REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

P-4363/2018

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sudu Splitu, po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ad1/ BU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2/ JU iz [adresa], ([adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po pun. Mladenu Vuškoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tužene ad1/ CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2/ BUB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po pun. odvjetnicima u odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & partneri, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 06. studenoga 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, a na ročištu od 13. veljače 2026. zakazanog radi donošenja i objave presude,

p r e s u d i o  j e:

I Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja ad1/ BU naspram tužene ad1/ CU, te se sudi:

Nalaže se tuženoj ad 1/ CU da tužitelju ad1/ BU, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati iznos od 5.918,37 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja do 31. prosinca 2022. teče po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja na iznos od:

- 145,82 € teče od 10. srpnja 2018. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. kolovoza 2018. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. rujna 2018. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. listopada 2018. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. studenoga 2018. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. prosinca 2018. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. siječnja 2019. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. veljače 2019. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. ožujka 2019. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. travnja 2019. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. svibnja 2019. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. lipnja 2019. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. srpnja 2019. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. kolovoza 2019. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. rujna 2019. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. listopada 2019. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. studenoga 2019. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. prosinca 2019. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. siječnja 2020. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. veljače 2020. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. ožujka 2020. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. travnja 2020. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. svibnja 2020. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. lipnja 2020. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. srpnja 2020. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. kolovoza 2020. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. rujna 2020. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. listopada 2020. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. studenoga 2020. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. prosinca 2020. pa do konačne isplate,

- 76,08 € od 10. siječnja 2021. pa do konačne isplate,

II Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice ad2/ JU naspram tužene ad1/ CU, te se sudi:

Nalaže se tuženoj ad 1/ CU da tužiteljici ad2/ JU, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati iznos od 5.918,37 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja do 31. prosinca 2022. teče po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče na iznos od:

- 145,82 € teče od 10. srpnja 2018. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. kolovoza 2018. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. rujna 2018. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. listopada 2018. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. studenoga 2018. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. prosinca 2018. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. siječnja 2019. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. veljače 2019. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. ožujka 2019. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. travnja 2019. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. svibnja 2019. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. lipnja 2019. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. srpnja 2019. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. kolovoza 2019. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. rujna 2019. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. listopada 2019. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. studenoga 2019. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. prosinca 2019. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. siječnja 2020. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. veljače 2020. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. ožujka 2020. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. travnja 2020. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. svibnja 2020. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. lipnja 2020. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. srpnja 2020. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. kolovoza 2020. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. rujna 2020. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. listopada 2020. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. studenoga 2020. pa do konačne isplate,

- 196,43 € teče od 10. prosinca 2020. pa do konačne isplate,

- 76,08 € od 10. siječnja 2021. pa do konačne isplate,

II Za više zatraženo preko dosuđenog, za razdoblje do 09. srpnja 2018. te za razdoblje od 13.01.2021. pa nadalje, tužbeni zahtjev tužitelja ad1/ BU i tužiteljice ad2/ JU naspram tužene ad1/ CU odbija se kao neosnovan.

III Odbija se u cijelosti, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja ad1/ BU i tužiteljice ad2/ JU naspram tužene ad2/ BUB.

IV Nalaže se tuženoj ad1/ CU da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužiteljima ad1/ BU i tužiteljici ad2/ JU parnični trošak u iznosu od 2.317,17 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 13. veljače 2026. pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V Nalaže se tužiteljima ad1/ BU i tužiteljici ad2/ JU da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknade tuženoj ad2/ BUB parnični trošak u iznosu od 4.777,75 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 13. veljače 2026. pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje:

1. Dana 20. rujna 2018.g. kod ovog suda zaprimljena je tužba tužitelja ad1/ BU i pod 2/ JU protiv tužene ad1/ CU i pod 2/ JUB u kojoj se navodi kako su tužitelji uknjiženi suvlasnici za po 1/3 (zajedno za ukupno 2/3) dijela cjeline stana u [adresa], B [adresa], označenog kao: „3.suvlasnički dio sa neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) 1. četverosobni stan na 1. prvom katu sjeverne strane zgrade“ koja zgrada je izgrađena na zk. čest. zgr. [katastarska čestica], kuća s dvorom površine 230 m2, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], u naravi četverosobnog stana od 112 m2, s 4 sobe, kupaonicom, hodnikom, kuhinjom s blagovaonicom, te terasom od cca 15 m2 (u daljnjem tekstu: predmetni stan).

1.1. U tužbi se dalje navodi kako su temeljem pravomoćne i ovršne presude naslova Ps-1/17 od 5.rujna 2017.g. (potvrđene presudom Županijskog suda u Splitu Gž- 2887/2017-6 od 5.travnja 2018.g.) tuženice utvrđene suvlasnicama na jednake dijelove i baš svaka za po preostalu 1/6 (zajedno za 1/3) dijela cjeline predmetnog stana, a sve naspram dosadašnjeg uknjiženog suvlasnika sada pok. TU, time da je isti još uvijek formalno upisan kao suvlasnik predmetnog stana za ukupno 1/3 dijela cjeline. Tuženice da isključivo koriste predmetni stan kao svojedobni članovi obiteljskog domaćinstva nositeljice stanarskog prava, pa zaštićene najmoprimateljice i u konačnici, otkupiteljice prava vlasništva predmetnog stana i svekrve, odnosno bake tuženica - sada pok. IU ud.J, inače majke tužitelja.

1.2. Naprijed navedena presuda naslova Ps-1/17 od 5.rujna 2017.g. (potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu Gž-2887/2017-6 od 5.travnja 2018.g.) postala je pravomoćna dana 5.travnja 2018.g. i od tog dana tuženice isključivo koriste predmetni stan kao suvlasnice istog, a time i u dijelu predmetnog stana koji je vlasništvo tužitelja. Međutim, nakon obraćanja tužitelja ad 1) tuženicama radi razrješenja nastalog suvlasničkog odnosa, isti je obaviješten da tuženice ne namjeravaju mijenjati postojeće stanje, kao i da smatraju svoj doprinos stjecanju predmetnog stana većim od njihovog suvlasničkog udjela. Na poziv odvjetnika i punomoćnika tužitelja iz podneska (opomene pred tužbu) "Split, 27.06.2018.g." radi predaje u suposjed predmetnog stana, te podupiranja postupka diobe, iseljenja i zajedničke prodaje predmetnog stana, istom, unatoč pisanom odgovoru tuženice ad 1) nije udovoljeno. Štoviše, tuženice još uvijek nisu zatražile niti uknjižbu svog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, pa je jasno da svaki postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice, predaje u suposjed i iseljenja namjeravaju opstruirati, istodobno isključivo koristeći predmetni zajednički stan. Nadalje, kako tuženice isključivo koriste predmetne dijelove nekretnine koji su u vlasništvu tužitelja, tužitelji su pred naslovnim sudom pokrenuli postupak i radi uvođenja u posjed tih nekretnina.

1.3. Člankom 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određeno je kako nepošteni posjednik tuđu stvar mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, te nadoknaditi štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Dakle, obveza je nesavjesnog posjednika da vlasniku plati naknadu za korištenje njegove stvari, i to u visini najamnine koju bi realno mogao ostvarivati da mu nije bio oduzet posjed. Takav je stav izražen i u odlukama Županijskog suda u Vukovaru Gž- 940/01 od dana 20. studenog 2002.g., IO VSRH 2003., 2,57, te VSH, Rev 634/87, PSP 34. Kako tuženice kao nepošteni posjednici koriste predmetnu nekretninu u cijelosti, iako znaju da je ista i vlasništvo tužitelja, dakle, i u dijelu koji pripada tužiteljima, dužni su im platiti naknadu, pa tužitelji svoj zahtjev za plaćanje naknade za korištenje stvari temelje upravo na odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odnosno članku 165., kojim je određeno da nepošteni posjednik tuđe stvari istu mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, te nadoknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Sukladno obavijestima ovlaštenih agencija za nekretnine HABILUS j.d.o.o. Split, Poljana tina Ujevića 3 (RE/MAX PARTNER) i IMPERIUM NEKRETNINE iz Splita, Kroz Smrdečac 41, predmetni stan može se iznajmljivati za mjesečni iznos od 4.400 kuna, odnosno za 600 eura, što iznosi kunsku protuvrijednost od 4.460,00 kuna, što proporcionalno za suvlasnički dio od po 1/3 dijela cjeline svakog od tužitelja iznosi po 1.480,00 kuna mjesečno. Dakle, iznajmljivanjem predmetnog stana, a proporcionalno svom suvlasničkom dijelu od 1/3 dijela cjeline, svaki od tužitelja je počevši od 5.travnja 2018.g. pa ubuduće mogao ostvariti iznos od po 1.480,00 kuna mjesečno. Slijedom svega naprijed navedenog, tužitelji su predložili donošenje presude slijedećeg sadržaja:

1) Dužne su tuženice ad 1) CU i ad 2) CUB solidarno i u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ad 1) BU iznos od:

- 1.480,00 kuna za travanj 2018.godine,

- 1.480,00 kuna za svibanj 2018.godine,

- 1.480,00 kuna za lipanj 2018. godine,

- 1.480,00 kuna za srpanj 2018. godine,

- 1.480,00 kuna za kolovoz 2018. godine,

- 1.480,00 kuna za rujan 2018. godine,

- kao i daljnji iznos od po 1.480,00 kn mjesečno počevši od listopada 2018.g pa nadalje,

a sve sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki mjesečni iznos teče od 10-og dana tekućeg mjeseca pa do konačne isplate, po stopi koja se obračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

2) Dužne su tuženice ad 1) CU i ad 2) CUB solidarno i u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ad 1) JU iznos od:

- 1.480,00 kuna za travanj 2018.godine,

- 1.480,00 kuna za svibanj 2018.godine,

- 1.480,00 kuna za lipanj 2018. godine,

- 1.480,00 kuna za srpanj 2018. godine,

- 1.480,00 kuna za kolovoz 2018. godine,

- 1.480,00 kuna za rujan 2018. godine,

- kao i daljnji iznos od po 1.480,00 kn mjesečno počevši od listopada 2018.g pa nadalje,

a sve sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki mjesečni iznos teče od 10-og dana tekućeg mjeseca pa do konačne isplate, po stopi koja se obračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

2. Dana 06. kolovoza 2019.g. kod ovog suda zaprimljen je odgovor na tužbu tuženika u kojem su tuženici naveli:

2.1. kako se protive činjeničnim navodima iznesenim u tužbi, te tužbenom zahtjevu u cijelosti, te predlažu da sud nakon provedenog postupka odbije tužbeni zahtjev i osudi tužitelje na plaćanje parničnog troška tuženicima,

2.2. kako je iz priloženog vlasničkog lista vidljivo kako tužene nisu vlasnice ni suvlasnice predmetne nekretnine kako to da neosnovano prikazuju tužitelji. Načelo povjerenja u zemljišne knjige je pravni institut na kojem je sazdano zemljišnoknjižno pravo, ali isto tako i stvarno pravo, posebno pravo vlasništva. Zaštita povjerenja u zemljišne knjige ima ishodište i u najvišim vrednotama ustavnog poretka RH koje se odnose na nepovredivost vlasništva. Dakle, da je tužbu potrebno odbiti bez daljnjeg raspravljanja,

2.3. kako tuženice posebno ističu kako one ne brane posjed predmetnog stana tužiteljima, niti su istima ikada branile, dakle, navodi tužitelja u tom pravcu da su posve neutemeljeni i netočni,

2.4. kako je s obzirom na navedeno potrebno navesti da tužitelji nemaju pravo tražiti od tuženika bilo kakvu isplatu. Kako nisu točni navodi tužitelja u pogledu savjesnosti tuženica.

2.5. Kako je svakako potrebno navesti kako tužena ad/2 ne koristi predmetnu nekretninu na bilo koji način, stoga ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

2.6. kako je tužena ad/1 u predmetnu nekretninu uložila znatna materijalna sredstva, dakle, ista je povećala vrijednost nekretnine, da se stoga navedeno ima cijeniti kroz postupak,

- kako je pred naslovnim sudom između istih parničnih stranaka u tijeku više postupaka stoga se predlaže predmetni postupak prekinuti do pravomoćnog okončanja predmeta pod poslovnim brojem: P-4353/2018.

3. Dana 16. rujna 2019.g. kod ovog suda zaprimljen je podnesak tužitelja u kojem su podnesku tužitelji naveli:

3.1. kako predlažu da se putem punomoćnika tuženika zatraži kopija valjanog dokumenta za tuženu ad2/ a radi njene točne identifikacije. To iz razloga jer da pun. tužene ad2/ u odgovoru na tužbu istu imenuju imenom „ JUB“, dok je iz obavijesti Gradske uprave grada Bergama dostavljene tužiteljici na njezin upit o adresi prebivališta tužene ad 2), razvidno da ista označena imenom "SANIA",

3.2. kako tužitelji, nadalje, u odnosu na navode odgovora na tužbu tuženih ističu da su isti u potpunosti neosnovani, te se očituju kako slijedi:

3.3. kako je već u tužbi navedeno kako tužene formalno nisu upisane u zemljišnoj knjizi tog suda kad (su)vlasnice predmetnog stana, ali kako su temeljem pravomoćne i ovršne presude tog suda Ps 1/17 od 5. rujna 2017.g. (potvrđene presudom Županijskog suda u Splitu Gž-2887/2017-6 od 5.travnja 2018.g.) tuženice utvrđene suvlasnicama na jednake dijelove i baš svaka za po preostalu 1/6 (zajedno za 1/3) dijela cjeline predmetnog stana, a sve naspram dosadašnjeg uknjiženog suvlasnika sada pok. TU, time da je isti još uvijek formalno upisan kao suvlasnik predmetnog stana za ukupno 1/3 dijela cjeline,

3.4. kako se prednji neosnovani prigovor tužene podnose isključivo radi otezanja ovog i preostala 2 sudska postupka koja su također pokrenuli tužitelji, a čemu je služilo i izbjegavanje dostavljanja adrese tužene ad 2) u Italiji, a identično vrijedi i za činjenicu kako tužene nisu još uvijek niti podnijele zahtjev za uknjižbu svog prava (su)vlasništva predmetnog stana, u kojem stalno stanuje tužena ad 1), a tužena ad 2) kada dođe na godišnji odmor i praznike u Split,

3.5. kako je neistina i da tuženice ne brane tužiteljima posjed predmetnog stana, jer se upravo radi toga i vodi postupak pred tim sudom pod P-4353/18 radi predaje u suposjed predmetnog stana čije ključeve i isključivi posjed - imaju samo tužene, 3.6. kako je neistina i da tužena ad 2) ne koristi predmetnu nekretninu, jer u istoj uvijek boravi ljeti za vrijeme godišnjeg odmora, kao i u svim drugim prilikama kad dođe u Split.

3.7. kako tužitelji nemaju saznanja da bi tužena ad 1) u predmetnu nekretninu vršila ulaganja, posebice znatnija, ali pretpostavljaju da je barem vršila tekuća ulaganja, jer sa svojom užom obitelji već dugi niz godina samostalno i koristi predmetni stan.

3.8. kako na kraju nije jasno zbog čega bi se ovaj postupak prekidao zbog tijeka preostala 2 sudska postupka istih stranaka. Izvanparnični postupak tog suda R1- 595/2018 vodi se po prijedlogu tužitelja ovog postupka radi diobe predmetnog stana koji je u suvlasništvu stranaka.

4. Tijekom postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su izvedeni dokazi pregledom izvadka iz zemljišne knjige za čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 1670 k. o. [katastarska općina] od 18.09.2018.g., pregledom pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps-1/17 od 05. rujna 2017.g., izveden je dokaz pregledom opomene pred tužbu upućene od strane odvjetnika Mladena Vuškovića, kao punomoćnika BU i JU CU i TUB od 27.06.2018.g., pregledom odgovora CU na opomenu pred tužbu od 09.07.2018.g., pregledom mišljenja o tržišnoj vrijednosti najma nekretnine dostavljenog od tvrtke Remax Partner Agencije za nekretnine od 14.08.2018.g., pregledom potvrde Imperium nekretnine od 08.08.2018.g., izveden je dokaz pregledom dostavljenih podataka od strane Porezne uprave – područni ured Split, Ispostava Split od 26. ožujka 2020.g., izveden je dokaz saslušanjem tužitelja ad1/ BU, tužene ad1/ CU, izveden je dokaz pregledom spisa Općinskog suda u Splitu P-4353/2018 i pregledom spisa Općinskog suda u Splitu R1-595/2018.

5. Ocjena i analiza izvedenih dokaza provedena je u skladu s čl.8. Zakona o parničnom postupku (»Narodne Novine« br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 46/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP).

6. Tužbeni zahtjev tužitelja naspram tužene ad1/ CU je djelomično osnovan, dok je u cijelosti neosnovan u odnosu na tuženu ad2/ IUB.

7. Pun. stranaka popisali su parnični trošak.

8. Tužitelji svoj tužbeni zahtjev temelje na tvrdnji kako tuženice, kao nepoštene posjednice, koriste suvlasnički dio od po 1/3 stana u [adresa], označen kao: „3. suvlasnički dio sa neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) 1. četverosobni stan na 1. prvom katu sjeverne strane zgrade“ koja zgrada je izgrađena na zk. čest. zgr. [katastarska čestica], kuća s dvorom površine 230 m2, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], u cijelosti, iako su tužitelji suvlasnici spornog stana za po 1/3 dijela, a što tužene ad1/ i ad2/ znaju, dakle, kako tužene koriste predmetni stani u dijelu koji pripada tužiteljima, slijedom čega da su tužene dužne platiti tužiteljima naknadu za korištenje stvari temeljem odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, i to baš temeljem čl. 165. Zakona o vlasništvu.

9. Vrhovni sud RH je na sjednici Građanskog odjela 26. listopada 2009. glede pitanja primjene i tumačenja odredbe čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima (uporaba tuđe stvari u svoju korist) te pitanje primjene i tumačenja odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarni pravima (pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika) zauzeo pravno shvaćanje: „Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. ZOO, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.“ 9.1. Na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 1. ožujka 2021. zauzeto je pravno shvaćanje: „U odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju se odredbe čl. 164. i 165. ZVDSP.“ „U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.“

9.2. Sukladno shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa druge sjednice održane 1. ožujka 2021. nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaje te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari.

9.3. Člankom 164 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne Novine«, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. 81/15, te 94/17 – dalje: ZVSDP) propisano je: (1) Pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.

(2) Zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni.

(3) Nije koristan trošak onaj kojim je pošteni posjednik promijenio namjenu stvari, ako to vlasniku nije korisno.

(4) Za troškove koji nisu ni nužni ni korisni ne može ni pošteni posjednik zahtijevati naknadu, ali ako mu ona ne bude ponuđena, može prije nego što vrati stvar odvojiti i sebi uzeti ono što joj je tim troškovima dodao, ako se to može učiniti bez oštećenja same stvari.

(5) Vrijednost plodova i drugih koristi koje je imao od stvari odbit će se od troškova koje posjednik osnovano traži.

(6) Troškovi, kao i vrijednost plodova, obračunavaju se prema cijenama kad ih se naknađuje.

(7) Pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari.

9.4. Člankom 165. ZVDSP-a propisano je:

»(1) Nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

(2) Vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. ovoga članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana.

(3) Nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku; to mu pravo zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari.

(4) Nepošteni posjednik nije ovlašten zadržati stvar dok mu ne budu naknađeni troškovi za koje traži naknadu, nego mora stvar predati bez odgode.

(5) Ono što je posjednik dodao, učinivši troškove koji mu se ne naknađuju, ovlašten je odvojiti i sebi uzeti, ali jedino ako to može učiniti bez oštećenja same stvari. (6) Od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.«

9.5. Člankom 18. st. 3 ZVDSP-a propisano je:

»Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.«

9.6. Člankom 8. ZVDSP-a propisano je:

» (1) Koristi su plodovi neke stvari ili prava, a i druge prednosti koje donosi uporaba neke stvari ili prava.

(2) Plodovi stvari su proizvodi koje ona daje prirodno ili posredovanjem nečijega rada, a i sve drugo što ona daje s obzirom na svoju namjenu.

(3) Plodovi nekoga prava su prinosi koje to pravo daje s obzirom na svoju namjenu, kao kod prava koje ovlašćuje na stjecanje plodova ili drugih dijelova stvari - dobiveni dijelovi stvari.

(4) Plodovi su i prinosi koje stvar ili pravo daje posredovanjem nekoga pravnoga odnosa, kao što su to najamnine, zakupnine i kamate.

(5) Koristi pripadaju onome kome pripada i stvar ili pravo koje ih donosi, ako na posebnom pravnom temelju ne pripadaju kome drugome. Tko se na postojanje takva pravnoga temelja poziva, treba ga i dokazati.

(6) Tko je dužan predati plodove neke stvari ili prava, ovlašten je zahtijevati naknadu troškova koje je imao radi dobivanja tih plodova, ako bi ih imao dobar gospodar, ali nikada više od vrijednosti plodova koje je dužan predati.«

9.7. Odredbom čl. 1120 Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), propisano je: »Kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.«

9.8. Odredbom članka 119. stavak 1. ZVDSP propisano je da se vlasništvo na nekretnini stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi, a prema odredbama članka 120. stavak 1. i 3. toga Zakona vlasništvo se stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu koja uknjižba djeluje od podnošenja zahtjeva za uknjižbu.

10. Pregledom izvatka iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška], čest. zgr. [katastarska čestica], od 18.09.2018.g., sud je utvrdio kako su tužitelji BU i JU upisani kao suvlasnici za po 1/3 suvlasničkog dijela etaže čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška], dok je TU upisan za preostalih 1/6 dijela.

11. Pregledom pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu posl. broj Ps-1/17 od 5. rujna 2017.g., sud je utvrdio kako su rečenom pravomoćnom presudom tuženici ad1/ CU i ad2/ IUB utvrđeni naspram uknjiženog suvlasnika TU suvlasnicama za po 1/6 dijela cjeline na stanu u [adresa], anagrafske oznake [adresa], upisanog u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu kao zk tijelo II-3 Etaža 0/0, četverosobni stan na I. katu sjeverne strane zgrade izgrađene na čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

12. Pregledom opomene pred tužbu od 27.06.2018.g. sud je utvrdio kako su tužitelji BU i JU pozvali tužene CU i IUB da u roku od 8 dana ponude primjereno sporazumno rješenje, jer da će u protivnom protiv njih ustati tužbom radi predaje zajedničke nekretnine u posjed, ustati prijedlogom radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, te da će ustati tužbom radi naknade izgubljene dobiti u vidu nemogućnosti uprihođenja novčanog mjesečnog iznosa u visini od 2/3 najamnine za predmetni stan.

12. Nadalje, pregledom citirane opomene sud je utvrdio kako tužitelji nisu dostavili dokaze kada su na poštu preporučeno predali citiranu opomenu, te je dalje utvrđeno kako nema dokaza da su tužene zaprimile navedenu opomenu.

13. Pregledom odgovora tužene ad1/ CU na opomenu pred tužbu od 09.07.2018.g., sud je utvrdio kako je tužena ad/ u istome istakla:

- kako je točno da koristi dio predmetnog stana u [adresa] i da živi u njemu od 1974. godine kao član zajedničkog obiteljskog domaćinstava njene svekrve LU,

- kako je točno i to da je u svojstvu pozvane njihove svjedokinje, sada ovršne presude, svjedočila da neprekidno stanuje u predmetnom stanu već od 1974.g sa članovima svoje obitelji i kao takva nikada nije imala nikakvih problema i ometanja od strane obitelji TU,

- kako sama činjenica da tu stanuje i da je to njen jedini dom od 1974. godine i da nju ni njenu svekrvu i njenu obitelj nitko nije ometao,

- kako je bio bitan dokaz da je predmetni stan kupio Grad od pok. Edvarda Radeljaka 1962,g. i da je taj isti stan njena svekrva otkupila od Grada 1993.g pa da su tu nesmetano stanovali,

- kako ona nije nastavila živjeti u predmetnom stanu i nakon smrti njene svekrve LU, tj da su oni kao obitelj dali stan u najam nakon smrti njene svekrve 1996., da bi teško ostvarili uknjižbu predmetnog stana naspram tadašnjeg uknjižnog vlasnika stana pok. TU,

- kako je točno da je dozvolila da se pozovu njeni svjedoci gđu. UU i njenu majku NU koje su, iako su rodbina pok tužitelja TU, svjedočili kako nju osobno poznaju više desetljeća i da u svojoj obitelji nikada nisu čuli da su spominjali prezime LU kao uzurpatore stana njihove tete i rođaka TU,

- kako je voljna riješiti suvlasničke odnose u predmetnom stanu na korektan način, jer da je njen jedini dom.

14. U svom iskazu iznesenom na ročištu od 01. veljače 2021.g. tužitelj BU istakao je kako je od svoje majke naslijedio 1/3 stana u [adresa], njegova sestra JU također 1/3 istoga te brat RU 1/3 istoga. Iza brata RU, a nakon njegove smrti njegovu trećinu stana su naslijedili ovdje tužena CU te kći IUB. CU cijelo vrijeme koristi ovaj stan, stanuje u istome, a isto tako i njena kći IUB u vrijeme kad dođe iz Italije. Kako su tražili zadnje 4 godine preko odvjetnika suposjed ovog stana te kako su željeli na neki način riješiti njihov problem, kako im je jasno kako se stan ne može fizički podijeliti pa kako su on i sestra smatrali da ga je potrebno prodati te da podijele novac na 3 jednaka dijela, a u skladu s njihovim suvlasničkim dijelovima, međutim, kako su se obraćali tuženima putem odvjetnika, kako im iste nisu željele predati stan u suposjed sve do 13. siječnja 2021. god, a kada je napokon dobio ključeve stana. Kako u istom stanu da i dalje živi CU. Kako su se s mjesta malo pomakli i tako što su dali stan jednoj agenciji da ga ponudi na prodaju, ali CU traži određenu novčanu svotu te da ne pristaje na podjelu na tri jednaka dijela novca koji bi dobili od prodaje stana. U svakom slučaju kako on tužbom traži, a s obzirom da stan nije koristio i imao uopće mogućnosti pristupa u isti svote koju bi imao iznajmljivanjem stana da je isti koristio, a s obzirom na svoju jednu trećinu suvlasničkog dijela pa tako i njegova sestra JU. Kako je on imao pristup u ovaj stan dok je njegova majka živjela u istome odnosno do njezine smrti, dok su tužene živjele u stanu zajedno sa njegovom pokojnom majkom i pokojnim bratom. Njegova sestra JU živi u [adresa] od 1971. god., a kada njegova sestra dođe jedan do dva puta godišnje u RH i Split kako mora ići spavati kod prijateljice. Kako AU po njegovim saznanjima u Italiji živi 20-ak godina. Kako je njegova majka umrla 1946. god te da od tada u stanu žive isključivo CU njezin sada pokojni suprug te njihovo dvoje djece, djeca su živjela dok AU nije otišla u Italiju te dok se sin CU nije oženio.

15. U svom iskazu iznesenom na ročištu od 01. veljače 2021.g. tužena CU istakla je kako stanuje u stanu u [adresa] od 1974. god, kako su u početku u istome stanovali njena pokojna svekrva, ona i suprug, te ovdje tužitelj BU te njegova obitelj. Kako se nakon nekog vremena BU iselio iz stana svoje obitelji te kako su ostali u istom stanovati njena obitelj sa svekrvom. Isti stan da je njena svekrva otkupljivala od grada Splita koji je bio vlasnik ovog stana. Ali da je došlo do nekakvih vlasničkih problema pa da su oni nakon smrti svekrve vodili spor s TU, a u svezi vlasništva nad ovim stanom, a koji spor su i dobili. Kako su, nakon smrti njene svekrve 1996. godine u istom stanu ostali stanovati ona, suprug i djeca. Kako su, ovdje tužitelji, još za života majke polagali određena vlasnička prava nad stanom pa da je došlo do loših odnosa među braćom. Kako je ona smatrala da bi joj tužitelji trebali osigurati odnosno pomoći u kupovini jednog manjeg stana od 4m2 pa kako se ovaj stan može prodati i podijeliti novac između tužitelja i njih tuženih. Tužitelji su vlasnici svaki od po 1/3 dijela, te ona i kći AU od po 1/6 dijela. AU stanuje u [adresa] dugi niz godina, a 2013. god se odjavila s ovog stana te u isti dolazi samo za vrijeme ljetnih praznika otprilike 15-ak dana godišnjeg. Tužiteljica JU kad dođe iz Italije ne treba spavati kod prijateljice može kod tužitelja koji ima dvije sobe. U svakom slučaju 2019. god dala je izjavu, a koju je i ovjerila kod javnog bilježnika kako pristaje da se ovaj stan da na prodaju a po najboljoj mogućoj cijeni koja se može postići na tržištu, da se tako ponudi agencijama te da je smatrala da će se ovakvom njenom izjavom okončati svi sudski procesi između nje i tužitelja jer da se sudski troškovi samo gomilaju. Kako su kupoprodajnu mislili rasporediti na tri jednaka dijela. Kako se u svakom slučaju radi o staroj zgradi u kojoj se nalazi stan te da su zbog starosti zgrade potrebna ulaganja kako bi se moglo stanovati u istom što je ona cijelo ovo vrijeme radila, kako je bilo vlaženja, kako je mijenjala bojlere, pločice, a sve kako bi stan bio podoban za stanovanje. JU je prijavljena na adresi predmetnog stana. Njena kći da ima stan u [adresa]. Tužena je dalje iskazala kako je u odgovoru na tužbu navela drugačije nego u svome stranačkom iskazu iz razloga što je možda tada bila zbunjena tužbom, a na zapisniku iz ožujka 2020. je navela kako ne koristi stan moguće također usred zbunjenosti a uzrokovane godinama. Kako može kazati da je istina da je 13. siječnja 2021. jedan primjerak ključa predmetnog stana predala tužitelju, međutim da ona ne zna je li on i ranije imao primjerak ključa ovog stana. U svome iskazu je spominjala da postoji zabilježena ovrha na stanu i da je to sprječava u prodaji istog, a ne zna o kakvoj ovrsi se radi. Kako je zatražila uknjižbu svog vlasničkog prava u zemljišnim knjigama ali kako je došlo do nekakve pogreške pa Sanijin dio nije uknjižen pa kako je to dala odvjetnicima, dok ne zna kada je podnijela iste zahtjeve. Kako ona nije branila tužiteljima suposjed stana, kako su postojali loši međuljudski odnosi još za života svekrve a u vezi s ovim stanom, da su se nakon smrti svekrve te njenog supruga takvi odnosi nastavili, kako ju je jednom pitao tužitelj može li on dovesti svoju bolesnu punicu da živi u ovom stanu, kako mu je ona odgovorila da može ali da neće brinuti o bolesnoj osobi, a koja je i prodala svoj stan u [adresa].

16. Pregledom mišljenja Agencije uza nekretnine Re/Max Partner, Habillus j.d.o., o tržišnoj vrijednosti najma nekretnine od 14.08.2018.g. sud je utvrdio da prema mišljenju navedene agencije predmetni stan površine 110 m2, može postići cijenu najma u iznosu od 4400 kn mjesečno.

17. Pregledom Potvrde Agencije Imperium nekretnine od 08.08.2018.g. sud je utvrdio da se prema navedenoj agenciji može postići mjesečni iznos najamnice za predmetni stan u iznosu od 600 €.

18. Pregledom podataka dostavljenih od strane Porezne Uprave Područni ured Split, Ispostava Split od 28. ožujka 2020.g. sud je utvrdio kako visina najma stanova koji se nalaze u istom kvartu, odnosno susjednim ulicama iznosi za stan u [adresa] površine 47 m2 3.340,00 kn, površine 60 m2 3.375,00 kn, površine 53 m2 2.300,00 kn, u Bihaćkoj ulici za stan površine 78 m2 2.250,00 kn, za stan površine 45 m2 2.000,00 kn, za stan u [adresa] površine 61 m2 2.200,00 kn, te u Gundulićevoj ulici za stan površine 64 m2 2.660,00 kn.

19. Pregledom spisa ovog suda R1 – 595/2018 sud je utvrdio kako je Rješenjem poslovnog broja R1-595/2018 od 28. siječnja 2020.g. razvrgnuta suvlasnička zajednica na nekretnini stranaka BU i JU, kao predlagatelja i CU i BUB, kao predloženika na način kako se ima izvršiti civilna dioba, odnosno prodaja na javnoj dražbi i tako dobivena vrijednost podijeliti na način da predlagatelju pod 1/ BU pripadne 2/6 od prodajne cijene stana, predlagateljici ad 2/ JU 2/6 dijela postignute cijene stana, predloženici ad1/ CU 1/6 postignute vrijednosti, te predloženici ad2/ Sanii Vukušić Marceli 1/6 dijela postignute vrijednosti.

20. Pregledom spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4353/2018 sud je utvrdio:

- kako su u tom predmetu tužitelji BU i JU ustali tužbom protiv CU i JUB radi predaje u suposjed stana u [adresa],

- kako je u tom predmetu tužena CU primila tužbu dana 25.10.2018.

- kako je tuženoj ad 2/ BUB u tom predmetu u nekoliko navrata pokušano uručiti tužbu na adresi [adresa], međutim, kako tuženoj ad2/ dostava tužbe nije bila uspješna,

- kako je tuženoj ad2/ BUB u tom predmetu tužba uručena dana 08.09.2019. na adresu [adresa], Republika Italija, te kako je tužena ad2/ dana 19.02.2020. ispustila punomoć za zastupanje odvjetničkomo društvu Ljubičić – Vrdoljak & Partneri.

21. Analizirajući izvedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno, sud je utvrdio:

- kako su tužitelji ad1/ BU i ad2/ JU suvlasnici svaki za po 1/3 dijela stana u [adresa], označenog kao: „3.suvlasnički dio sa neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) 1. četverosobni stan na 1. prvom katu sjeverne strane zgrade“ koja zgrada je izgrađena na zk. čest. zgr. [katastarska čestica], kuća s dvorom površine 230 m2, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], u naravi četverosobnog stana od 112 m2, s 4 sobe, kupaonicom, hodnikom, kuhinjom s blagovaonicom, te terasom od cca 15 m2,

- kako su tuženice ad1/ CU i ad 2/ LUB pravomoćnom presudom ovog suda poslov broj Ps-1/17 od 05. rujna 2017.g. utvrđene suvlasnicama svako za po 1/6 idealnog dijela,

- kako do zaključenja glavne rasprave u ovom postupku nisu dostavljeni dokazi da su tuženice ad1/ CU i ad 2/ LUB uknjižene u zemljišnim knjigama kao suvlasnice predmetnog stana,

- kako je tužena ad1/ sve vrijeme u posjedu spornog stana, dok tužena ad2/ ne živi u spornom stanu, već u Italiji, te kako tužena ad2/ u stan dolazi povremeno, ljeti,

- kako su tužitelji dopisom od 27.06.2018.g. pozvali tužene ad1/ i ad 2/ na predaju suvlasničkog dijela stana koji je u suvlasništvu tužitelja,

- kako je tužena ad1/ CU dopisom od 09.07.2018.g. odgovorila na dopis tužitelja od 27.06.2018.g.

- kako su tužitelji u predmetu ovog suda poslovni broj P-4353/2018 ustali tužbom radi predaje u suposjed spornog stana, te kako je tuženoj ad1/ u tom predmetu uručena tužba dana 25.10.2018., dok je tuženoj ad2/ LUB u tom predmetu uručena tužba 08.09.2019. na adresu [adresa], Republika Italija,

- kako je tužena ad1/ CU ključ od stana predala tužitelju ad 1/ BU

CU dana 13. siječnja 2021.g.,

- kako nema dokaza da je tuženoj ad2/ uručen bilo kakav dopis kojim bi tužena ad 2/ bila pozvana na predaju tužiteljima njihovog suvlasničkog dijela,

- kako iz iskaza tužene ad 1/, proizlazi kako tužena ad2/ LUB i ne živi u predmetnom stanu, već kako ista živi u [adresa],

- kako iz iskaza tužitelja ad1/ BU također proizlazi kako tužena ad2/ LUB već 20-tak godina ne živi u predmetnom stanu, već u Italiji, te da tužena ad2/ koristi stan kada dođe iz Italije.

22. Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja, zaključak je ovog suda kako je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan naspram tužene ad1/ CU, dok je u cijelosti neosnovan naspram tužene ad2/ BUB.

23. Prije svega, potrebno je istaći kako je prema odredbi čl. 1120. ZOO, propisano kada je netko tuđu stvar upotrijebio u svoju korist imalac može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od upotrebe. Upotreba tuđe stvari u vlastitu korist u smislu odredbe predstavlja poseban vid stjecanja bez osnove. Opće pravilo o stjecanju bez osnove kaže da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. Upotreba tuđe stvari u svoju korist u smislu čl. 1120. ZOO-a je dakle prelazak imovine ili dijela imovine (bez osnove) kada naturalna restitucija nije moguća ili kada gospodarski razlozi to ne opravdavaju a obzirom da stjecatelj tuđe stvari tu stvar više ne drži u posjedu jer je ta stvar potrošena ili je promijenila identitet.

24. Nemogućnost vraćanja ili gospodarska neopravdanost vraćanja tuđe stvari opravdava obvezu osobe koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist da vlasniku naknadi korist od takove uporabe i u situaciji kada je bila poštena (nije znala, a niti je iz okolnosti imala razloga posumnjati da uporabljuje tuđu stvar). U protivnom u takvoj situaciji neosnovano bi se bespovratno uvećala imovina osobe koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist, odnosno neosnovano bi se trajno umanjila imovina vlasnika stvari. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. regulira situacije kada je naturalna restitucija moguća, kada je moguć povrat stvari. Dakle, s obzirom da je u konkretnom slučaju, predmetni stan još uvijek u nepromijenjenom obliku, to u ovom, u konkretnom slučaju, valja primijeniti navedene odredbe čl. 164. i čl. 165.ZVDSP-a prema kojima je nepošteni posjednik dužan naknaditi korist od upotrebe tuđe stvari.

25. U smislu odredbe čl. 165. st. 1. ZVDSP-a, dužnost tuženika da naknade tužiteljima sve koristi koje su imali za vrijeme svojeg posjedovanja, te dužnost naknade sve štete koje su na predmetnom stanu nastale, postojala bi samo u slučaju da su tuženici bili nepošteni posjednici. Pri tome je za navesti da nije odlučna činjenica jesu li su tuženici ad1/ i ad2/ znali da su tužitelji ad1/ i ad2/ suvlasnici predmetnog stana, već je odlučna činjenica jesu li tužitelji u utuženom razdoblju ili razdoblju koje je prethodilo utuženom razdoblju od tuženika zahtijevali predaju predmetnog stana u suposjed odnosno jesu li ih eventualno tuženici kakvom radnjom onemogućili u vršenju njihovog prava na suposjed odnosno isključili od prava suposjeda, u kojem slučaju bi isti bili nepošteni.

26. Iz dokaza koji su provedeni tijekom postupka proizlazi kako su tužitelji ad1/ i ad2/ putem svog punomoćnika uputili dopis tuženicima ad1/ i ad2, iz kojeg dopisa proizlazi kako su se tužitelji obratili tuženicama radi dogovornog razrješenja međusobnih odnosa vezanih za predmetni stan i suvlasnički odnos, te kako su tužitelji ostali zatečeni odgovorom tuženika po kojem tužene nikako ne žele mijenjati faktični način korištenja predmetnog stana, te da u tom kontekstu nisu spreme uvesti tužitelje u suposjed. Dalje, pregledom citiranog dopisa, sud je utvrdio kako su tužene upozorene da ukoliko u neodgodivom roku od 8 dana u pisanoj formi ne ponude primjereno cjelovito sporazumno rješenje, kako će tužitelji ustati protiv tuženih tužbom radi predaje zajedničke nekretnine u suposjed, zatim ustati prijedlogom radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, te tužbom radi naknade izgubljene dobiti.

27. Iz provedenih dokaza sud je dalje utvrdio kako je na taj dopis tužitelja odgovorila tužena ad 1/ CU, dopisom datiranim „U Splitu, 09.07.2018.g.“, a u kojem je ista između ostalog navela kako je točno da ona koristi dio predmetnog stana i da živi u njemu od 1974.g., te kako je voljna riješiti suvlasničke odnose u predmetnom stanu na korektan način jer da je to njen jedini dom. Kako je u razgovoru sa suvlasnikom BU već predložila da joj kupe jedan mali stan proporcionalno njenom suvlasničkom dijelu.

28. Iz provedenih dokaza sud je dalje utvrdio kako spisu ne prileže dokazi da je predmetni dopis bio uručen tuženoj ad2/ UUB.

29. Iz provedenih dokaza sud je dalje utvrdio kako tužene ad 1/ CU i ad2/ LUB nisu uknjižene u zemljišnim knjigama kao suvlasnice predmetnog stana. Naime, do zaključenja glavne rasprave nitko od stranaka nije dostavio izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg bi sud mogao utvtrditi kako su tužene ad 1/ i ad2/ uknjižene kao suvlasnice spornog stana.

30. Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja, zaključak je ovog suda kako je tužena ad1/ CU postala nepošteni posjednik trenutkom zaprimanja dopisa tužitelja datiranog s „U Splitu, 27.06.2018.g.“, za kojeg nema dokaza kada je istog točno zaprimila, a to s obzirom da tužitelji nisu dostavili dokaz o predaji predmetne pošiljke na poštu preporučeno, ali kod činjenice kako je tužena ad1/ odgovorila na taj dopis svojim dopisom datiranim s „ U Splitu, 09.07.2018.g.“ to je utvrđenje ovog suda kako je tužena ad1/ CU postala nepoštenom posjednicom najkasnije dana 09.07.2018.g.

31. To sve sukladno stavu zauzetom na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 1. ožujka 2021. prema kojem pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.

32. U konkretnom slučaju tužba radi predaje u suposjed u predmetu ovog suda posl. broj P-4353/2018 uručena je tuženoj ad 1/ CU dana 25. listopada 2018., no kako je stav Vrhovnog suda da se nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari, te kako su tužitelji pozvali tuženu da im preda u suposjed njihov suvlasnički dio prije podnošenja tužbe, i to dopisom od 27.06.2018. na koji je tužena odgovorila svojim dopisom od 09.07.2018., to je sud, a kod činjenice kako tužitelji nisu dostavili dokaz kada su predali predmetni dopis na poštu preporučeno, te kada je tuženoj ad1/ uručen predmetni dopis, kao dan kada je tužena ad1/ CU postala nepoštena, uzeo upravo 09.07.2018., kao datum kada je tužena ad1/ odgovorila tužiteljima na njihov poziv na predaju posjeda.

33. Slijedom iznijetog, kako je tužena ad1/ CU dana 09.07.2018. postala nepoštena posjednica dijela predmetnog stana u [adresa], označenog kao: „3.suvlasnički dio sa neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) 1. četverosobni stan na 1. prvom katu sjeverne strane zgrade“ koja zgrada je izgrađena na zk. čest. zgr. [katastarska čestica], kuća s dvorom površine 230 m2, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], u naravi četverosobnog stana od 112 m2, s 4 sobe, kupaonicom, hodnikom, kuhinjom s blagovaonicom, te terasom od cca 15 m2 i to dijela kojeg su tužitelji ad1/ i ad2/ suvlasnici svaki od njih za po 1/3 dijela, to je tužena ad 1/ CU, kao nesavjesni posjednik, sukladno odredbi članka 165. stavak 1. ZVDSP-a dužna naknaditi sve koristi koje je, kao nesavjesni posjednik, imala u razdoblju dok je, kao nepošteni posjednik, u svom posjedu držala suvlasnički dio tužitelja ad1/ i ad2/.

34. Pri tome, po ocjeni ovog suda, nije osnovan prigovor tužene usmjeren na to da tužena ad1/ CU nije uknjižena kao suvlasnica, pa da sukladno tome nije pasivno legitimirana u ovom postupku. To iz razloga jer je tužena ad1/ CU u svom dopisu „U Splitu, 09.07.2018.g.“, te u svom iskazu pred ovim sudom istakla kako upravo ona drži u posjedu sporni stan, slijedom čega nisu od značaja prigovori tužene ad1/ CU kako ona nije uknjižena u zemljišnim knjigama kao suvlasnica spornog stana, slijedom čega da ista ne bi bila pasivno legitimirana u ovom sporu.

35. Dakle, kako je upravo tužena ad1/ učinila nespornim da ona drži u posjedu sporni stan, to nije od značaja činjenica što tužena ad1/ nije uknjižena u zemljišnim knjigama kao (su)vlasnica predmetnog stana.

36. S obzirom na sve naprijed navedeno, cijeneći utvrđeno činjenično stanje iz kojeg proizlazi kako tužena ad1/ CU drži u svom posjedu predmetni stan, zatim cijeneći pravno shvaćanje zauzeto na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 1. ožujka 2021., te cijeneći odredbu članka 164. i 165. ZVDSP, zaključak je ovog suda kako je potraživanje za isplatom naknade osnovano u odnosu na tuženu ad1/ CU, koja je dužna isplatiti naknadu svih koristi koje je, kao nesavjesni posjednik, imala od posjedovanja predmetnog stana.

37. U odnosu na tuženu ad2/ LUB iz rezultata provedenog postupka sud je utvrdio kako tužena ad2/ LUB nije uknjižena kao suvlasnica spornog stana, te je dalje utvrđeno kako tužena ad2/ ne drži u posjedu sporni stan, već je ovaj sud utvrdio kako tužena ad2/ živi i radi u Italiji, te da u sporni stan dolazi samo povremeno, ljeti, za godišnji odmor, kod tužene ad1/ CU.

38. Glede prethodno navedenog, potrebno je istaći kako se pravo vlasništva stječe uknjižbom u zemljišnoj knjizi u smislu odredbe članka 120. ZVDSP-a, a odluka suda je pravni temelj stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe članka 114. ZVDSP-a.

39. Kako tužitelji do zaključenja glavne rasprave nisu dostavili dokaze da je tužena ad2/ LUB uknjižena kao suvlasnica spornog stana, te kako je iz provedenih dokaza, a posebno iz iskaza tužitelja ad1/ BU, zatim iz iskaza tužene ad1/ utvrđeno kako tužena ad2/ živi zadnjih 20 godina (od dana davanja iskaza 01.02.2021.g.), sve vrijeme u Italiji, te kako ista dolazi samo povremeno u predmetni stan, i to ljeti na godišnji odmor kod tužene ad1/, te kako je sud utvrdio kako je tužba u predmetu P-4353/2018 uručena tuženoj ad1/ nakon niza neuspješnih pokušaja na adresi predmetnog stana, tek na adresi u [adresa], a što također potvrđuje kako tužena ad2/ ne stanuje u predmetnom stanu, to je zaključak ovog suda kako tužitelji nisu dokazali da tužena ad2/ LUB drži u posjedu sporni stan, te posebno kako tužitelji nisu dokazali da bi tužena ad2/ bila nepošteni posjednik spornog stana, pa samim time, po ocjeni ovog suda ne postoji obveza tužene ad2/ BUB da tužiteljima plati naknadu svih koristi koje je imala korištenjem njihovog suvlasničkog dijela.

40. Slijedom iznijetog, sud je prihvatio istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od strane tužene ad/2 BUB, te je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja ad1/ i ad2/ naspram tužene ad 2/ BUB.

41. Kao sporno valjalo je raspraviti iznos kojeg je tužena ad 1/ CU dužna isplatiti tužiteljima na ime korištenja njihovog suvlasničkog dijela.

42. Iznos kojeg je tužena ad 1/ CU dužna isplatiti tužiteljima sud je utvrdio iz priloženih potvrda Agencija za nekretnine Re/Max Partner, Habillus j.d.o. o tržišnoj vrijednosti najma nekretnine od 14.08.2018.g. i Agencije Imperium od 08.08.2018.g., pregledom kojih potvrda je sud utvrdio kako mjesečni iznos najamnine za stan u [adresa], površine 112 m2, četverosobni stan iznosi 4.460,35 kn, što prema fiksnom tečaju 1€=7,53450 kn iznosi 591,99 €.

43. Do tog iznosa sud je došao na način da je zbrojio iznose od 4.400,00 kn i 4.520,70 kn, dobivene od Agencija za nekretnine, te potom podijelio sa 2, pa je sukladno navedenom, sud došao do prosječnog iznosa najma od 4.460,35 kn, što prema fiksnom tečaju 1€=7,53450 kn iznosi 591,99 €.

44. Spisu prileži i dopis Porezne uprave Područni ured Split sa podacima o visini slobodno ugovorene najamnine za stanove koji se nalaze u susjednim ulicama.

45. Međutim, kako se u citiranom dopisu Porezne uprave ni jedan stan ne nalazi u [adresa], te kako ni jedan stan koji je naveden u dopisu nema ni približnu površinu stanu koji je predmet ovog spora, to je sud, kao odlučan dokaz o visini najamnine cijenio potvrde gore citiranih Agencija za nekretnine. Pri tome je za navesti kako su podaci koje posjeduje Porezna uprava podaci koje su stranke same, po vlastitom nahođenju, navele u ugovorima, a općepoznata je činjenica kako kupci i prodavatelji u ugovore o kupoprodaji uvijek stavljaju manje iznose kupoprodajne cijene kako bi platili što manji porez na promet nekretnina.

46. Slijedom navedenog, ovaj sud je kao visinu tržišne najamnine koja se može postići za predmetni stan uzeo iznos od 4.460,35 kn odnosno 591,99 €, koji iznos je sud utvrdio iz priloženih obavijesti agencija za nekretnine.

47. Suvlasnički dio tužitelja ad1/ i ad2/ iznosi po 1/3 dijela, pa sukladno njihovom suvlasničkom dijelu svakom od tužitelja od iznosa 591,99 €. pripada 1/3, dakle, svakom od tužitelja pripada mjesečni iznos od po 197,33 €.

48. Kako su, međutim, tužitelji zatražili mjesečni iznos od po 1.480,00 kn što prema fiksnom tečaju iznosi 196,43 €, te kako sud odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, to svakom od tužitelja pripada iznos od po 196,43 €.

49. U pogledu vremenskog razdoblja za koje je tužena ad1/ dužna isplatiti tužiteljima iznos od po 196,43 €, za navesti je slijedeće:

50. Svojim tužbenim zahtjevom tužitelji su zatražili isplatu tog iznosa počevši od travnja 2018.

51. S obzirom kako prema citiranom stavu Vrhovnog suda posjednik može postati nesavjestan i prije nego zaprimi tužbu, a što je po ocjeni ovog suda u ovom predmetu i slučaj, a to iz razloga jer je tužena ad 1/ CU prije zaprimanja tužbe u predmetu ovog suda P-4353/2018 dana 25.10.2018., kojom je tužbom zatražena predaja spornog stana, dana 09.07.2018., odgovorila tužiteljima na poziv za predajom suposjeda spornog stana, čime je tužena ad ad1/, po ocjeni ovog suda, postala nesavjesna prije nego je zaprimila tužbu.

52. Kod činjenice kako je dopis kojeg je tužena uputila tužiteljima i kojim je dopisom tužena odbila predaju posjeda datiran od strane tužene ad1/ CU sa datumom 09.07.2018., to datum 09.07.2018. predstavlja nesporan i siguran dokaz kako je tužena ad1/ upravo tog dana odbila tužiteljima predati u suposjed predmetni stan, te samim time predstavlja nesporan dokaz kako je upravo tog dana tužena ad1/ postala nepoštena

53. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda kako tužiteljima pripada naknada počev od 09.07.2018. pa do 13.01.2021., kada je tužiteljima predan suposjed stana, a što je sud utvrdio iz iskaza tužitelja.

54. Sukladno navedenom, sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za razdoblje prije 09.07.2018., te za razdoblje od 13.01.2021. pa nadalje.

55. Mjesec srpanj 2018. ima 31 dan, pa kada se iznos od 196,43 €, koliko iznosi naknada svakom od tužitelja po osnovu njihove 1/3 suvlasničkog dijela, podijeli sa 31 danom, to proizlazi kako dnevna naknada svakom od tužitelja iznosi po 6,34 €.

56. Tužena ad1/ je prvih 8 dana srpnja 2018. bila poštena posjednica, pa sukladno tome nije dužna platiti tužiteljima naknadu, međutim, preostalih 23 dana tužena ad1/ je bila nepošteni posjednik, slijedom čega je za ta 23 dana srpnja 2018. dužna platiti svakom od tužitelja po 6,34 € dnevno, koliko iznosi dnevna naknada, što za mjesec srpanj svakom od tužitelja iznosi

57. Slijedeće razdoblje do zaključno s prosincem 2020., tužena ad1/ je dužna plaćati svakom od tužitelja iznos od po 196,43 € mjesečno.

58. Iz iskaza tužitelja ad1/ BU sud je utvrdio kako je ključ spornog stana predan tužiteljima dana 13. 01.2021., te je sukladno tome, po ocjeni ovog suda, na dan 13.01.2021. prestala obveza tužene za plaćanje naknade. Dakle, tužena je dužna za mjesec siječanj 2021. platiti naknadu za 12 dana, koliko je tužena ad1/ bila u nepoštenom posjedu.

Kada se 12 dana pomnoži sa 6,34 €, koliko iznosi dnevna naknada, dolazi se do iznosa od 76,08 €, koliko je tužena ad1/ dužna platiti svakom od tužitelja za 12 dana siječnja 2021., koliko je tužena bila u nepoštenom posjedu spornog stana za siječanj 2021. .

59. Analizirajući sve naprijed iznijeto, zaključak je ovog suda kako je tužena ad1/ dužna svakom od tužitelja platiti ukupan iznos od po

60. Navedeni iznos odnosi sa na iznos od 145,82 € za srpanj 2018., zatim za kolovoz 2018. – prosinac 2018. po 196,43 €, zatim za svih 12 mjeseci 2019. i 2020. po 196,43 €, te za 12 dana 2021. 76,08 €.

61. Tužiteljima na dosuđene iznose pripada sukladno čl. 29 ZOO-a i zatezna kamata. Zatezna kamata na mjesečni najam stana teče od prvog u mjesecu za tekući mjesec. Tužitelji su zatražili kamate od 10-og dana tekućeg mjeseca pa do isplate.

62. S obzirom na navedeno, kako sud odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, to je sud, tužiteljima na dosuđene iznose dosudio kamatu počev od 10-og u mjesecu za tekući mjesec.

63. Slijedom svega naprijed iznijetog, odlučeno je kao u toč. I, II i III izreke presude.

64. U odnosu na prigovor tužene ad1/ da bi ona izvršila ulaganja u predmetni stan, za navesti je slijedeće:

65. Sukladno čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. ZPP-a u našem pravnom sustavu dominantno je raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja. Dakle, sud tijekom postupka izvodi samo one dokaze koje su stranke predložile.

66. U konkretnom slučaju tužena ad1/ na okolnost svojih tvrdnji da je izvršila ulaganja u sporni stan nije dostavila bilo kakve dokaze.

67. Tako tužena nije dostavila račune iz kojih bi sud mogao utvrditi kako su obavljeni bilo kakvi radovi vezani uz ulaganja u predmetni stan. Potom, tužena ad1/ nije predložila saslušanje svjedoka koji bi potvrdili da su tužene ad1/ i ad2/ eventualno izvršili radove u predmetnom stanu.

68. Konačno, tužena ad1/ je tijekom postupka na tu okolnost predlagala očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke, međutim, tužena ad1/ do zaključena glavne rasprave nije predujmila troškove očevida i troškove izlaska vještaka na lice mjesta, kao i troškove izrade vještva, pa sud taj dokaz nije izveo.

69. Pri tome je za navesti da je sud tužene tijekom trajanja ovog postupka pozivao na plaćanje troškova očevida i vještačenja, međutim, tužene u razdoblju od zaključenja prethodnog postupka dana 09.03.2020. do zaključenja glavne rasprave nisu udovoljile nalogu suda.

70. Dakle, teret dokaza da je tužena izvršila ulaganja u predmetni stan je bio na strani tuženice ad1/, s obzirom da je tužena to tvrdila. Međutim, tužena ad1/ te svoje tvrdnje o izvršenom ulaganju u sporni stan, po ocjeni ovog suda nije dokazala, pa takve tvrdnje tužene ad1/ ovaj sud nije prihvatio.

71. Pored činjenice kako tužene nisu dokazale svoje tvrdnje da su izvršile bilo kakva ulaganja u predmetni stan, potrebno je istaći kako su tužene samo istakle prigovor da su izvršile ulaganja u predmetni stan, bez da su naznačile iznos ulaganja, a što su bile u obvezi,

72. U konkretnom slučaju tužene su istakle navedeni prigovor, međutim, istaknuti prigovor nije određen po kvantiteti jer nije određena visina koja bi se trebala eventualno prebiti, kompenzirati sa potraživanjem tužitelja pa se sa takvim, konkretnim, prigovorom nije moglo postupiti.

73. Pri tome je za ponoviti da se tuženice nisu pozvale niti na bilo kakav račun ili pak sudski postupak koji bi tekao između stranka, a niti na pravomoćnu presudu iz čega bi se eventualno mogla utvrditi visina ulaganja.

74. Pored svega naprijed navedenog, potrebno je istaći kako tužene ad1/ i ad2/ u konkretnom slučaju nisu istakle ni procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP, ni materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, ni protutužbu.

75. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način od strane tužene strane istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tužene strane na ime restitucije u vezi s ulaganjem u sporni prostor.

76. Kako u konkretnom slučaju tužene ad1/ i ad2/ nisu istaknule procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, te kako nije podnesena protutužba, to u konkretnom slučaju nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženica ad1/ i ad 2/ na ime restitucije u vezi s ulaganjem u sporni prostor.

77. Slijedom svega naprijed navedenog, s obzirom kako prigovor tuženica ad1/ i ad2/ koji se odnosio na ulaganja u sporni prostor nije kvantitativno određen po visini, te kako tužene nisu dokazale da su doista izvršile bilo kakva ulaganja u sporni stan, te kako u tom pravcu nisu istakle procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ni materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, te kako nisu podnijele ni protutužbua, to je ocjena ovog suda da prigovor tuženica ad1/ i ad2/ usmjeren na naknadu za ulaganje u predmetni stan nije osnovan.

78. Slijedom svega naprijed iznijetog i obrazloženog, odlučeno je kao u toč. I, II i III izreke ove presude.

79. Odluka o troškovima postupka u odnosu tužitelja ad 1/ i ad2/ naspram tužene ad1/ temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/2022, te 138/2023), te označenoj vrijednosti predmeta spora, kao i uspjehu u ovoj parnici.

80. Tužitelji ad1/ i ad2/ naspram tužene ad1/ uspjeli su u cijelosti u osnovu, te djelomično u visini.

81. U pogledu visine, tužitelji su tužbenim zahtjevom zatražili isplatu iznosa od 1.480,00 kn počev od travnja 2018. pa nadalje. Takav tužbeni zahtjev ovaj sud cijeni kao potraživanje počev od travnja 2018. pa do zaključenja glavne rasprave, dakle do zaključno sa studenim 2025. godine, što iznosi 92 mjeseca po 1.480,00 kn, dakle ukupno 136.160,00 kn, odnosno 18.071,54 €, što ukupno za oboje tužitelja iznosi 36.143,08 €.

82. Kako je sud tužiteljima u odnosu na tuženu ad1/ dosudio iznos od po 5.918,37 €, dakle ukupno iznos od 11.836,74, to proizlazi kako su tužitelji naspram tužene ad1/ u visini uspjeli sa 32,75%, što daje ukupan uspjehu u osnovu i visini od 66,38%.

83. Sukladno navedenom, proizlazi kako je tužena ad1/ u ovom sporu uspjela sa 33,62 %. Kada se uspjeh tužitelja umanji za uspjeh tužene, to proizlazi kako su tužitelji uspjeli u ovom sporu naspram tužene ad1/ sa 33,62%.

84. Tužiteljima ad1/ i ad2/, naspram tužene ad1/ priznat je trošak sastava tužbe, podneska od 16.09.19.i 03.10.25. po 250 bodova, za pristup na roč. od 09.03.20., 01.02.21. i 08.11.22. po 250 bodova, za pristupe na roč. od 17.09.20., 25.05.22., 03.10.22.,28.02.23., 10.06.24. 02.10.25. i 08.11.25. po 125 bodova (50%, Tbr. 9, toč. 2 Tarife), što ukupno zbrojeno iznosi 2.375,00 bodova, što pomnoženo sa 2€, koliko iznosi vrijednost jednog boda, daje iznos 4.750,00 €. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 475,00 € na ime zastupanja dvije stranke, što iznosi 5.225,00 €. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 1.306,25 € na ime 25% PDV-a, te 180,50 € na ime sud. pristojbe na tužbu, te 180,50 € na ime sud. pristojbe na ovu presudu, pa sveukupan trošak tužitelja ad1/ i ad2/ naspram tužene ad1/iznosi 6.892,25 €.

85. S obzirom kako su tužitelji ad1/ i ad2/ uspjeli sa 33,62%, to sukladno iznesenom, tužiteljima ad1/ i ad2/ razmjerno uspjehu u parnici pripada trošak u iznosu od 2.317,17 €. Na dosuđeni iznos trošak tužitelju pripada kamata počev od presuđenja, dakle od 13. veljače 2026. pa do konačne isplate.

86. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u toč. IV izreke ove presude.

87. Odluka o troškovima postupka u odnosu tužitelja ad 1/ i ad2/ naspram tužene ad2/ temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/2022, te 138/2023), te označenoj vrijednosti predmeta spora, kao i uspjehu u ovoj parnici.

88. Tužena ad2/ naspram tužitelja ad1/ i ad2/ uspjela je u cijelosti i u osnovu i visini, pa je sud, sukladno navedenom, tuženoj ad2/ u cijelosti dosudio parnični trošak.

89. Tuženoj ad2/ BUB priznat je trošak sastava odgovora na tužbu 250 bodova, za pristup na roč. od 09.03.20., 01.02.21. i 08.11.22. po 250 bodova, za pristupe na roč. od 17.09.20., 25.05.22., 03.10.22.,28.02.23., 10.06.24. 02.10.25. i 08.11.25. po 125 bodova (50%, Tbr. 9, toč. 2 Tarife), što ukupno zbrojeno iznosi 1.875,00 bodova, što pomnoženo sa 2€, koliko iznosi vrijednost jednog boda, daje iznos od 3.750,00 €. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 937,50 € na ime 25% PDV- a, te 90,25 € na ime sud. pristojbe na odgovor na tužbu, pa sveukupan trošak tužene ad2/ naspram tužitelja ad1/ i ad2/ iznosi 4.777,75 €. Na dosuđeni iznos trošak tužitelju pripada kamata počev od presuđenja, dakle od 13. veljače 2026. pa do konačne isplate.

90. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u toč. V izreke ove presude.

U Splitu, 13. veljače 2026.

S U D A C

Miro Maslać

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa iste.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika