Poslovni broj P-365/2025-16

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba Opatija

Maršala Tita 4

51 410 Opatija

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu Denisu Putiću, u pravnoj stvari tužitelja DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Sanji Bravar, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika GI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Ninu Reskušiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja nevaljanosti oporuke, nakon održane glavne I javne rasprave 20. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Ivane Prica Matijaš, odvjetnice iz Rijeke, zamjenika punomoćnika tužitelja PI, odvjetničkog vježbenika iz Rijeke i punomoćnika tuženika, te objave 13. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništava Oporuka, ostaviteljice MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od 23. lipnja 2018. godine."

II. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.750,00 eur u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem ovoga suda posl.br. O-948/2019 od 5.lipnja 2020. upućen da pokrene parnični postupak protiv oporučnog nasljednika GI radi utvrđenja nevaljanosti oporuke ostaviteljice MI od 23. lipnja 2018., koja je proglašena na zapisniku kod javnog bilježnika 23. srpnja 2019. Navodi da je ostaviteljica još početkom 2018. pokazivala simptome dementnog ponašanja, da bi već u svibnju 2018., ostaviteljici bila dijagnosticirana nespecificirana demencija koja dijagnoza se postavlja kada su zadovoljeni opći kriteriji za dijagnozu demencije, problemi s rasuđivanjem, prosuđivanje, pamćenjem i drugim misaonim procesima. Ističe da oporučiteljica u vrijeme sastavljanja vlastoručne oporuke nije bila sposobna za rasuđivanje u smislu odredbe čl. 26 st. 2 Zakona o nasljeđivanju ( dalje ZN) pa predlaže da sud utvrdi ništetnost oporuke oporučiteljice MI od 23. lipnja 2018.

2. Tuženi u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev te navodi da je oporučiteljica u vrijeme sastavljanja oporuke bila sposobna shvatiti značenje oporuke i izjaviti svoju pravu volju, na što upućuje činjenica da je oporuku vlastoručno napisala i potpisala. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Ovosudnom presudom poslovnog broja P-947/2020-43 od 10.listopada 2023. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je ništava oporuka ostaviteljice MI od 23. lipnja 2018., naloženo je tužitelju da nadoknadi tuženiku parnični trošku iznosu od 1. 243,75 eur te je odbijen preostali dio tuženika za naknadu parničnog troška. Po žalbama stranaka ukinuta je citirana presuda te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz uputu da je pri ocijeni sposobnosti za rasuđivanje ostaviteljice u trenutku sastavljana oporuke trebalo uzeti sve poznate okolnosti koje uključuju svu raspoloživu dokumentaciju, kao i iskaze stranaka i svjedoka u koliko nisu proturječni medicinskoj dokumentaciji.

4. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u nalaze psihijatra VI, nalaze doma zdravlja Rijeka o kućnim posjetama oporučiteljici, izvješća patronažne sestre, karton pacijenta MI, mišljenje vještaka dr.ČI specijaliste psihijatra, darovni ugovor zaključen između darovatelja FI i daroprimca MI i DI od 10.veljače 1987., izvatke iz zemljišne knjige, zapisnik od 23. srpnja 2019. i rješenje od 5.lipnja 2020., iz predmeta ovog suda posl.br. O-948/2019, mišljenje vještaka prim.ŠI, dr.med., oporuku MI od 23. lipnja 2018., vještačenje po stalnom sudskom vještaku psihijatru dr. Draganu Lovroviću koji je izradio pisano očitovanje te je saslušan na glavnoj raspravi, saslušanjem stranaka i svjedoka VI, UI i ŽI. Nakon ukidne odluke sud je proveo dokaz ponovnim saslušanjem vještaka psihijatra dr. Dragana Lovrovića.

5. Ocjenom provedenih dokaza uz primjenu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupka(dalje ZPP) sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

6. Oporučiteljica MI sastavila je vlastoručnu oporuku 23.lipnja 2018., kojom je svu svoju imovinu ostavila tuženiku – sinu. Za valjanost vlastoručne oporuke iz čl. 30 ZN pretpostavke su da je oporučiteljica bila sposobna za rasuđivanje kako propisuje odredba čl. 26 st.2 ZN ako se ne dokaže suprotno smatrat će se da je oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke bio sposoban za rasuđivanje. Oporučitelj nije sposoban za rasuđivanje ako u tom trenutku nije bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice ili nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupka u skladu s tim. Teret dokaza da majka stranaka nije bila sposobna za rasuđivanje u trenutku sastavljanja oporuke gdje na strani tužitelja, odnosno one osobe koja to tvrdi.

7. Sud je kod donošenja presude prvenstveno cijenio nalaz i mišljenje vještaka psihijatra dr. Dragana Lovrovića koji je za izradu nalaza koristio svu dokumentaciju koja prileži spisu i to nalaze doma zdravlja o kućnim posjetama oporučiteljici, izvješća patronažne sestre, karton pacijenta i osobito nalaze psihijatra VI, koji je u ovom postupku saslušan kao svjedok i to one od 22. siječnja 2018., 9. svibnja 2018. i 23. listopada 2018. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se u prvom nalazu od 22. siječnja 2018., navodi dijagnoza povratni depresivni poremećaj, srednja teška epizoda, koje karakterizira poremećaj raspoloženja u vidu sniženog raspoloženja, bezvoljnosti, promjene apetita, ritma spavanja i budnosti, ali testiranje realiteta i sposobnost rasuđivanja nije kompromitirana. Poremećaj je trajan i u vrijeme sastavljanja oporuke nije mogao utjecati na rasuđivanje oporučiteljice. U drugom nalazu od 9.svibnaj 2018. pored navedene dijagnoze iz nalaza od 22.siječnja 2018., navodi se dijagnoza nespecificirana demencija. Najistaknutiji simptom demencije je teškoća u pamćenju, posebno nedavnih događaja, drugi simptomi su loša prosudba pa tako osoba ima teškoća u razumijevanju osobnih situacija, planiranju ili odlučivanju. Kada nema dovoljno elemenata za postavljanje dijagnoze određene demencije postavlja se dijagnoza neodređena demencija. U produžetku šifre nadodan je natpis in obs, odnosno oznaka na sumnju ili razmatranje da je od osobe prisutna navedena dijagnoza. Uobičajeno se navodi takva napomena kada se na osnovi kliničke slike postavi sumnja na prisustvo određene dijagnoze, ali se još nije proveo dijagnostički postupak kako bi se po pravilima struke postavila određena dijagnoza. U trećem psihijatrijskom nalazu od 23.listopada 2018., navodi se dijagnoza vaskularna demencija uz napomenu "teški oblik" U nalazu je opisana klinička slika koja može odgovarati demenciji, no jedan pregled sam po sebi nije dovoljan za postavljanje toliko diferentne dijagnoze. Potrebno je provesti dijagnostički postupak te pratiti pacijenta kroz određeno vrijeme da se utvrdi nije li riječ o nekom prolaznom stanju koje je uvijek moguće kad su prisutne vaskularne smetnje. Za postavljanje dijagnoze demencije nužno je provesti kompletnu dijagnostičku proceduru, potrebno je uputiti pacijenta na krvne analize iz razloga da se utvrdi je li riječ o nekom metaboličkom stanju, razmotriti potrebu pregleda neurologa, svakako je potrebno provesti MR mozga ili minimalno CT mozga. Bilo bi uputno provesti i psihologijsko testiranje. Da bi se kod osobe isključila sposobnost rezoniranja potreban je detaljni psihijatrijski pregled, ili u ovom slučaju kada se radi o pokojnoj osobi potrebna je medicinska dokumentacija na temelju koje se sa sigurnošću može tvrditi da osoban nije bila sposobna za rasuđivanje. Na osnovi toga što je 28. listopada 2018., bila razvijena demencija, ne može se zaključiti da je u vrijeme sastavljanja oporuke 23. lipnja 2018., bila razvijena ista bolest, pa vještak zaključuje da je sada pok. MI bila sposobna za rasuđivanje 23. lipnja 2018., prilikom sastavljanja vlastoručne oporuke, odnosno da je bila sposobna shvatiti značenje iste.

8. Na nalaz i mišljenje tužitelj je imao primjedbe na koje se je vještak pisano očitovao 24.travnja 2022., te stručno obrazlaže iz kojeg razloga je donio zaključak o sposobnosti oporučiteljice za rasuđivanje na dan sastavljanja oporuke. Ističe da sama duševna bolest ne povlači automatski nesposobnost za rasuđivanje te da je potrebno da su smetnje takvog intenziteta i opsega da oštećuju sposobnost rasuđivanja. I nakon što se je vještak očitovao pisano na primjedbe tužitelj je ustrajao da se sasluša, pa je vještak saslušan na glavnoj raspravi te je ponovno naglasio da je prilikom izrade nalaza koristio cijeli predmet, pa i izvješće patronažne sestre. Sud je zabranio pitanje punomoćnika tužitelja da li je vještak prilikom izrade nalaza uzeo u obzir iskaze osoba koje su bile u blizini oporučiteljice jer je to stvar ocjene suda o istinitosti i neistinitosti iskaza, a vještak je dužan ocijeniti dokumentaciju koja prileži spisu, a za što sud nema stručno znanje. Sud u potpunosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kako stručan, objektivan i učinjen sukladno pravilima struke. Pravilno vještak ocjenjuje da u spisu postoje samo tri psihijatrijska nalaza i to dva prije sastavljanja oporuke i jedan nalaz nakon sastavljanja oporuke i to datiran s više od 4 mjeseca kasnije. Ostala dokumentacija može biti predmet analize, ali bez dodatne dokumentacije i pregleda sačinjenog u vrijeme sastavljanja oporuke ne može se iznijeti zaključak da oporučiteljica nije bila sposobna za rasuđivanje na dan sastavljanja oporuke. Kako je već navedeno teret dokaza je na strani tužitelja da dokaže da je njegova majka bila nesposobna za rasuđivanje na dan sastavljanja oporuke, a vještak je jasno i nedvosmisleno naveo što je to bilo potrebno učiniti da bi se sa sigurnošću utvrdila demencija, odnosno stupanj demencije u vrijeme sastavljanja oporuke.

9. Nakon ukidne odluke vještak psihijatra dr. Dragan Lovrović ponovno je saslušan radi utvrđivanja spornih činjenica te je istaknuo da je nalaza i mišljenje dao temeljem cjelokupne dokumentacije koja mu je bila dostupna o čemu se je očitovao u nalazu i mišljenju. Pisanom očitovanju i očitovanju na ročištu. Nalaz i iskaz dr. VI i patronažne sestre vještak je također cijenio i to iskaz dr. VI u onom dijelu u kojem je sukladan s dokumentacijom koju je sastavio i koja je uložena u spis a također iskaz patronažne sestre SI koji je sukladan s medicinskom dokumentacijom uloženom u spis. Utvrđena dijagnoza oporučiteljice simptomatologija duševnog poremećaja izazvanog oštećenjem i disfunkcijom mozga i fizičkom bolešću (F06) da nije napisana u studenom 2011. niti se navodi šifra navedenog poremećaja F06. Navedena dijagnoza F06 ostali duševni poremećaji izazvani oštećenjem i disfunkcijom mozga i fizičkom bolešću da se spominje u zdravstvenom kartonu 4. studenog 2013, ali nema opisa kliničke slike niti popratne dokumentacije specijaliste psihijatra. Samo iz ove šifre bez dodatne dokumentacije koja bi dodatno obrazložila zbog čega je ona upisana vještaku nije relevantna za mišljenje koje mu je sud naložio da se očituju. U zdravstvenom kartonu je 10. srpnja 2018. upisan nalaz audiologa u kojem se navodi dijagnoza H30.3 da se radi o obostranoj nagluhosti, a što nema utjecaja na sposobnost rasuđivanja. Vještak je u cijelosti ustrajao kod nalaza i mišljenja da na osnovi podataka iz medicinske dokumentacije uložene u spis ne nalazi podatke na osnovu kojih bi se moglo reći da je kod MI postojalo stanje ili bolest koje bi utjecalo na sposobnost rasuđivanja 23.lipnja 2018.

10. Sukladno uputi višeg suda sud analizira zdravstveni karton ostaviteljice te utvrđuje da u studenom 2011. nije upisana dijagnoza pod šifrom F06, a isto je utvrdio vještak psihijatar dr. Dragan Lovrović prilikom dopunskog saslušanja na glavnoj raspravi.

11. Dijagnoza F06 ostali duševni poremećaji izazvani oštećenjem i disfunkcijom mozga i fizičkom bolešću od 4. studenog 2013. upisana je bez utvrđenja o prethodnom oštećenju i disfunkcije mozga te bez opisa simptoma, a što također potvrđuje vještak psihijatar dr. Dragan Lovrović.

12. Nakon sastavljanja oporuke koja je sastavljena **.**.2018. dr. VI je postavio dijagnozu F01 23. listopada 2018. bez provođenja dijagnostičkog postupka a u nalazu navodi da je ostaviteljica tijekom razgovora pri svijesti, kontakt se uspostavlja, teže održava uz asistenciju.

13. U zdravstvenom kartonu navodi se dijagnoza H30.3 i radi se o obostranoj nagluhosti. Ova nagluhost nema nikakvog utjecaja na sposobnost rasuđivanja, a bez suvislog kontakta s pacijentom takav se pregled ne može obaviti, a u koliko se pregled zbog ne suradnje pacijenta ne može odraditi onda se isto to u nalazu evidentira izrekom.

14. Sve navedeno ukazuje da nema relevantnih medicinskih pokazatelja temeljem kojih se može utvrditi da sada pokojna ostaviteljica nije bila sposobna za rasuđivanje 23. lipnja 2018,. kada je sastavila spornu oporuku. U prilog ove tvrdnje sud navodi da dr. VI, psihijatar koji je odlazio u privatne posjete kod ostaviteljice i napisao tri nalaza nigdje ne navodi da s pacijenticom nije mogao uspostaviti kontakt, a niti je to naveo u iskazu kada je saslušan u ovom postupku. Ostaviteljica je 10. srpnja 2018., dakle 17 dana nakon sastavljana sporne oporuke obavila pregled kod audiologa zbog obostrane nagluhosti te niti na tom pregledu nije utvrđeno da bi ostaviteljica bila u takvom stanju da se s njome ne može uspostaviti kontakt. Upravo iz ovih razloga sud u potpunosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka dr. Dragana Lovrovića da nema medicinskih pokazatelja temeljem kojih bi se moglo utvrditi da ostaviteljica nije bila sposobna za rasuđivanje. Nalaz vještaka sukladan je medicinskoj dokumentaciji, iskazima tuženika i svjedoka VI koje iskaze sud u potpunosti prihvaća kao objektivne, a osobito svjedoka VI koji je osobno nezainteresiran za ishod postupka jer je ostaviteljici pružao pomoć kao psihijatar. Sud ne prihvaća iskaze tužitelja , supruge tužitelja UI i sina tužitelja AI je su suprotni medicinskoj dokumentaciji i nalazu i mišljenju vještaka psihijatra, a što je sud prihvatio iz razloga koji su već obrazloženi. Iskazi tužitelja i ovih svjedoka usmjereni su isključivo na uspjeh u ovom postupku i zasigurno bi postojala još neka medicinska dokumentacija da je stanje ostaviteljice bilo takvo kakvim ga oni opisuju da se sa ostaviteljicom nije mogao uspostaviti nikakav kontakt već prije sastavljanja oporuke. Tada ni zasigurno bio pozva dr. VI i takvo stanje bi utvrdio u nalazu, a ne kako je tek utvrđeno 23. listopada 2018. iz kojeg nalaza se ne može sa sigurnošću utvrditi psihičko stanje ostaviteljice iako je prošlo 4 mjeseca od dana sastavljanja oporuke. Osobito se ističe u tom smislu nalaz dr. VI od 9. svibnja 2023. relativno kratko vrijeme prije sastavljanja oporuke u kojem nalazu nema nikakvih naznaka da bi ostaviteljica bila nesposobna za rasuđivanje. Upravo u tom nalazu postavljena je dijagnoza F03 neodređena demencija te je nadodan natpis in obs odnosno oznaka na sumnju ili razmatranje da je kod osobe prisutna navedena dijagnoza. Iz svog navedenih razloga sud ne smatra istinitim iskaze tužitelja, njegove supruge i sina jer su protivni medicinskoj dokumentaciji, u spisu i stručnom nalazu vještaka

15. Sud nije cijenio dostavljene privatne nalaze vještaka psihijatra koji su inače oprečni u svom zaključku jer ovi nalazi nemaju dokaznu snagu, obzirom da sud nije odredio provođenje dokaza vještačenjem po tim vještacima, koji inače jesu sudski vještaci. Sud je cijenio iskaz svjedoka VI koji je inače pregledavao oporučiteljicu i dao jedina tri psihijatrijska nalaza iz relevantnog razdoblja 2018. Iskaz ovog svjedoka nije protivan niti dokumentaciji koja prileži spisu niti nalazu i mišljenju vještaka, ali sposobnost oporučiteljice za rasuđivanje sud je mogao isključivo utvrditi temeljem vještačenja psihijatra dr. Dragana Lovrovića. Zaključno valja istaknuti da bi u konačnici nakon smrti oba roditelja svaka od stranaka trebala postati vlasnikom kuće u ½ dijela, odnosno stanova gdje žive. Činjenica je da je tužitelj u međuvremenu svojih ½ dijela darovao sinu ŽI. Kuća se sastoji od dva stana i točno se zna koja stranka dugi niz godina živi u kojem stanu. Darovnim ugovorom od 10.veljače 1987., otac stranaka FI raspolagao je svojom imovinom na način da je tužitelju darovao 2/4 dijela, a supruzi ¼ dijela, što znači da je za nasljeđivanje iza njegove smrti ostalo ¼ dijela, a što je kasnije naslijedila majka stranaka. Sud smatra iz ovog darovanja da je očita želja oca stranaka bila da kuću naslijede svaki od sinova u ½ dijela, odnosno da svaki dobije svoj stan, a ne da se naruše suvlasnički omjeri i da djeca završe u sudskom postupku. Upravo to darovanje išlo je u tom pravcu i sigurno je bila želja oca da stranke ne vode sudske postupke već da svi imaju određenu sigurnost, a majka je sastavljanje oporuke ovakvog sadržaja uspostavila ravnotežu tako da u konačnici svaki od sinova dobije ½ dijela. Slijedom svega navedenog odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja.

16. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbama čl. 154 st.1 i 155 ZPP-a. Dosuđeni trošak tuženiku odnosi se na zastupanje odvjetnika i odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a odnosi se na sastav pisanog odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eur, pristup odvjetnika na 6 ročišta u iznosu po 200,00 eur, što ukupno iznosi 1.400,00 eur. Na ovaj iznos priznat je PDV 350,00 eur, tako da je tuženiku ukupno dosuđen parnični trošak u iznos od 1.750,00 eur. U preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbijen je kao neosnovan primjenom odredbe čl. 155 st.1 ZPP-a, a odnosi se na sastav sedam podnesaka jer isti nisu bili nužni za vođenje parnice, a u kojima tuženik daje svoje viđenje predmeta spora, sukladno tome umanjen je PDV.

U Opatiji 13. veljače 2026.

Sudac:

Denis Putić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano, u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

-pun.tužitelja

-pun.tuženika