Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3

Bjelovar

Poslovni broj: P-1037/2024-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sutkinji toga suda Gordani Malvić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Vodne usluge d.o.o. Bjelovar, F. Rusana 21, OIB 43307218011, protiv tuženika SG iz [adresa], sada nepoznatog boravišta, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po privremenom zastupniku Korani Krivačić, odvjetnici iz Bjelovara, A. K. Miošića 19/I, radi isplate, nakon održane i zaključene, glavne i javne rasprave, dana 29. siječnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i privremenog zastupnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje ZPP-a), istoga dana, 13. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Vodne usluge d.o.o. Bjelovar, F. Rusana 21, OIB 43307218011, koji glasi:

„1. Tuženik SG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna je tužitelju Vodne usluge d.o.o. Bjelovar, F. Rusana 21, OIB 43307218011, platiti iznos od 321,30 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine koja teče na iznos od:

- 8,85 eura počev od 23.02.2021. godine,

- 9,71 eura počev od 23.03.2021. godine,

- 9,01 eura počev od 21.04.2021. godine,

- 9,06 eura počev od 21.05.2021. godine,

- 9,45 eura počev od 22.06.2021. godine,

- 9,12 eura počev od 21.07.2021. godine,

- 8,49 eura počev od 21.08.2021. godine,

- 8,42 eura počev od 21.09.2021. godine,

- 9,08 eura počev od 21.10.2021. godine,

- 8,37 eura počev od 23.11.2021. godine,

- 10,03 eura počev od 21.12.2021. godine,

- 9,30 eura počev od 21.01.2022. godine,

- 9,41 eura počev od 22.02.2022. godine,

- 10,16 eura počev od 22.03.2022. godine,

- 9,17 eura počev od 21.04.2022. godine,

- 9,62 eura počev od 21.05.2022. godine,

- 8,51 eura počev od 21.06.2022. godine,

- 9,04 eura počev od 21.07.2022. godine,

- 9,01 eura počev od 23.08.2022. godine,

- 8,16 eura počev od 21.09.2022. godine,

- 9,43 eura počev od 21.10.2022. godine,

- 9,34 eura počev od 22.11.2022. godine

- 9,77 eura počev od 21.12.2022. godine,

- 9,49 eura počev od 21.01.2023. godine,

- 10,32 eura počev od 21.02.2023. godine,

- 9,73 eura počev od 21.03.2023. godine,

- 9,60 eura počev od 21.04.2023. godine,

- 10,04 eura počev od 23.05.2023. godine,

- 9,23 eura počev od 21.06.2023. godine,

- 9,85 eura počev od 21.07.2023. godine,

- 8,48 eura počev od 22.08.2023. godine,

- 8,28 eura počev od 21.09.2023. godine,

- 12,50 eura počev od 01.06.2023. godine,

- 13,27 eura počev od 09.09.2023. godine,do isplate, u roku od 15 dana.

2. Tuženik SG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna je tužitelju Vodne usluge d.o.o. Bjelovar, Ferde Rusana 21, OIB: 43307218011, platiti troškove ovog parničnog postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Vodne usluge d.o.o. Bjelovar, Ferde Rusana 21, OIB: 43307218011, da privremenom zastupniku tuženika Korani Krivačić iz Bjelovara, A. K. Miošića 19/I, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 13. veljače 2026., kao od dana donošenja prvostupanjske presude, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine do isplate, na žiro- račun IBAN: [broj bankovnog računa], a koja se platež nalaže računovodstvu ovoga suda iz predujma plaćenog po tužitelju Vodne usluge d.o.o., u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj je Vodne usluge d.o.o. [adresa] dana 22. studenoga 2024., podnio je tužbu protiv tuženika SG, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 321,30 eura. U tužbi tvrdi da je pok. IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], bila je vlasnica nekretnine upisane kod Općinskog suda u Bjelovaru u knjiga p.u. Grad Bjelovar, broj [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška] redni broj 1.1, stan na I katu, južna strana, a koji se sastoji od dvije sobe, predsoblja, kuhinje, kupaonice, WC-a, smočnice u ukupnoj površini 54,17 m[2] . Stanu pripada spremište u podrumu, a koji se nalazi u zgradi u [adresa], M. Hrvatske bb, sagrađena na katastarskim česticama:

2477/1. Obzirom da je bila vlasnica navedene nekretnine, bila je evidentirana u evidencijama tužitelja kao korisnica vodnih usluga, koje joj je tužitelj kao davatelj usluge redovito isporučivao.

2. Navodi da je IG umrla je 26. svibnja 2019., da je vođen ostavinski postupak kod javnog bilježnika Martine Dujmović povjereniku Općinskog suda u Bjelovaru, Petra Preradovića 8/I, koja je donijela rješenje o nasljeđivanju broj O- 1336/19 od 12. siječnja 2022., a kojim je tuženik utvrđen kao zakonski nasljednik iza pokojne IG, uručena mu je kao ostavinska imovina nekretnina na adresi [adresa] u [adresa] pa je tuženik kao vlasnik nekretnine nastavio koristiti usluge tužitelja.

3. Tužitelj ističe da je čl. 2. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga (Odluka Uprave društva broj 2130/01-19-1 od 2. siječnja 2014.) djelatnost vodnih usluga javne vodoopskrbe i javne odvodnje sukladno Zakonu o vodama obavlja javni isporučitelj vodnih usluga Vodne usluge d.o.o. [adresa], koji je u vlasništvu Grada Bjelovara.

Nadalje, st. 2 istog članka Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga propisano je da je korisnik vodnih usluga (u daljnjem tekstu: Korisnik) svaka fizička i pravna osoba koja je vlasnik/suvlasnik, odnosno, drugi zakonski posjednik građevine ili druge nekretnine priključene na komunalne vodne građevine i koja je s Isporučiteljem sklopila ugovor o isporuci jedne ili više vodnih usluga ili se prema ovim uvjetima smatra da je sklopila ugovor o isporuci jedne ili više vodnih usluga, dok je st. 3. istog članka određeno je da se do dana donošenja ovih Uvjeta smatra da su svi Korisnici iz evidencije Isporučitelja sklopili s isporučiteljem ugovor o isporuci vodnih usluga. Nadalje, st. 7 istoga članka propisuje da se smatra da je ugovor zaključen i kada Korisnik usluge nije zatražio zaključenje ugovora o isporuci vodnih usluga.

4. Tužitelj ističe da je prema čl. 3 st. 1 toč. 6 Zakona o vodnim uslugama (Narodne novine broj 66/19) korisnik vodnih usluga je vlasnik nekretnine u koju se putem građevina za javnu vodoopskrbu, a gdje je primjenjivo autocisternom ili na drugi način, isporučuje voda za ljudsku potrošnju, iz koje se otpadna voda, neizravno ili izravno, ispušta u građevine za javnu odvodnju odnosno vlasnik individualnog sustava odvodnje; ako vlasnika te nekretnine nije moguće utvrditi, korisnik vodnih usluga je posjednik te nekretnine odnosno individualnog sustava odvodnje; korisnik vodnih usluga je i drugi isporučitelj vodnih usluga kada je to uređeno ovim Zakonom. Prema čl. 37 istog Zakona propisano je da se ugovor o isporuci vodnih usluga između isporučitelja vodnih usluga i korisnika vodnih usluga smatra se sklopljenim na dan početka korištenja vodne usluge i traje do isteka dana prestanka korištenja vodne usluge.

Prema čl. 38. st. 1. istog Zakona dan početka korištenja vodnih usluga je dan priključenja na komunalne vodne građevine koje su u pogonu, koji je kao takav određen u radnom nalogu javnog isporučitelja vodnih usluga za priključenje i supotpisanom od budućeg korisnika vodnih usluga ili u pisanom ugovoru o isporuci vodnih usluga ili dan promjene korisnika vodnih usluga na nekretnini već priključenoj na iste građevine.

5. Tužitelj navodi da je IG bila je vlasnica nekretnine u [adresa], na adresi [adresa], do svoje smrti 26. svibnja 2019., a nakon čega je pravo vlasništva stekao tuženik pa kako je vlasnik navedene nekretnine, smatra se korisnikom vodnih usluga sukladno naprijed navedenim propisima.

Tužitelj po osnovi neplaćenih računa za isporučene vodne usluge za razdoblje od siječnja 2021. do kolovoza 2023. ima prema tuženiku dospjelo, a nepodmireno potraživanje u iznosu od 295,53 eura, uvećano za zakonsku zateznu kamatu.

6. Odredbom čl. 25 st. 2 Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga određeno je da je korisnik obvezan pravovremeno obavijestiti isporučitelja usluge o svakoj promjeni adrese, vlasništva nekretnine, promjeni namjene prostora ili djelatnosti, te proširenja i izmjene djelatnosti ili drugih okolnosti koje znatno utječu na povećanje ili smanjenje potreba vodne usluge u roku od 15 dana od promjene okolnosti uz dokaz o promjeni, dok je stavkom 6. određene da su u slučaju smrti dosadašnjeg korisnika promjene iz stavka 2. dužni prijaviti njegovi nasljednici.

Sukladno čl. 25 st. 4 citiranih Uvjeta u slučaju promjene korisnika (zbog promjene vlasništva i sl.), dosadašnji korisnik ostaje u statusu potrošača i obveznika plaćanja sve do kraja tekućeg mjeseca, odnosno obračunskog razdoblja.

Ističe da je odredbom čl. 39 st. 1 Zakona o vodnim uslugama određeno da je prethodni korisnik vodne usluge dužan u roku do 15 dana od dana promjene korisnika prijaviti promjenu isporučitelju vodnih usluga, s vjerodostojnim dokazom. U istom roku promjenu korisnika može prijaviti i novi korisnik vodne usluge, a dužan je istu prijaviti u roku od idućih 15 dana, ako promjenu korisnika nije prijavio prethodni korisnik.

7. Kako tuženik nije ispunio svoju obvezu i obavijestio tužitelja o nastaloj promjeni na strani korisnika, to je tužitelj i dalje u svojim evidencijama kao korisnika vodnih usluga vodio pokojnu IG. Stoga je tužitelj dana 20. travnja 2023. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv pokojne IG kao ovršenika, radi isplate do tada neplaćenih računa za isporučene vodne usluge. Postupak se vodio pred javnim bilježnikom Martinom Dujmović kao povjerenikom Općinskog suda u Bjelovaru pod brojem Ovrv-2651/2023. U ovom predmetu tužitelj je javnom bilježniku platio račun na ime predujma javnobilježničke naknade u iznosu od 12,50 eura, a postupak je 18. svibnja 2023. obustavljen zbog smrti ovršenika.

Tužitelj ističe da je Općinskog suda u Bjelovaru zatražio dostavu rješenja o nasljeđivanju iza pokojne IG te je platio državne biljege za dostavu rješenja o nasljeđivanju u iznosu od 13,27 eura. Nakon što je tužitelju dostavljeno naprijed navedeno rješenje o nasljeđivanju, tužitelj je izvršio promjenu korisnika u svojim evidencijama te kao korisnika na adresi [adresa] u [adresa] vodi nasljednicu SG i njoj ispostavlja račune za isporučene vodne usluge.

8. Kako je tuženik vlasnik nekretnine na adresi [adresa] u [adresa] u razdoblju od 26. svibnja 2019. pa nadalje, tužitelj ističe da odgovara za dugovanje nastalo na ime isporučenih vodnih usluga na ovoj adresi. Također, tuženik je propustio ispuniti svoju obvezu prijave promjene korisnika vodnih usluga te je stoga dužna tužitelju naknaditi trošak pokretanja i vođenja ovršnog postupka te pribave rješenja o nasljeđivanju. Predložio je da se tužbeni zahtjev usvoji uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate.

9. Obzirom na činjenicu da se tuženiku nije mogla dostaviti tužba, niti po poštanskom (vraćeno u četiri navrata s napomenom obaviješten, nije podigao), niti po sudskom dostavljaču (vraćeno u tri navrata s napomenom nitko nije zatečen, stan zaključan, tuženik navodno prebiva u stanu prema informacijama susjeda), a prema podacima PP Bjelovar zaprimljenim kod suda 15. siječnja 2025., utvrđeno je da tuženik stanuje u stanu (što je potvrdio predstavnik stanara), tako da se dostava tužbe na odgovor s prilozima nije mogla izvršiti u sedam navrata, a prema podacima koje je sud službeno pribavio od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 23. svibnja 2025., utvrđeno je da tuženik nije u radnom odnosu, sud je rješenjem broj P-1037/2024-14 od 26. svibnja 2025. pozvao tužitelja da u roku od 8 dana ispravi tužbu tako da točno naznači adresu za tuženika uz upozorenje na odredbu čl. 109. ZPP-a.

9.1. Tužitelj je predložio podneskom od 23. srpnja 2025., kako tuženik izbjegava primitak tužbe, da se ista dostavi preko e-oglasne ploče, a podredno da se istom imenuje privremeni zastupnik.

Nakon toga sud je pokušao ponovnu dostavu po sudskom dostavljaču koji je dostavu pokušao u osam navrata (prema napomeni službene bilješke sudskog dostavljača), no, međutim tuženik nije zatečen, a stan je zaključan, dok je dostavljač prema iskazima zatečenih susjeda (pokraj adrese primatelja) saznao da tuženik živi na navedenoj adresi (službena bilješka list 83).

Nakon toga sud je rješenjem broj P-1037/2024-18 od 8. listopada 2025., pozvao tužitelja na uplatu predujma radi objave oglasa u Narodnim novinama, za postavljanje privremenog zastupnika tuženiku sukladno čl. 84. ZPP-a te da sukladno čl. 85 st. 3 ZPP-a uplati sredstva za pokriće rada privremenog zastupnika uz upozorenje na posljedice ne postupanja iz čl. 85 st. 3.

10. Kako je tužitelj postupio po citiranom rješenju suda, to je rješenjem broj P- 1037/2024-22 od 20. listopada 2025. tuženiku postavljen privremeni zastupnik u osobi Korane Krivačić, odvjetnice iz [adresa], sukladno čl. 84 st 2. toč. 4 ZPP-a, koje je rješenje postalo pravomoćno 20. studenoga 2025. te je objavljen i oglas o postavljanju privremenog zastupnika u Narodnim novinama.

11. Privremeni zastupnik u odgovoru na tužbu osporio je navode tužbe i tužbeni zahtjev, kako u pogledu osnove, tako i u odnosu na visinu navodnog potraživanja. Ističe da tužitelj svoj zahtjev temelji na navodnoj obvezi tuženika za neplaćene račune za vodnu uslugu i to za razdoblje od siječnja 2021. pa do kolovoza 2023., no, smatra da uz tužbu nije priložen niti jedan račun, niti dokumentacija kojom bi se dokazala stvarna potrošnja, odnosno da bi postojala obveza tuženika za navedeno razdoblje. Smatra da je tužitelj, s obzirom na vrijednost predmeta spora (spor male vrijednosti), u obvezi sukladno čl. 461 st. 2 ZPP-a, u tužbi iznijeti sve činjenice i predložiti sve dokaze na kojima temelji svoj zahtjev. Ovakav procesni propust znači da tužitelj nije dokazao osnovu potraživanja, niti je sudu pružio minimalnu osnovu za zaključak o postojanju dugovanja.

12. Nadalje, privremeni zastupnik tuženika ističe da tužitelj ne dokazuje ni postojanje, niti funkcionalnost, niti očitanja vodomjera. Iz Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga jasno proizlazi da se potrošnja utvrđuje očitanjem glavnih i pomoćnih vodomjera (čl. 16 uvjeta), kao i da je isporučitelj dužan održavati glavne vodomjere, dok vodomjer mora biti pristupačan i ispravan. Tužitelj nije dostavio nijedan dokaz o izvršenom očitanju, radu vodomjera, mogućnosti pristupa vodomjeru ili obilježavanju potrošnje. Bez dokaza o potrošnji ne postoji zakonska osnova za ispostavu računa, a time ni za postojanje dugovanja.

13. Ističe da tužitelj u tužbi navodi da se tuženik „smatra korisnikom“ temeljem Zakona o vodnim uslugama i da bi se ugovor smatrao sklopljenim samim korištenjem usluge. Međutim, iz članka 38. Zakona o vodnim uslugama proizlazi da je dan početka korištenja vodnih usluga dan priključenja prema radnom nalogu supotpisanom od budućeg korisnika ili dan prijave promjene korisnika.

Tužitelj ne prilaže takav radni nalog, niti bilo kakav akt iz kojeg bi proizašlo da je tuženik ikada prijavio ili preuzeo uslugu, kao ni dokaz o tome da je tuženik uopće koristio predmetnu nekretninu u razdoblju na koje se tužbeni zahtjev odnosi. Iz zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi samo da je tuženik stekao vlasništvo temeljem rješenja o nasljeđivanju, što je pravni akt kojim se uređuje vlasništvo, a ne korištenje niti preuzimanje obveza prema komunalnim društvima. Sudska praksa dosljedno naglašava da se obveza plaćanja komunalnih usluga ne temelji na vlasništvu, nego isključivo na korištenju usluge i postojanju ugovora, izričitog ili implicitnog, čije postojanje mora biti dokazano.

14. Privremeni zastupnik tuženika ističe da je u odnosu na potraživanje tužitelja nastupila zastara sukladno odredbi čl. 232 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21,114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZOO-a), kojom je odredbom propisano da potraživanja povremenih davanja, među koja spada i naplata komunalnih usluga, kao i vodnih usluga, zastarijevaju za jednu godinu.

Kako potraživanje tužitelja koja datiraju od početka 2021., dok je tužba podnesena 22. studenoga 2024., navodi da je nastupila zastara za sva potraživanja tužitelja. Ističe da tužitelj pokušava prikazati kao prekid zastare činjenicu da je u travnju 2023. pokrenuo ovršni postupak protiv pokojne IG, što je vidljivo iz računa javne bilježnice priloženog tužbi. No budući da je ovrha pokrenuta protiv osobe koja je umrla još 2019., takva radnja pravno ne proizvodi nikakav učinak, niti može prekinuti tijek zastare. Sudska praksa je jasna da postupak pokrenut protiv nepostojeće ili umrle osobe ne može imati bilo kakve pravne učinke niti prema trećim osobama niti prema nasljednicima.

15. Ističe da tužitelj nije dokazao postojanje ugovornog odnosa između tužitelja i tuženika, nije dokazao korištenje usluge, nije dokazao dospijeće obveze, nije dokazao potrošnju vode niti dostavu računa, a potraživanje je u cijelosti zahvaćeno zastarom. Uz to, tužitelj se poziva na interne Opće uvjete, koji kao opći akt komunalnog društva ne mogu nametati obveze koje nisu utemeljene u zakonu, osobito kada činjenice na koje se pozivaju nisu dokazane.

Smatra da niti jedan dokaz tužitelja koji prileži spisu predmeta ne upućuje na to da je tuženik imao faktičnu mogućnost raspolaganja vodnim uslugama, niti da mu je tužitelj ikada dostavio ijedan račun ili obavijest na temelju kojih bi eventualno nastupila obveza plaćanja ili posljedica nepodmirenja.

Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije, a da se tužitelj obveže na plaćanje troškova postupka sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate.

16. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je izveo dokaz uvidom u zk. izvadak (list 6- 13), Izvadak iz poslovnih knjiga od 27. lipnja 2024. (list 14-15), rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Martine Dujmović iz [adresa] iza pok. IG broj O-1336/19 UPP/OS-19/19-33 od 12. siječnja 2022. (list 16-17), Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga (list 18-42), podatke HZMO (list 72-76), prijepise računa (list 109-140).

17. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a.

18. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

19. Predmet tužbenog zahtjeva je naplata novčanog potraživanja tužitelja u iznosu od 321,30 eura sa zateznom kamatom tekućom na iznose kako su isti pobliže navedeni pod izrekom presude točke I.1. koje se potraživanje odnosi na isporuku vodne usluge. Tužitelj svoje potraživanje temelji na Izvodu iz poslovnih knjiga od 27. lipnja 2024. (list 14-15), gdje se kao korisnik navedene usluge navodi IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te prijepisa računa (list 109-140), a iz koje dokumentacije proizlazi da se ukupno dugovanje od 321,30 eura, koje se odnosi na neplaćene račune u iznosima i datumima koji su navedeni pod točkom I.1. izreke presude.

20. Obzirom na navode odgovora na tužbu privremenog zastupnika tuženika, tužitelj je istakao da nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika, navodeći da je tuženik korisnik usluge tužitelja i to kao vlasnik nekretnine [adresa], koji je upisan u zemljišnim knjigama kod ovoga suda i to temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Martine Dujmović povjereniku Općinskog suda u Bjelovaru iz [adresa], broj O-1336/19 od 12. siječnja 2022., u ostavinskom postupku iza pok. IG koja je umrla je 26. svibnja 2019., a temeljem kojeg je tuženik utvrđen kao zakonski nasljednik i kojem je uručena ostavinska imovina i to predmetne nekretnine.

21. Naime, tužitelj je naveo da je raniji vlasnik nekretnina koje su upisane u p.u. Grad Bjelovar, broj [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška] redni broj 1.1, u naravi stan na I katu, južna strana, a koji se sastoji od dvije sobe, predsoblja, kuhinje, kupaonice, WC-a, smočnice u ukupnoj površini 54,17 m[2] , stanu pripada spremište u podrumu, a koji se nalazi u zgradi u [adresa], M. Hrvatske bb, sagrađena na katastarskim česticama: [katastarska čestica], bila IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju je tužitelj evidentirao kao korisnika vodnih usluga koje je tužitelj istoj redovito isporučivao. Nakon njene smrti istu uslugu za navedenu nekretninu isporučivao je tuženiku. Kako se nije podmirivala obveza prema tužitelju, tužitelj ističe da je 20. travnja 2023. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv pokojne IG kao ovršenika, radi isplate do tada neplaćenih računa za isporučene vodne usluge, koji se postupak vodio kod javnog bilježnika Martine Dujmović iz [adresa] pod brojem Ovrv-2651/2023, a u kojem je postupku tužitelj platio račun na ime predujma javnobilježničke naknade u iznosu od 12,50 eura, no, međutim, navedeni postupak je obustavljen 18. svibnja 2023. zbog smrti ovršenika, a imao je i troškove po osnovi državnih biljega od 13,27 eura radi dostave rješenja o nasljeđivanju iza pok. IG te je nakon pribave istog u svojim evidencijama izvršio promjenu korisnika na adresi [adresa] sa pok. IG na tuženika SG pa slijedom navedenog smatra da je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku, koje navode tužitelja sud prihvaća osnovanim.

22. Nadalje, po ocjeni suda, tužitelj je aktivno legitimiran za podnošenje tužbe u ovom predmetu, obzirom da je prema čl. 2. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga (Odluka Uprave društva broj 2130/01-19-1 od 2. siječnja 2014.), propisano da djelatnost vodnih usluga javne vodoopskrbe i javne odvodnje sukladno Zakonu o vodama obavlja javni isporučitelj vodnih usluga Vodne usluge d.o.o. [adresa], koji je u vlasništvu Grada Bjelovara.

23. Također, čl. 2 st. 2 Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga propisano je da je korisnik vodnih usluga u daljnjem tekstu: korisnik je svaka fizička i pravna osoba koja je vlasnik/suvlasnik, odnosno, drugi zakonski posjednik građevine ili druge nekretnine priključene na komunalne vodne građevine i koja je s Isporučiteljem sklopio ugovor o isporuci jedne ili više vodnih usluga ili se prema ovim uvjetima smatra da je sklopila ugovor o isporuci jedne ili više vodnih usluga, dok je st. 3. istog članka određeno je da se do dana donošenja ovih Uvjeta smatra da su svi korisnici evidencije Isporučitelja sklopili s isporučiteljem ugovor o isporuci vodnih usluga.

Nadalje, st. 7 istoga članka propisuje da se smatra da je ugovor zaključen i kada korisnik usluge nije zatražio zaključenje ugovora o isporuci vodnih usluga.

24. Prema odredbi čl. 3 st. 1 toč. 6 Zakona o vodnim uslugama (Narodne novine broj 66/19) korisnik vodnih usluga je vlasnik nekretnine u koju se putem građevina za javnu vodoopskrbu, a gdje je primjenjivo autocisternom ili na drugi način, isporučuje voda za ljudsku potrošnju, iz koje se otpadna voda, neizravno ili izravno, ispušta u građevine za javnu odvodnju odnosno vlasnik individualnog sustava odvodnje; ako vlasnika te nekretnine nije moguće utvrditi, korisnik vodnih usluga je posjednik te nekretnine odnosno individualnog sustava odvodnje; korisnik vodnih usluga je i drugi isporučitelj vodnih usluga kada je to uređeno ovim Zakonom.

Prema čl. 37 istog Zakona propisano je da se ugovor o isporuci vodnih usluga između isporučitelja vodnih usluga i korisnika vodnih usluga smatra se sklopljenim na dan početka korištenja vodne usluge i traje do isteka dana prestanka korištenja vodne usluge.

Prema čl. 38. st. 1. istog Zakona dan početka korištenja vodnih usluga je dan priključenja na komunalne vodne građevine koje su u pogonu, koji je kao takav određen u radnom nalogu javnog isporučitelja vodnih usluga za priključenje i supotpisanom od budućeg korisnika vodnih usluga ili u pisanom ugovoru o isporuci vodnih usluga ili dan promjene korisnika vodnih usluga na nekretnini već priključenoj na iste građevine.

25. Građevina na adresi u [adresa] priključena je na javni sustav odvodnje.

Obzirom na prethodno izneseno te kako je uvidom u priloženi zk. izvadak po tužitelju (list 6-13), prednik tuženika sada pok. IG bila vlasnica predmetne nekretnine, na adresi [adresa], do svoje smrti 26. svibnja 2019., a kako je nakon njene smrti tuženik upisan kao vlasnik prema citiranom rješenju o nasljeđivanju kako je obrazloženo pod obrazloženjem br. 20., to je tuženik i evidentiran kao korisnik, a time je i obveznik plaćanja pružene usluge po tužitelju, a koji je obveznik, a kao vlasnik nekretnine upisan od 12. siječnja 2022. (Z-247/2022, list 6-13) pa se ista smatra korisnikom vodnih usluga sukladno prethodno navedenom.

26. Nadalje, prema odredbi čl. 25 st. 2 Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga određeno je da je korisnik obvezan pravovremeno obavijestiti isporučitelja usluge o svakoj promjeni adrese, vlasništva nekretnine, promjeni namjene prostora ili djelatnosti, te proširenja i izmjene djelatnosti ili drugih okolnosti koje znatno utječu na povećanje ili smanjenje potreba vodne usluge u roku od 15 dana od promjene okolnosti uz dokaz o promjeni, dok je stavkom 6. određene da su u slučaju smrti dosadašnjeg korisnika promjene iz stavka 2. dužni prijaviti njegovi nasljednici.

Također, sukladno st. 4 istog čl. propisano je da u slučaju promjene korisnika (zbog promjene vlasništva i sl.), dosadašnji korisnik ostaje u statusu potrošača i obveznika plaćanja sve do kraja tekućeg mjeseca, odnosno obračunskog razdoblja.

27. Također, odredbom čl. 1 Zakona o vodnim uslugama određeno da je prethodni korisnik vodne usluge dužan u roku do 15 dana od dana promjene korisnika prijaviti promjenu isporučitelju vodnih usluga, s vjerodostojnim dokazom. U istom roku promjenu korisnika može prijaviti i novi korisnik vodne usluge, a dužan je istu prijaviti u roku od idućih 15 dana, ako promjenu korisnika nije prijavio prethodni korisnik.

28. S obzirom na to, po ocjeni suda, a kako osnovano ističe tužitelj, iz navedenog je razvidno da tuženik ne samo da nije ispunio svoju obavijesti u obavijesti tužitelja o promjeni korisnika vodnih usluga i priložio dokaz o navedenom kako bi tužitelj u svojim evidencijama evidentirati tuženika kao novog korisnika.

29. Kako tuženik nije ispunio svoju obvezu te tužitelja nije obavijestio o smrti svog prednika IG, niti o tome da je on stekao pravo vlasništva na navedenoj nekretnini te nije dostavio potrebne dokaze o istom, tužitelj je tek po pribavi rješenja o nasljeđivanju (koje podatke tužitelj zatražio dopisom od 17. kolovoza 2023., list 47), tuženika evidentirao kao korisnika usluge.

Tužitelj je za utuženo razdoblje s dospijećem računa od 22. veljače 2021. do 20. rujna 2023. (posljednji račun za kolovoz 2023.), dostavio prijepise računa koji glase na prednika tužitelja IG.

30. Dakle, po ocjeni suda, tužitelj je dokazao osnov svog potraživanja, obzirom da je tuženik vlasnik nekretnine i posjednik iste na adresi [adresa] te se kao takav, a kako je prethodno obrazloženo, smatra korisnikom vodnih usluga javne odvodnje pa je stoga i dužan plaćati račune za isporučenu vodnu uslugu, tužitelju kao isporučitelju.

Tuženik nije dokazao, niti to proizlazi iz dokumentacije priložene spisu predmeta, da je prilikom stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, obavijestio tužitelja u roku od 15 dana o nastaloj promjeni.

Osim toga, tuženik je i zakonski nasljednik ranijeg vlasnika nekretnine za koju je nekretninu tužitelj isporučivao uslugu, a koji je bio i evidentiran kao korisnik iste kod tužitelja pa sukladno tome, isti i odgovara za dugove ostavitelja.

31. Međutim, po ocjeni suda, osnovan je prigovor tuženika u pogledu visine tužbenog zahtjeva.

Naime, potraživanje tužitelja u ovom postupku odnosi se na razdoblje dospijeća računa od 22. veljače 2021. (prvi utuženi račun za siječanj 2021.) do 20. rujna 2023. (posljednji utuženi račun za kolovoz 2023.), u ukupnom iznosu od 321,30 eura.

Osnovan je prigovor zastare tuženika, obzirom da se tužiteljevo potraživanje odnosi na korištenje vodnih usluga u kojem slučaju sukladno odredbi čl. 232 st 1 toč. 1 ZOO- a, primjenjuje jednogodišnji zastarni rok.

U tom kontekstu, nisu osnovani navodi tužitelja da bi se u konkretnom slučaju ne bi primjenjivao zastarni rok od godine dana s obzirom da je na svakom računu posebno iskazano dugovanje na osnovu fiksnog dijela osnovne cijene vodne usluge javne vodoopskrbe, osnovne cijene vodne usluge javne vodoopskrbe (varijabilni dio) – isporučena voda, fiksnog dijela cijene vodne usluge sakupljanja otpadnih voda, osnovne cijene vodne usluge sakupljanja otpadnih voda (varijabilni dio), fiksnog dijela cijene vodne usluge pročišćavanja otpadnih voda, osnovne cijene vodne usluge pročišćavanja otpadnih voda (varijabilni dio), naknade za korištenje voda i naknade za zaštitu voda.

31.1. Naime, takvi navodi tužitelja nisu osnovani, obzirom na činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužitelja na ime naknade za isporučenu vodu i odnosi se za potrebe nekretnine u vlasništvu tuženika, koja je u naravi stan (nekretnina kao takova upisana u zemljišnim knjigama, list 6-13) te se radi o isporuci vode za kućanstvo.

Osim toga, odredba čl. 232 st. 1 ZOO-a ne propisuje da se zastarni rok od godine dana ne bi primjenjivao u situacijama u kojima bi u računu bio iskazan obračun i predmetno dugovanje na način kako to tvrdi tuženik pa je s obzirom na navedeno evidentno da se u konkretnom slučaju primjenjuje zastarni rok od godine dana iz citirane odredbe 232 st. 1 ZOO-a, a ne opći zastarni rok.

32. Obzirom da se utuženo razdoblje potraživanja tužitelja odnosi od 22. veljače 2021. (kada je dospijeće prvog računa) pa do 20. rujna 2023. (dospijeće posljednjeg računa), to nedvojbeno proizlazi da je nastupila zastara tužiteljeva potraživanja.

33. Naime, sukladno odredbi čl. 241 ZOO-a, propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarivanja tražbine.

Kako je tužba tužitelja podnesena 22. studenoga 2024., to nedvojbeno proizlazi da je nastupila zastara potraživanja tužitelja za cijelo utuženo razdoblje dospijeća utuženih računa od 21. veljače 2021. pa do 20. rujna 2023.

U tom kontekstu, osnovano tuženik po privremenom zastupniku ističe da se ne može smatrati da je došlo do prekida zastare, jer je tužitelj u travnju 2023. pokrenuo ovršni postupak u ovosudnom spisu broj Ovr-2651/2023, a u kojem je dana 18. svibnja 2023. doneseno rješenje o ovrsi, budući je ovršni postupak pokrenut protiv prednika tuženika IG i to protiv osobe koja je umrla **.**.2019. pa se u tom slučaju ne može smatrati da je došlo do prekida zastare, a što bi se primjenjivalo u odnosu na tuženu kao nasljednika IG.

34. Budući je utvrđeno da je za potraživanje tužitelja u ukupnom iznosu od 321,30 eura nastupila zastara, a kako je prethodno obrazloženo, to je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i presuditi kao pod točkom I.1. i I.2. izreke presude.

35. Kako je sud na prijedlog tužitelja, tuženiku postavio privremenog zastupnika u osobi odvjetnika Korane Krivačić, odvjetnice iz [adresa], a kako je to obrazloženo pod obrazloženjem br. 10, isti je postavio zahtjev za naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 125,00 eura, koji se troškovi odnose na troškove sastava odgovora na tužbu od 2. prosinca 2025. u iznosu od 50,00 eura, zastupanje na ročištu dana 29. siječnja 2026. u iznosu od 50,00 eura, troška PDV-a u iznosu od 25,00 eura, u ukupnom iznosu od 125,00 eura.

36. Sud je obvezao tužitelja na naknadu troškova postupka privremenog zastupnika tuženika, obzirom da je sam tužitelj predložio postavljanje privremenog zastupnika tuženiku te da navedeni troškovi privremenog zastupnika spadaju u parnične troškove, jer su to izdaci koji su učinjeni u tijeku i povodom postupka i na taj način terete postupak sukladno čl. 151 ZPP-a, a koje je neovisno o omjeru uspjeha u parnici, dužan snositi tužitelj, jer je isti imao pravni interes da se predmetni postupak vodi na način da tuženik bude zastupan po privremenom zastupniku pa je o navedenom odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

Isplata troškova u iznosu od 125,00 eura, na koji iznos je privremenom zastupniku priznata zatezna kamata prema čl. 30 Ovršnog zakona (Narodne Novine broj 112/12, 25/13 i 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22) tekućom od 13. veljače 2026., kao od dana donošenja presude po stopi za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, sukladno odredbi čl. 29 st. 2 ZOO-a, izvršit će se po računovodstvu ovog suda u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude iz predujma plaćenog po tužitelju Vodne usluge d.o.o. na žiro-račun privremenog zastupnika, a kako je odlučeno pod točkom II. izreke presude.

Ostatak predujma u iznosu od 62,50 eura, vratit će se tužitelju.

37. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci presude.

U Bjelovaru, 13. veljače 2026.

Sutkinja

Gordana Malvić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, nadležnom županijskom sudu, putem ovoga suda, pisano u tri istovjetna primjerka.

Žalba se može podnijeti samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP.

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467. a. ZPP).

Naredba:

Presudu dostavi

- tužitelju Vodne usluge d.o.o. Bjelovar, Ferde Rusana 21, e-komunikacijom

- privremenom zastupniku tuženika Korani Krivačić, e-komunikacijom Tužitelj u obvezi platiti pristojbu na presudu u iznosu od 13,27 eura, tbr. 2 toč. 1