REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-10465/2023-19.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Kovačić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, radi utvrđenja i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 22. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, dana 13. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 207987, kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika kao kreditor sklopili dana 22. svibnja 2007. sadržana u čl. 8. u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 429,26 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB tečaju za devize važećem na dan dospijeća.“

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.756,13 EUR sa zateznim kamatama kako slijedi:

- na iznos od 0,84 EUR od 2.9.2007. do isplate,

- na iznos od 4,14 EUR od 2.2.2008. do isplate,

- na iznos od 8,07 EUR od 2.3.2008. do isplate,

- na iznos od 11,83 EUR od 3.4.2008. do isplate,

- na iznos od 3,99 EUR od 3.5.2008. do isplate,

- na iznos od 1,38 EUR od 2.6.2008. do isplate,

- na iznos od 4,92 EUR od 2.7.2008. do isplate,

- na iznos od 0,10 EUR od 2.9.2008. do isplate,

- na iznos od 3,91 EUR od 2.10.2008. do isplate,

- na iznos od 26,42 EUR od 4.11.2008. do isplate,

- na iznos od 9,90 EUR od 2.12.2008. do isplate,

- na iznos od 28,53 EUR od 3.1.2009. do isplate,

- na iznos od 31,04 EUR od 3.2.2009. do isplate,

- na iznos od 32,31 EUR od 3.3.2009. do isplate,

- na iznos od 29,30 EUR od 2.4.2009. do isplate,

- na iznos od 28,86 EUR od 3.5.2009. do isplate,

- na iznos od 24,15 EUR od 2.6.2009. do isplate,

- na iznos od 20,00 EUR od 2.7.2009. do isplate,

- na iznos od 21,45 EUR od 2.8.2009. do isplate,

- na iznos od 24,52 EUR od 2.9.2009. do isplate,

- na iznos od 22,99 EUR od 2.10.2009. do isplate,

- na iznos od 21,26 EUR od 3.11.2009. do isplate,

- na iznos od 25,23 EUR od 2.12.2009. do isplate,

- na iznos od 28,98 EUR od 3.1.2010. do isplate,

- na iznos od 32,94 EUR od 2.2.2010. do isplate,

- na iznos od 31,90 EUR od 2.3.2010. do isplate,

- na iznos od 38,56 EUR od 2.4.2010. do isplate,

- na iznos od 36,84 EUR od 4.5.2010. do isplate,

- na iznos od 40,19 EUR od 2.6.2010. do isplate,

- na iznos od 59,05 EUR od 2.7.2010. do isplate,

- na iznos od 54,76 EUR od 3.8.2010. do isplate,

- na iznos od 70,86 EUR od 2.9.2010. do isplate,

- na iznos od 62,36 EUR od 2.10.2010. do isplate,

- na iznos od 55,98 EUR od 3.11.2010. do isplate,

- na iznos od 75,40 EUR od 2.12.2010. do isplate,

- na iznos od 87,41 EUR od 4.1.2011. do isplate,

- na iznos od 78,70 EUR od 2.2.2011. do isplate,

- na iznos od 79,98 EUR od 2.3.2011. do isplate,

- na iznos od 73,72 EUR od 2.4.2011. do isplate,

- na iznos od 75,66 EUR od 3.5.2011. do isplate,

- na iznos od 96,92 EUR od 2.6.2011. do isplate,

- na iznos od 99,90 EUR od 2.7.2011. do isplate,

- na iznos od 123,44 EUR od 2.8.2011. do isplate,

- na iznos od 114,89 EUR od 2.9.2011. do isplate,

- na iznos od 101,58 EUR od 2.10.2011. do isplate,

- na iznos od 101,24 EUR od 3.11.2011. do isplate,

- na iznos od 99,78 EUR od 2.12.2011. do isplate,

- na iznos od 104,61 EUR od 3.1.2012. do isplate,

- na iznos od 109,93 EUR od 2.2.2012. do isplate,

- na iznos od 110,09 EUR od 2.3.2012. do isplate,

- na iznos od 106,75 EUR od 3.4.2012. do isplate,

- na iznos od 108,11 EUR od 3.5.2012. do isplate,

- na iznos od 110,46 EUR od 2.6.2012. do isplate,

po stopi koja je za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana Uredbom o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.066,30 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s prednikom tuženika Volksbank d.d. dana 22. svibnja 2007. sklopio Ugovor o kreditu broj 207987 koji je ovjeren po javnom bilježniku Mladenu Matošu pod brojem OV-14908/07 dana 23. svibnja 2007. a kojim mu je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 22.636,66 CHF uz kamatnu stopu od 5,20% godišnje i rok otplate od pet godina. Tužitelj navodi da je kredit u cijelosti otplatio te da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene i ništetne, a pri tome se poziva na utvrđenja iz presuda donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača korisnika kredita. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj traži da sud presudom utvrdi ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli i da tuženiku naloži da mu isplati iznos od 2.756,13 EUR koji je preplatio zbog primjene navedene ugovorne odredbe, zajedno sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog preplaćenog anuiteta pa do isplate, te da mu nadoknadi parnični trošak zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik smatra da je tužba u cijelosti neosnovana, ističe prigovor zastare, smatra da utvrđenja iz parnice Potrošač nisu primjenjiva na predmetni ugovorni odnos, a kada bi to i bio slučaj navodi da u toj parnici nije utvrđena ništetnost ugovornih odredaba predmetnog Ugovora o kreditu, odnosno da sud u ovom postupku nije vezan utvrđenjima iz presude iz kolektivnog spora. Dalje navodi da tužitelj nije dokazao da se o spornim odredbama predmetnog ugovora nije pojedinačno pregovaralo i da su iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Također, osporava prigovor zastare, tvrdi da se o spornim odredbama ugovora pregovaralo, navodi da su sporne odredbe ugovora jasne, lako uočljive i razumljive te da iste nisu protivno načelu savjesnosti i poštenja prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Slijedom svega iznesenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te traži da mu tužitelj nadoknadi prouzročeni parnični trošak.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem tužitelja, financijskim vještačenjem i uvidom u dostavljene isprave. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

4. Među strankama nije sporno da je tužitelj kao korisnik kredita s pravnim prednikom tuženika kao kreditorom ugovorio kredit za kupnju vozila u iznosu od 22.636,66 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, uz redovnu kamatnu stopu od 5,20% godišnje koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora, i otplatom u mjesečnim anuitetima koji su iskazani u valuti CHF i koji se plaćaju u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora za devize važećem na dan dospijeća, uz rok otplate od 60 mjeseci. Isto tako, nije sporna aktivna i pasivna legitimacija stranaka te činjenica da je kredit otplaćen u cijelosti.

5. Sporno je jesu li ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni redovne kamate i valutnoj klauzuli kojom su iznos kredita i visina anuiteta vezani uz tečaj švicarskog franka protivne pozitivnim propisima Republike Hrvatske, odnosno jesu li iste nepoštene i ništetne. Posljedično tome sporno je ima li tužitelj pravo na povrat iznosa koje je platio zbog povećanja redovne kamate i zbog primjene valutne klauzule. Među strankama nije sporan sadržaj presuda donesenih u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, međutim, sporan je njihov učinak i značaj za ovaj spor. Isto tako, sporno je jesu li protekli zakonom propisani rokovi zastare.

6. U postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. br. P-1401/12 između ostaloga utvrđeno da je pravni prednik tuženika Volksbank d.d. u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time naznačena banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03. - ZZP 03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje: ZZP 09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, odnosno da je spomenuta banka u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je sklapala ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke spomenute banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je banka postupila suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP 03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama čl. 96. i čl. 97. ZZP 09 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Citirana presuda u odnosu na tuženika potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018.

7. Iz sadržaja gore navedenih presuda jasno proizlazi da ugovorne odredbe koje promjenu ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, konkretno banke, bez da ista istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, kao i one kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora banka nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i to tijekom pregovora i u vrijeme sklapanja tih ugovora o kreditu, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakve kriterije.

8. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetni ugovor potrošački jer je kredit ugovorio radi kupnje automobila koji koristi isključivo za osobne potrebe. Tužitelj je iskazao da su mu kredit u CHF ponudili kao najpovoljniji, da je sve informacije o uvjetima kredita dobio u prodajnom salonu u kojem je kupio automobil, a je u poslovnici banke potpisao ugovorio koji je poslije ovjeren kod javnog bilježnika, da o ponuđenim uvjetima i detaljima ugovora nije pregovarao, da je ugovor već bio pripremljen kada je došao u banku te da mu nitko nije ništa objasnio vezano za promjenu kamatne stope i tečaj CHF. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao vjerodostojan i istinit jer je iskazivao uvjerljivo i životno logično, a njegov iskaz nije doveden u sumnju drugim izvedenim dokazima.

9. Budući da je presudama koje su sudovi donijeli povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita utvrđeno da su sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati nepoštene, a tuženik u ovom postupku nije dokazao suprotno, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) te su ugovorne odredbe ništetne. S obzirom na to da ništetnost navedenih odredi ugovora u konkretnom slučaju ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora, predmetni ugovor je djelomično nišetan u smislu čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZOO) te isti u tom dijelu nema učinak.

10. Suprotno tvrdnjama tuženika, sukladno odredbi čl. 502.c ZPP ovaj sud je vezan za utvrđenja sudova u sporovima povodom kolektivnih tužbi radi zaštite prava i interesa potrošača. Takav zaključak proizlazi i iz odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14) kojom je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. istog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Imajući u vidu iskaz tužitelja i sadržaj samog ugovora, utvrđeno je da je predmetni ugovor o kreditu potrošački ugovor.

11. S obzirom na sve prethodno navedeno, temeljem čl. 324. st. 1. ZOO utvrđeno je da je predmetni ugovor o kreditu ništetan u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz primjenu valutne klauzule zbog čega je visina mjesečnih anuiteta ovisila o kretanju tečaja CHF. Temeljem odredbe čl. 1111. ZOO tuženik je dužan vrati sve ono što je njegov prednik stekao temeljem navedene ugovorne odredbe.

12. Stalni sudski vještak za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja Ručević vještačenja d.o.o. izračunao je da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. srpnja 2007.) do konačne otplate, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 453,96 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika), dok razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. srpnja 2007.) do konačne otplate, a koja proizlazi iz povećanja tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća pojedine obveze) u odnosu na tečaj za valutu CHF važeći na dan isplate kredita, iznosi ukupno 2.756,13 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika). Također, izračunao je da negativne tečajne razlike koje proizlaze iz pada tečaja u odnosu na tečaj primijenjen prilikom isplate predmetnog kredita iznose ukupno -7,85 EUR.

13. Sud je prihvatio mišljenje sudskog vještaka kao stručno i objektivno jer je nalaz detaljno obrazložen, svi izračuni su pregledni i jasni, a stranke nisu imale primjedbi na provedeno vještačenje. Vezano za izračun tzv. negativnih razlika treba istaknuti da tužitelj traži isplatu iznosa koje je prilikom otplate kredita tuženiku više platio zbog porasta tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj koji se primjenjivao na dan isplate kredita, a tuženik nije postavio odgovarajući zahtjev u odnosu na anuitete plaćene po tečaju CHF prema HRK nižem od tečaja na dan isplate kredita. Sud je stoga uzeo kao mjerodavan izračun bez tzv. negativnih razlika, odnosno isključivo razlike nastale zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji se primjenjivao na dan isplate kredita.

14. U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s potplaćenim iznosima, odnosno tzv. negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK - CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate kredita. Navedeni pravni stav zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u proširenom vijeću na sjednici održanoj 18. prosinca 2023. (Rev 549/2023-4).

15. Slijedom svega navedenog, temeljem čl. 324. st. 1. i čl. 1111. ZOO, tuženiku je naloženo da tužitelju isplati iznos od 2.756,13 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama. Sukladno čl. 1115. ZOO kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate od dana stjecanja kada je stjecatelj nepošten. Prednik tuženika bio je nepošten već u trenutku sklapanja ugovora jer se radi o ugovoru kakve banka uobičajeno sklapa u okviru svoje djelatnosti te je stoga morao znati da su sporne ugovorne odredbe protivne prisilnim propisima.

16. Prigovor zastare nije osnovan. Odredbom čl. 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Kada se imaju u vidu odredbe čl. 502.a - 502.h ZPP kojima je reguliran procesnopravni institut podnošenja tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, zastara predmetnog restitucijskog zahtjeva bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe, a rok za zastaru počela je ponovno teći od dana pravomoćnosti odluka donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Takav pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom pravnom shvaćanju od 15. studenog 2021. (Su-IV-16/2021-19). Odluka Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-1401/2012 u odnosu na prednika tuženika postala je pravomoćna 14. lipnja 2018. Budući da za povrat stečenog bez osnove nije propisan posebni rok zastare, primjenjuje se opći petogodišnji rok (čl. 225. ZOO). S obzirom na to da je tužba podnesena 6. prosinca 2021. u konkretnom slučaju nije nastupila zastara.

17. Stopa zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana je Uredbom o visini stope zatezne kamate dok se za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. stopa zatezne kamate određuje sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. sukladno odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/2022), a od 30. prosinca 2023. nadalje sukladno odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

18. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje. Tarifa). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe (Tbr 7/1), trošak sastava podnesaka od 18. veljače 2022. i 23. prosinca 2025. (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 7/1), trošak zastupanja na ročištima 19. siječnja 2023., 16. studenog 2023. i 22. siječnja 2026. (Tbr. 9/1 u vezi s Tbr. 7/1) u iznosu od 200,00 EUR za svaku od navedenih radnji te trošak zastupanja na ročištu 14. ožujka 2022. (Tbr. 9/2 u vezi s Tbr. 7/1) u iznosu od 100,00 EUR što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46.) iznosi ukupno 1.625,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 398,16 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 43,14 EUR.

U Zagrebu 13. veljače 2026.

Sudac

Ivan Matančević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku