Pr-2171/2022-52

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac kao sucu pojedincu , u pravnoj stvari tužitelja MC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Antoniu Šalovu, odvjetniku u Trogiru, protiv tuženika SERVISNI CENTAR TROGIR d.o.o., Put brodograditelja 16, Trogir, OIB: 80858298578, zastupano po punomoćniku Nenadu Banovcu, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja i dr., nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 02. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja RC i punomoćnika tuženika Nenada Banovca, po objavi dana 13. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

"I. Utvrđuje se spram tuženog Servisni centar Trogir d.o.o. OIB: 80858298578 Put Brodograditelja 16, Trogir da Odluka o izvanrednom otkazu br. 9/18 Ugovora o radu br.1091/10 od 16.08.2010.g. sklopljenog na neodređeno vrijeme nije dopuštena odnosno da otkaz nije dopušten, te da radni odnos tužitelja MC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nije prestao danom dostavljanja Odluke o izvanrednom otkazu br. 9/18 od 16.07.2018.godine.

II. Nalaže se tuženiku Servisni centar Trogir d.o.o. OIB: 80858298578 Put Brodograditelja 16, Trogir da tužitelja MC vrati na radno mjesto na kojem je radio prije donošenja Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu br. 9/18 od 16.07.2018. godine u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe."

Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:

III. "Nalaže se tuženiku Servisni centar Trogir d.o.o. OIB: 80858298578 PutBrodograditelja 16, Trogir da tužitelju MC OIB: [osobni identifikacijski broj],sukladno Vještvu br. 140/24 stalnog sudskog vještaka za financije Marijana Jovića, datuma izrade Solin, 06.12.2024., u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati na ime naknade plaće, kao i razlike između primljene plaće i plaće koju bi primao da nezakonitog otkaza nije bilo, za razdoblje od01.08.2018. g. do 31.08.2024., bruto iznos od 21.578,88 Eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 553,12 EUR od dana 16.08.2018.g. do isplate

- na iznos od 553,12 EUR od dana 16.09.2018.g. do isplate

- na iznos od 553,12 EUR od dana 16.10.2018.g. do isplate

- na iznos od 553,12 EUR od dana 16.11.2018.g. do isplate

- na iznos od 553,12 EUR od dana 16.12.2018.g. do isplate

- na iznos od 553,12 EUR od dana 16.01.2019.g. do isplate

- na iznos od 553,12 EUR od dana 16.08.2020.g. do isplate

- na iznos od 553,12 EUR od dana 16.09.2020.g. do isplate

- na iznos od 553,12 EUR od dana 16.10.2020.g. do isplate

- na iznos od 553,12 EUR od dana 16.11.2020.g. do isplate

- na iznos od 553,12 EUR od dana 16.12.2020.g. do isplate

- na iznos od 553,12 EUR od dana 16.01.2021.g. do isplate

- na iznos od 553,12 EUR od dana 16.02.2021.g. do isplate

- na iznos od 553,12 EUR od dana 16.03.2021.g. do isplate

- na iznos od 553,12 EUR od dana 16.04.2021.g. do isplate

- na iznos od 553,12 EUR od dana 16.05.2021.g. do isplate

- na iznos od 553,12 EUR od dana 16.06.2021.g. do isplate

- na iznos od 1,20 EUR od dana 16.07.2021.g. do isplate

- na iznos od 1,20 EUR od dana 16.08.2021.g. do isplate

- na iznos od 1,20 EUR od dana 16.09.2021.g. do isplate

- na iznos od 1,20 EUR od dana 16.10.2021.g. do isplate

- na iznos od 1,20 EUR od dana 16.11.2021.g. do isplate

- na iznos od 1,20 EUR od dana 16.12.2021.g. do isplate

- na iznos od 553,12 EUR od dana 16.01.2022.g. do isplate

- na iznos od 553,12 EUR od dana 16.04.2022.g. do isplate

- na iznos od 553,12 EUR od dana 16.05.2022.g. do isplate

- na iznos od 553,12 EUR od dana 16.06.2022.g. do isplate

- na iznos od 553,12 EUR od dana 16.07.2022.g. do isplate

- na iznos od 553,12 EUR od dana 16.08.2022.g. do isplate

- na iznos od 553,12 EUR od dana 16.09.2022.g. do isplate

- na iznos od 553,12 EUR od dana 16.10.2022.g. do isplate

- na iznos od 553,12 EUR od dana 16.11.2022.g. do isplate

- na iznos od 553,12 EUR od dana 16.12.2022.g. do isplate

- na iznos od 553,12 EUR od dana 16.01.2023.g. do isplate

- na iznos od 553,12 EUR od dana 16.02.2023.g. do isplate

- na iznos od 553,12 EUR od dana 16.03.2023.g. do isplate

- na iznos od 553,12 EUR od dana 16.04.2023.g. do isplate

- na iznos od 553,12 EUR od dana 16.05.2023.g. do isplate

- na iznos od 553,12 EUR od dana 16.06.2023.g. do isplate

- na iznos od 553,12 EUR od dana 16.07.2023.g. do isplate

- na iznos od 553,12 EUR od dana 16.08.2023.g. do isplate

- na iznos od 553,12 EUR od dana 16.09.2023.g. do isplate

- na iznos od 553,12 EUR od dana 16.10.2023.g. do isplate

- na iznos od 553,12 EUR od dana 16.11.2023.g. do isplate

- na iznos od 553,12 EUR od dana 16.12.2023.g. do isplate

po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01.01.2023. g. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, osim dijela zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak".

IV. Svaka parnična stranka snosi svoj parnični trošak.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za određivanje privremene mjere koji glasi: "Nalaže se tuženiku Servisni centar Trogir d.o.o. OIB: 80858298578 Put Brodograditelja 16, Trogir da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe tužitelja MC privremeno do okončanja spora vrati na radno mjesto na kojem je radio prije donošenja Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu br. 9/18 od 16.07.2018. godine."

Obrazloženje

1.Tužitelj MC je ovom stvarno i mjesno nadležnom sudu dana 24. kolovoza 2018. podnio tužbu protiv Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o., radi utvrđenja i dr., u kojoj navodi da mu je tuženik izvanredno otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme 1091/10 od 16. kolovoza 2010. (dalje u tekstu: ugovor o radu), nakon čega se tuženiku obratio sa zahtjevom za zaštitu prava radnika – zahtjevom za povrat na posao i zahtjevom za isplatu osobnog dohotka u bruto iznosu, međutim da tuženik na zahtjev tužitelja nije odgovorio. Tužitelj osporava zakonitost otkaza navodeći da je tuženik u svom internom postupku pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio materijalno pravo, pa da zbog toga izvanredni otkaz koji je tuženik uputio tužitelju nije osnovan i zakonit. Dalje navodi da do donošenja sporne odluke tuženik nije imao nikakve primjedbe na rad tužitelja. Smatra da je odluka tuženika nagla i da je nepravedno optužen bez provođenja postupka u smislu kršenja javnog reda i mira, kao i po pitanju utvrđenja krivice da bi on u sobi 807 u prenoćištu Kantrida galamio tri dana prije 2. srpnja 2018., a toga dana da bi bacio stolicu kroz prozor. Dalje navodi da se taj događaj zbio u sobi 807 u kojoj su odsjedali KC i ŽC, te da on nema nikakve veze s tim događajem. Ističe da ni tuženik ni prenoćište Kantrida nisu protiv njega podnijeli nikakvu prijavu za remećenje kućnog reda ili javnog reda i mira, odnosno da se ne vodi nikakav prekršajni postupak u kojem bi se utvrdila krivnja za predmetni događaj, te da on tuženiku nije nanio nikakvu štetu po pitanju ugleda jer on nije bacio stolicu kroz prozor niti je galamio uzastopce tri dana prije. Navodi da su za ovaj događaj isključivo odgovorne osobe koje su odsjedale u sobi 807, a to su KC i ŽC, koji da su njega optužili jer je on najmlađi, a kako bi opravdali sebe i svoje ponašanje. Otvorio je bolovanje 3. srpnja 2018., o čemu je upoznat i tuženika, a njegovo liječenja traje i danas te neprestano ide na fizikalnu terapiju. Naposljetku navodi da nije uzrokovao nikakvu štetu tuženiku kao poslodavcu svojim ponašanjem na radnom mjestu, pa da odnos između njega i tuženika nije narušen te se želi vratiti na posao i raditi. Slijedom svega navedenog predlaže sudu da donese presudu kojom će utvrditi da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu br. 9/18 od 16. srpnja 2018. (dalje u tekstu: sporna odluka) koju je tuženik dao tužitelju, pa da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, zatim naložiti tuženiku vraćanje tužitelja na rad, te naložiti tuženiku isplatiti tužitelju naknade plaće za svaki mjesec od 1. kolovoza 2018. pa do vraćanja tuženika na rad, u iznosu od 4466,60 kn mjesečno, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao i naložiti tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak. Također, predlaže sudu da donese privremenu mjeru kojom će naložiti tuženiku da tužitelja vrati na rad do okončanja parničnog postupka.

1.1. Tužitelj je podneskom predanim na raspravi dana 29. studenoga 2018. preinačio tužbeni zahtjev tako da sada traži da sud donese presudu kojom će utvrditi da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu br. 9/18 od 16. srpnja 2018. koju je tuženik dao tužitelju, pa da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, naložiti tuženiku vraćanje tužitelja na rad, naložiti tuženiku isplatiti tužitelju naknade mjesečne bruto plaće za svaki mjesec od 1. kolovoza 2018. pa do vraćanja tuženika na rad, podredno do zaključenja rasprave, u iznosu od 4731,38 kn mjesečno, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao i naložiti tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak. Također, predlaže sudu da donese privremenu mjeru kojom će naložiti tuženiku da tužitelja vrati na rad do okončanja parničnog postupka. U istom podnesku tužitelj je naveo da je tuženik prekoračio rok od 15 dana za podnošenje izvanrednog otkaza ugovora o radu, jer da tuženiku taj rok počinje teći od saznanja za činjenice, odnosno vjerojatnosti i opravdanosti sumnje da je radnik počinio povredu radne obveze, a koji rok počinje teći od 27. lipnja 2018. jer je tuženik tog dana saznao za ponašanje radnika, a o čemu svjedoči e-mail te odluka poslodavca da povuče radnike i pokrene postupak protiv istih. Kako je tuženik saznao za predmetni događaj 27. lipnja 2018., a sporna odluka donesena je 16. srpnja 2018., a odjava radnika provedena 25. srpnja 2018., da je tuženik prekoračio rok od 15 dana za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelju. Dalje je naveo da je radničko vijeće dužno u roku 5 dana dostaviti očitovanje o namjeravanoj odluci poslodavca, a da je u konkretnom slučaju to učinio sindikalni povjerenik kojeg plaća poslodavac. Također je naveo da mu poslodavac nije omogućio da se brani u provedenom postupku.

1.2. Tužitelj je u podnesku od dana 10. lipnja 2019. istaknuo da je radio u tvrtki Cimos iz Buzeta kojoj je tuženik ustupio svoje radnike, između ostalog i tužitelja. Navodi da za takav ustup nije postojala suglasnost tužitelja, kao i to da ugovor o radu tužitelja ne sadrži nikakve odredbe o ustupu. Dalje navodi da ustupljeni radnici tuženika nisu bili osposobljeni za obavljanje poslova koji spadaju u djelatnost društva Cimos iz Buzeta, pa da nije ni mogao dobiti izvanredni otkaz

2.Tuženik u odgovoru na tužbu od dana 14. rujna 2018. prigovara vrijednosti predmeta spora kako je to tužitelj označio kao suviše visoko određenom te mu nije jasno kako je tužitelj došao do navedenog iznosa, obzirom da se u ovom predmetu radi o radnom sporu radi utvrđivanja zakonitosti odluke o otkazu ugovora o radu te predlaže sudu da vrijednost predmeta spora utvrdi u primjerenom iznosu. Tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu br. 1091/10 od 16. kolovoza 2010. a koji je tužitelj sklopio sa Brodotrogir d.d., nakon čega da je temeljem Ugovora o prijenosu gospodarske cjeline sklopljenog između društva Brodotrogir d.d. i društva Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o. došlo do prijenosa ugovora o radu tužitelja na tuženika kao novog poslodavca dana 1. studenoga 2017. Tuženik kao poslodavac je tužitelja kao radnika uputio na rad na terenu u tvrtku P.P.C. Buzet d.o.o. (Cimos) te mu je osigurao i plaćao smještaj u prenoćištu Kantrida. Dalje navodi da je tužitelju izvanredno otkazao ugovor o radu zbog toga što je tužitelj za vrijeme rada na terenu, u kojem periodu mu je tuženik kao poslodavac osigurao i plaćao smještaj, bacio stolicu kroz prozor s osmog kata prenoćišta, čime da je ne samo naštetio ugledu i časti poslodavca, već da je isto imalo za posljedicu poremećaje u procesu rada tuženika jer je zbog predmetnog događaja otkazan daljnji smještaj dvojici radnika, čime je bilo dovedeno u pitanje uredno ispunjenje ugovorne obveze tuženika prema društvu P.P.C. Buzet d.o.o., radi ispunjenja koje obveze su radnici i bili na terenskom radu, te je radi ispunjenja obveze tuženik morao uputiti druge radnike na terenski rad i to baš u trenutku kada su mu bili potrebni u Trogiru radi obavljanja poslova oko porinuća broda Nov. 344. O predmetnom događaju tuženik je obaviješten od prenoćišta Kantrida dana 27. lipnja 2018. putem e-maila u kojem je navedeno da je kroz prozor sobe 807 s osmog kata prenoćišta bačena stolica, da na svu sreću nitko nije stradao, te je zatraženo da radnici tuženika napuste prenoćište. Po primitku te obavijesti tuženik je odmah proveo disciplinski postupak protiv radnika koji je odsjedao u sobi 807, KC, a budući da iz izjave tog radnika došao do saznanja da bi stolicu bacio tužitelj, pokrenuo je disciplinski postupak protiv tužitelja, nakon čega je provedeno suočavanje radnika KC i tužitelj, o čemu je sastavljen zapisnik koji je tužitelj potpisao. Iz zapisnika o suočenju proizlazi da je radnik KC izjavio da je na svoje oči vidio kako je tužitelj bacio stolicu kroz prozor i da je ista bačena negdje iza 22,30 sati, dok je tužitelj izjavio da se zbog velike količine alkohola ničega ne može sjetiti, pa su stoga navodi tužitelja iz tužbe da on nije bacio stolicu paušalni i dani isključivo radi prikrivanja i otklanjanja odgovornosti. Zbog svega navedenog tuženik je izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika i nastavak radnog odnosa više nije moguć. Tuženik je dana 3. srpnja 2018. saznao za činjenicu da je upravo tužitelj bacio stolicu te je prije izvanrednog otkazivanja ugovora o radu tužitelju proveo postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom koji ima prava i obveze radničkog vijeća i to dana 6. srpnja 2018. te se sindikalni povjerenik s tim suglasio budući da se nije očitovao u roku 5 dana od primitka obavijesti. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu plaća navodi da je isti neosnovan prije svega jer je odluka o otkazu zakonita i osnovana, pa u tom dijelu osporava osnovu i visinu. Slijedom svega navedenog predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja naknaditi tuženiku parnični trošak.

2.1. Tuženik je na ročištu dana 29. studenog 2018. izjavio da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva. Međutim, na temelju čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu ZPP), sud je dopustio preinaku jer smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama budući da je uvidom u platne liste tužitelja utvrđeno da je u mjesecu svibnju 2018. bruto plaća tužitelja glasila na iznos koji odgovara iznosu koji je tužitelj označio u preciziranom tužbenom zahtjevu.

2.2. Podneskom od dana 30. listopada 2021. tuženik je obavijestio sud da je Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o. pripojena društvu Servisni centar Trogir d.o.o. te je doneseno rješenje o upisu brisanja društva Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o. Stoga predlaže da se postupak prekine i nastavi u odnosu na Servisni centar Trogir d.o.o. , OIB: 80858298578, Trogir.

3. Sud na raspravi održanoj dana 1. prosinca 2021., sukladno čl. 212. i čl. 215. st. 1. ZPP-a, rješenjem prekinuo postupak u ovoj pravnoj stvari u odnosu na Hrvatsku brodogradnju Trogir d.o.o. i nastavio postupak po novo označenom tuženiku Servisni centar Trogir d.o.o.

4. Sukladno navedenom rješenju tužitelj je podneskom od dana 28. siječnja 2022. konačno odredio tužbeni zahtjev na način da je kao tuženika označio Servisni centar Trogir d.o.o. Tužitelj je istaknuo da je očito da je svjedok DC kao sindikalni povjerenik s pravima i obvezama radničkog vijeća primio obavijest o savjetovanju prije donošenja sporne odluke s prijedlogom te odluke, a da se na istu nije mogao očitovati budući da je iz interne dostavne knjige koju je tuženik priložio vidljivo da su sindikalni povjerenici dana 10. srpnja 2018. svojim potpisom potvrdili primitak obavijesti, koji datum pada na utorak, pa da posljednji dan rok od 5 dana za očitovanje pada na dan 15. srpnja 2018., koji dan pada na nedjelju, a slijedom čega da rok ističe prvi sljedeći radni dan - 16. srpnja 2018. Dalje navodi da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju poslana dana 16. srpnja 2018., kada još nije istekao rok za očitovanje sindikalnog povjerenika, pa da je stoga tuženikova odluka o izvanrednom otkazu preuranjena.

5. U dokazne svrhe sud je pregledao priložene isprave i to: obračun plaće tužitelja za mjesec srpanj i svibanj 2018. (list 5-7 spisa), Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu br. 9/18 od 16. srpnja 2018. (list 8-11 spisa), zahtjev za zaštitu prava radnika od 25. srpnja 2018. i dopuna tog zahtjeva od dana 3. kolovoza 2018. (list 12- 14 spisa), Ugovor o radu 1091/10 od 16. kolovoza 2010. (list 19 spisa), Dodatak II Ugovora o prijenosu gospodarske cjeline od 20. prosinca 2013. (list 20-25 spisa), Obavijest o prenošenju Ugovora o radu na novog poslodavca (list 26 spisa), Odjava na HZMO sa Brodotrogir d.d. (list 27 spisa), Prijava na HZMO na Hrvatska brodogradnja Trogir d.o.o. (list 28 spisa), e-mail od 27. lipnja 2018. s privitkom – fotografijama bačene stolice (list 29-32 spisa), zapisnika o suočavanju od 3. srpnja 2018. (list 33 spisa), dopis 59/18 od 6. srpnja 2018. sa privitkom (prijedlog odluke o izvanrednom otkazu) sa preslikom prijemne knjige (list 34-37 spisa), Povratnice – Obavijesti o prijmu/uručenju/isplati/upisu (list 41 spisa), liječničku potvrdu o bolovanju (list 45 spisa), potvrdu HZMO-a o prijavi i odjavi tužitelja (list 46-47 spisa), upozorenje na kršenje obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkazivanja ugovora o radu od 19. siječnja 2016. (list 55 spisa), dopis Policijske uprave Istarske, Policijske postaje Buzet od 13. veljače 2019. (list 59 spisa), izvadak iz sudskog registra CIMOS BUZET d.o.o. (list 69-70 spisa), Potvrda Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Trogir o visini dohotka i primitaka 13. veljače 2019. (list 81-82 spisa), službena zabilješka Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Trogir od 12. listopada 2020. (list 95 spisa), službena zabilješka Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Trogir od 3. studenog 2020. (list 98 spisa), saslušani su svjedoci TC (list 60 spisa), NC (list 61 spisa), PC (list 65 spisa), ĆC (list 78 spisa), DC (list 135 spisa), JC (list 142 spisa), saslušan je tužitelj MC (list 66 spisa). Sud je odbio prijedlog tuženika da se od sind. Metalaca Hrvatske pribavi podatak o tome jesu li se očitovali na namjeravanu odluku o otkazu kao što je i odustao od izvođenja dokaza saslušanjem predloženog svjedoka KC, kao suvišnim.

6. Temeljem navedenih dokaza odlukom Općinskog suda Split broj Pr-722/18 od 04. svibnja 2022. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te je tužitelju naloženo tuženiku podmiriti parnični trošak.

7. Odlučujući o pravodobnoj žalbi tužitelja Županijski sud u Osijeku GžR- 2455/2022 od 26. srpnja 2022., ukinuo prvostupanjsku presudu i rješenje, te predmet vratio na ponovno odlučivanje.

8. U nastavljenom dijelu postupka punomoćnik tužitelja ustraje u zahtjevu, pa je podneskom od 06. ožujka 2025. konačno precizirao tužbeni zahtjev predloživši sudu utvrditi da odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nije dopuštena, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao. Nadalje, tuženiku naložiti da tužitelja vrati na radno mjesto na kojem je radio prije donošenja sporne odluke. Na koncu, predložio je naložiti tuženiku isplatu iznosa od 21.578,88 eura s osnova naknade plaće, za razdoblje u kojem nije primao plaću zbog nezakonite odluke tuženika i to od kolovoza 2018. do kolovoza 2024.

Nadalje, tužitelj je isticao kako tuženik nije na nedvojben način dokazao da je baš tužitelj bacio sjedalicu kroz prozor. Izjave svjedoka KC da su proturječne i usmjerene na otklanjanje krivnje s njega osobno. Tužitelj je na zapisniku od 13. srpnja 2018. da nije priznao krivnju već da je samo izjavio da je zbog velike količine alkohole je bio "zamagljen" te da se ničega ne sječa. Tužitelj je istakao da je samo njemu izvanredno otkazan ugovor o radu iako su i drugi radnici i prije dana "incidenta sa sjedalicom" galamili i lupali, ometajući korisnike kao i on, te da za takvo postupanje nisu dobili otkaz. Tuženik kao poslodavac da je trebao na nedvojben način utvrditi tko je bacio sjedalicu iz sobe koju je koristio KC, što je od presudne važnosti u odnosu na činjenicu kojem će se radniku izvanredno otkazati ugovor o radu te da je baš na tuženiku kao poslodavcu teret dokaza u ovom parničnom postupku. Glede zahtjeva pod točkom IV tužitelj je ustrajao u svom zahtjevu ističući da mu pripada pravo na isplatu plaća za utuženo razdoblje tj. mjesece kada nije radio kao zbog nedopuštene odluke tuženika.

9. U nastavljenom djelu postupka tuženik je ustrajao u iznesenim navodima posebnom istačući kako je tuženik kao poslodavac pošao od nesporen činjenice da su iz prenoćišta Kantrida obavješteni kako su stanari iz sobe 807 galamili, lupali te sa osmog kata bacili hotelsku sjedalicu. Navedeno postupanje predstavlja osobito tešku povredu iz radnog odnosa pa uz uvažavanja svih okolnosti i interesa ukazuju na činjenicu kako radni odnos tužitelja kod tuženika više nije moguć. Štoviše, prije donošenja sporne odluke da je tuženik suočio tužitelja i KC u nazočnosti PC, TC i NC te da je te prilike KC izjavio kako je na svoje oči vidio tužitelja kako je bacio sjedalicu kroz prozor sobe 807 s tim u svezi da je tuženik postupio na jedini mogući način tužitelju izvanredno otkazavši ugovor o radu. Glede, navoda KC sa ročišta održanog 02. veljače 2023. da isti nisu vjerodostojni. Naime, kako KC na davanje izjave 03. kolovoza 2018. nisu prisilili ni ucijenili tamo nazočni TC, PC, NC i ĆC. Na koncu, glede dijela zahtjeva tužitelja kojim traži isplatu, tuženik je naveo kako i u slučaju kada odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu ne bi bila zakonita, da ni u tom slučaju nema pravo na isplatu utuženog iznosa iz razloga jer je dopunskim vještvom koji je izrađen po prigovoru tuženika od 26. svibnja 2025. utvrđeno da je tužitelj u utuženom razdoblju ostvario ukupno veći iznos nego bi ostvario radeći kod tuženika. Stoga da bi isplata utuženog iznosa predstavljalo neosnovano bogaćenje na strani tužitelja, a na štetu tuženika, s tim u svezi da tužbeni zahtjev tužitelja s osnova treba odbiti, pozivajući se na Odluku Gžr-935/22. Tijekom postupka punomoćnik tuženika je isticao kako je tužitelj iskazivao neistinu tj. namjerno lagao tijekom ovog parničnog postupka osobito prilikom saslušanja nejasno se očitujući vezano za sporni događaj kao i navodeći da je u utuženom razdoblju ne zaposlen. Slijedom navedenog kako sud ne smije pokloniti vjeru ni jednom navodu tužitelja kako u ovom postupku tako i u disciplinskom postupku kojeg je proveo tuženik, a prije donošenja sporne odluke. Punomoćnik tuženika je istakao da je zbog lažnog iskazivanja protiv svjedoka KC pokrenuo kazneni postupak. Tuženik je predložio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan odbiti i istog obvezati na snošajne parničnog troška.

13. U nastavljenom djelu postupka sud je izveo dokaze ponovnim pregledom izvedenih dokaza, te su izvedeni i drugi dokazi: zapisnik o saslušanju KC te zapisnik o saslušanju MC; izveden je dokaz saslušanjem svjedoka KC, TC, NC; pregledom potvrda o visini dohotka i primitka za tužitelja za razdoblje od 2018. do rujna 2024.; pregledani su podaci Porezne uprave Područnog ureda Split ispostave Trogir za razdoblje od 2018. do 2023.; pregledane su podaci HZMO sudu dostavljeni dopisom od 15. svibnja 2023.; izveden je dokaz vještačenja po vještaku dipl. oec. Marijanu Joviću od 06. prosinca 2024. te nadopuna vještva od 27. svibnja 2025.

14. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan

15. Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak

16. U ovoj fazi postupka nije bilo sporno da je tužitelj bio zaposlenik poduzeća Brodotrogir d.o.o. te da je došlo prijenosa gospodarske cjeline na Brodotrogir d.d. tj. tuženika na temelju kojeg prijenosa su na novog tuženika kao novog poslodavca preneseni svi ugovoru o radu radnika koji su u tom trenutku bili zaposleni kod Brodotrogir d.d. pa tako i ugovor o radu tužitelja.

- nije bilo sporno da je radni odnos tužitelja kod Brodotrogira prestao 30. lipnja 2017.

-nije bilo sporno da je radni odnos tužitelja s označenim tuženikom Servisni centar Trogir d.o.o. započeo dana 01. srpnja 2017.

-nije bilo sporno kako je tužitelj zajedno s nekoliko radnika tuženika među kojima je i KC bio upućen na rad na terenu, te da im je tuženik kao poslodavac osigurao plaću i smještaj u prenoćištu Kantrida.

- nije bilo sporno da je dana 28. lipnja 2018. iz sobe 807. u prenoćištu Kantrida kroz prozor bačena hotelske sjedalica.

-nije bilo sporno da je tužitelj Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava kao i predmetnu tužbu podnio u zakonskom roku smislu odredbe čl.133. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17).

17. Kao sporno trebalo je utvrditi jeli Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 16. srpnja 2018. dopuštena, s tim u svezi jeli radni odnos tužitelja sklopljen ugovorom o radu od 16. kolovoza 2010. prestao, jeli tuženik dužan tužitelja vratiti na poslove radnog mjesta na kojem je radio prije donošenja sporne odluke. Trebalo je utvrditi jeli osnovan zahtjev tužitelja kojim traži isplatu iznosa od 21.578,88 eura s osnova razlike plaće za razdoblje od kolovoza 2018. do kolovoza 2024.

18. Odredbom čl. 116. st. 2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17) propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlozi za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovorenih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Stavkom 2. istog članka propisano je da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

19. Članak 119. st. 2. ZR-a propisuje da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

19.1. Člankom 135. st. 3. ZR-a propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

20. Prema Odluci o izvanrednom otkazu Ugovora o radu br. 9/18 od 16. srpnja 2018. tuženik je tužitelju izvanredno otkazao Ugovor o radu br. 1091/10 od 16. kolovoza 2010. sklopljen na neodređeno vrijeme zbog osobito teške povrede radne obveze, odnosno osobito važne činjenice počinjene tako što je tužitelj za vrijeme rada na terenu (Buzet), iz prenoćišta Kantrida, s osmog kata, kroz prozor sobe bacio hotelsku sjedalicu. Navedeno je da je tuženik proveo disciplinski postupak te da je saslušao KC i tužitelja. KC da je kazao kako pretpostavlja da je sjedalicu bacio tužitelj, sa sigurnošću je iskazao da je on nije bacio. Pretpostavku je temeljio na činjenici da je po povratku iz dućana u sobi zatekao samo tužitelja te da su obojica o spornom događaju doznali tek sljedećeg jutra. Nadalje, poslodavac je protiv tužitelja pokrenuo postupak te je isti dana 02. srpnja 2018. pozvan na iznošenje obrane. Isti je iskazao da su ga sljedećeg dana nakon gledanja utakmice u Kadrićevoj sobi zvali rekavši da je bačena sjedalice iz Kadrićeve sobe. Zbog toga da je otišao u Kadrićevu sobu i kroz prozor da nije vidio nikakvu sjedalicu, a rastavljena sjedalica koja se nalazila u Kadrićevoj sobi da je duže vrijeme bila neispravna, zato rastavljena da nitko na nju ne bi sjeo. Iskazao je da je do jedan ili dva sata ujutro bio u Kadrićevoj sobi da je sve bilo uredu te da do tada nikakva sjedalica nije bila bačena kroz prozor. Štoviše da je na Kadrićev upit tko je bacio sjedalicu kazao kako ne zna čudeći se kako nekome može pasti na pamet baciti sjedalicu kroz prozor. Izričito je naveo da ne može priznati da je učinio nešto što nije učinio. Iz obrazloženja odluke o otkazu nadalje proizlazi da je tuženik kao poslodavac proveo Suočavanje dana 03. srpnja 2018. tužitelja i KC u nazočnosti nadređenih NC i TC kada je KC zaklinjući se kazao kako je vidio da je sjedalicu tužitelj bacio kroz prozor. KC je u tom trenutku izjavio da je izjavu prethodnog dana (različitog sadržaja) dao isključivao kako bi zaštitio tužitelja. Prilikom suočavanja tužitelj da je kazao kako se ničega ne sjeća jer da je bio zamagljen od velike količine alkohola. Na koncu, u Odluci o izvanrednom otkazu se navodi da je donesena temeljem naknadne izjave KC i iskaza iz suočavanja tužitelja i KC kada je tuženik na nedvojben način utvrdio da je upravo tužitelj počinio osobito tešku povredu radne obveze koju tuženik ne može tolerirati.

21. U iskazu svjedok KC iskazao je da je zajedno s tužiteljem radio na poslovima elektrozavarivača na gradilištu u Rijeci. Kako im je od strane tuženika bio organiziran topli obrok i smještaj u prenoćištu Kantrida, u kojem prenoćištu su spavali i radnici drugih poslodavaca. Spornog dana da nisu radili, da je u svojoj sobi zajedno s tužiteljem i MC gledao utakmicu naše reprezentacije. U blizini prenoćišta da se nalazio prodajni centar gdje da su kupili hranu i pivo za taj dan. Prije gledanja utakmice da su i on i tužitelj i ŽC u obližnjem kafiću popili nekoliko piva. Tijekom utakmice da su popili još po nekoliko piva te da su bili glasni u trenucima kada bi Hrvatski reprezentativci promašili gol i u sličnim situacijama. Međutim, decidirano je kazao kako nitko od njih nije bio pijan u mjeri da ne zna što radi. Nakon završetka utakmice da je otišao po novo piće u obližnji prodajni centar, u sobi da je ostao samo tužitelj (ŽC da je otišao).

Nakon što mu je sud pročitao Izjavu od 03. srpnja 2018., koju je dao u prostoriji tuženika u nazočnosti šefova, koju izjavu je vlastoručno potpisao (potvrdio da se radi o njegovom potpisu) iskazao je da izjavu dao zbog ucjene nazočnih šefova NC i TC. Šefovi NC i TC prije dolaska tužitelja i prije njihovog suočavanja da su mu jasno rekli što treba izjaviti. Naime, kako su mu kazali da će u protivnim on biti odgovoran, da će njemu otkazati ugovor o radu, da neće dobiti očekivanu otpremninu od 50.000,00 kuna zato jer da se sve to dogodilo u njegovoj sobi. Slijedom navedenog da je šefovima tada kazao da pretpostavlja da je baš MC koji je bio sam u sobi, (dok je on išao u trgovački centar) bacio sjedalicu kroz prozor. Međutim, da je kazao da nije vidio sjedalicu te da ne zna jeli sjedalica uopće iz njegove sobe. Zbog ovog događaja da su ih šefovi nazvali sa zahtjevom da se vrate u Trogir te da su on i MC dali izjave o čemu da je bio sastavljen zapisnik, ali da je on izjavu dao ucijenjen od strane šefova. Na koncu, na ročištu održanom 02. veljače 2023. svjedok je iskazao kako nije vidio tužitelj da baca sjedalicu u dvorište. Istaknuo je kako je samostalnu izjavu i izjavu u nazočnosti tužitelja dao istog dana. MC da je tada kazao kako se ničega ne sjeća, ipak da je MC bio nervozan kada je čuo njegovu izjavu tada tvrdeći kako on nije bacio sjedalicu i da se ničega ne sjeća. Štoviše, kako su u njegovoj sobi sljedećeg jutra bile dvije sjedalice koje su tamo uvijek bile.

22. Razlozi za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu moraju biti jasno utvrđeni u smislu odredbe čl. 120. Zakona o radu. Naime, činjenice na temelju kojih je tuženik utvrdio razloge za otkaz moraju biti jasni, nedvojbeni i ne mogu se temeljiti na pretpostavkama.

Teret dokaza u ovom postupku bio je na tuženiku kao poslodavcu. Izgredno ponašanje radnika tuženika u prenoćištu Kantrida višednevna uzastopna buka, vika, glasni televizijski prijenosi nogometnih utakmica i glasno navijanje u večernjim satima, sasvim sigurno remetili su mir ostalim gostima prenoćišta. Navedeno u svakom slučaju ugrožavalo je reputaciju tuženika kao poslodavca koji je radnicima osigurao smještaj u prenoćištu Kantrida. Štoviše u konačnici baš zbog izgrednog ponašanja i incidenta koji se dogodio dana 27. lipnja 2018., prenoćiste Kantrida otkazalo je smještaj radnicima tuženika.

Nadalje, bacanje sjedalice kroz prozor osmog kata prenoćišta osim što predstavlja remećenje javnog rada i mira, predstavlja i uništavanje imovine prenoćišta. Konačno, predstavlja iznimno veliku opasnost za sve one koji su se u tom trenutku mogli naći ispod zgrade prenoćišta što se srećom nije dogodilo.

Dakle, takvo postupanje radnika koji su zbog rada od strane poslodavca upućeni u drugi grad i smješteni u prenoćiste koje koriste zajedno s radnicima drugih poduzeća doista predstavlja osobito tešku povredu radne obveze i zasigurno predstavlja osobito važnu činjenicu za poslodavca, temeljem čega ima opravdani razlog izgubiti povjerenje u radnika, pa nastavak radnog odnosa radnika kod poslodavca više ne bi bio moguće. Navedeno bi spornu odluku činilo dopuštenom. Međutim, u konkretnom slučaju tuženik na kojem je bio teret dokaza, nije na nedvojben način dokazao da je baš tužitelj bacio sjedalicu kroz prozor sobe 807 na osmom katu prenoćišta Kantrida. Nadalje, kod činjenice da je u sobi bilo više radnika, odnosno po odlasku ŽC ostali su tužitelj i KC, tuženik nije na nedvojben način utvrdio koji je od njih bacio sjedalicu kroz prozor Kadrićeve sobe. Za istaći je kako iz Zapisnika o saslušanju od 02. srpnja 2018. proizlazi kako je tužitelj nadležnoj službi tuženika iskazao da sjedalicu nije bacio. Suprotno navedenom iz Zapisnika od suočavanju koje je obavljeno dana 03. srpnja 2018. proizlazi kako je tužitelj naveo da je bio "zamagljen" od velike količine alkohola i da se ničega ne sjeća. KC je pak izjavio da je na svoje oči vidio da je tužitelj sjedalicu bacio kroz prozor. Iz navedenog proizlazi kako tuženik, iznimno važnu činjenicu, koji je radnik bacio sjedalicu, na kojoj činjenici temelju odluku o otkazu tužitelju, nije na nedvojben način utvrdio i dokazao. Naime, Odluku je temeljio na neuvjerljivom i nedosljednom iskazu svjedoka KC koji navodi da u trenutku bacanje sjedalice nije bio u sobi, potom da je vidio tužitelja kako baca sjedalicu kroz prozor osmom kata, te konačno na ročištu održanom dana 02. veljače 2023. (upozoren na dužnost davanja istinitog iskaza) pred ovim sudom iskazuje da uopće nije vidio tužitelja da baca sjedalicu kroz prozor, da nije vidio sjedalicu u dvorištu, glede predočene fotografiji razbijene sjedalice iskazao je da ta sjedalica nije bila iz njegove sobe. Svjedoci TC i NC su u bitnome suglasno iskazali kako je odluka donesena nakon suočavanja KC i tužitelja (da na KC nisu vršili pritisak),da je KC rekao da je tužitelj bacio sjedalicu, te da u tom trenutku tužitelj ostao smiren, te da je ponovio da se ničega ne sjeća.

Slijedom prednjih utvrđenja ovaj sud smatra kako je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 16. srpnja 2018. nedopuštena te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te da je tuženik dužan tužitelja vratiti na poslove radnog mjesta u smislu odredbi ugovora o radu od 16. kolovoza 2010, zato je tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom I i II trebalo usvojiti kao što je odlučeno u izreci presude.

23. U slučaju kada se odluka o otkazu utvrdi nedopuštenom, kao u konkretnom slučaju, tuženik kao poslodavac dužan je radniku naknaditi plaću za cijelo razdoblje u kojem nije radio zbog nedopuštene odluke poslodavca. Iako tužitelj kao radnik nije radio kod tuženika u utuženom razdoblju zbog nezakonite odluke tuženika u konkretnom slučaju tužitelju ne pripada pravo na isplatu utuženog iznosa od 21.578,88 eura. Naime, iz dopunskog vještva sačinjenog po dipl. oec. Marijanu Joviću, od 27. svibnja 2025. jasno proizlazi kako je u utuženom razdoblju tužitelj ostvario veća primanja radom kod drugog poslodavca od primanja koja bi ostvario radeći kod tuženika.

Tako je vještak utvrdio da je tužitelj radeći kod drugog poslodavca u utuženom razdoblju od kolovoza 2018. do 31. kolovoza 2024. primio ukupno veću plaću i to u iznosu od 2.760,36 eura.

Za istaći je kako nisu prihvatljivi tužiteljevi navodi da bi mu trebala pripasti naknada plaće neovisno što je u određenim vremenskim razdobljima ostvarivao veću zaradu nego što bi je ostvario radeći kod tuženika. Navedeno iz razloga jer tužiteljev zahtjev je u biti odštetni zahtjev pa se primanja kod drugih poslodavca trebaju uračunati ako su manja od usporednih radnika i dosuditi razliku. Ako su primanja veća od primanja usporednih radnika u utuženom razdoblju, zahtjev treba odbiti. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev tužitelja iskazanom pod točkom III trebalo je odbiti kao što je odlučeno kao u izreci presude.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14). Vodeći računa o kvalitativnom i kvantitativnom uspjehu tužitelja u ovom postupku u kojem je bio sporan osnov i visina, u kojem su postupku stranke uspjele u podjednakom omjeru odlučuje kako će svaka parnična stranka snositi svoj parnični trošak kao što je odlučeno pod točkom IV izreke presude.

25. Dio zahtjeva kojim tužitelj traži da se tuženiku naloži privremeno vraćanje tužitelja, na radno mjesto na kojem je radio prije donošenja sporne odluke, kao neosnovan trebalo je odbiti jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje privremene mjere jer tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje tražbine, što je prva pretpostavka koja mora biti ispunjena. Naime, iz pribavljenih Potvrda Porezne uprave od 13. veljače 2019. proizlazi da je tužitelj u pojedinim utuženim razdobljima ostvarivao prihode iako u nekim razdobljima i nije, ali tužitelj nije dokazao kako bi njegovo primanja bila jedini izvor prihoda za uzdržavanje njegove obitelji pa ni ta pretpostavka nije bila ispunjena, zato je odlučeno kao pod točkom V izreke presude.

U Splitu, 13. veljače 2026.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA: -pun. tužitelja

-pun. tuženika

-u spis