REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-3847/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman, na prijedlog više sudske savjetnice Margarete Duvnjak, uz sudjelovanje Dajane Mihelčić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice FI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja poreza na dohodak za 2019. godinu, 13. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/21-01/110, URBROJ: 513-04-24-2 od 16. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/21- 01/110, URBROJ: 513-04-24-2 od 16. svibnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske – Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Novi Zagreb KLASA: UP/I-410-23/20-02/24065, URBROJ: 513-07-01-06-20-04 od 12. siječnja 2021.

2. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 12. siječnja 2021. točkom I. izreke prigovor tužiteljice izjavljen protiv privremenog poreznog rješenja KLASA: UP/I-410-23/2020-02/24065, URBROJ: 513-07-01-06-20-02 od 27. studenoga 2020. odbija se kao neosnovan. Točkom II. izreke tužiteljica se obvezuje uplatiti razliku poreza na dohodak i prireza, sukladno članku 54. stavku 10. Zakona o porezu na dohodak, utvrđenog rješenjem iz točke I. izreke rješenja na naznačeni broj računa. Točkom III. izreke određeno je da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

3. Tužiteljica u cijelosti osporava zakonitost pobijanog akta. U bitnom navodi kako je uredno platila razliku poreza i prireza na dohodak prema poreznoj prijavi za 2019. u iznosu od 57,27 kn, Poreznoj upravi Ispostava Delnice, prema prijavljenom mjestu boravišta te da je time postupila u smislu članaka 24. i 26. Općeg poreznog zakona. Sukladno tome, smatra da je Porezna uprava, Područni ured Zagreb, Ispostava Novi Zagreb, bio dužan prihvatiti i usvojiti njezin prigovor protiv privremenog poreznog rješenja od 27. studenoga 2020. i navedeno rješenje ukinuti, jer je plaćanjem razlike poreza i prireza za 2019. i prestalo pravo iz porezno-dužničkog odnosa. Ističe da je nezakonito i nedopušteno dva puta po istoj osnovi naplaćivati razliku poreza i prireza za 2019., s obzirom da je već izvršena uplata Poreznoj upravi po mjestu boravišta. Također, ističe prigovor zastare, odnosno da je prema odredbi članka 94. stavka 1. Općeg poreznog zakona nastupila relativna zastara računajući od dana kada je zastara počela teći. Predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika i privremeno porezno rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja, predlaže da sud riješi predmetni spor bez rasprave i tužbu odbije kao neosnovanu.

5. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 36/24 – dalje: ZUS), te je spor riješen bez održavanja rasprave, na temelju ovlaštenja iz članka 98. stavka 1. točke 4. ZUS-a, s obzirom da tužiteljica osporava samo primjenu prava i nije izričito zatražila održavanje rasprave.

6. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te isprave priložene spisu tuženika.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljici privremenim poreznim rješenjem od 19. svibnja 2020. Ministarstva financija Republike Hrvatske - Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostava Delnice, utvrđena razlika poreza i prireza porezu na dohodak u iznosu od 57,27 kn. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je podnijela prigovor. Rješenjem Ministarstva financija-Porezne uprave Područnog ureda Rijeka Ispostave Delnice KLASA: UP/I-410-23/20-002/1396, URBROJ: 513-07-08- 07/2020-3 od 1. srpnja 2020. prihvaćen je prigovor tužiteljice i poništeno je rješenje od 19. svibnja 2020. Navedeno rješenje je poništeno s obrazloženjem da Ispostava Delnice nije mjesno nadležna za vođenje posebnog postupka.

9. Iz spisa predmeta nadalje proizlazi da je privremenim poreznim rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske – Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Novi Zagreb KLASA: UP/I-410-23/20-02/24065, URBROJ: 513-07-01-06-20-02 od 27. studenoga 2020. utvrđena razlika poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. U obrazloženju navedenog rješenja navodi se kako su ukupni godišnji dohodak za 2019. godinu i porezna osnovica, utvrđeni na temelju podataka iz službenih evidencija kojima Porezna uprava raspolaže. Nastavno, da su isplatitelji dohotka od nesamostalnog rada kod obračuna plaća odnosno mirovina koristili tijekom 2019. ukupno osobnog odbitka u iznosu od 59.523,40 kuna, a s obzirom da tužiteljica na poreznoj kartici ima evidentiranu invalidnost utvrđeno je da ima pravo korištenja 57.600,00 kuna godišnjeg osobnog odbitka. S obzirom na navedeno, isplatitelji dohotka od plaće i mirovine su prilikom obračuna plaće i odnosno mirovine za siječanj i veljaču, iskoristili više od dozvoljenog za 1.923,40 kn osobnog odbitka. Također, uzeta je u obzir i činjenica kako je i sama tužiteljica navela u prigovoru da je njeno prebivalište i uobičajeno boravište na adresi [adresa] te da na adresi [adresa] boravi samo povremeno, pri posjeti groblja mjesta roditelja i u pravilu se istoga dana vraća na adresu prebivališta u [adresa]. Nadalje, da je isplatitelj dohotka Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje od srpnja 2019. obračunavalo prirez na porez po stopi od 7% općine [adresa], a da se prirez grada Zagreba obračunava po stopi od 18%. Razlika poreza utvrđena je na temelju članka 54. stavku 1. Zakona o porezu na dohodak.

10. Tuženik u osporenom rješenju navodi da je nadležni Područni ured Zagreb, Ispostava Novi Zagreb, tužiteljici dana 27. studenoga 2020. izdalo rješenje, a tužiteljica nema obvezu plaćanja razlike poreza i prireza temeljem privremenog poreznog rješenja od 19. svibnja 2020. koje je izdano od Porezne uprave Područnog ureda Rijeka jer je isto poništeno. Smatra da je tužiteljici pravilno obračunata razlika poreza i prireza za uplatu.

11. Uvidom u spis predmeta, Sud nalazi da istome prileži potvrda tužiteljice o plaćanju iznosa od 57,27 kn od 18. prosinca 2020., na ime razlike za uplatu godišnjeg obračuna poreza na dohodak za 2019. temeljem rješenja od 19. svibnja 2020. koje je poništeno.

12. Među strankama nije sporno da je tužiteljici obračunata razlika poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak temeljem privremenog poreznog rješenja od 19. svibnja 2020. i privremenog poreznog rješenja od 27. studenoga 2020.

13. Međutim, sporno je da li je tužiteljica u konkretnom slučaju dužna platiti razliku poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak kako je to određeno privremenim poreznim rješenjem od 27. studenoga 2020., odnosno kako je to određeno osporenim rješenjem.

14. Prema članku 54. stavku 1. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 115/2016, 106/2018, 121/2019, dalje: ZPD) Porezna uprava, primjenjujući poseban postupak iz članka 51. ovoga Zakona, obvezna je, na temelju evidencija i podataka kojima raspolaže, odnosno podataka koje je dostavio porezni obveznik, utvrditi poreznom obvezniku godišnji dohodak ostvaren u poreznom razdoblju te razliku poreza na dohodak za uplatu ili za povrat, o čemu izdaje privremeno porezno rješenje. Stavkom 2. istog članka propisano je da privremeno porezno rješenje o utvrđenom godišnjem dohotku ostvarenom u poreznom razdoblju te razlici poreza na dohodak za uplatu ili za povrat Porezna uprava dostavit će poreznom obvezniku prema adresi njegova prebivališta ili uobičajenog boravišta iz službenih evidencija kojima raspolaže i to najkasnije do 30. lipnja tekuće za prethodnu godinu. Dostavom privremenog poreznog rješenja na navedenu adresu smatra se da je, u smislu ovoga Zakona, izvršena osobna dostava. Porezna uprava će temeljem dostavljenih privremenih poreznih rješenja izvršiti zaduženje poreznih obveznika za utvrđenu razliku poreza na dohodak za uplatu ili poreznim obveznicima izvršiti povrat ako porezni obveznik ispunjava uvjete za povrat preplaćenog poreza na dohodak sukladno ovom Zakonu i propisu kojim je uređen opći porezni postupak. Stavkom 3. istog članka određeno je da protiv privremenog poreznog rješenja iz stavka 2. ovoga članka donesenog na temelju izračuna godišnjeg poreza na dohodak od strane Porezne uprave porezni obveznik može podnijeti prigovor najkasnije do 31. srpnja tekuće za prethodnu godinu, ako smatra da su podaci iz privremenog poreznog rješenja nepotpuni ili netočni. Iznimno, porezni obveznici koji privremeno porezno rješenje zaprime nakon roka propisanog stavkom 2. ovoga članka mogu podnijeti prigovor u roku od 30 dana od dana primitka privremenog poreznog rješenja.

15. Odredbom članka 21. stavkom 2. Općeg poreznog zakona (Narodne novine 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, 42/2020, dalje: OPZ), porezni obveznik ili osoba koja je preplatila porez ili od koje je bez pravne osnove porez naplaćen ima pravo na: 1. povrat preplaćenog poreza ili poreza plaćenog bez pravne osnove, 2. kamate na porez koji je plaćen bez pravne osnove.

16. Odredbom članka 130. stavkom 1. OPZ-a na iznos manje ili više plaćenog poreza obračunavaju se i plaćaju kamate u skladu s posebnim propisom, ako ovim Zakonom nije uređeno drugačije. Stavkom 6. istog članka je propisano iznimno od stavka 5. ovoga članka, ako je poništeno ili izmijenjeno rješenje ili drugi akt o zaduženju na temelju kojeg je plaćen porez, tada obračun kamata na ukupno plaćeni iznos počinje teći od dana uplate poreznog duga.

17. Sukladno članku 108. stavku 1. OPZ-a, pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Stavkom 2. istog članka propisano je da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima. Stavkom 4. istog članka određeno je da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela.

18. Sukladno članku 42. stavku 1. OPZ-a mjesna određenost poreznog obveznika utvrđuje se za fizičke osobe prema prebivalištu ili uobičajenom boravištu.

19. Sukladno članku 115. stavku 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine 47/2009, 110/2021) poništavanjem se poništavaju sve pravne posljedice koje je rješenje proizvelo.

20. Predmet ovog spora je utvrđivanje razlike poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak za 2019. godinu. Pritom Sud nalazi kako je tužiteljici obveza prvo utvrđena privremenim poreznim rješenjem od 19. svibnja 2020. protiv kojeg je tužiteljica podnijela prigovor, koji je uvažen te je predmetno privremeno porezno rješenje poništeno rješenjem od 1. srpnja 2020. Uvažavajući prigovor tužiteljice, tijelo je poništilo predmetno privremeno porezno rješenje s obrazloženjem da Ispostava Delnice nije mjesno nadležna za vođenje posebnog postupka. Pritom Sud nalazi kako je tužiteljica u prigovoru, koji prileži spisu tuženika, istaknula da ima prebivalište i uobičajeno boravište na području [adresa], na adresi [adresa] za cijelu 2019. godinu te da je sukladno tome jedino mjesno i stvarno nadležna postupati u konkretnom predmetu Porezna uprava Zagreb.

21. Kako je rješenje od 19. svibnja 2020. poništeno, nadležno tijelo, odnosno Porezna uprava Područni ured Zagreb, Ispostava Novi Zagreb, donijelo je privremeno porezno rješenje od 27. studenoga 2020.

22. Tužiteljica ističe da je izvršila uplatu razlike poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak za 2019. godinu sukladno rješenju od 19. svibnja 2020. i smatra da je tom uplatom prestalo pravo iz porezno dužničkog odnosa i da je nedopušteno dva puta po istoj osnovi naplaćivati razliku poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak za 2019. godinu, odnosno po rješenju od 27. studenoga 2020.

23. Međutim, Sud ne prihvaća takvo stajalište. U upravnom postupku, u slučaju kada je doneseno rješenje poništeno, prestaju i pravni učinci koje je ono proizvelo. Pritom Sud napominje, s obzirom da je u odnosu na poništeno rješenje od 19. svibnja 2020. pravna osnova otpala, tužiteljici pripada pravo na povrat plaćenog iznosa sukladno članku 21. stavku 2. OPZ-a.

24. Uzimajući u obzir navedeno, ne postoji zapreka da se donese drugo rješenje o istoj stvari, kao što je to u konkretnom slučaju i učinjeno privremenim poreznim rješenjem od 27. studenoga 2020. Shodno tome, nije osnovan prigovor tužiteljice da je uplatom po poništenom rješenju od 19. svibnja 2020. prestalo pravo iz porezno dužničkog odnosa.

25. U odnosu na tužiteljičin prigovor zastare, Sud isti ocjenjuje neosnovanim te ističe kako je u ovom predmetu rješenje kojim je utvrđena obveza doneseno 27. studenoga 2020. te da nije protekao šestogodišnji zastarni rok iz članka 108. stavka 1. OPZ-a.

26. S obzirom da tužiteljičini prigovori nisu osnovani te isti nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari, a niti je tužiteljica svojim prigovorima dovela u sumnju zakonitost postupanja tuženika, ovaj Sud smatra da je osporena odluka donesena u zakonito provedenom postupku, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava te provedeni postupak i osporeno rješenje ocjenjuje zakonitim.

27. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 13. veljače 2026.

Sutkinja:

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. FI, [adresa]

2. Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV

3. U spis