Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-239/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Filki Pejković, u pravnoj stvari tužitelja ED iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marijan Belčić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnik Margita Kiš Kapetanović, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbe stranka izjavljene protiv rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-2694/2025 od 29. rujna 2025., 13. veljače 2026.
r i j e š i o j e
I Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja i uvažavajući žalbu tuženika potvrđuje se rješenje o troškovima parničnog postupka sadržanog u točki III izreke za iznos od 387,43 eura sa pripadajućim zateznim kamatama od 29. rujna 2025. pa do isplate.
II Uvažavajući žalbu tuženika preinačuje se citirano rješenje u točki III navedene presude na način da se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 728,75 eura sa pripadajućim zateznim kamatama od 29. rujna 2025. pa do isplate.
III Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 109,20 eura u roku od 15 dana, dok su preostali zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka odbijeni kao neosnovani.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke utvrđeno je da je ništetna odredba iz čl. 2. st. 4. Ugovora o namjenskom kreditu koji je zaključen 11. prosinca 2006. između stranaka kod javnog bilježnika u dijelu odredbe koji glasi: „Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora.”
2. U točki II izreke naloženo je tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 305,28 eura sa zateznom kamatom od 15. prosinca 2006. pa do isplate.
3. U točki III izreke naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.116,18 eura sa zateznim kamatama tekućim od 29. rujna 2025. pa do isplate.
4. Protiv rješenja suda prvog stupnja sadržanog u točki III prvostupanjske presude žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga iiz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) uz obrazloženje da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo i to Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika jer da je propustio priznati tužitelju troškove za pristup odvjetnika na ročište za objavu presude u iznosu od 125,00 eura jer da je iz zapisnika s ročišta za objavu i uručenje presude koje je održano 30. rujna 2025. razvidno da je na to ročište pristupio ĆD, odvjetnički vježbenik.
5. Smatra tužitelj da je trošak pristupa njegovog punomoćnika na ročište opravdani trošak te da sud prvog stupnja nije naveo razloge zašto tužitelju nije priznat navedeni trošak pa je predložio da se pored iznosa od 1.116,18 eura obveže tuženika da plati tužitelju na ime parničnih troškova daljnji iznos od 125,00 eura, te traži i naknadu troškova žalbenog postupka.
6. Protiv citiranog rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u točki III izreke žalbu podnosi i tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a uz obrazloženje da je sud prvog stupnja pogrešno dosudio parnične troškove uzimajući u obzir i vrijednost deklaratornog tužbenog zahtjeva jer da u sporu kada tužitelj istakne zahtjev za činidbu te deklaratorni zahtjev koji treba samo poslužiti za ocjenu osnovanosti zahtjeva za činidbu ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti spora i vrijednosti predmeta spora deklaratornog zahtjeva te navodi i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revr-774/05, Revr-475/08 i Rev- 688/00, kao i odluke drugih županijskih sudova. Predložio je da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima te traži i naknadu troškova žalbenog postupka.
7. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok je žalba tuženika u cijelosti osnovana.
8. Osnovani su žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 37/05., 59/07., 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje Tarifa) koju je vezao prema vrijednosti predmeta spora kojeg je tužitelj označio u tužbi u iznosu od 1.340,50 eura jer je tužitelj uzeo i vrijednost tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti ugovora.
9. Ovo iz razloga što u slučaju kada je tužitelj uz zahtjev za činidbu postavio i deklaratorni na utvrđenje da je predmetni ugovor o namjenskom kreditu ništetan u odredbi čl. 2. st. 4. koji treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za činidbu ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora.
10. Stoga je tužitelju nagradu prema Tarifi trebalo odrediti prema vrijednosti spora od 305,28 eura jer upravo taj iznos je dosuđen tužitelju.
11. Stoga tužitelju za sastav tužbe prema Tbr. 7.1. Tarife pripada 50,00 eura, za trošak sastava podneska od 26. svibnja 2025. 50,00 eura prema Tbr. 8.1. Tarife, trošak pristupa na ročište 3. srpnja 2025. i 16. rujna 2025. po 50,00 eura prema Tbr. 9.1. Tarife te za pristup na ročište za objavu presude prema Tbr. 9.3. Tarife iznos od 25,00 eura, tj. ukupno 225,00 eura i troškovi PDV-a u iznosu od 56,25 eura kao i troškovi plaćanja sudskih pristojbi na tužbu i presudu po 53,09 eura, odnosno ukupno 387,43 eura.
12. Stoga je rješenje suda prvog stupnja u točki III izreke prihvaćajući djelomično žalbu tužitelja da mu nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude i u cijelosti prihvaćajući žalbu tuženika potvrđeno do iznosa od 387,43 eura sa pripadajućom zakonskom zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske odluke 29. rujna 2025.
13. U odnosu na preostali dosuđeni iznos od 728,75 eura citirano rješenje je preinačeno te stoga primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a odlučeno je kao u I i II izreke ovog rješenja.
14. Tuženik je u žalbenom postupku uspio 65,30% pa od ukupne naknade koja mu pripada za sastav žalbe i troškove PDV-a u iznosu od 207,41 eur pripada mu iznos od 135,44 eura, a koji iznos je umanjen za uspjeh tužitelja u žalbenom postupku koji je uspio sa 20% od zatraženog žalbenog troška u iznosu od 131,22 eura. Stoga je troškovi koji pripadaju tuženiku u žalbenom postupku u iznosu od 135,44 eura je umanjeni su za iznos od 26,24 eura s kojim iznosom je uspio tužitelj pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u točki III izreke ovog rješenja dok su preostali zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka odbijeni kao neosnovani.
U Rijeci 13. veljače 2026.
Sutkinja
Filka Pejković
