Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-63/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Dejana Repića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog CL, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-22/2026-10 od 28. siječnja 2026., u sjednici održanoj 13. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

U povodu žalbe okrivljenog CL, po službenoj dužnosti, ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 127. st. 4. i čl. 131. st. 1. po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. t. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP) protiv okrivljenog CL produljio istražni zatvor u koji mu se uračunava vrijeme lišenja slobode od 29. prosinca 2025. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja je okrivljeni CL putem branitelja po službenoj dužnosti Darka Kožića, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu „iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga“, s prijedlogom ukidanje istražnog zatvora, a podredno njegove zamjene nekom od predloženih ili drugih mjera opreza za koje sud nađe da će ispuniti svrhu istražnog zatvora.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-80/2026 od 13. veljače 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba je bespredmetna.

5. U povodu uložene žalbe ovaj je drugostupanjski sud pobijano rješenje ispitao u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, pri čemu je uočio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-a na čije postojanje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti.

5.1. Riječ je o tome da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnoj činjenici zbog čega se ono ne može meritorno ispitati. Prema odredbi čl. 124. st. 3. ZKP-a u obrazloženju rješenja o istražnom zatvoru će se određeno i potpuno izložiti činjenice i dokazi iz kojih proizlazi postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo, što sud prvog stupnja u predmetnom slučaju nije učinio, budući da je samo jednostavno reproducirao sadržaj prikupljenih dokaza bez ikakve kritičke analize personalnih dokaza koji su sadržajno iznijeti u točkama 5.2. i 5.3. obrazloženja osporenog rješenja. Puka tvrdnja suda prvog stupnja da „po ocjeni ovog vijeća, iz svega navedenog (odnosi se na čistu reprodukciju sadržaja svjedočenja ispitanih svjedoka) nedvojbeno proizlazi postojanje osnovane sumnje da bi okrivljeni CL počinio kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj…“ naprosto nije dovoljna, prije svega zbog toga što žalitelju time nije omogućeno konkretno osporavanje činjeničnih zaključaka suda prvog stupnja, a zatim i drugostupanjskom sudu za meritorno razmatranje ispravnosti tih zaključaka u povodu uložene žalbe. Drugim riječima, sud prvog stupnja je u pobijanom rješenju bio dužan jasno, određeno i nedvosmisleno obrazložiti iz kojih to točno dijelova svjedočkih iskaza proizlazi relevantni stupanj vjerojatnosti da je okrivljenik iz koristoljublja omogućio drugim osobama nedozvoljeno kretanje u Republici Hrvatskoj, odnosno koje su to precizno određene činjenice ili indiciji koji po ocjeni prvostupanjskog suda upućuju na osnovanost sumnje da je okrivljenik počinitelj kaznenog djela za koje se tereti. Samo na takav način rješenje o istražnom zatvoru može biti podvrgnuto mjerodavnom i kompetentnom ispitivanju u žalbenom postupku. Budući da su u izloženom kontekstu izostali razlozi o odlučnoj činjenici – postojanju osnovane sumnje u okrivljenikovo počinjenje predmetnog kaznenog djela, valjalo je u povodu uložene žalbe, po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. t. 3. ZKP-a donijeti odluku kao u izreci ovog rješenja.

6. U ponovljenom odlučivanju sud prvog stupnja će na temelju pravilno i potpuno utvrđenog relevantnog činjeničnog stanja donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku za koju će iznijeti uvjerljivo i argumentirano obrazložene razloge o svim odlučnim činjenicama. U tom smislu se prvostupanjskom sudu prvenstveno ukazuje na potrebu preciznog izjašnjavanja u čemu nalazi osnovanu sumnju da je okrivljenik ostvario sva bitna obilježja bića inkriminiranog kaznenog djela, naročito u svjetlu činjenica da obojica ispitanih svjedoka tvrde da okrivljeniku nisu ništa platili i da su njegovo vozilo zaustavili autostopirajući.

U Varaždinu 13. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic