Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Đakovo, Trg dr. F. Tuđmana 2

Posl. br. P-385/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, sudac Željko Samardžić, u pravnoj stvari tužitelja ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Marinu Brajku, odvjetniku u Đakovu, protiv tuženika SU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i FU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. siječnja 2026. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja, 13. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj DU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u cijelosti stekao pravo vlasništva nekretnine upisane kod ZK odjela Đakovo u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] kućište oranica površine 4717 m2 što su tuženici SU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u svoje ime i kao pravni sljednik Adrić zadruge kbr. 15, i FU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao pravni sljednik Adrić zadruge dužni priznati te trpjeti upis prava vlasništva tužitelja na navedenoj nekretnini, a sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 11. studenog 2024. podnio tužbu u kojoj navodi da je u samostalnom, poštenom i mirnom posjedu nekretnine opisane u izreci, a koja u naravni čini poljoprivredno zemljište. Ističe da predmetnu nekretninu uživa i obrađuje već nekoliko godina, a prije njega je predmetnu nekretninu uživao njegov otac OU, a prije njega pok. djed ZU i to otprilike 70-ih godina prošlog stoljeća. Navodi da je tek prilikom sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju s pokojnim djedom 2019. saznao da se nekretnina gruntovno ne vodi kao njegovo vlasništvo, već kao suvlasništvo SU i Adrić zadruge svakog u ½ dijela, međutim predmetna nekretnina nikad nije bila u posjedu Adrić zadruge, niti SU, te je tužitelju i njegovom ocu OU nejasno zašto i po kojem osnovu su isti upisani kao suvlasnici. Iz priložene isprave "povijesti promjena" se jasno vidi da je tužiteljev djed ZU od 1982. upisan kao posjednik u katastarskim operatima na predmetnoj nekretnini, otkad je i osnovan novi katastarski operat na osnovu evidentiranja stvarnih posjednika na terenu, a nakon njegove smrti posjednik je postao tužiteljev otac i sam tužitelj na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 8. ožujka 2019. Dakle, ističe da je nakon smrti ZU vlasništvo svih njegovih nekretnina prenijeto na tužitelja i njegovog oca, iako predmetna nekretnina nije bila predmetom ugovora zbog neriješenog zemljišnoknjižnog stanja. Nadalje, a kako su tužitelj i njegov otac davatelji uzdržavanja, to su naknadno izvršili usmenu raspodjelu predmetne nekretnine na način da se ista prepušta tužitelju u posjed i vlasništvo. Također, tužitelj navodi da Adrić zadruga odavno više ne postoji te su njezini pravni sljednici SU, koji se ujedno vodi i kao suvlasnik osobno u ½ dijela i njegov brat HU, koji je ranije preminuo, a njegov zakonski nasljednik je FU. Kako tužitelj nema isprave podobne da upiše pravo vlasništva nekretnine na svoje ime, a u poštenom je, zakonitom i istinitom posjedu predmetne nekretnine putem svojih pravnih prednika preko 20 godina, predlaže sudu utvrditi ga kao vlasnika predmetne nekretnine budući da je vlasništvo stekao putem dosjelosti. Naime, tužitelj je nakon zaključenja glavne rasprave podneskom od 7. veljače 2026. obavijestio sud kako je došlo do promjene broja zemljišnoknjižnog uloška predmetne nekretnine, te se ista sada vodi u zk. ul. br. [broj ZK uloška], pa je predložio sudu isto uzeti u obzir prilikom donošenja presude.

2. Tuženici su uredno zaprimili tužbu, kao i rješenje kojim su isti pozvani dati odgovor na tužbu, no u danom im roku od 45 dana na istu nisu dali odgovor.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u spis, te je pročitao zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] (str. 4- 5 spisa), Povijest promjena na predmetnoj katastarskoj čestici izdanoj od strane Odjela za katastar nekretnina Đakovo od 23. svibnja 2024. (str. 6 spisa) , snimku predmetne nekretnine s Geoportala (str. 7 spisa), Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 8. ožujka 2019. (str. 8-11 spisa), te su saslušani tužitelj i svjedoci OU, TU i LU. Sud nije provodio dokazne prijedloge radi saslušanja tuženika budući da isti kao uredno pozvani nisu pristupili na ročište za glavnu raspravu, nisu ispričali svoj nedolazak, a i sam tužitelj je odustao od takvog dokaznog prijedloga iz istog razloga, a uzimajući u obzir da se isti nisu protivili tužbenom zahtjevu. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Predmet ovoga postupka je utvrditi jesu li ispunjeni uvjeti predviđeni Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN, 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014, 81/15, 94/17, dalje ZVDSP) koji se odnose na stjecanje nekretnine dosjelošću, pa da bi sud mogao deklaratorno utvrditi tužitelja kao vlasnika predmetne nekretnine.

6. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu (str. 4-5 spisa) proizlazi da se ista vodi kao suvlasništvo prvotuženika u ½ dijela i Adrić zadruge kbr. 15 u ½ dijela.

7. Iz Povijesti promjena na predmetnoj katastarskoj čestici izdanoj od strane Odjela za katastar nekretnina Đakovo od 23. svibnja 2024. (str. 6 spisa) proizlazi da se predmetna nekretnina vodi na posjedniku ČU, [adresa] od 1982. godine kada je osnovan novi katastarski operat na osnovu evidentiranja stvarnih posjednika na terenu.

8. Iz snimke Geoportala (str. 7 spisa) utvrđen je položaj čestice koja je predmet tužbenog zahtjeva.

9. Iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 8. ožujka 2019. (str. 8-11 spisa) proizlazi da su ZU, [adresa] kao primatelj uzdržavanja i tužitelj, te OU, [adresa], kao davatelji uzdržavanja, sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju, kojim se ZU obvezao nakon smrti svoju cjelokupnu imovinu zatečenu u času njegove smrti prepustiti primateljima uzdržavanja. Naime, proizlazi i da se primatelj uzdržavanja obvezao davatelju uzdržavanja OU prepustiti i predmetnu kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], kao njegovo izvanknjižno vlasništvo.

10. Također, uvidom od strane ovoga suda po službenoj dužnosti u Geoportal Državne geodetske uprave (a koje zbirke su javne i svima dostupne), utvrđeno je da je katastarska kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], jednaka gruntovnoj kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

11. Tužitelj DU saslušan je na ročištu od 9. siječnja 2026. na okolnosti predmetne tužbe, te je naveo da predmetna nekretnina u naravi predstavlja oranicu, na istoj se nalazi djetelina i jedan mali dio vinograda, a sada je sam u posjedu iste. Predmetnu nekretninu je uživao njegov pokojni djed ZU još od prije 50-60 godina, a on je ostavio svu svoju imovinu njemu i njegovom ocu OU, točnije konkretno ovu nekretninu je pokojni djed Ugovorom o doživotnom uzdržavanju prepustio njegovom ocu, a koji je naknadno istu prepustio njemu. Dakle, njegov djed, a nakon njega otac, i sada i on sam, su u posjedu ove nekretnine preko 50 godina. Nikada nitko ih nije smetao u posjedu ili govorio da ta nekretnina nije njihova. Osobno su mu poznati tuženici, a čak su i neki daljnji rod, a i oni znaju da je to njegovo i nikada se nisu protivili ovoj tužbi. Poznato mu je da se kao suvlasnik ½ dijela predmetne nekretnine vodi Adrić zadruga kbr. 15 koja kao takva više ne postoji, a iza nje su bili samo 1. tuženik SU i njegov pokojni brat HU koji je iza sebe ostavio samo sina, ovdje 2. tuženika FU, odnosno poznato mu je da su isključivo SU i HU polagali prava na imovinu takve nekadašnje zadruge, nije mu poznat nitko drugi.

12. Svjedok OU, otac tužitelja, saslušan je na ročištu od 9. siječnja 2026. na okolnosti predmetne tužbe, te je naveo da mu je poznato o kojoj se nekretnini radi u predmetnom postupku. Ista u naravi predstavlja oranicu na kojoj je zasađena djelomično djetelina, a pola se obrađuje kao poljoprivredno zemljište. Predmetnu nekretninu je još prije njega uživao njegov pok. otac ZU koji je to od nekoga kupio još 60-tih godina, no isto se očito nije provodilo u gruntovnici. Tek kada su njegov sin i on kao davatelji uzdržavanja s njegovim pokojnim ocem ZU 2019. godine kao primateljem uzdržavanja sklapali Ugovor o doživotnom uzdržavanju, utvrdili su da se predmetna nekretnina ne vodi kao njegovo gruntovno vlasništvo iako je svima jasno da je on bio stvarni vlasnik te nekretnine. Navedenim ugovorom ista nekretnina je prepuštena njemu, no on ju je naknadno darovao svome sinu ŠU. Od kada on zna za sebe nikada ih nitko nije smetao u posjedu ove nekretnine ili tvrdio da nije njihova. 2019. godine je tek utvrdio da se gruntovno kao suvlasnik ½ dijela predmetne nekretnine vodi Adrić zadruga koja više ne postoji, a nije mu poznato da bi itko drugi osim SU i njegovog pok. brata HU polagao prava na takvu imovinu.

13. Svjedok TU saslušan je na ročištu od 9. siječnja 2026. na okolnosti predmetne tužbe, te je naveo da mu je poznato o kojoj nekretnini se radi u predmetnom postupku budući da se nekretnina nalazi u selu, a on se bavi poljoprivredom, pa mu je poznato da su istu uživali djed tužitelja ZU i to još koliko on zna od 70-tih godina, a nakon njega OU i sada tužitelj. Koliko on zna nikada im nitko nije osporavao pravo vlasništva na ovoj nekretnini. Nema nikakvih saznanja o Adrić zadruzi.

14. Svjedok LU saslušan je na ročištu od 9. siječnja 2026. na okolnosti predmetne tužbe, te je isti naveo da mu je poznato o kojoj se nekretnini radi u predmetnom postupku budući da njegova braća imaju pored nekretninu. Poznato mu je da je tužiteljev djed u posjedu takve nekretnine još od 70-tih godina, ako ne i prije, sjeća se da je istu nekretninu kupio od JU. Nije mu poznato i tvrdi da nije nitko osim djeda tužitelja, oca tužitelja i samog tužitelja polagao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini niti ih je itko ikada u tome smetao. Nije mu poznato ništa o nekakvoj Adrić zadruzi.

15. Sud prihvaća svu materijalnu dokumentaciju kao istinitu budući da stranke istu niti ne spore, odnosno ne spore sadržaj naveden u istoj.

16. Također, sud prihvaća iskaze tužitelja ŠU, te svjedoka OU, TU i LU kao istinite budući da isti iskazuju uvjerljivo, životno, logično i sukladno u odnosu na sporne činjenice.

17. Iz ovako reproduciranih i ocijenjenih dokaza sud je nedvojbeno utvrdio da je djed tužitelja ZU kao vlasnik samostalno posjedovao predmetnu nekretninu i to još najranije od 1982. godine kada je osnovan novi katastarski operat na osnovu evidentiranja stvarnih posjednika na terenu za k. o. [katastarska općina]. Nadalje, utvrđeno je da je isti svome sinu OU na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju kao davatelju uzdržavanja, prepustio predmetnu nekretninu kao njegovo izvanknjižno vlasništvo, po njegovoj smrti, te da je OU naknadno po stjecanju takve nekretnine istu darovao svome sinu, tužitelju AU. Također, utvrđeno je da nitko nikada tužitelja, pa tako niti njegove pravne prednike, nije smetao u posjedu takve nekretnine ili im osporavao njihovo pravo vlasništva. Utvrđeno je i da Adrić zadruga kbr. 15 koja je suvlasnik predmetne nekretnine u ½ dijela, kao takva više ne postoji, a da prava na imovinu takve zadruge polažu prvotuženik koji je upisan kao suvlasnik predmetne nekretnine u ½ dijela, te njegov pokojni brat HU koji je preminuo, a iza sebe je ostavio zakonskog nasljednika i to drugotuženika FU.

18. Naime, imovina kućne zadruge po svojoj pravnoj prirodi bila je skupno vlasništvo članova zadruge temeljem Zakona o kućnim zadrugama iz 1889. godine a koji je prestao važiti na osnovu čl. 2. Odluke AVNOJ-a o ukidanju pravnih propisa koji su bili na snazi u času neprijateljske okupacije (SL FNRJ br. 4/45) i Zakona o nevažnosti pravnih propisa (SL FNRJ br. 86/46), pa su tada kućne zadruge prestale postojati, a postale su imovinske zajednice na koje se primjenjuju opći propisi građanskog prava. Dakle, iste su prestale postojati 1946. godine i to na temelju naprijed navedenih propisa i nisu postale općenarodna imovina, odnosno državno vlasništvo, već imovina članova kućne zadruge, a u predmetnom postupku je utvrđeno da prava na istu iza Adrić zadruge kbr. 15 polažu osobe kao što je navedeno u toč 17. obrazloženja.

19. Odredbom čl. 159. st. 3. ZVDSP-a je propisano da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Nadalje, odredbom čl. 160. st. 2. ZVDSP-a je propisano da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

20. Slijedom navedenog, sud je pravnog shvaćanja da je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću. Cijeneći činjenicu da se nalazi u samostalnom posjedu nekretnine osobno i putem oca i djeca kao prednika neprekidno više od 40 godina, koji posjed nije stečen silom, prijevarom niti zlouporabom povjerenja, a kada su ga stekli nisu znali niti su s obzirom na okolnosti imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed, to su ispunjene pretpostavke propisane čl. 159. st. 3. ZVDSP-a, pa je odlučeno kao u izreci.

U Đakovu 13. veljače 2026.

SUDAC

Željko Samardžić

POUKA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženicima