REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj: P-8523/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Silviji Sunčani Stubičar kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RU iz [adresa], R 7 OIB [osobni identifikacijski broj] koju zastupa odvjetnica Patricija Đurić iz Zagreba protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. OIB 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, kojeg zastupa odvjetničko društvo Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja odvjetnice Patricije Đurić i zamjenice punomoćnice tuženika odvjetničke vježbenice GU, na ročištu radi objave i uručenja presude dana 13. veljače 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka dijelovi odredba kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja prema jednostranoj odluci kreditora sadržana u čl. 4. i čl. 7. Ugovora o kreditu broj 9012855947 od 01.08.2007. potvrđenog od javnog bilježnika Miroslava Banića iz Rijeke pod brojem OV-10291/2007;OV- 10292/2007 dana 2.8.2007., sklopljenog između tužitelja RUH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, kao kreditora, te ĐU, [adresa], kao založni dužnik, a koji dijelovi odredaba glase:

- u čl. 4. toč. 4.1. Ugovora o kreditu: „...Korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana...“,

- u čl. 4. toč. 4.2. Ugovora o kreditu: „Visinu kamatne stope Banka može promijeniti sukladno broju grupa proizvoda ili ovisno o korištenju grupa proizvoda te urednosti poslovanja Korisnika kredita…“

- u čl. 7. toč. 7.2. Ugovora o kreditu: „…U slučaju promjene kamatne stope…Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete…“

II Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 da tužitelju RUH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od ukupno 7.966,49 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana svake pojedine isplate tuženiku do isplate ukupnog iznosa po stopi propisanoj sukladno čl. 29. st. 2. ZOO za razdoblje od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB- a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, koje teku kako slijedi:

na iznos od 65,46 EUR od 8.2.2008. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.3.2008. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.4.2008. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.5.2008. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.6.2008. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.7.2008. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.8.2008. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.9.2008. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.10.2008. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.11.2008. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.12.2008. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.1.2009. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.2.2009. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.3.2009. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.4.2009. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.5.2009. do isplate

na iznos od 65,46 EUR od 8.6.2009. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.7.2009. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.8.2009. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.9.2009. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.10.2009. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.11.2009. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.12.2009. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.1.2010. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.2.2010. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.3.2010. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.4.2010. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.5.2010. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.6.2010. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.7.2010. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.8.2010. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.9.2010. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.10.2010. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.11.2010. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.12.2010. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.1.2011. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.2.2011. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.3.2011. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.4.2011. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.5.2011. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.6.2011. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.7.2011. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.8.2011. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.9.2011. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.10.2011. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.11.2011. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.12.2011. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.1.2012. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.2.2012. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.3.2012. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.4.2012. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.5.2012. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.6.2012. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.7.2012. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.8.2012. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.9.2012. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.10.2012. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.11.2012. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.12.2012. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.1.2013. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.2.2013. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.3.2013. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.4.2013. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.5.2013. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.6.2013. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.7.2013. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.8.2013. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.9.2013. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.10.2013. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.11.2013. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.12.2013. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.1.2014. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.2.2014. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.3.2014. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.4.2014. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 9.5.2014. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.6.2014. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.7.2014. do isplate,

na iznos od 65,46 EUR od 8.8.2014. do isplate,

na iznos od 45,34 EUR od 8.9.2014. do isplate,

na iznos od 45,34 EUR od 8.10.2014. do isplate,

na iznos od 45,34 EUR od 8.11.2014. do isplate,

na iznos od 45,34 EUR od 8.12.2014. do isplate,

na iznos od 45,34 EUR od 10.1.2015. do isplate,

na iznos od 45,34 EUR od 8.2.2015. do isplate,

na iznos od 39,02 EUR od 8.3.2015. do isplate,

na iznos od 39,02 EUR od 8.4.2015. do isplate,

na iznos od 39,02 EUR od 9.5.2015. do isplate,

na iznos od 39,02 EUR od 8.6.2015. do isplate,

na iznos od 39,02 EUR od 10.7.2015. do isplate,

na iznos od 39,02 EUR od 8.8.2015. do isplate,

na iznos od 33,31 EUR od 8.9.2015. do isplate,

na iznos od 33,31 EUR od 8.10.2015. do isplate,

na iznos od 33,31 EUR od 8.11.2015. do isplate,

na iznos od 33,31 EUR od 8.12.2015. do isplate,

na iznos od 33,31 EUR od 8.1.2016. do isplate,

na iznos od 33,31 EUR od 8.2.2016. do isplate,

na iznos od 25,97 EUR od 8.3.2016. do isplate,

na iznos od 25,97 EUR od 8.4.2016. do isplate,

na iznos od 25,97 EUR od 8.5.2016. do isplate,

na iznos od 25,97 EUR od 8.6.2016. do isplate,

na iznos od 25,97 EUR od 8.7.2016. do isplate,

na iznos od 25,97 EUR od 8.8.2016. do isplate,

na iznos od 22,44 EUR od 8.9.2016. do isplate,

na iznos od 22,44 EUR od 8.10.2016. do isplate,

na iznos od 22,44 EUR od 8.11.2016. do isplate,

na iznos od 22,44 EUR od 8.12.2016. do isplate,

na iznos od 22,44 EUR od 8.1.2017. do isplate,

na iznos od 22,44 EUR od 8.2.2017. do isplate,

na iznos od 14,97 EUR od 8.3.2017. do isplate,

na iznos od 14,97 EUR od 8.4.2017. do isplate,

na iznos od 14,97 EUR od 8.5.2017. do isplate,

na iznos od 14,97 EUR od 8.6.2017. do isplate,

na iznos od 14,97 EUR od 8.7.2017. do isplate,

na iznos od 14,97 EUR od 8.8.2017. do isplate,

na iznos od 6,85 EUR od 8.9.2017. do isplate,

na iznos od 6,85 EUR od 8.10.2017. do isplate,

na iznos od 6,85 EUR od 8.11.2017. do isplate,

na iznos od 6,85 EUR od 8.12.2017. do isplate,

na iznos od 6,85 EUR od 8.1.2018. do isplate,

na iznos od 6,85 EUR od 8.2.2018. do isplate,

na iznos od 0,95 EUR od 8.3.2018. do isplate,

na iznos od 0,95 EUR od 8.4.2018. do isplate,

na iznos od 0,95 EUR od 8.5.2018. do isplate,

na iznos od 0,95 EUR od 8.6.2018. do isplate,

na iznos od 0,95 EUR od 8.7.2018. do isplate,

na iznos od 0,95 EUR od 8.8.2018. do isplate,

na iznos od 1.662,05 EUR od 28.11.2018. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III Odbija se dio tužbenog zahtjeva za preplaćenu kamatu u iznosu od 276,54 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

IV Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe kojim je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva sadržana u čl. 12. toč. 12.3. Ugovora o kreditu broj 9012855947 od 01.08.2007. potvrđenog od javnog bilježnika Miroslava Banića iz Rijeke pod brojem OV-10291/2007;OV-10292/2007 dana 2.8.2007., sklopljenog između tužitelja RUH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, kao kreditora, te ĐU, [adresa], kao založni dužnik.

V Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 da tužitelju RUH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime povrata naknade za obradu kreditnog zahtjeva isplati iznos od ukupno 943,37 EUR sa zateznim kamatama koje teku počevši od 8.8.2007. do isplate po stopi propisanoj sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate od 15% godišnje do 31.12.2007., sukladno čl. 29. st. 2. ZOO za razdoblje od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku 15 dana.

VI Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 da tužitelju RUH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.518,24 eura sa zateznim kamatama koje teku od 13. veljače 2026. godine pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO - koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu dana 1. kolovoza 2007.g. pod brojem 9012855947 na iznos od 710.785,41 HRK uz primjenu promjenjive kamatne stope i plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva (ulazna naknada). Ističe kako su navedene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i naknadu za obradu kreditnog zahtjeva (ulazna naknada) nepošteni, odnosno posljedično ništetni, jer su protivni prvenstveno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, a i odredbama Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj stoga predlaže deklaratornim zahtjevom utvrditi da su dijelovi odredaba čl. 4., čl. 7. i čl. 12. toč. 12.3. Ugovora o kreditu ništetni. Nakon sklapanja Ugovora o kreditu tuženik je ugovornu kamatnu stopu od 4,88% godišnje jednostrano promijenio i to u veljači 2008. g. na 6,10% zatim u rujnu 2014. g. na 5,61% te u ožujku 2015. g. na 5,45% te nadalje mijenjao kamatnu stopu jednostranim odlukama sve do 7.3.2017. kada je kamatnu stopu smanjio. Takve odredbe ugovora su ništetne. O navedenim odredbama se nije pregovaralo, te su i nepoštene, a ugovaranjem promjenjive kamatne stope je nedvojbeno nastala značajna neravnoteža među pravima i obvezama tužitelja i tuženika. Tužitelj u tužbi postavlja dva deklaratorna zahtjev i to na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe čl. 4. i 7. Ugovora u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i u na utvrđenje ništetnosti dijela odredbe kojim je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva sadržana u čl. 12. točka 12.3. Ugovora i dva kondemnatorna zahtjeva kojim potražuje iznos od 8.243,03 eura s pripadajućim kamatama za promjenjivu kamatnu stopu i drugi kondemnatorni zahtjev na isplatu iznosa od 943,37 eura za naknadu za obradu kredita s pripadajućim zateznim kamatama. Posljedično predlaže da sud usvoji navedene tužbene zahtjeve i naloži tuženiku plaćanja troška postupka.

Tužitelj je podneskom od 4.11.2024. g. konačno uredio tužbeni zahtjev na način kako glasi u izreci presudi i to nakon što je provedeno financijsko vještačenje u ovom predmetu pa proizlazi da je djelomično povukao tužbeni zahtjev za iznos od 276,54 eura, čemu se tuženik podneskom od 23.12.2024. g. izričito usprotivio jer smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe u smislu čl. 193. ZPP-a, i predložio je da sud odlučio o navedenom dijelu tužbenog zahtjeva.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava i osnovu i visinu tužbenog zahtjev, ističući da je tužitelj tužbu postavio kao da je ugovor i dalje na snazi a isti ne zatvoren. Tužitelj pogrešno tumači presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 kao da je ustanovljena fiksna kamatna stopa, a sud nije utvrdio da je nezakonita odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nego da je nepoštena odredba o pravu samo jedne ugovorne strane da svojom odlukom mijenja kamatnu stopu, čime bi po stavu suda bili povrijeđeni kolektivni interesi. Nadalje, tužitelj je izričito pristao na klauzulu o promjeni kamatne stope. Nadalje, tuženik je učinio građanima dostupnima uvjete promjenjivosti kamatne stope u formi Informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela Banke. Tužitelj implicira da bi prava volja ugovornih strana bilo ugovaranje fiksne kamatne stope, dok upravo suprotno proizlazi iz samih ugovornih odredbi. Dakle, ugovorna odredba kojom se banka, ovdje tuženik ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena. Zakon o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme vraćanja predmetnog kredita ne zabranjuje ugovaranje naknade za obradu kredita. Obje ugovorne strane pristale su na odredbe predmetnog ugovora i potpisale su ga. Naknada za obradu kredita je naknada za uslugu tuženika na koju isti ima pravo prema internim propisima. Ugovaranje predmetne naknade je u skladu sa Zakonom o kreditnim institucijama, Zakonom o zaštiti potrošača i Zakonom o potrošačkom kreditiranju. Završno tuženik ističe i prigovor zastare posebno uzimajući u obzir objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH usvojeno na sjednici Građanskog odjela dana 31.1.2022. g. sukladno kojem su u zastari svi zahtjevi koji se odnose na tzv. preplaćenu kamatu, a koji su sadržani u tužbama podnesenim nakon 12.6.2019. g. Kako je ovdje tužba podnesena tek 3.7.2023. g. to je potraživanje tužitelja po osnovi razlike u kamati u zastari. Tuženik predlaže sudu odbiti tužbu i naložiti tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka.

3. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

4. Tijekom sudskog postupka sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu (list 14-18), otplatnu tablicu (list 19-31), plan otplate (list 32-35), knjigovodstvenu karticu (list 36- 57), sud je pribavio nalaz i mišljenje ovlaštenog vještaka financijske struke (list 152- 162), očitovanje vještaka (list 204-205), te je saslušana tužiteljica.

5. Među strankama u sporu nije sporno zaključenje ugovora o kreditu niti da je isti otplaćen, a sporno je li su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne, potom da li su odredbe o ulaznoj naknadi ništetne, pa je dakle sporna pravna osnova za oba deklaratorna tužbena zahtjeva, a potom i oba kondemnatorna tužbena zahtjeva, potom da je potraživanje u zastari kao i dakle visini potraživanja tužitelja povodom stjecanja tuženika bez pravne osnove, a i tuženik se protivi djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva i predlaže da sud o navedenom odluči.

6. Sud nalazi da je tužitelj kao korisnik kredita sklopio s tuženikom kao kreditorom Ugovor o kreditu broj 9012855947 01. kolovoza 2007. potvrđen od javnog bilježnika Miroslava Banića iz Rijeke broj OV-10291/2007;OV-10292/2007 od 02. kolovoza 2007 Stranka Ugovora o kreditu je i ĐU, [adresa], kao založni dužnik. Navedenim Ugovorom tužitelju je odobren iznos kredita od 710.785,41 HRK uz primjenu promjenjive kamatne stope prema jednostranoj odluci kreditora, a koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 4,88% godišnje.

7. Tužitelj tvrdi da su dijelovi odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i naknadi za obradu kreditnog zahtjeva (ulazna naknada) sadržani u Ugovoru o kreditu nepošteni, odnosno posljedično ništetni jer su protivni prvenstveno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, a i odredbama Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj deklaratornim zahtjevom predlaže sudu utvrditi da su dijelovi odredaba čl. 4., čl. 7. i čl. 12. toč. 12.3. Ugovora o kreditu ništetni.

8. Nakon sklapanja Ugovora o kreditu tuženik je ugovornu kamatnu stopu od 4,88% godišnje jednostrano promijenio i to u veljači 2008. godine na 6,10%, zatim u rujnu 2014. na 5,61% te u ožujku 2015. na 5,45% te nadalje mijenjao kamatnu stopu jednostranim odlukama sve do 7.3.2017. kada je kamatnu stopu smanjio.

9. Sporni dijelovi odredaba Ugovora o kreditu su:

- dio odredbe čl. 4. toč. 4.1. Ugovora o kreditu koja glasi: „...Korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana...“,

- dio odredbe čl. 4. toč. 4.2. Ugovora o kreditu koja glasi: „Visinu kamatne stope Banka može

promijeniti sukladno broju grupa proizvoda ili ovisno o korištenju grupa proizvoda te urednosti poslovanja Korisnika kredita…“

- dio odredbe čl. 7. toč. 7.2. Ugovora o kreditu koja glasi: „…U slučaju promjene kamatne stope…Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete…“

10. Sud nalazi da ovakve odredbe Ugovora o kreditu, u kojima je promjenjivost kamate kao cijene prepuštena samo na volju tuženika, ne proizvode pravne učinke odnosno da su ništetne. Prema Presudi i Rješenju Visokog trgovačkog suda RH, broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a takav stav je potvrđen i u Presudi Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine tj. u kolektivnom sporu koji je pokrenut od strane Potrošača - Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka koje posluju u RH. U spomenutim odlukama Visokog trgovačkog suda RH navedeno je da je više poslovnih banaka povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u ugovorima o potrošačkim kreditima koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Nadalje, ugovorne odredbe u ugovorima o kreditu u kojima je bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja po jednostranoj odluci banke, bile su uočljive, ali ne i razumljive. Takve ugovore su banke, pa tako i tuženik, sklapale u spornim razdobljima s korisnicima kredita-potrošačima, ovdje tužiteljem. Stoga, primjenom testa poštenosti tih odredbi ugovora, a kojem takve nerazumljive ugovorne odredbe podliježu u smislu odredbe čl. 85. ZZP/03 odnosno čl. 99. ZZP, taj sud je ocijenio da su ove ugovorne odredbe nepoštene, a posljedica toga je njihova ništetnost, sve u smislu odredbe čl. 87. ZZP/03 odnosno čl. 102. ZZP. Bitno je istaknuti da s obzirom na to da tužitelj nije u razumnoj mjeri dobro obaviješten o rizicima koji se tiču promjenjive kamatne stope, isti nije mogao razumjeti te odredbe i donijeti informiranu odluku želi li sklopiti takav ugovor ili ne. Budući da navedene odredbe nisu bile razumljive te se o njima nije pojedinačno pregovaralo, iste su bile nepoštene. Ugovaranjem promjenjive kamatne stope na taj način nedvojbeno je nastala značajna neravnoteža među pravima i obvezama tužitelja i tuženika.

11. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je s tuženikom 2007. godine zaključila stambeni kredit u PBZ Zagreb u poslovnici u Rijeci, a nije joj tada bila ponuđena niti jedna vrsta kredita osim kunskog stambenog kredita. Kad je dobila ugovor na potpis joj je rečeno da kamatna stopa može biti i malo viša i malo niža, ali da će anuiteti biti u skladu s otplatnim planom. Nisu joj objašnjeni parametri po kojima se mijenja kamatna stopa i nije dobivala odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa a samo bi dobila godišnje koje je anuitete otplatila, odnosno skidalo se direktno s njezinog tekućeg računa, te u početku nije ni primijetila da je došlo do promjene. Kad je vidjela da je došlo do promjene otišla je u banku i pitala je zašto je do toga došlo ali joj je odgovoreno da je to tako i da joj se rata ne može smanjiti. U stanu živi još uvijek i još ga otplaćuje. Niti o jednoj odredbi ugovora se nije pregovaralo pa niti o ulaznoj naknadi niti je znala što ulazna naknada predstavlja.

12. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da se radi o prosječnom potrošaču koji ne može ulaziti u analizu svjetskih kretanja na tržištu kapitala, a što ne bi mogao niti ekonomist ni pravnik, kao i da se niti o jednoj odredbi ugovora nije pregovaralo.

13. Kamatna stopa mijenjala se temeljem jednostrane odluke kreditora, a što je nezakonito ugovoreno, prvenstveno u dijelu odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu. O navedenoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo te je odredba tužitelju, u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, bila nejasna i nerazumljiva. Tuženik je prilikom sastavljanja ugovora koristio odredbu kojom je na općenit i normativan način promjenu kamatne stope vezao isključivo za svoju vlastitu odluku, što je po ocjeni i Visokog trgovačkog suda RH bilo protivno načelu savjesnosti i poštenja.

14. Ugovor o kreditu reguliran je odredbama Zakona o obveznim odnosima, tj. ZOO-a, i to odredbama 1021. – 1024. ZOO no ove odredbe ne propisuju način određivanja kamate.

15. Kamata kao cijena prema Odluci o efektivnoj kamatnoj stopi kreditnih institucija i kreditnih unija te ugovaranju usluga s potrošačima (NN 1/09 i 41/09), a koju je donio HNB u članku 3. stavak 1. točka 4. definirana je: „Kamata je cijena kredita...“

16. Članak 14. ZOO propisuje da se odredbe zakona primjenjuju na sve vrste ugovora, što znači da se na pitanje kamate kao cijene kredita, ako nije propisana odredbama koje vrijede za ugovore o kreditu, analogno moraju primijeniti druge odredbe ZOO.

17. Tužitelj tvrdi, a sud to prihvaća, da se na ovaj ugovorni odnos moraju primijeniti odredbe ZOO koje reguliraju ugovor o kupoprodaji, jer se i u ugovoru o kupoprodaji i u ugovoru o kreditu vrši prijenos prava vlasništva. Članak 384. ZOO propisuje je da cijena mora biti određena, odnosno da ugovor mora sadržavati dovoljno podataka s pomoću kojih bi se ona mogla odrediti, a u protivnom, ugovor nema pravni učinak.

18. Člankom čl. 388. ZOO propisano je da se odredba ugovora kojom se određivanje cijene ostavlja na volju jednom ugovaratelju smatra kao da nije ni ugovorena i tada kupac duguje cijenu kao u slučaju kad cijena nije određena.

19. Sporno je što dio ugovorne odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu određuje da je kamatna stopa promjenjiva te upućuje da tuženik ima pravo po svojoj volji, sam, jednostrano mijenjati cijenu (kamatu). Činjenica je da je u čl. 4. Ugovora o kreditu navedeno da na dan sklapanja Ugovora kamata iznosi 4,88% godišnje. Svako povećanje kamate kao cijene kredita, koje je ostavljeno samo na volju tuženiku, nije valjano te je tada osnovana tvrdnja tužitelja da se radi o dijelu odredbi koja je suprotna članku 388. ZOO i ne proizvodi pravne učinke, već se ima smatrati upravo 4,88% zakonito ugovorenim. Dodatno obrazloženje ništetnosti ugovaranja promjenjive kamatne stope na nerazumljiv način pronalazi se i u odredbi članka 269. ZOO-a kojim je propisano da činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Unošenje neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope u ugovor o kreditu, na način na koji je to učinio tuženi, suprotno je načelima obveznog prava. Time je od samog početka tog ugovornog odnosa, tužitelj, kao potrošač, doveden u neravnopravni položaj u odnosu na tuženika, kao banku, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu bila takva da je na temelju nje tužitelj jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti zašto i kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kamatna stopa kretati. Na temelju takvih ugovornih odredbi, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, nije bila niti određena, a niti odrediva.

20. S obzirom na navedeno, o odredbama ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi nije se pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj kao ugovorna strana na bilo koji način mogao individualno pregovarati o odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi. Odredba o kamatnoj stopi bila je unaprijed formulirana od strane tuženika te zbog toga tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj. Promjenjivost kamatne stope nije bila vezana uz jasne parametre, naime, u predmetnom Ugovoru, nije bilo dovoljno elemenata za mogućnost individualizacije visine promjenjive kamatne stope. Slijedom navedenog, navedene odredbe uzrokovale su znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, a što je suprotno općim načelima prava, načelu ravnopravnosti sudionika u ugovornim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zlouporabe prava.

21. Prilikom ugovaranja promjenjivosti kamatne stope tuženik, kao novčarska institucija, dužna je potrošačima pružiti jasne parametre o kojima ta promjenjivost ovisi odnosno način kako se kamatna stopa mijenja, a što tuženik nije učinio, jer sud prihvaća iskaz tužiteljice, a tuženik nije dokazao svoje navode. Iz Ugovora o kreditu ne proizlazi da bi promjenjiva kamatna stopa bila definirana na način da je razvidno što bi bila promjenjiva osnovica te koliki je fiksni, nepromjenjivi dio kamatne stope, a niti na temelju kojih parametara se mijenja.

22. Ugovornom odredbom sadržanom u čl. 12. toč. 12.3. Ugovora o kreditu propisano je da se Korisnik kredita obvezuje Banci platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,00% od iznosa kredita, a najviše 7.000,00 kuna. Tužitelj je na ime plaćanja ulazne naknade dana 7.8.2007. izvršio uplatu tuženiku u iznosu 7.107,85 HRK / 943,37 EUR.

23. Nastavno na predmetnu odredbu, Sud nalazi kako je Sud EU presudom od 3. rujna 2020. u spojenim predmetima C-84/19, C-222/19 i C-252/19 odlučio sljedeće: • Nekamatni troškovi kredita koji su u okvirima maksimalne efektivne kamatne stope su podložni ispitivanju poštenosti na temelju Direktive 93/13.

• Troškove koji ne čine glavnicu i kamate nacionalni sud mora provjeriti u smislu čine li oni stvarnu uslugu i jesu li ti troškovi transparentno ugovoreni, a to znači da nije dovoljno da su gramatički razumljivi, nego moraju sadržavati i jasne ekonomske kriterije zbog kojih se takvi troškovi ugovaraju.

• Ulazna naknada za obradu kredita primjerena je samo ako je jasno na koju se konkretnu uslugu ta naknada odnosi.

• Nacionalni sud mora provjeriti je li ulazna naknada ugovorena kao primjerena naknada odnosno kao odredba koja sadrži prirodu troška i uslugu koja se daje za naplaćenu naknadu.

• Nacionalni sud mora utvrditi proporcionalnost ugovorene naknade u odnosu na uslugu koja je pružena te na iznos ugovorenog kredita.

24. S obzirom na navedeno, u konkretnom slučaju u čl. 12. toč. 12.3. Ugovora o kreditu propisano je da se naknada plaća za obradu kreditnog zahtjeva. Iz navedene odredbe ne proizlazi objašnjenje na koju se konkretnu uslugu odnosno usluge navedena naknadna odnosi što znači da je određena na način koji nije transparentan te nisu jasni ekonomski kriteriji zbog kojih se takvi troškovi ugovaraju. Sukladno navedenom, ulazna naknada nije ugovorena kao primjerena jer ne sadrži objašnjenje o prirodi troška niti uslugu koja se daje za naplaćenu naknadu. Sud smatra da ista nije niti

proporcionalna u odnosu na uslugu koja je pružena, a niti je proporcionalna u odnosu na iznos kredita.

25. Ugovorna odredba kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva odnosno ulazne naknade je nepoštena i ništetna jer se o predmetnoj odredbi nije pregovaralo, ista je unaprijed sastavljena prema standardiziranom tipskom ugovoru tuženika, a ista je stvorila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, na štetu tužitelja kao potrošača te je u suprotnosti s načelom dobre vjere.

26. Cilj zaštite potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi je uspostaviti ravnotežu u pravima i obvezama potrošača i trgovca u slučajevima kad je ona na štetu potrošača znatno narušena unošenjem u ugovor nepoštene ugovorne odredbe, a što se i dogodilo u konkretnom slučaju. Ulazna naknada je naplaćena bez dogovora s potrošačem i bez ikakvog kriterija vezanog uz stvarni trošak, a osim što u ugovoru nije navedeno od čega se sastoji, nije naveden niti razlog zašto iznosi upravo 1,00% od iznosa kredita. Naknada je ugovorena po principu „uzmi ili ostavi“ i potrošač nije mogao utjecati na predmetnu odredbu, odnosno o njoj se nije pregovaralo. Također, ako potrošač ne bi pristao na unaprijed formuliranu odredbu o ulaznoj naknadi, ne bi ni mogao ugovoriti predmetni kredit.

27. Nadalje, u prilog navedenome sud nalazi da čl. 12. toč. 12.8. Ugovora o kreditu kojim je određeno da će se na sve što ovim Ugovorom nije regulirano, primjenjivati Opći uvjeti poslovanja PBZ-a i ostali opći akti Banke kojima je regulirano kreditiranje građana, iz čega proizlazi da predmetni ugovor sadrži standardnu odredbu prema kojoj za sve ono što nije ugovorom regulirano, vrijede odredbe općih akata banke odnosno važeći propisi. Stoga, kako je sukladno odredbi čl. 295. Zakona o obveznim odnosima predmetni Ugovor o kreditu formularni odnosno tipski jer sadrži opće uvjete ugovora ili se na njih poziva, a opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva. Na taj način opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i odredba iz samog Ugovora.

28. Kako se dakle radi o ugovoru koji je prethodno pripremio tuženik te se o odredbama ugovora pa tako i odredbama akata banke, nije pojedinačno pregovaralo niti se moglo pojedinačno pregovarati, odredba čl. 12. toč. 12.3. predstavlja nepoštenu odredbu u smislu čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje: ZZP) koja je prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP ništetna.

29. U čl. 1021. ZOO (NN 35/05) koji se ima primijeniti na ovaj ugovorni odnos, propisano je da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Tom odredbom je definirano što je tuženik ovlašten naplatiti temeljem ugovora o kreditu od tužitelja kao korisnika kredita, a to je glavnica te ugovorene kamate, iz čega je razvidno da tuženik nije imao zakonsko uporište od tužitelja naplatiti nikakvu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, a što znači da je tuženik u odredbe Ugovora o kreditu uvrstio odredbu koja je suprotna čl. 2021. ZOO, odnosno prisilnim propisima Republike Hrvatske, a zbog čega je navedena odredba ništetna i primjenom ZOO-a.

30. Naime, plaćanje ulazne naknade u visini od 1,00% iznosa kredita očito prouzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača s obzirom na to da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a samo ugovaranje ulazne naknade ne sadrži nikakva objašnjenja, osim šturoga pojma

–„naknada za obradu kreditnog zahtjeva“. Usluge koje je Kreditor eventualno pružio potrošaču u obliku protučinidbe za ulaznu naknadu ne proizlaze iz ugovornih odredbi, a osim navedenog, visina ulazne naknade stavljena na teret potrošača u okviru troškova odobravanja i upravljanja kreditom očito je neproporcionalna u odnosu na iznos kredita. Zaključno, osim što se o ulaznoj naknadi nije pregovaralo, ugovaranje ulazne naknade nije transparentno jer nije vidljivo na koje se konkretne troškove ista odnosi te je zbog svega navedenog odredba čl.12. toč. 12.3. Ugovora o kreditu uzrokovala neravnotežu prava i obveza na štetu potrošača, zbog čega je nepoštena, a posljedično i ništetna, sve sukladno ZOO i ZZP.

31. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Darka Prpića "Darfin" d.o.o. od 26.9.2024. g. razvidno je da ukupna razlika s osnove promjena kamatne stope za koju je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 60.025,80 HRK odnosno eurska protuvrijednost iznosi 7.966,49 eura tužitelju je naplaćena i naknada prilikom obrade kredita u iznosu 7.107,85 HRK odnosno eurska protuvrijednost prema fiksnom tečaju iznosi 943,37 eura.

32. Sud nalazi da je predmetni nalaz i mišljenje sudskog vještaka sačinjen cjelovito, potpuno i precizno i u skladu s pravilima financijske znanosti te ga u cijelosti prihvaća kao temelj za postavljena oba kondemnatorna zahtjeva, pri čemu tužitelj nije imao primjedbi na nalaz dok su primjedbe tuženika samo pravne prirode.

33. U odnosu na kondemnatorne zahtjeve koji se odnose na zahtjev za povrat stečenog bez osnove, tužitelj je tražio da sud utvrdi ništetnim dijelove odredaba čl. 4. i čl. 7. (promjenjiva kamatna stopa) te čl. 12. toč. 12. 3. (ulazna naknada) Ugovora o kreditu, a prema zakonitom dijelu potonjih odredaba tužitelj bi bio obvezan za cijelo vrijeme otplate kredita na plaćanje kamatne stope od 4,88% godišnje. Tužitelj traži da mu tuženik vrati sve iznose koje je primio na temelju ništetnih odredaba, sukladno čl. 323. st. 1. ZOO (povrat u prijašnje stanje) uz primjenu pravila o stjecanju bez osnove čl. 1111. – 1117. ZOO, te posljedično tome da isplati tužitelju sve preplaćene iznose koji su nastali zbog nepoštenih ugovornih odredbi, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na svaki pojedini preplaćeni iznos od uplate svakog pojedinog iznosa preplate do isplate. Za tužitelja je šteta, u smislu članka 1046. ZOO-a, umanjenje njegove imovine u visini iznosa koje je preplatio tuženiku na temelju ništetnih odredbi, pa temeljem članka 1085. ZOO-a tužitelj potražuje štetu u novčanom iznosu i to u opsegu određenom člankom 1089. i 1090. ZOO-a.

34. Slijedom toga, tužitelj s obje pravne osnove potražuje preplaćene iznose zajedno sa zakonskim zateznim kamatama s tim da u ovome slučaju zakonska zatezna kamata teče od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa preplate do isplate ukupnog iznosa po stopi propisanoj sukladno čl. 29. st. 2. ZOO za razdoblje od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB- a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

35. U vještačenju preplaćenih iznosa tužitelj je zbog nepoštenih odredbi ugovora o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi te naknadi za obradu kreditnog zahtjeva (ulazna naknada) ukupno preplatio iznos od od toga:

- iznos od 60.025,80 kuna odnosno 7.966,49 eura preplatio je temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u razdoblju od sklapanja Ugovora o kreditu pa do isplate na koje iznose preplate potražuje zakonske zatezne kamate od uplate svakog preplaćenog iznosa do isplate,

-iznos od 7.107,85 kuna odnosno 943,37 eura kao naknadu za obradu kreditnog zahtjeva (ulazna naknada) na koji iznos potražuje zateznu kamatu od dana plaćanja 7.8.2007. do isplate.

36. Sud nalazi da se pravilo tužitelj pozvao na odredbu čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, dalje: ZOO-a) kojom je propisano da je u slučaju ništetnosti Ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva Ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako Zakon što drugo ne određuje dok prema čl. 324. ZOO-a ništetnost neke odredbe Ugovora ne povlači ništetnost Ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet Ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je Ugovor sklopljen.

37. Tužitelj je temeljem ništetnih odredaba Ugovora o kreditu tuženiku platio veće anuitete, jer je kredit bio ugovoren s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom ulaznom naknadom.

38. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard).

39. Da je postupanje banke, kakvo je bilo u ovom slučaju nepošteno, utvrdio je Sud Europske unije u svojoj odluci u predmetu C-186/16 G i dr. protiv Banca Romanesca SA, a koja presuda obvezuje i ovaj sud. U toj presudi Sud Europske unije utvrđuje da je banka bila dužna potrošaču detaljno objasniti kako funkcionira kreditni paket do te mjere da mu je morao ako je potrebno kroz simulacije demonstrirati kako će moguće promjene kamatne stope utjecati na njegove mjesečne rate te ukupnu kreditnu obvezu i kroz koje točno mehanizme.

40. Glede prigovora zastare valja reći da je na sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske dana 30.01.2020. godine doneseno mišljenje Su-IV-47/2020-2, po kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Slijedom navedenog, očigledno je da je prigovor zastare istaknut od strane tuženika u cijelosti neosnovan.

41. Glede prigovora retroaktivne primjene zakona, sud nalazi potrebnim istaknuti da je Republika Hrvatske u predpristupnim pregovorima prihvatila cjelokupnu pravnu stečevinu Europske unije, poznatu kao "acquis communitaire", a u koju ulaze ne samo direktive i uredbe, nego i sekundarni pravni izvori kao što su odluke Suda Europske unije, pa stoga prigovor da Direktiva 93/13/EEZ nije primjenjiva u ovom predmetu nije utemeljeni prigovor tuženika, jer ju je RH prihvatila kao i cjelokupnu pravnu stečevinu EU.

42. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. ZPP i čl. 155. ZPP, jer tužitelj nije uspio samo s neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva. Tužitelju je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/2023 - dalje: Tarifa), a imajući u vidu troškovnik i vrijednost predmeta spora, i to trošak sastava tužbe (Tbr 7/1) 100 bodova, trošak sastava podneska od 7.11.2023. i 4.11.2024. svaki po 100 bodova (Tbr. 8/1. OT) i trošak zastupanja na ročištima 16.4.2024., 15.1.2026. g. po svaki (Tbr 9/1) po 100 bodova, odnosno ukupno je priznato 500 bodova, a kako je vrijednost 1 boda 2 eura, to je priznato 1.000,00 eura i trošak PDV-a od 25% od 250,00 eura a tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu od 69,16 eura i trošak sudskog vještačenja od 199,08 eura. Ukupno je dakle tužitelju kao trošak postupka priznat iznos od 1.518,24 eura, a na isti i zakonske zatezne kamate po čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a i čl. 30. st. 3. OZ-a počev od donošenja presude do isplate. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci,

U Zagrebu 13. veljače 2026.

Sudac

Silvija Sunčana Stubičar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se u roku od 15 dana izjaviti žalba putem ovog suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.

DNA.

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika