REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-1636/2024-7

(ranije poslovni broj: Us I-1682/2023)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zagreba, gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojega zastupa opunomoćenica JF, službena osoba, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, 13. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Grada Zagreba, gradonačelnika, KLASA: UP/II- 551-06/23-014/770, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 17. ožujka 2023.

II. Odbija se prigovor tužitelja protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/l- 551-06/22-013/1432, URBROJ: 251-09-22-1/002-22-02 od 30. studenoga 2022., kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/770, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 17. ožujka 2023., odbačen je prigovor tužitelja protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/l-551-06/22-013/1432, URBROJ: 251-09-22-1/002-22-02 od 30. studenoga 2022., kao nepravodoban.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem se djelomično zamjenjuje ranije rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551- 06/17-013/32, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 11. siječnja 2017., na način da se ranije određena novčana pomoć usklađuje s Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 25/22, dalje Odluka/22) u pogledu iznosa i trajanja novčane pomoći.

2. Tužitelj u tužbi ističe kako u obrazloženju pobijanog upravnog akta tuženik navodi da bi „…uvidom u spis predmeta utvrđeno da je podnositelj 23. prosinca 2022. zaprimio rješenje ovog tijela….naime, iz dostavnice koja prileži spisu proizlazi da je dana 14. prosinca 2022. pokušana dostava navedenog rješenja te da je o tome ostavljena obavijest. Nakon pokušane dostave dostavljač je postupio sukladno odredbi članka 85. stavku 3. ZUP-a…“. Tužitelj tvrdi da mu dostava prvostupanjskog rješenja od 30. studenoga 2022. nikada nije izvršena. Naime, dostavljač nije „…u poštanski sandučić ili pretinac ili kod osobe zatečene na mjestu dostave…“ ostavio pisanu obavijest da u određeni dan i sat bude na mjestu dostave radi primanja pismena niti je ista dostava pokušana prvi puta. Dapače, već iz navoda obrazloženja pobijanog rješenja ne proizlazi kada bi to točno bio „…dan i sat…“ na koji bi tužitelju trebala biti pokušana navodna druga dostava niti je navedeno dan kada bi ta navodna druga dostava bila pokušana, stoga smatra da je već iz ovog razloga pobijani upravni akt nezakonit. Tužitelj ističe da je u navedene dane on i/ili netko od ukućana čitavo vrijeme dana bio prisutan u mjestu stanovanja te na navedene okolnosti te okolnosti navodnog pokušaja dostave te ostavljanja obavijesti predlaže izvesti dokaz grafološkog vještačenja, saslušanja svjedoka te saslušanja tužitelja. Predlaže poništiti osporavano rješenje uz naknadu troška sa zateznom kamatom.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je iz dostavnice koja prileži spisu vidljivo da je dostavljač dana 23. prosinca 2022. godine pismeno ostavio na vidljivom mjestu primatelju, budući da se isti nije zatekao na mjestu dostave, kao i da je dostava pokušana 14. prosinca 2022. te da je o tome primatelju ostavljena obavijest. Zaključuje da sukladno odredbama čl. 85. st. 2., 3. i 5. ZUP-a, kao i iz dostavnice koja prileži spisu, nije imao razloga ne zaključiti da je dostava izvršena 23. prosinca 2022. Tuženik obrazlaže kako se dostava smatra obavljenom danom kad je dostavljač pismeno ostavio u poštanskom sandučiću ili pretincu primatelja ili ako toga nema, na vratima ili drugom za primatelja vidljivom mjestu, a poslije eventualna oštećenja ili uništenje obavijesti nemaju utjecaja na valjanost dostave pismena (navedeno je čak bilo propisano i u starom Zakonu o općem upravnom postupku). Također ističe i da je smisao uvođenja ove presumpcije (da se dostava smatra obavljenom danom kad je pismeno ostavljeno u poštanskom sandučiću ili ako toga nema, na vratima ili drugom za primatelja vidljivom mjestu) bio spriječiti da neposredna osobna dostava bude kočnica u postupanju, što je dovodilo do odugovlačenja upravnog postupka (bilo zato što dostavljač nije nalazio primatelja na mjestu dostave ili je on odbijao primiti pismeno). S obzirom da je tuženik pravilno utvrdio da je tužitelj prvostupanjsko rješenje od 30. studenoga 2022. zaprimio 23. prosinca 2022., a da je prigovor protiv istog podnesen 2. ožujka 2023., što znači nakon isteka roka od osam dana od dana dostave rješenja iz čl. 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (zadnji dan roka bio je 8. prosinca 2022.), tuženik tvrdi da je pravilno odbacio prigovor tužitelja kao nepravodoban.

4. Tužbeni zahtjev za poništenje drugostupanjskog rješenja je osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu kako bi tužitelju omogućio da se prije donošenja presude izjasni o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora (čl. 6. st. 1. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine broj 24/36, dalje ZUS).

6. Na raspravi 15. siječnja 2026. tužitelj ističe da je podnio prigovor temeljem Odluke o novčanoj pomoći za roditelje odgojitelje i temeljem članka 122. ZUP-a te iz osporenog rješenja nije razvidno o kojem prigovoru je odlučeno, slijedom čega prigovara i nadležnosti tuženika. Poziva se na čl. 113., čl. 114. st. 4. i čl. 48. st. 4. ZUS- a te predlaže da mu sud dostavi cjeloviti odgovor na tužbu odnosno omogući uvid u spis tuženika. Ističe da osporeno rješenje nije potpisano od strane gradonačelnika, na koju okolnost predlaže provesti grafološko vještačenje. Navodi da je Odluka kao opći akt nezakonit sukladno recentnoj praksi VUS-a posl.br. Usoz-25/24 koja je dostavljena uz jučerašnji podnesak, razlozi koje odluke smatra da su primjenjivi i na konkretan slučaj. Predlaže prekid postupka do donošenja odluke Ustavnog suda RH po ustavnoj tužbi koja je dostavljena uz jučerašnji podnesak u predmetu broj: U-III-654/24, Europskog suda za ljudska prava u predmetima broj: 8985/24, 8792/24 i 9461/24, koji predmeti se odnose na opći akt te odluke VUS-a u predmetu broj: Usoz-15/24. Predlaže saslušanje svjedoka R i ŽF, saslušanje tužitelja te grafološko vještačenje na okolnost neuredne dostave prvostupanjskog rješenja.

6.1. Tuženik se na raspravi protivio dokaznim prijedlozima i prekidu spora.

7. Iz spisa predmeta je razvidno da je opunomoćeniku tužitelja dostavljen cjelovit odgovor na tužbu, o čemu spisu prileži dostavnica. Nadalje, tužitelj je dopisom od 27. listopada 2025., koji je uručen opunomoćeniku tužitelja 28. listopada 2025., obaviješten da mu je odobren uvid u spis koji može izvršiti u pisarnici suda, a koji uvid nije izvršen. Stoga je sasvim nejasno zašto tužitelj na raspravi predlaže da mu se omogući uvid u spis tuženika, s obzirom da mu je isti omogućen dva mjeseca prije održavanja rasprave, a koju mogućnost tužitelj nije iskoristio.

7.1. Člankom 48. stavkom 4. ZUS-a propisano je da se odgovor na tužbu predaje prema pravilima o predaji podnesaka. Uz odgovor na tužbu tuženik je dužan sudu dostaviti sve spise koji se odnose na predmet spora u obliku u kojemu su spisi vođeni. Ako tuženik ne dostavi sve spise predmeta u obliku u kojemu su vođeni ili izjavi da ih ne može dostaviti, sud može riješiti spor i bez spisa predmeta.

7.2. Tuženik je odgovor na tužbu dostavio putem e-komunikacije, sukladno čl. 48. st. 4. u vezi čl. 109. st. 6. ZUS-a, dok je spis predmeta dostavio u fizičkom obliku odnosno u obliku u kojem je spis vođen sukladno čl. 48. st. 4. ZUS-a, u koji spis je tužitelj mogao izvršiti uvid sukladno čl. 113. ZUS-a, a koji uvid mu je odobren i tužitelj je o istome pravovremeno obaviješten. Treba dodati kako ZUS-om nije propisana obveza suda da tužitelju dostavi cjelokupni spis upravnog postupka koji je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, već je člankom 113. ZUS-a propisano da se stranke imaju pravo obavijestiti o tijeku spora i razgledati spis te o svom trošku umnožiti akte iz spisa, a što je tužitelju u konkretnom slučaju i omogućeno.

8. Sud je na raspravi uvidom u dostavnicu za prvostupanjsko rješenje utvrdio da dostavnica:

- ne sadrži potpis tužitelja,

- sadrži štambilj „dostava pokušana 14.12.2022. ostavljena obavijest“,

- da nije navedeno kada će biti izvršena sljedeća dostava (dan i sat),

- da je pismeno ostavljeno u kovčežiću 23.12.2022.,

- da dostavnica sadrži potpis dostavljača.

8.1. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja, sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za grafološko vještačenje potpisa tužitelja, jer potpis tužitelja nije ni sadržan na dostavnici. Sud je odbio kao nepotrebne dokazne prijedloge za saslušanje tužitelja i svjedoka na okolnost neuredne dostave, jer je uvidom u dostavnicu utvrdio da dostava prvostupanjskog rješenja nije bila uredna, što se nastavno obrazlaže. Nadalje je odbijen dokazni prijedlog za grafološko vještačenje potpisa gradonačelnika, budući da je drugostupanjsko rješenje gradonačelnika poništeno ovom presudom kao nezakonito.

9. Člankom 85. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, 110/21, dalje ZUP) je jasno propisano kako dostavljač treba postupiti da bi se prema stavku 5. toga članka dostava smatrala obavljenom i onda kada nije osobno uručena stranci kojoj je pismeno upućeno. Odredbe ovog članka dopuštaju ostavljanje pismena u poštanskom sandučiću ili poštanskom pretincu samo u slučaju bezuspješnog prethodnog pokušaja dostave, pri čemu je potrebno naznačiti i sve radnje dostave prije nego što je rješenje ostavljeno u poštanskom sandučiću, što sve na predmetnoj dostavnici nije navedeno. Na dostavnici je navedeno samo da je dostava pokušana 14. prosinca 2022., ali nije navedeno u koje vrijeme. Također nije navedeno koji dan i sat je određen radi ponovnog pokušaja dostave (što je sve potrebno navesti u štampanom dijelu dostavnice pod brojem 1.). Nadalje, u štampanom dijelu dostavnice pod brojem 2. nije označen razlog zašto je pismeno ostavljeno u poštanskom sandučiću (da li primatelj nije zatečen na mjestu dostave u naznačeni dan i vrijeme ili je odbio primiti pismeno).

9.1. Visoki upravni sud Republike Hrvatske je u svojim odlukama (npr. poslovni broj: Usž-133/17-2 d 19. siječnja 2017. i Usž-225/16-2 od 11. veljače 2016.) izrazio shvaćanje da u situaciji koja zahtijeva osobnu dostavu, a dostava nije obavljena sukladno pravilima zakona, pravne posljedice takve dostave nije dopušteno tumačiti na štetu stranke, jer postupanje protivno tome može ugroziti pravo na pravičan postupak zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda. Propusti trećih osoba koje sudjeluju u obavljanju dostave, a od utjecaja su na ostvarivanje prava stranaka, ne smiju ići na štetu stranaka, pa u takvom slučaju nema mjesta odbacivanju prigovora kao nepravodobnog.

9.2. Zbog navedenog razloga sud osporeno rješenje tuženika ne može ocijeniti zakonitim, pa je isto poništeno na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a.

10. Postupajući nadalje po ovlaštenju iz navedene odredbe, prema kojem će sud nakon poništenja nezakonite odluke javnopravnog tijela sam riješiti stvar, sud je u sporu pune jurisdikcije, ocijenio neosnovanim prigovor tužitelja izjavljen protiv prvostupanjskog rješenja.

11. Pri tome sud napominje da je nakon poništenja osporenog rješenja bespredmetan prigovor tužitelja da osporeno rješenje nije potpisano od strane gradonačelnika, kao i argument tužitelja da je podnio prigovor temeljem Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja i temeljem članka 122. ZUP-a te da iz osporenog rješenja nije razvidno o kojem prigovoru je odlučeno, slijedom čega prigovara i nadležnosti tuženika. Nadalje, ovaj sud, kao mjesno i stvarno nadležan sud, u sporu pune jurisdikcije prigovor tužitelja od 2. ožujka 2023. razmatra po osnovi temeljem koje je dopušten, a to je Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja. Naime, u konkretnom slučaju prigovor temeljem članka 122. ZUP-a nije dopušten, budući da se ne radi niti o jednoj od situacija u kojima ZUP kao pravni lijek propisuje prigovor, odnosno o situaciji iz članka 42. (inicijativa za pokretanje postupka po službenoj dužnosti), članka 155. (traženje obavijesti o uvjetima, načinu i postupku ostvarivanja ili zaštite prava ili pravnog interesa zainteresirane osobe u određenoj upravnoj stvari), članka 156. (zaštita od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela) niti članka 157. i 158. ZUP-a (zaštita od postupanja pružatelja javnih usluga).

12. Uvidom u prigovor tužitelja od 2. ožujka 2023. razvidno je da tužitelj ističe povrede načela zaštite stečenih prava, zaštite legitimnih očekivanja te ne bis in idem.

13. Nije sporno da je pravomoćnim upravnim aktom KLASA: UP/I-551-06/17- 013/32, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 11. siječnja 2017. tužitelju priznato pravo na novčanu pomoć u trajanju i iznosima propisanim Odlukom o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 16/16 i 19/16). Isto tako nije sporno ni da je Odlukom/22 propisano da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno ovoj odluci nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama ove odluke, do 31. prosinca 2022. (čl. 6.). Predmetno prvostupanjsko rješenje od 30. studenoga 2022. doneseno je temeljem citirane odredbe. Nadalje nije sporno da su tim rješenjem iznosi novčane pomoći i razlozi prestanka u budućnosti izmijenjeni sukladno odredbama čl. 3. i 4. Odluke/22.

14. Visoki upravni sud Republike Hrvatske se u presudi poslovni broj: Usoz-143/22- 91 od 27. veljače 2023., pozvao na svoj raniji pravni stav iz pravomoćne presude poslovni broj: Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022., u kojoj je jasno naveo da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u njegovom klasičnom smislu, već financijska pomoć, koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti. Iz ovog razloga zaključeno je da se takva pomoć ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelja odgojitelja. Posljedično nepostojanju legitimnog očekivanja, ne postoji ni zabranjena retroaktivnost. Konačno Visoki upravni sud je u svojoj odluci naveo i kako nije našao da bi skraćivanje trajanja novčane pomoći bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti.

15. Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj: U-III-1744/2023 od 14. studenoga 2023., kojom su odbijene ustavne tužbe podnesene u povodu presude Visokog upravnog suda broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023., ukazuje da su status roditelja odgojitelja i novčana pomoć za roditelja odgojitelja, ustanovljeni Odlukom o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 16/16 i 19/16, dalje Odluka/16) i Odlukom o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 10/18, 20/21, 29/21, 14/22 - rješenje Visokog upravnog suda RH, dalje Odluka/18), rezultat političke volje predstavničkog tijela Grada Zagreba da određenoj kategoriji osoba pruži financijsku pomoć, pri čemu prava koja su uređena tim odlukama nisu zakonom zajamčena prava i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave nije dužna urediti pitanja koja su uređena tim odlukama. Polazeći od članka 130. Ustava i naprijed navedenog obrazloženja Visokog upravnog suda u odnosu na ovlast za donošenje Odluke o izmjenama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 29/21), za Ustavni sud je također nedvojbena ovlast predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, u konkretnom slučaju Gradske skupštine, da u skladu sa svojom (izmijenjenom) pronatalitetnom politikom donese Odluku/22 kojom se, između ostaloga, skraćuje trajanje mjere roditelj odgojitelj, a posljedično i trajanje prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja s petnaest na sedam godina života djeteta. U vezi s tim Ustavni sud je ponovio da u demokratskom društvu, pod uvjetom da normativna intervencija kojom se preoblikuje neki društveni odnos ima legitimni cilj, adresati pravnih normi koje se mijenjanju ili ukidaju, nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost određenog pravnog uređenja, pri čemu je zaključeno da je miješanje u imovinska prava roditelja odgojitelja poduzeto na temelju članka 41. točke 2. Statuta Grada Zagreba, koji je jasan, precizan i predvidljiv te da je, dakle, miješanje provedeno "pod uvjetima predviđenim zakonom". Slijedeći navedeno, Ustavni sud je u tom smislu zaključio da Odluka/22 ima legitiman cilj te da se vezano za vrijeme prilagodbe korisnika ne može složiti s tvrdnjom podnositelja da je navedeno razdoblje prilagodbe prekratko. Konačno Ustavni sud prihvaća i ocjenu Visokog upravnog suda da je navedenim kompenzacijskim mjerama Grad Zagreb uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke/22 olakšavajući im povratak na tržište rada.

16. Dakle, Odluka/22, kao opći akt jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave na kojem se temelje pobijana rješenja, je nedvojbeno ocijenjena zakonitom u provedenom postupku apstraktne kontrole zakonitosti općeg akta, što je potvrdio i Ustavni sud.

16.1. Također, ovaj sud je, u predmetu poslovni broj: Us I-1407/23, podnio Visokom upravnom sudu zahtjev za ocjenu zakonitosti članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službenik glasnik Grada Zagreba broj 10/18, 20/21, 29/21, 14/22 i 25/22, dalje Odluka) te članaka 3., 4. i 6. Odluke/22. Visoki upravni sud je presudom i rješenjem poslovni broj: Usoz-254/2023-7, surj. Usoz-328/2023-2 od 19. prosinca 2023., odbio zahtjev za ocjenu zakonitosti članka 10. Odluke i obustavio postupak ocjene zakonitosti članaka 3., 4. i 6. Odluke/22.

16.2. Prema članku 10. stavku 2. ZUS-a pravomoćna presuda suda kojom se odlučuje o zakonitosti općeg akta obvezna je za sve.

16.3. Stoga je sud odbio prijedlog tužitelja za prekid spora do donošenja odluke Visokog upravnog suda RH u predmetu poslovni broj: Usoz-15/24, u kojem se ponovo osporava zakonitost čl. 10. Odluke, s obzirom da o tome već postoji pravomoćna presuda. Sud je iz istoga razloga odbio i prijedlog za prekid spora do donošenja odluke Ustavnog suda RH po ustavnoj tužbi u predmetu broj: U-III-654/24, u kojem se osporava presuda i rješenje Visokog upravnog suda poslovni broj: Usoz-254/2023-7, surj. Usoz-328/2023-2 od 19. prosinca 2023., jer to prema čl. 105. ZUS-a nije razlog za prekid spora. Također je odbijen prijedlog za prekid spora do donošenja odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetima broj: 8985/24, 8792/24 i 9461/24, koji se odnose na opći akt, jer navedeno prema čl. 105. ZUS-a nije razlog za prekid spora, već odluka Europskog suda za ljudska prava može biti razlog za obnovu spora sukladno čl. 137. st. 1. t. 1. ZUS-a.

17. Kod prigovora koje tužitelj iznosi u pogledu zakonitosti pojedinačnog akta koji je predmet ovoga spora, treba imati na umu da je riječ o novčanoj pomoći koja nije ustanovljena zakonom niti postoji zakonska obveza za jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da takvu pomoć uspostave. Stoga ni uvjeti za izmjenu priznate pomoći niti postupak u kojem se o tome odlučuje ne mogu biti predmet zakonskog reguliranja, s obzirom da Hrvatski sabor kao zakonodavac nije nadležan normativno regulirati pitanja iz djelokruga predstavničkog tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

18. Prema čl. 130. st. 1. ZUP-a zakonito rješenje kojim je stranka stekla kakvo pravo može se ukinuti u cijelosti ili djelomično:

1. ako je ukidanje tog rješenja dopušteno zakonom,

2. ako sadržava pridržaj ukidanja, a stranka nije ispunila obvezu iz rješenja ili je nije ispunila u roku,

3. ako je to potrebno zbog otklanjanja teške i neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi i javnu sigurnost, ako se to ne bi moglo otkloniti drugim sredstvima kojima bi se manje diralo u stečena prava.

19. Nedvojbeno zakonodavac može zakonom, kojim uređuje pojedino upravno područje, propisati ukidanje (potpuno ili djelomično) zakonitog i pravomoćnog upravnog akta. Ako su na temelju prethodnog zakona doneseni ovlašćujući upravni akti koji su postali pravomoćni, novijim zakonom uz ispunjenje određenih pretpostavki mogu se takva prava ukinuti s djelovanjem ex nunc. U skladu s načelom a maiore ad minus umjesto prestanka prava moguće je smanjiti visinu priznatog prava i/ili skratiti trajanje tog prava.

20. Ako se uzme u obzir to da „nijedan zakon ne nalaže jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave uređivanje statusa roditelja odgojitelja odnosno davanje novčane pomoći za treće i/ili svako daljnje dijete te da se promjene nastale (…) Odlukom (…) odnose na povlastice koje je određenoj kategoriji osoba dodijelila ranija gradska vlast u skladu sa svojom politikom“ (presuda Visokog upravnog suda poslovni broj: Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022., točka 147.), kao i „neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, određenoj, usko određenoj, kategoriji osoba dala ranija gradska vlast) na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladnim s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba“ (presuda Visokog upravnog suda poslovni broj: Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022., točka 141.), tada zakonito propisivanje ukidanja zakonitog rješenja treba shvatiti u širem smislu te riječi tako da obuhvaća i opće akte. Drugim riječima, ako je općim aktom (bez zakonske obveze) propisano davanje novčane pomoći za treće i/ili svako daljnje dijete, tada se općim aktom smije propisati ukidanje pravomoćnog i zakonitog rješenja kojim je stranka stekla pravo na tu novčanu pomoć. Dakle, osim što se novim propisom može derogirati stariji propis, njime se uz određene pretpostavke može i ukinuti pravomoćne upravne akte donesene na temelju ranijeg propisa. Jedna od pretpostavki je to da je novi propis istog ili višeg ranga.

21. Prema takvom tumačenju odredbe članaka 3., 4. i 6. Odluke/22 nisu u nesuglasnosti s prethodno citiranom odredbom članka 130. stavka 1. točke 1. ZUP-a, a niti s odredbom članka 13. ZUP-a (načelo zaštite stečenih prava stranaka), prema kojoj se pravomoćna odluka može poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom. Slijedom navedenoga, primjenom navedenih odredbi u konkretnom slučaju nisu povrijeđena načela zakonitosti, zaštite stečenih prava i ne bis in idem, a prigovor tužitelja kako nema uvjeta za primjenu izvanrednih pravnih lijekova po ZUP-u nije osnovan.

21.1. Sud napominje i kako je razlog svakog donošenja nekog pravnog propisa drukčije određenje društvenih odnosa, odnosno njihovo prilagođavanje volji zakonodavca. U tom smislu ustanovljena je i Odluka/22 te je upravo razlog njenog donošenja da se temeljem nje drugačije urede odnosi između roditelja odgojitelja i Grada Zagreba. Stoga je i razumljivo da svaki novi propis, pa i Odluka/22, može inicirati donošenje novih pojedinačnih rješenja koja će izmijeniti ranije pravne odnose. Pravo uređeno zakonom i stečeno primjenom zakona, po prirodi stvari nije dopušteno ukinuti pravnim aktom niže pravne snage od zakona, već samo zakonom. Ako je riječ o pravu stečenom isključivo na temelju nekog drugog propisa odnosno općeg akta, rješenje se smije ukinuti ako je to dopušteno propisom odnosno općim aktom kojim je pravo i uspostavljeno. Protivno bi bilo svakoj logici da zakonodavac smije mijenjati ili ukidati prava koja dodjeljuje zakonom, a da lokalni "zakonodavac" nema isto pravo u području svog samoupravnog djelokruga (zajamčenog Ustavom).

22. Dakle, prvostupanjsko je tijelo, sukladno čl. 6. Odluke/22, o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći donijelo pojedinačan akt, kojim je u smislu čl. 130. st. 1. t. 1. ZUP-a, djelomično zamijenjeno ranije zakonito rješenje kojim je stranka stekla pravo, i to u pogledu iznosa i trajanja novčane pomoći, što znači da je prethodna odluka djelomično ukinuta i u tom dijelu stvar drugačije riješena, s pravnim učinkom ex nunc.

23. Sud smatra da tuženik postupnim smanjenjem iznosa novčane pomoći i skraćivanjem njenog trajanja nije zadirao u stečeno pravo vlasništva, nego u iznose novčane pomoći koje je tužiteljica očekivala da će u budućnosti steći. Takvo zadiranje je utemeljeno na važećem propisu (zakonitom općem aktu kojim je pravo i ustanovljeno), imalo je legitiman cilj i nije bilo nerazmjerno toj svrsi (kako navode Ustavni sud i Visoki upravni sud u prethodno citiranim odlukama). Naime, ukidanje je postepeno, čime je svim korisnicima mjere omogućeno vrijeme za prilagodbu i drugačiju organizaciju obiteljskog i privatnog života. Prema mišljenju ovoga suda postupno smanjivanje iznosa novčane pomoći i skraćivanje njenog trajanja do dobi kada najmlađe dijete po redovitom tijeku stvari započinje obvezno školsko obrazovanje (7 godina) nije nerazmjerno niti je time tužiteljici nametnut prekomjeran teret, jer je na taj način zapravo dovedena u situaciju u kakvoj se nalaze svi ostali roditelji maloljetne djece u gradu Zagrebu odnosno da moraju uzdržavati i odgajati svoju maloljetnu djecu sukladno Obiteljskom zakonu. Također, primjena Odluke/22 na pojedinačni slučaj ne može ovisiti o financijskim obavezama, zdravstvenom stanju, obiteljskim prilikama i sličnim okolnostima svakog pojedinog korisnika mjere, jer to ne proizlazi iz Odluke/22, niti su takve okolnosti bile relevantne kod samog priznavanja prava na novčanu pomoć, slijedom čega ne mogu biti relevantne ni kod izmjene iznosa pomoći i njenog trajanja.

24. Slijedom navedenoga, sud je na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a poništio osporeno rješenje tuženika, jer je njime prigovor pogrešno odbačen te je sud sam riješio stvar na način da je prigovor protiv prvostupanjskog rješenja od 30. studenoga 2022. odbio kao neosnovan, budući da je prvostupanjsko rješenje zakonito iz prethodno navedenih razloga.

25. Sud je na temelju članka 147. stavka 2. ZUS-a, s obzirom na postignuti uspjeh, odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove, budući da je drugostupanjsko rješenje poništeno kao nezakonito, u kojem dijelu je tužitelj uspio u sporu, ali je sud istodobno na temelju ovlaštenja iz čl. 117. st. 1. ZUS-a odbio prigovor protiv prvostupanjskog rješenja kao neosnovan, čime tužitelj u meritumu ove upravne stvari nije uspio. Naime, prema čl. 47. st. 2. ZUS-a sud može riješiti stvar i kada to tužitelj nije izrijekom tražio, slijedom čega je za ocjenu uspjeha u sporu potrebno uzeti u obzir kako je upravna stvar u konačnici riješena, a ne samo što je tužitelj tražio tužbenim zahtjevom.

U Zagrebu 13. veljače 2026.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnik Karlo Novosel, Radnička cesta 32, [adresa] Zagreb

2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, Trg Stjepana Radića 1, [adresa] Zagreb

3. U spis