženik Ugovorom o kupoprodaji od 5. rujna 2024. taj stan prodao kupcu VĐ za kupoprodajnu cijenu u iznosu 225.000,00 eura.

16. Između stranaka je sporno je li tužitelj posredovao u navedenoj kupoprodaji. Sporna je i valjanost Ugovora o posredovanju iz razloga što je ugovor sklopljen na daljinu protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

17. Direktor tužitelja CĐ je u svom iskazu naveo da je njegova agencija posredovala u kupoprodaji stana tuženika na Kajzerici. Istaknuo je da on osobno nije vodio predmet, već je komunikaciju s tuženikom i kupcem vodio djelatnik agencije GĐ. Naveo je da je GĐ doveo kupca VĐ na razgledavanje stana i prenosio ponude između stranaka. Prva ponuda zaprimljena je e-mailom od trgovačkog društva za koje pretpostavlja da je povezano s VĐ te je proslijeđena tuženiku. Nakon toga je tuženik telefonom dao protuponudu, a daljnji pregovori vođeni su telefonski. Prema njegovim saznanjima, kupac je odustao nakon ponude od 225.000 eura početkom rujna. Sljedećeg dana agencija je čak dovela drugog potencijalnog kupca u razgledavanje stana. Nekoliko dana kasnije tuženik je obavijestio agenciju da je stan prodan, ali nije naveo kome. Direktor je naveo da tuženiku tijekom pregovora nisu rekli ime kupca. U postupak se uključio naknadno kada je tuženiku objasnio da je dužan platiti posredničku naknadu. Tuženik je ponudio oko 1.000 eura, što je direktor odbio jer smatra da pripada puna naknada od 5.625 eura. Istaknuo je da su stranke dovedene u vezu pokazivanjem stana kupcu, i to u odsutnosti tuženika na njegov zahtjev. Također je naveo da je tuženik prekršio ugovor jer nije obavijestio agenciju o trećim osobama s kojima je pregovarao. Potvrdio je da je ugovor o posredovanju sklopljen putem e- maila i WhatsAppa te da tuženik nikada nije osporavao njegovo postojanje. Naveo je i da je tuženik ranije imao vlastiti oglas za prodaju nekretnine.

18. Tuženik je u svom iskazu naveo da je samostalno dao oglas za prodaju nekretnine te da u početku nije imao namjeru angažirati nijednu agenciju za posredovanje. Istaknuo je da su ga, nakon objave oglasa, brojne agencije same kontaktirale i nagovarale na sklapanje ugovora tvrdeći da imaju spremne kupce. Na taj je način sklopio ugovore o posredovanju s ukupno 19 agencija, među kojima je bio i tužitelj. Naveo je da ga je GĐ nazvao dok je bio u Pragu te mu rekao da ima zainteresiranog kupca, nakon čega je potpisao ugovor i poslao ga putem WhatsAppa. Budući da ne živi u [adresa], ključeve stana ostavio je u kaminu ispred kuće, te su agenti samostalno dovodili stranke uz prethodnu najavu. Naveo je da ga je GĐ obavijestio da dovodi potencijalnog kupca, ali mu nije rekao njegovo ime. Nakon razgledavanja prenesena mu je samo jedna ponuda u iznosu od 200.000 eura, koju nije prihvatio. Istaknuo je da je svim agencijama jasno rekao da je minimalna cijena preko njih 230.000 eura, dok bi nižu cijenu prihvatio samo u slučaju prodaje bez agencije. Nakon dva do tri tjedna kontaktirao ga je VĐ, koji je naveo da je stan vidio na Njuškalu putem tuženikova oglasa. Tuženik mu je omogućio razgledavanje stana te su se isti dan dogovorili o kupoprodaji za 225.000 eura. Naglasio je da mu kupac nikada nije rekao da je već bio u stanu niti da je došao preko tužitelja. Također je naveo da mu kupac nikada nije spominjao tužitelja ni GĐ. Tek mjesec dana nakon dovršetka kupoprodaje GĐ ga je nazvao i rekao da su oni ranije pokazali stan kupcu. Zbog toga mu je, iz sažaljenja i uvažavanja truda, ponudio 1.500 eura, što je tužitelj odbio, a naveo je i da nijednoj drugoj agenciji nije ponudio naknadu za posredovanje.

19. Svjedok VĐ je u svom iskazu naveo da je prvi put bio u predmetnom stanu u pratnji njemu nepoznatog čovjeka iz agencije. Istaknuo je da mu taj agent nije znao odgovoriti na pitanja o stanu, zbog čega nije bio zainteresiran za kupnju, iako je tada ponudio 200.000 eura. Nakon te ponude, kako je naveo, preko agencije više nije davao nikakve druge ponude. Deset do petnaest dana kasnije na Njuškalu je pronašao oglas za stan, pri čemu iz oglasa isprva nije shvatio da se radi o istoj nekretnini, nego je tek dolaskom na lice mjesta utvrdio da je riječ o istom stanu. Nazvao je broj iz oglasa i dogovorio novo razgledavanje. Na tom razgledavanju dočekao ga je RĐ, kojem nije rekao da je ranije već bio u stanu jer mu je bilo neugodno i jer nije htio ostaviti dojam pretjerane zainteresiranosti. Nakon razgledavanja s RĐ dogovorio je kupoprodaju za iznos od 225.000 eura, koji mu je bio prihvatljiv. Naveo je da prilikom prvog dolaska u stan nije potpisao nikakav zapisnik o razgledavanju, a kada mu je predočen zapisnik u spisu, izjavio je da potpis na njemu nije njegov. Potvrdio je da mu je broj mobitelja [broj telefona]. te je izjavio da mu je poznato trgovačko društvo Hidraulika drvošped d.o.o., u kojem je ranije radio, ali u njemu više ne radi niti obnaša ikakvu funkciju.

20. Svjedok GĐ, zaposlenik tužitelja, je u svom iskazu naveo da je prvi stupio u kontakt s tuženikom nakon što je vidio njegov oglas za prodaju nekretnine. Istaknuo je da je tuženiku rekao kako ima zainteresirane kupce, nakon čega su sklopili ugovor o posredovanju. Prilikom sklapanja ugovora zatražio je mogućnost pregleda nekretnine, a tuženik mu je rekao da će razgledavanje omogućiti netko iz obitelji jer je on odsutan te da mu ugovor pošalje e-mailom. Naveo je da je ugovor poslao e-mailom, a da mu je tuženik potpisani ugovor vratio putem WhatsAppa. U odnosu na kupca VĐ izjavio je da ga je kupac nazvao i izrazio interes za stan, o čemu je obavijestio RĐ. Dana 27. kolovoza s kupcem je obavio razgledavanje stana. Dan nakon razgledavanja zaprimljena je ponuda putem e-maila na iznos od 200.000 eura, koju je prenio tuženiku. Tuženik mu je tada rekao da može ići najniže do 230.000 eura. Kada je to prenio kupcu, on je rekao da mu je cijena previsoka i da bi eventualno išao do 205.000 eura, što je svjedok prenio tuženiku. Nekoliko dana kasnije kupac je ponudio 210.000 eura, a tuženik je rekao da će razmisliti. Nakon dva do tri sata tuženik je rekao da bi eventualno pristao na 225.000 eura kao konačnu cijenu. Svjedok je tu ponudu prenio kupcu, koji ju je odbio. Nekoliko dana kasnije RĐ ga je obavijestio da je pronašao kupca za nekretninu. Oko 25 dana nakon toga svjedok je provjerom zemljišnih knjiga utvrdio da je stan prodan VĐ. Potom je kontaktirao tuženika, koji je najprije rekao da je stan prodao preko druge agencije, a potom da se zabunio i da je drugu nekretninu prodao preko druge agencije, a da je ovu nekretninu prodao samostalno. Tom je prilikom tuženiku rekao da je s VĐ razgledavao stan, a tuženik je rekao da on za to nije znao. Naveo je da u pravilu ne prenosi imena potencijalnih kupaca prodavatelju, osim ako to on izričito zatraži, te da se ne može sjetiti je li tuženiku prije tog razgovora rekao ime VĐ. Također je naveo da potencijalni kupci uvijek potpisuju zapisnik o razgledavanju nekretnine te da je, prema njegovim navodima, VĐ to u ovom slučaju učinio.

21. Prije svega, treba reći da iz iskaza tuženika i svjedoka GĐ proizlazi da je predmetni Ugovor o posredovanju sklopljen tako što je zaposlenik tužitelja svjedok GĐ nakon što je vidio njegov oglas za prodaju nekretnine telefonski stupio u kontakt s tuženikom koji se nalazio u Pragu i kojem je GĐ ugovor poslao putem e-maila, a tuženik je potpisani ugovor vratio putem WhatsAppa.

22. Dakle, s obzirom na činjenicu da je ugovor sklopljen bez istodobne fizičke prisutnosti stranaka korištenjem sredstava daljinske komunikacije, ocjena je ovog suda da se radi o potrošačkom ugovoru sklopljenom na daljinu, kako to navodi i tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, pri čemu ni jedna stranka ne tvrdi da bi se tuženik profesionalno bavio prodajom nekretnina pa da ne bi bio potrošač.

23. Naime, odredbom čl. 4. toč. 35. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 19/22 i 59/23, dalje: ZZP), propisano je da je ugovor na daljinu je ugovor sklopljen između trgovca i potrošača u okviru organiziranog sustava prodaje ili pružanja usluge bez istodobne fizičke prisutnosti trgovca i potrošača na jednome mjestu pri čemu se do trenutka sklapanja ugovora te za sklapanje ugovora isključivo koristi jedno ili više sredstava daljinske komunikacije.

24. Obveze trgovca i prava potrošača kod takvog ugovora propisane su u čl. 60.-86. ZZP, a svode se na dužnost obavještavanja o bitnim obilježjima usluge, cijeni i svim troškovima, identitetu trgovca, trajanju ugovora, pravu na jednostrani raskid i uvjetima njegova ostvarivanja.

25. Prema ocjeni suda, tužitelj je dostavom prijedloga Ugovora o posredovanju ispunio svoju dužnost obavještavanja o bitnim obilježjima usluge, cijeni i svim troškovima, identitetu trgovca, trajanju ugovora, ali nije ispunio obvezu obavještavanja o pravu na jednostrani raskid i uvjetima njegova ostvarivanja.

26. Međutim, ZZP kao sankciju za navedeni propust ne predviđa ništetnost ugovora, već u čl. 80. st. 1. predviđa produljenje prava potrošača na jednostrani raskid ugovora na razdoblje od godine dana, a osim toga propisuje i prekršajnu odgovornost trgovca.

27. Kako tuženik u tijeku postupka nije naveo da bi koristio pravo na jednostrani raskid Ugovora o posredovanju, sud ocjenjuje da je taj ugovor proizvodi pravne učinke.

28. U odnosu na tvrdnje tuženika o tome da mu nije bilo moguće pregovarati o uvjetima Ugovora o posredovanju, već da mu je Ugovor nametnut od strane tužitelja, sud ukazuje da je takav Ugovor valjan, sve dok, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, sukladno čl. 53. st. 1. ZZP, a tuženik u ovom postupku nije ukazao na takve ugovorne odredbe niti ih sud čitanjem Ugovora o posredovanju nalazi.

29. Što se tiče navoda tuženika o tome da mu tužitelj nije predočio opće uvjete poslovanja, sud ukazuje da je to zaista bila dužnost tužitelja iz čl. 18. ZPPN, ali da ZPPN u čl. 33. st. 1. ne upućuje na ništetnost ugovora već propisuje prekršajnu odgovornost za navedeni propust pa primjenom čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) to ne čini ugovor ništetnim, pri čemu se napominje da se tužitelj u ovom postupku niti ne poziva na svoje opće uvjete poslovanja.

30. Dakle, sud ocjenjuje da je Ugovor o posredovanju valjan pa je za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva potrebno utvrditi je li tužitelj posredovao u kupoprodaji predmetnog stana VĐ, pri čemu je definicija posredovanja u prometu nekretnina sadržana u čl. 2. ZPPN i obuhvaća sve radnje posrednika u prometu nekretnina koje se tiču povezivanja nalogodavca i treće osobe te pregovora i priprema za sklapanje pravnih poslova kojih je predmet određena nekretnina.

31. Sud je prije svega ocijenio vjerodostojnim iskaz tuženika RĐ. Naime, tuženik je pred sudom iskazivao uvjerljivo i životno, a njegov iskaz je sukladan iskazima svjedoka GĐ i VĐ te direktora tužitelja CĐ, osim u dijelu u kojem GĐ i CĐ navode da su pregovore između tuženika i VĐ vodili telefonski prenoseći ponude i protuponude. U tom dijelu sud nije prihvatio iskaze GĐ i CĐ, imajući u vidu da tužitelj nije dostavio ispis poziva iz kojeg bi bila vidljiva telefonska komunikacija između tuženika i GĐ nakon razgledavanja 27. kolovoza 2024., s obzirom na činjenicu da je u dostavljenom ispisu poziva na listu 48-53 spisa naveden samo i isključivo broj svjedoka VĐ, a nigdje nije naveden broj tuženika.

32. Nadalje, sud je samo djelomično ocijenio vjerodostojnim iskaz svjedoka VĐ, i to u dijelu u kojem navodi da preko agencije nije davao nikakve druge ponude osim one na iznos 200.000,00 eura koja je potvrđena e-mailom na listu 41 spisa, a imajući u vidu činjenicu da u spisu nema nikakvog drugog materijalnog dokaza koji bi upućivao na daljnje prenošenje novih ponuda VĐ tuženiku. Jednako tako, sud je vjerodostojnim ocijenio iskaz svjedoka VĐ u dijelu u kojem navodi da nije rekao tuženiku da je ranije već bio u stanu jer mu je bilo neugodno i jer nije htio ostaviti dojam pretjerane zainteresiranosti, s obzirom na to da je u tom dijelu iskaz svjedoka sukladan iskazu tuženika, a radi se o okolnosti u odnosu na koju svjedok nema nikakav osobni ni imovinski interes iskazivati u korist tuženika i koja je za svjedoka pravno irelevantna. S druge strane, sud nije ocijenio vjerodostojnim iskaz svjedoka VĐ u dijelu u kojem navodi da nije potpisao zapisnik s razgledavanja, kao i u dijelu u kojem navodi da iz oglasa tuženika isprva nije shvatio da se radi o istoj nekretnini, nego je tek dolaskom na lice mjesta utvrdio da je riječ o istom stanu. Naime, uobičajena je i ustaljena praksa agencija za posredovanje u prometu nekretnina da se prije dopuštanja razgledavanja nekretnine s potencijalnim kupcem potpisuje zapisnik o razgledavanju, a u ovom slučaju se kupac potpisom zapisnika obvezao da će sva daljnja kontaktiranja i pregovore vezane uz kupoprodaju predmetne nekretnine voditi isključivo putem agencije, zbog čega sud zaključuje da svjedok svojim iskazom nastoji izbjeći odgovornost za povredu preuzete obveze. Osim toga, sud smatra neuvjerljivim i neživotnim da se svjedok ne bi iz sadržaja oglasa prepoznao da je riječ o istom stanu u kojem je bio prije par dana i za kojeg je nesporno dao ponudu za kupnju. Stoga sud zaključuje da je svjedok VĐ nakon prvog razgledavanja sam potražio upravo predmetni stan na internetskim platformama na kojima se oglašavaju nekretnine, sve kako bi zaobišao povećanje cijene do kojeg bi došlo kada bi se stan prodavao posredstvom agencije i kako bi na taj način umanjio kupoprodajnu cijenu.

33. Konačno, sud je u većem dijelu prihvatio kao vjerodostojne iskaze svjedoka GĐ i CĐ jer su uvjerljivi i sukladni drugim iskazima, osim u dijelu koji se odnosi na prenošenje daljnjih ponuda VĐ tuženiku, u kojem dijelu sud te iskaze nije prihvatio iz razloga navedenih u točki 31. obrazloženja ove presude.

34. Dakle, sud je na temelju citiranih iskaza i isprava sadržanih u spisu utvrdio da je svjedok VĐ za stan tuženika saznao preko oglasa tužitelja, da je prvo razgledavanje stana obavio preko djelatnika tužitelja GĐ, da je dao ponudu za kupoprodaju predmetne nekretnine u iznosu 200.000,00 eura koju je tužitelj prenio tuženiku i koju je tuženik odbio, nakon čega je VĐ potražio i pronašao oglas tuženika te je s tuženikom dogovorio kupoprodaju stana bez da mu je rekao za sudjelovanje tužitelja.

35. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud zaključuje da je upravo tužitelj doveo u vezu tuženika i kupca te da bez radnji tuženika ne bi došlo do sklapanja Ugovora o kupoprodaji kojim je VĐ od tuženika kupio predmetni stan.

36. Prema ocjeni ovog suda odredbu čl. 28. st. 1. ZPPN koja govori o tome da posrednik stječe pravo na naknadu tek nakon sklapanja ugovora za koji je posredovao treba tumačiti na način da posrednik stječe pravo na naknadu ako je posredovao između nalogodavca i druge strane, bez obzira na to je li nalogodavac bio svjestan njegovog posredovanja u trenutku sklapanja ugovora. Naime, sud je stava da je za postojanje posredovanja u smislu čl. 28. st. 1. ZPPN nužna uzročna veza između radnji posredovanja opisanih u čl. 2. i čl. 21. ZPPN i sklapanja ugovora, odnosno da je za stjecanje prava na posredničku naknadu nužno da do sklapanja ugovora ne bi došlo bez radnji posredovanja tužitelja.

37. Tužitelj je u ovom slučaju nesporno obavio potrebne radnje radi predstavljanja (prezentacije) nekretnine na tržištu te je oglasio nekretninu na odgovarajući način. Nadalje, tužitelj je kupcu VĐ omogućio pregled nekretnine te je nesporno prenio jednu ponudu kupca tuženiku, čime je prema stavu ovog suda posredovao u pregovorima između ugovornih strana.

38. Kako navedene radnje prema stavu ovog suda čine radnje posredovanja iz čl. 2. i čl. 21. ZPPN i kako su prema utvrđenom činjeničnom stanju te radnje u izravnoj uzročnoj vezi sa sklapanjem Ugovora o kupoprodaji ocjena je ovog suda da je tužitelj posredovao u sklapanju tog ugovora.

39. Slijedom navedenog, sud zaključuje da je Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 5. rujna 2024. sklopljen posredovanjem tužitelja i da stoga tužitelj na temelju čl. 28. st. 1. ZPPN ima pravo na isplatu posredničke naknade, koja je čl. 2. Ugovora o posredovanju određena u iznosu 2% od ugovorene kupoprodajne cijene, uvećano za PDV, što iznosi upravo 5.625,00 eura.

40. Tražbina tužitelja dospjela je sklapanjem kupoprodajnog ugovora 5. rujna 2024. pa tužitelja na temelju čl. 29. st. 1. ZOO ima pravo i na zateznu kamatu od tog dana, a kako je kamatu zatražio od kasnijeg datuma 20. studenoga 2024., ona mu je dosuđena upravo od tog datuma. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO.

41. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) održati na snazi predmetni platni nalog i odlučiti kao u izreci presude.

42. Odredbom članka 164. stavka 4. ZPP propisano je da o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojom se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

43. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, sud je o troškovima postupka odlučio primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Tužitelju je priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu 200,00 eura (Tbr. 11/1), trošak sastava obrazloženog podneska od 31. siječnja 2025. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 8/1) te trošak zastupanja na ročištima od 10. prosinca 2025. i 2. veljače 2026. u iznosu 200 eura za svako (Tbr. 9/1). Ukupno to iznosi 800,00 eura, što uvećano za PDV od 25%, sudsku pristojbu na presudu u iznosu 102,70 eura i trošak javnog bilježnika u iznosu 25,00 eura, ukupno daje iznos 1.127,70 eura.

44. Tužitelj na temelju čl. 151. st. 3. ZPP ima pravo i na zatražene zatezne kamate na trošak od dana donošenja ove odluke o trošku po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO.

45. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 13. veljače 2026.

Sutkinja

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.