REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-315/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika GRADEL d.o.o., Velika Gorica, Staro Čiče, Velikogorička 10a, OIB: 40100946455, kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. Antuna Šagovac, odvjetnik u Velikoj Gorici, Zagrebačka 17 i umješača na strani tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate iznosa od 2.786,20 EUR, nakon održane glavne rasprave 6. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, punomoćnice tuženika i u odsutnosti uredno pozvanog umješača na strani tuženika, s danom objave 13. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj predlaže naložiti tuženiku da mu isplati iznos od 2.786,20 EUR (tada 20.992,65 kn) s pripadajućom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužiteljev zahtjev za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da je njegov osiguranik ČČ **.**.2005. doživio ozljedu na radu kao radnik tuženika na radnom mjestu tesara. Nezgoda se dogodila tako što je prilikom radova na rekonstrukciji kuće navedeni osiguranik pao s krova zgrade te je uslijed predmetnog pada zadobio politraumu te je hospitaliziran u KB Dubrava gdje su izvedeni operativni zahvati. Kao posljedica navedenog štetnog događaja rješenjem HZMO-a broj 615957 od 4. prosinca 2009. osiguraniku tužitelja priznato je pravo na invalidsku mirovinu, a čijom isplatom HZMO trpi štetu. Navedena ozljeda utjecala je na umirovljenje u omjeru od 60 % kolika je odgovornost tuženika u ovom predmetu. Nadalje, tužitelj navodi da je odgovornost tuženika utvrđena prvostupanjskom presudom ovog suda poslovni broj P-6781/2011 od 13. svibnja 2016. kojom je iz iste činjenične i pravne osnove za prethodno razdoblje isplate invalidske mirovine (od 13. srpnja 2009. do 28. veljače 2015.) tuženiku naloženo platiti štetu tužitelju, a navedena presuda još nije pravomoćna. Tužitelj nadalje navodi da daljnjom isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku ČČ trpi štetu koja za razdoblje od 1. ožujka 2015. do 31. siječnja 2017. iznosi 20.992,65 kn što je 60% od punog iznosa invalidske mirovine isplaćene u navedenom razdoblju. Zaključno, tužitelj ističe da je 28. veljače 2017. uputio tuženiku odštetni zahtjev kojim ga je pozvao da štetu podmiri u mirnom postupku, no isti po odštetnom zahtjevu nije postupio pa stoga tužitelj temeljem čl. 161-167 Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 102/98,157/13, 151/14) predlaže donošenje presude kao u t. I. izreke.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe u bitnome da je s društvom CROATIA OSIGURANJE d.d. sklopio policu osiguranja broj [broj police osiguranja] od 8. veljače 2005. kojom je CROATIA OSIGURANJE d.d. kao osiguratelj preuzelo obvezu isplatiti naknadu plaće za vrijeme bolovanja ako je bolovanje nastupilo zbog ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti pa stoga predlaže da se navedeno društvo obavijesti o predmetnoj parnici u smislu odredbe čl. 211. Zakona o parničnom postupku. Tuženik nadalje ističe kako su neosnovani navodi tužitelja da bi odgovornost tuženika bila utvrđena prvostupanjskom presudom ovog suda poslovni broj P-6781/2011 jer je protiv navedene presude tuženik podnio žalbu te se spis nalazi na odlučivanju kod Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske te stoga odluka suda u ovoj pravnoj stvari ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju nastalu isplatom invalidske mirovine u utuženom iznosu, a slijedom čega tuženik predlaže sudu prekinuti ovaj postupka do donošenja odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj P-6781/2011. Tuženik nadalje osporava osnovu i visinu potraživanja, odnosno osporava da bi kao poslodavac bio odgovoran iz razloga što tuženik nije ničime doprinio nastanku invalidnosti kod osiguranika tužitelja. Ističe da je proveo sve mjere zaštite na radu te smatra da nema valjane pravne osnove po koje bi bio u obvezi plaćati bilo kakav dio invalidske mirovine. Tuženik osporava da bi bio u obvezi u omjeru od 60% naknaditi tužitelju iznose s osnova invalidske mirovine. Tuženik nadalje ističe da tužbeni zahtjev u osnovi predstavlja zahtjev treće osobe (ovdje tužitelja) prema tuženiku kao poslodavcu radi naknade štete koju je prouzročio radnik tuženika te koja šteta potječe od ozljede na radu te da je do predmetne štete došlo zbog krivnje radnika.

3. U daljem tijeku postupka stranke su u bitnome ostale kod navoda iznesenih u tužbi odnosno odgovoru na tužbu pri čemu se tužitelj usuglasio s tuženik ovim prijedlogom da se ovaj parnični postupak prekine do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodio pod poslovnim brojem P-6781/2011.

4. Rješenjem ovog suda od 2. studenog 2017. postupak je prekinut temeljem odredbe čl. 213. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) budući da odluka u gore navedenom predmetu prema ocjeni ovog suda predstavlja prethodno pitanje, dok je rješenjem od 5. prosinca 2023. postupak je nastavljen nakon što je predmet t Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-6781/2011 pravomoćno okončan.

5. U daljnjem tijeku postupka na prijedlog tuženika trgovačko društvo CROATIA osiguranje d.d. obaviješteno je o otpočetoj parnici sukladno odredbi čl. 211. ZPP-a koje je društvo izjavilo da ima pravni interes sudjelovati u ovoj parnici kao umješač na strani tuženika slijedom čega je raspravnim rješenjem od 24. ožujka 2025. dozvoljeno miješanje društvu CROATIA osiguranje d.d. u ovoj parnici na strani tuženika.

6. Umiješač se tijekom postupka priklonio svim tuženikovim navodima istaknuvši u bitnome kako je uzrok nastanka predmetnog štetnog događaja isključivo u okolnosti da se osiguranik tužitelja nije pridržavao mjera zaštite na radu.

7. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sadržaj isprava koje prileže spisu i to: rješenje HZMO-a od 4.12.2009. (list 3. – 5. spisa), prijava o ozljedi na radu (list 6. – 9. spisa), nalaz i mišljenje vještaka na kontrolnom pregledu (list 10. – 11. spisa), mišljenja stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti (list 12. - 19. spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-6781/11 od 13. svibnja 2016. (list 20. – 24. spisa), dokaz o isplati invalidske mirovine (list 25. spisa), zahtjev za naknadu štete od 28. veljače 2017. s povratnicom (list 26. – 27. spisa), polica osiguranja broj [broj police osiguranja] (list 33. spisa), zapisnik s ročišta u predmetu poslovni broj P-6781/2011 od 5. svibnja 2014. na kojem je izveden dokaz saslušanjem svjedoka HČ (list 34. – 36. spisa), zapisnik s ročišta u predmetu poslovni broj P-6781/2011 od 24. rujna 2014. na kojem je izveden dokaz saslušanjem svjedoka VČ (list 37. spisa), presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 5346/11-3 od 15. rujna 2014. (list 38. – 40. spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za zaštitu na radu Nikole Bočkora (list 55. – 61. spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-810/22 (list 275. – 279. spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1664/2020 (list 280. – 287. spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-326/23 (list 288. – 295. spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5346/11 (list 296. – 298. spisa), zapisnik od 20. listopada 2021. sastavljen kod Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glinu na kojem je izveden dokaz saslušanjem svjedoka ČČ (list 305. – 307. spisa), te je izveden dokaz vještačenjem po vještaku zaštite na radu dipl. ing. sig. DČ (nalaz i mišljenje, list 107. – 266., usmeno iznošenje nalaza i mišljenja na ročištu održanom 6. veljače 2026., list 299. – 302. spisa).

8. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a konačno postavljen tužbeni zahtjev utvrđen je neosnovanim u cijelosti.

9. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za naknadom štete u iznosu od 2.786,20 EUR na ime isplaćene invalidske mirovine svom osiguraniku ČČ u razdoblju od 1. ožujka 2015. do 31. siječnja 2017. koji predstavlja 60% od punog iznosa invalidske mirovine isplaćene u navedenom razdoblju te koji tužitelj potražuje temeljem odredaba čl. 161. - 167. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/2013 i 151/2014; dalje: ZMO), a koji je u utuženom razdoblju bio na snazi.

10. Između parničnih stranaka nije sporno da je osiguranik tužitelja ČČ u vrijeme štetnog događaja bio djelatnik tuženika i da je 10. studenog 2005. doživio ozljedu na radu, već je sporna odgovornost tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja te visina utuženog potraživanja.

11. Prvotno valja naglasiti da prema odredbi čl. 161. st. 1. ZMO-a Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, a između ostaloga i novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu. (čl. 161. st. 2. t. 1.).

12. Dakle, šteta koju tužitelj trpi je stvarna šteta u smislu odredbe čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO).

13. Temeljem odredbe čl. 162. ZMO-a, Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe.(st. 1.). Ako je štetu iz stavka 1. ovoga članka uzrokovao radnik na radu ili u vezi s radom, odgovaraju poslodavac i radnik solidarno (st. 2.). Za štetu iz stavka 1. ovoga članka odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana (st. 3.).

14. Nadalje, u odnosu na osporenu odgovornost valja naglasiti da je odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a, a koja uređuje pretpostavke odgovornosti kod izvanugovornih obveznih odnosa, propisano da je onaj koji drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. U smislu navedene zakonske odredbe pretpostavke odgovornosti za štetu jesu subjekti odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete i protupravnost. Dakle, odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Pri tome valja napomenuti da sve navedene pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno. Nadalje, odredbom čl. 1061. st. 1. ZOO-a propisano je da za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika.

15. Dakle, da bi postojala solidarna odgovornost poslodavca i radnika za štetu nastalu tužitelju, potrebno je da je radnik poslodavca uzrokovao invalidnost ili smrt trećeg (osigurane osobe tužitelja), pri čemu, radnik poslodavca kao štetnik u izvornom štetnom događaju nije ujedno i treća osoba (osiguranik tužitelja). Suprotno shvaćanje bilo bi protivno općim načelima odgovornosti za štetu, budući da bi osiguranik tužitelja kao oštećeni u izvornom štetnom događaju iz kojeg proizlazi tužiteljev zahtjev, bio istovremeno i štetnik koji je kao radnik tuženika prouzročio štetu. (tako Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Pž-326/2023-2 od 25. travnja 2023.)

16. S obzirom da tuženik, sukladno gore citiranim odredbama ZOO-a, odgovara po načelu presumirane krivnje, na njemu je u ovom postupku bio teret dokaza da je predmetna šteta nastala bez njegove krivnje.

17. Dakle, tuženik bi se mogao osloboditi odgovornosti za štetu, a imajući u vidu i naprijed citiranu odredbu čl. 162. ZMO-a, ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, odnosno unatoč tome što je poduzeo odgovarajuće mjere zaštite na radu pri čemu nema zapreke da poslodavac odgovara po oba kriterija, odnosno zato jer je štetu uzrokovao (neki drugi) njegov radnik na radu ili u vezi s radom i jer nije proveo sve mjere zaštite na radu, s obzirom na to da osiguranik tužitelja (kao treća osoba kod koje je nastupila invalidnost ili smrt) može biti radnik tog poslodavca.

18. Iz iskaza svjedoka HČ, zaposlenika tuženika, danog u postupku koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem P-6781/2011 (list 34. – 36. spisa), a za koji iskaz su se stranke usuglasile da se koristi u ovom postupku, sud je utvrdio, između ostaloga, da se osiguranik tužitelja ČČ pri padu nalazio na visini od oko pet metara, da mu je svjedok priskočio u pomoć prilikom završnih radova na izvedbi postavljanja ploča na krovu, da nije bio vezan, da je navedenog dana zadužio sigurnosnu opremu, da je oprema za vezanje bila na gradilištu, da je radove na gradilištu nadzirao inženjer gradilišta UČ, da su od njega dobili upute da moraju biti vezani te da u trenutku ozljede inženjer gradilišta nije bio prisutan na gradilištu. Na gradilištu su bile sigurnosne konstrukcije odnosno skela i zaštitne letve koje su bile stavljene na početak krova u svrhu zaštite od proklizavanja.

19. Svjedok IČ, voditelj radova na predmetnom gradilištu, a za čiji su se iskaz dan u predmetu vođenim pod poslovnim brojem P-6781/2011 (list 37. spisa) stranke također usuglasile da se koristi u ovom postupku, iskazao je u bitnome da nije bio prisutan u vrijeme nastanka štetnog događaja na gradilištu, da je radove na gradilištu nadzirao poslovođa HČ koji je i bio zadužen za nadziranje radova, da je na krovu bila postavljena zaštitna ograda, visine otprilike jedan metar kao i da su radnici koji su izvodili radove morali imati osobno zaštitno sredstvo. Iskazao je i da je osiguranik tuženika bio osposobljen za rad na visini jer se u tu svrhu svake godine vrši specijalistički pregled gdje se utvrđuje sposobnost radnika za određeno radno mjesto te da do pada radnika vjerojatno ne bi došlo da je bio vezan.

20. Svjedok ČČ, osiguranik tuženika, u iskazu danom kod Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini (list 305. – 307. spisa) za potrebe postupka poslovni broj P-1664/20, iskazao je u bitnome da se ne sjeća da li je kritične zgode koristio zaštitna sredstva, niti se sjeća ostalih okolnosti predmetnog štetnog događaja.

21. Sud je iskaze svjedoka HČ i IČ ocijenio uvjerljivim, istinitim i neproturječnim imajući u vidu da su isti imali neposredno opažanje i saznanja o okolnostima o kojima su svjedočili, dok se svjedok ČČ okolnosti o kojima je bio pozvan svjedočiti uglavnom nije sjećao.

22. Nadalje, u odnosu na osporenu odgovornost, sud je tijekom postupka izveo dokaz vještačenjem po vještaku za sigurnost i zaštitu na radu dipl. ing. sig. DČ (nalaz i mišljenje, list 107. – 266., usmeno iznošenje nalaza i mišljenja na ročištu održanom 6. veljače 2026., list 299. – 302. spisa) na okolnost je li poslodavac poduzeo potrebne mjere zaštite na radu.

23. U pismeno izrađenom Nalazu i mišljenju, vještak je nakon temeljitog pregleda i proučavanja dokumenata u spisu i dokumentacije dostavljene u spis mišljenja kako osiguranik tužitelja ČČ nije obavljao poslove prema stečenim znanjima prilikom osposobljavanja iz područja zaštite na radu, odnosno obavljao je poslove u suprotnosti s pravilima zaštite na radu, jer nije koristio osobna zaštitna sredstva koja su bila propisana Procjenom opasnosti za radno mjesto na koje je bio raspoređen, a prema izjavi radnika HČ, poslodavac ih je osigurao i naložio njihovo korištenje. Prema dokumentima u spisu (list 35. spisa) proizlazi da poslodavac nije postupio prema obvezama propisanim u Zakonu o zaštiti na radu, odnosno nije nadzirao da radnici koriste osigurana im zaštitna sredstva koja bi spriječila mogućnost nastanka ozljede na radu, odnosno za vrijeme nastanka ozljede na radu radnika ČČ, na privremenom gradilištu nije bilo poslodavca niti njegovog ovlaštenika koji bi nadzirali način obavljanja poslova i korištenje osobnih zaštitnih sredstava te zabranili rad radnicima u slučaju nepoštivanja mjera zaštite na radu, odnosno nekorištenja osobnih zaštitnih sredstava.

24. Usmeno iznoseći Nalaz i mišljenje na ročištu održanom 6. veljače 2026. (list 299. – 302. spisa) vještak je u cijelosti ostao kod izrađenog pismenog Nalaza i mišljenja. U odnosu na primjedbu tuženika sadržanu u podnesku od 7. srpnja 2025. vještak je naveo da je u inspekcijskom zapisniku po očevidu na predmetnu ozljedu radnika navedeno da u trenutku nastanka ozljede nije bio ovlaštenik poslodavca prisutan, točnije nije bio prisutan tehnički direktor IČ koji je prema imenovanju bio i zamjenik voditelja gradnje na predmetnom gradilištu. Poslodavac GRADEL d.o.o. Pravilnikom o organizaciji provedbe i mjerama zaštite na radu iz prosinca 2013. propisao je obaveze ovlaštenika poslodavca, između ostalog u odredbi čl. 13. da radnici moraju koristiti propisana osobna zaštitna sredstva dok je u st. 2. tog članka navedeno da ovlaštenik radniku zabrani rad ako ga obavlja suprotno odredbi iz prethodnog stavka (list 136. spisa). Znači, poslodavac je bio obavezan nadzirati rad radnika i zabraniti rad ukoliko se nisu poštivale mjere zaštite na radu koje je sam propisao. Na upit da li je osiguranik ČČ bio upoznat s pravilima da mora imati sigurnosnu zaštitu na radu, vještak je odgovorio da je radnik bio osposobljen za rad na siguran način za poslove na koje je bio raspoređen odnosno zaposlen kod poslodavca. Prilikom osposobljavanja radnik je stekao sva znanja koja su potrebna da bi mogao obavljati poslove na siguran način što ne opravdava poslodavca da ne nadzire njegov rad i primjenu stečenog znanja u praksi.

25. Uvidom u Zapisnik državnog inspektorata Područna jedinica Zagreb, Ispostava, Odsjek inspekcijskog nadzora u Vrbovcu sastavljen po obavljenom inspekcijskom nadzoru poslovanja GRADEL d.o.o. dana 28. veljače 2006. (list 161. – 168. spisa) na razvidno je, između ostaloga, da je prilikom obavljanja nadzora na gradilištu od strane poslodavca bio nazočan HČ, poslovođa na gradilištu.

26. Isto tako, iz prijave o ozljedi na radu (list 6. – 11. spisa) proizlazi da je HČ bio očevidac predmetnog štetnog događaja.

27. Imajući u vidu gore navedeno, kao i iskaze svjedoka VČ i HČ, radnike je u vrijeme nastanka nezgode umjesto voditelja gradilišta nadzirao HČ.

28. Dakle, prema ocjeni ovog suda za nastanak predmetnog štetnog događaja isključivo je odgovoran osiguranik tužitelja ČČ dok je tuženik prema ocjeni ovog suda poduzeo sve propisane mjere zaštite na radu pa stoga ne postoji njegova odgovornost za štetu iz odredbe čl. 161. st. 3. ZMO-a slijedom čega je odlučeno je kao u t. I. izreke presude.

29. Imajući u vidu gore navedeno utvrđenje, sud je na ročištu održanom 6. veljače 2026. odbio dokazni prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza medicinskim vještačenjem na okolnost u kojem omjeru je ozljeda koju je osiguranik tužitelja pretrpio na radu uzrokovala njegovo umirovljenje te za priklopom upravnog spisa i zdravstvenog kartona osiguranika tužitelja, jer je iste sud ocijenio nesvrsishodnim i protivnom odredbi čl. 10. ZPP-a.

30. Odluka o troškovima postupka iz t. II., III. i IV. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., 155. i čl. 164. ZPP-a.

31. Tuženiku je priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku koji trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23 i 107/25, dalje: OT) i to: za sastav odgovora na tužbu u iznosu od u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a što ukupno iznosi 250,00 EUR (Tbr. 46. OT-a), za sastav podneska od 4. srpnja 2025. u iznosu od u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a što ukupno iznosi 250,00 EUR (Tbr. 46. OT-a), za zastupanje na ročištu održanom 24. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a što ukupno iznosi 250,00 EUR (Tbr. 46. OT-a) te za zastupanje na ročištu održanom 6. veljače 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a što ukupno iznosi 250,00 EUR (Tbr. 46. OT-a). Dakle, tuženiku je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 1.000,00 EUR pa je slijedom navedenog odlučeno kao u t. II. izreke.

32. Odluku o parničnom trošku iz t. III. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu.

Zagreb, 13. veljače 2026.

SUDAC:

Aleksandra Gumzej

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.636,14 EUR) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.