Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-592/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Marijane Žulj Jakovljević, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Faruku Garibović, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Trg bana J. Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, zastupan po OD Mađarić & Lui iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-5765/2024. od 30. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 13. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-5765/2024. od 30. lipnja 2025. u pobijanom dijelu (točke I. i VI. izreke) potvrđuje.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-5765/2024. od 30. lipnja 2025. naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.437,05 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom od 15. srpnja 2021. do isplate (točka I. izreke), dok je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim ona potražuje zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje do 14. srpnja 2021. (točka II. izreke), zatim odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica potražuje isplatu iznosa od 1.364,97 EUR-a na ime razlike između isplaćenog neto iznosa i bruto iznosa dividendi s pripadajućim zateznim kamatama (točka III. izreke), te je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata na isplaćeni iznos od 11.057,23 EUR-a, ranije 83.310,72 kuna (točka IV. izreke), kao i zahtjev u dijelu kojim tužiteljica potražuje isplatu iznosa od 1.152,76 EUR-a na ime naknade štete (točka V. izreke).

Istom presudom naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 630,00 EUR-a (točka VI. izreke).

2. Protiv navedene presude u dijelu kojim je naložena isplata (točka I. izreke), kao i u odluci o trošku (točka VI. izreke) žalio se tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti odbije uz naknadu troškova postupka ili ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Tužiteljica je u odgovoru na žalbu osporila žalbene navode te predložila žalbu kao neosnovanu odbiti uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom novčanih sredstava iz korporativnih akcija za koje je istekla isplata posredstvom Središnjeg klirinškog depozitarnog društva (SKDD) i to iznosa od 40.179,30 kuna odnosno sada 5.332,71 EUR kao iznosa koji je stekla kao zakonska nasljednica u vidu neisplaćenih sredstava (dividende) ostvarene za godine 2007., 2009. i 2011., zatim iznosa od 11.145,88 kuna sada 1.479,31 EUR-a kao razlike između isplaćenog neto iznosa i bruto iznosa dividendi za godine 2014., 2015., 2016., 2017. i 2018. , te iznosa od 8.685,50 kuna sada 1.152,76 EUR-a na ime troškova postupka izravne naplate kod Financijske agencije i troškova ovršnog postupka radi prisilne naplate tražbine prema tuženiku.

7. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev prihvatio do iznosa od 5.437,05 EUR- a jer je utvrdio da je sada pokojni MĐ koji je preminuo **.**.2007. bio dioničar tuženika kojem su isplaćivane dividende prema dobiti društva, da je SKDD s osnove dividendi za dobit iz godina 2007., 2008., 2009. 2011., 2014., 2015., 2016., 2017. i 2018. od tuženika zaprimilo novčana sredstva u iznosu od 134.635,40 kuna za račun JĐ, a da ta novčana sredstva nisu isplaćena ulagatelju već su po isteku roka vraćena na račun tuženika.

Nadalje, da je iza pok. JĐ pokrenut ostavinski postupak 10. listopada 2007. te da je rješenjem o nasljeđivanju broj: O-1802/2021. od 22. ožujka 2021. njegovim jedinim zakonskim nasljednikom proglašena tužiteljica IĐ ali da je to rješenje postalo pravomoćno tek 28. svibnja 2021.

8. Rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno je da je tužiteljica iza pok. oca između ostalog naslijedila i neisplaćena novčana sredstva iz korporativnih akcija za koje je istekla isplata posredstvom SKDD-a te su sredstva vraćena izdavateljima i to Zagrebačkoj banci d.d. koja je tužiteljici isplatila iznos od 83.310,72 kuna, a nije isplatila iznos od 40.179,30 kuna smatrajući da je nastupila zastara zbog čega je tužiteljica radi izravne naplate pokretala postupak kod Financijske agencije ali je odbijena jer da rješenje o nasljeđivanju nije osnova za plaćanje iz članka 209. Ovršnog zakona.

9. Tuženik je tvrdio da je nastupila zastara potraživanja iznosa od 40.179,30 kuna sada 5.332,71 EUR-a koji iznos su neisplaćena sredstva (dividende) ostvarene za godine 2007., 2009. i 2011. i da zbog toga nije izvršio isplatu.

10. Odredbom članka 237. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) propisano je da zastara ne teče za sve vrijeme za koje vjerovniku nije bilo moguće zbog nesavladivih prepreka sudskim putem zahtijevati ispunjenje obveze.

11. Ostavinski postupak iza JĐ vodio se od 2007. do 2021. godine, pa je i prema mišljenju ovoga suda protivno žalbenim navodima na strani tužiteljice u razdoblju od smrti njezinog prednika do pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju postojala nesavladiva prepreka koja je tužiteljicu onemogućavala da u tom razdoblju od tuženika zahtijeva ispunjenje obveze odnosno isplatu neisplaćenih sredstava dividende.

Nesavladivu prepreku činila je naime okolnost da je tužiteljica tek rješenjem o nasljeđivanju proglašena nasljednikom JĐ, a bez pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju odnosno sve do 28. svibnja 2021. nije mogla s uspjehom potraživati isplatu predmetnih iznosa, a što proizlazi i iz iskaza svjedoka EĐ zaposlenice tuženika.

12. U konkretnom se slučaju, protivno žalbenim navodima ne bi mogla primijeniti odredba članka 138. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj: 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19. – u nastavku teksta: ZN) kojim je uređena zastara prava zahtijevati ostavinu s obzirom da tuženik predmetne iznose ne drži zbog toga što je tužiteljica izgubila nasljedno pravo zbog čega treba onda primijeniti opći zastarni rok propisan odredbom članka 225. Zakona o obveznim odnosima.

Potraživanje tužiteljice naime ne predstavlja više isplatu dividende nego isplatu stečenog bez osnove s obzirom da se radi o novčanim sredstvima koja su već posredstvom SKDD-a isplaćena kao dividende, a u imovini tuženika se ponovno nalaze zbog isteka rokova u kojima SKDD drži ta sredstva uslijed smrti JĐ.

13. Stoga, protivno žalbenim navodima kako u razdoblju od isplate novčanih sredstava SKDD-u pa sve do pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju odnosno do 28. svibnja 2021. zastara nije tekla, to nije protekao niti petogodišnji zastarni rok iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima do pokretanja ovoga postupka 16. svibnja 2022., pa zastara nije nastupila.

14. Tužiteljica u ostavinskom postupku nije tražila postavljanje skrbnika ostavini ali protivno žalbenim navodima za to nisu bile niti ispunjene pretpostavke. Naime, prema odredbi članka 128. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju privremenog skrbnika ostavine postavlja sud kad su nasljednici nepoznati ili nepoznatog boravišta, odnosno nedostupni, kao i u ostalim slučajevima kad je to potrebno.

15. Ostavinski postupak iza JĐ pokrenut je 2007. godine ali je više puta prekidan te konačno nastavljen rješenjem od 30. studenoga 2020., a pravomoćno okončan 28. svibnja 2021., a iz iskaza tužiteljice proizlazi da je vođena parnica zbog spornog pitanja bračne stečevine koji postupak je pravomoćno okončan 2021. godine kada je tužiteljica proglašena njegovim jedinim zakonskim nasljednikom, pa stoga nije bilo mjesta postavljanju privremenog skrbnika ostavine sukladno odredbi članka 128. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju.

16. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. i 155. Zakona o parničnom postupku a ista je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

17. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tuženika odbiti, a presudu prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu (točke I. i VI. izreke) potvrditi, dok je prvostupanjska presuda u nepobijanom dijelu (točke II., III., IV. i V. izreke) ostala neizmijenjena.

18. Odluka o troškovima žalbenog postupka tuženika iz točke II. izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.

19. O zahtjevu tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odlučeno je temeljem odredbe članka 155. stavak 1. Zakona o parničnom postupku jer taj trošak nije bio potreban za odlučivanje o žalbi tuženika.

Vukovar, 13. veljače 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marijana Žulj Jakovljević