REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-256/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji Martini Klanac, sucu pojedincu, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Luke Bućana, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, protiv tuženika ŽM iz [adresa], radi isplate, bez održavanja rasprave, 13. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirte Marijan poslovni broj Ovrv-3804/2025 od 21. ožujka 2025. te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa 39,42 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim na:

- iznos od 10,24 eura od 24.06.2024. do isplate;

- iznos od 10,24 eura od 22.07.2024. do isplate;

- iznos od 9,47 eura od 23.08.2024. do isplate;

- iznos od 9,47 eura od 23.09.2024. do isplate;

II. Odbija se u cijelosti kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika, ranije ovršenika, radi naplate novčane tražbine u iznosu 39,42 eura sa zateznim kamatama.

2. Javni bilježnik Mirta Marijan je na prijedlog tužitelja donijela rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-3804/2025 od 21. ožujka 2025., protiv kojeg je tuženik podnio pravovremen prigovor.

3. U prigovoru tuženik osporava osnovu i visinu potraživanja tužitelja te vjerodostojnost tužiteljevog izvatka otvorenih stavki. Navodi da tužitelj nije isporučio uslugu jer mu se voda ne dostavlja putem vodovodne mreže, iako nije na nju priključen. Ističe da na vodovodnoj mreži postoji kvar ili loša izvedba vodovoda pa da mu umjesto vode u slavine dolazi zrak pod tlakom koji onda prolazi kroz vodomjer, okreće ga i bilježi kao da je dostavljena voda, koje u stvarnosti nema.

4. Rješenjem ovog suda posl. br. Povrv-256/25 od 15. svibnja 2025. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirte Marijan posl. br. Ovrv- 3804/2025 od 21. ožujka 2025. je stavljeno izvan snage te je odlučeno da će se ovaj postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužitelj u podnesku od 6. lipnja 2025. podnesenom u roku 15 dana od primitka rješenja, navodi da je ovrha pokrenuta radi neplaćenih računa za vodne usluge dospjelih tijekom lipnja, srpnja, kolovoza i rujna 2024. godine. Tvrdi da do dana sastavljanja podneska ovršenik nije podmirio nijedan dio duga. Osporava navode ovršenika o nevjerodostojnosti izvatka iz poslovnih knjiga te ističe da je rješenje o ovrsi doneseno na temelju isprave sastavljene sukladno zakonu. Smatra da izvadak, zajedno s računima, potvrđuje osnovanost i visinu tražbine te da podaci odgovaraju isporučenim uslugama i datumima dospijeća. Naglašava da računi sadrže sve potrebne podatke o potrošnji, cijeni i razdoblju obračuna te da ovršenik na njih nije pravodobno izjavio prigovor. Odbacuje tvrdnje o neispravnosti vodomjera i kvaru na mreži jer za to ne postoje prijave ni evidentirani kvarovi na predmetnoj adresi. Ističe da je ovršenik imao mogućnost zatražiti izvanredno ispitivanje vodomjera, ali to nije učinio. Poziva se na odredbe Općih uvjeta isporuke vodnih usluga prema kojima je korisnik dužan održavati internu instalaciju. Navodi i da redovito provodi zamjenu vodomjera svakih pet godina radi očuvanja funkcionalnosti sustava. Zaključno tvrdi da je prigovor neosnovan i usmjeren na odugovlačenje postupka te predlaže da sud održi na snazi platni nalog i obveže ovršenika na podmirenje duga s kamatama i troškovima.

6. Tuženik se nije očitovao na podnesak tužitelja.

7. Tijekom postupka sud je pročitao Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja (list 8 spisa), prijepis računa (list 25-28), karticu dužnika (list 36), sintetičku karticu partnera (list 29), opomenu pred ovrhu (list 30), dopis Grada Samobora tužitelju (list 31), Ugovor o najmu stana od 20. rujna 2023. (list 32-34) i očitanje brojila (list 35).

8. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

9. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatom naknade za pružene, a neplaćene vodne usluge za razdoblje od 1. svibnja do 31. kolovoza 2024. godine za nekretninu na adresi [adresa].

10. Odredbom čl. 42. st. 1. Zakona o vodnim uslugama („Narodne novine broj 66/19, dalje: ZVU) propisano je da je obveznik plaćanja cijene korisnik vodnih usluga, a prema čl. 3. ZVU korisnik usluge je vlasnik nekretnine u koju se putem građevina za javnu vodoopskrbu, a gdje je primjenjivo autocisternom ili na drugi način, isporučuje voda za ljudsku potrošnju, iz koje se otpadna voda, neizravno ili izravno, ispušta u građevine za javnu odvodnju odnosno vlasnik individualnog sustava odvodnje. Ako vlasnika nekretnine nije moguće utvrditi, korisnik vodnih usluga je posjednik te nekretnine odnosno individualnog sustava odvodnje; korisnik vodnih usluga je i drugi isporučitelj vodnih usluga kada je to uređeno tim Zakonom.

11. Prije svega, treba reći da tuženik ničim nije dokazao svoje navode o tome da mu tužitelj ne isporučuje vodu niti je dokazao da bi na vodovodnoj mreži postojao kvar ili loša izvedba uslijed koje bi kroz vodomjer prolazio zrak pod tlakom koji bi uzrokovao lažno očitanje potrošnje. Naime, tuženik nije zatražio izvanredni pregled vodomjera, vještačenje, niti je prijavio kvar, a nije dostavio niti bilo kakvu drugu dokumentaciju koja bi potvrdila njegove navode.

12. Slijedom navedenog, sud je na temelju računa koje tuženik nije osporio nakon što su mu dostavljeni utvrdio potrošnju vode i postojanje obveze plaćanja cijene vodnih usluga u utuženom iznosu.

13. Međutim, sud je stava da tuženik nije korisnik vodne usluge u smislu čl. 3. ZVU i da on stoga, sukladno čl. 42. st. 1. ZVU, nije obveznik plaćanja cijene za pružene vodne usluge. Naime, iz Ugovora o najmu stana od 20. rujna 2023. proizlazi da tuženik nije vlasnik predmetnog stana, već da je samo najmoprimac, a proizlazilo bi i da je vlasnik tog stana najmodavac Grad Samobor.

14. Odredba 3. ZVU izričito definira korisnika vodnih usluga kao vlasnika nekretnine, odnosno, ako vlasnika nije moguće utvrditi, posjednika nekretnine. Navedena zakonska odredba je jasna i ne ostavlja mjesta drugačijem tumačenju.

15. U konkretnom slučaju vlasnik nekretnine je Grad Samobor, slijedom čega nema mjesta primjeni dijela odredbe koji se odnosi na posjednika, pri čemu se ističe i da tužitelj u tijeku postupka nije niti naveo niti dokazao zašto vlasnika nije mogao utvrditi, posebno imajući u vidu da mu je dostavljen Ugovor o najmu stana.

16. Tuženik je, prema Ugovoru o najmu stana od 20. rujna 2023., najmoprimac predmetnog stana, dakle osoba koja koristi nekretninu temeljem obveznopravnog odnosa s vlasnikom. Sama činjenica korištenja stana ne čini ga korisnikom vodne usluge u smislu ZVU, jer zakon tu kvalifikaciju primarno i izričito veže uz vlasništvo, a tek iznimno uz posjed kada vlasnika nije moguće utvrditi.

17. Budući da je vlasnik nekretnine poznat i utvrdiv, obveznik plaćanja cijene vodnih usluga sukladno čl. 42. st. 1. ZVU jest vlasnik, a ne najmoprimac. Pritom ugovorna odredba između najmodavca i najmoprimca o snošenju troškova vezanih za stanovanje proizvodi učinke samo u njihovom međusobnom odnosu, ali ne mijenja zakonski određenog obveznika prema isporučitelju vodnih usluga. Jednako tako, niti eventualna odredba općih uvjeta tužitelja koja bi korisnikom odredila najmoprimca ne može imati pravni učinak suprotan odredbama ZVU. Ovo iz razloga što ZVU u čl. 3. izričito definira korisnika vodnih usluga primarno kao vlasnika nekretnine (a tek iznimno posjednika kada vlasnika nije moguće utvrditi), te stoga općim uvjetima nije dopušteno tu definiciju proširivati na najmoprimca u situaciji kada je vlasnik poznat i utvrdiv.

18. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 451. st. 3. ZPP ukinuti platni nalog iz rješenja o ovrsi i odbiti tužbeni zahtjev. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke.

19. Odredbom članka 164. stavka 4. ZPP propisano je da o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojom se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

20. Budući da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, tužitelj primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP nema pravo na naknadu troškova postupka. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 13. veljače 2026.

Sutkinja

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku