Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-16/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Gorana Škugora, predsjednika vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Nikole Ramušćaka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćnicima Hrvoju Raiću i Leonu Zrniću, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Kasalo i Raić d.o.o., Hrvatske mornarice 1/J, Split, protiv tužene [obrt], [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zoranu Zoviću, odvjetniku u Splitu, Gunddulićeva 20, radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad te utvrđenja da nije valjan prestanak ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-648/2025-7 od 19. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja LC kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-648/2025-7 od 19. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 250,00 EUR (dvije stotine pedeset eura).

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"I/ Utvrđuje se da nije dopušten otkaz ugovora o radu od 23. 12. 2022. godine te da radni odnos tužitelja kod tuženika zasnovan na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15.12.2009. godine nije prestao.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana vrati tužitelja na njegovo radno mjesto na način da mu se povjeri obavljanje poslova koje je tužitelj obavljao temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15.12.2009. godine.

III/ Dužan je tuženik u roku 15 dana naknaditi tužitelju trošak ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe pa do isplate."

II. Odbija se u cijelosti kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev, a koji glasi: "I/ Utvrđuje se da nije valjan prestanak Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15. 12. 2009. godine te da isti nije prestao.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana vrati tužitelja na njegovo radno mjesto direktora na način da se tužitelju povjeri obavljanje poslova koje je tužitelj obavljao temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15.12.2009. godine.

III/ Dužan je tuženik u roku 15 dana naknaditi tužitelju trošak ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe pa do isplate."

III. Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 eura.”

2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 250,00 EUR.

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

4. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), na koje povrede sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP). Presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni stanju spisa i može se ispitati pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, koju u žalbi ističe tužitelj.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanje tužitelja na njegovo radno mjesto te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za utvrđenjem da nije valjan prestanak ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15. prosinca 2009.

6. U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj kod tuženika obavljao poslove direktora turističkog ureda [obrt] na neodređeno vrijeme od 15. prosinca 2009.,

- da je 1. siječnja 2020. stupio na snagu Zakon o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma (''Narodne novine'', broj 52/19 i 42/20 – dalje: ZTZ), osim odredbi članka 22. st. 2. i 5. toga Zakona, koje su stupile na snagu 1. siječnja 2022., kojima je određeno da direktora turističke zajednice imenuje turističko vijeće na vrijeme od četiri godine, na temelju javnog natječaja,

- da je kod tuženika proveden postupak javnog natječaja i da je na tom natječaju za direktora imenovan IC,

- da se tužitelj na taj natječaj nije prijavio jer je smatrao kako već obavlja funkciju direktora na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme te je Ustavnom sudu podnio zahtjev za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma,

- da je tuženik 23. prosinca 2022. donio odluku o otkazu ugovora o radu kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu na neodređeno od 15. prosinca 2009. za radno mjesto direktora, zbog poslovno uvjetovanih razloga odnosno iz razloga što je imenovanjem treće osobe za direktora te turističke zajednice prestala postojati potreba za radom tužitelja na tom radnom mjestu, a drugog radnog mjesta koje bi odgovaralo tužiteljevim kvalifikacijama nema,

- da je odlukom Upravnog suda u Splitu broj Usl-2325/2022-20 od 29. rujna 2023. poništeno rješenje Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske (dalje: Ministarstva turizma i sporta) Klasa: UP/I-334-10/22-01/794, Urbroj: 529-06-02-01/1- 22-2 od 26. rujna 2022. o promjeni osobe ovlaštene za zastupanje u Upisnik turističke zajednice,

- da je rješenjem Ministarstva turizma i sporta Klasa: UP/I-334-10/22-01/794, Urbroj:

529-06-02-01/1-23-5 od 1. prosinca 2023. odbijen zahtjev Turističke zajednice općine Bol za upis IC kao osobe ovlaštene za zastupanje Turističke zajednice općine [adresa] u Upisnik turističkih zajednica koje vodi Ministarstvo turizma i sporta,

- da je odlukom Upravnog suda u Splitu br. Usl-68/2024-18 od 17. svibnja 2024. odbijen zahtjev Turističke zajednice Općine Bol i IC za poništenjem tog rješenja,

- da je rješenjem Ministarstva turizma i sporta Klasa: UP/I-334-10/22-01/794, Urbroj:

529-06-02-01/1-23-5 od 1. prosinca 2025. odbijen zahtjev Turističke zajednice općine Bol za upis IC kao osobe ovlaštene za zastupanje,

- da je navedeno rješenje potvrđeno presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-3430/2024-3 od 13. veljače 2025., protiv koje je tuženik podnio tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

6.1. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev, uz obrazloženje da je tuženik imao opravdani razlog za otkazivanje tužiteljevog ugovora o radu, jer je na njegovo radno mjesto putem javnog natječaja izabrana druga osoba, a drugog radnog mjesta na kojem bi se tužitelj mogao zaposliti nije bilo te da stoga nastavak njegovog radnog odnosa nije bio moguć.

6.2. Odbijen je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na utvrđenje da nije valjan prestanak ugovora o radu, uz obrazloženje da je tužitelju radni odnos prestao na zakonom propisani način.

6.3. Pobijanu presudu prvostupanjski je sud donio pozivom na odredbe čl. 115. st. 1. t. 1. i čl. 120. st. 1., 2. i 3. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 93/14, 127/17 i 98/19 i151/22 – dalje: ZR), čl. 22. st. 2. i 5. i čl. 75. st. 1. ZTZ.

7. Odluka prvostupanjskoga suda je pravilna te je prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja i primjena materijalnog prava sadržana u pobijanoj odluci.

8. Tužitelj u žalbi ukazuje na činjenicu da je rješenje Ministarstva turizma i sporta od 26. rujna 2022., kojim je izvršen upis direktora tuženika, IC u Upisnik turističkih zajednica poništeno te da je u konačnici Ministarstvo turizma i sporta, rješenjem od 1. prosinca 2023. odbilo zahtjev tuženika za upis IC kao osobe ovlaštene za zastupanje tuženika, da je imenovanje IC poništeno s učinkom ex tunc (od početka), da je i njegov ''upis u registar'' poništen kao nezakonit, da on pravno nikada nije postao direktor te da stoga nije mogao zakonito potpisati odluku o otkazu.

8.1. U odnosu na navedeno treba reći da je u ovom slučaju odlučno da je stupanjem na snagu ZTZ (1. siječnja 2020.) imenovanje direktora turističke zajednice ograničeno na 4 godine, da se tužitelj na raspisani javni natječaj za tu dužnost nije javio te da drugog radnog mjesta na kojem bi se tužitelj mogao zaposliti, nije bilo, koje činjenice među strankama i nisu sporne. Budući da je već time onemogućen daljnji radnopravni status ovdje tužitelja, kao dotadašnjeg direktora bivšeg turističkog ureda, stečenog na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15. prosinca 2009., pravilan je zaključak prvostupanjskoga suda da je tuženik imao opravdani razlog za otkazivanje navedenog ugovora o radu te da je taj ugovor prestao na zakonom propisani način.

8.2. Zbog tih razloga također je pravilno ocijenio da okolnost što je poništeno rješenje kojim je ovdje tužitelj brisan kao osoba ovlaštena za zastupanje ovdje tuženika, a upisan IC te što je nakon toga zahtjev ovdje tuženika za upis IC kao osobe za zastupanje pravomoćno odbijen, što imenovanje IC u vrijeme potpisivanja predmetne odluke nije bilo zakonito jer nije ispunjavao uvjete propisane za njegovo imenovanje, ne utječe na zakonitost odluke o otkazu ugovora o radu od 15. prosinca 2009., kao ni presuda Prekršajnog suda u Splitu Stalna služba u Supetru broj Pp-1583/2025-10 od 4. srpnja 2025.

8.3. Naime, točno je da se prema odredbi čl. 115. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku (''Narodne novine'', broj 47/09 i 110/21 – dalje: ZOUP), poništavanjem rješenja u upravnom postupku, poništavaju se sve pravne posljedice koje je rješenje proizvelo te da se uz poništenje rješenja veže i retroaktivni učinak "ex tunc". Međutim, doseg učinaka poništenja rješenja, u smislu navedene odredbe, ne obuhvaća i službene radnje koje su u međuvremenu poduzete na temelju ovlaštenja proizašlih iz rješenja koje je naknadno poništeno jer nije riječ o pravnim posljedicama koje ima u vidu odredba čl. 115. st. 5. ZOUP. Budući da je u ovom slučaju utvrđeno da je odluka tuženika o otkazu ugovora o radu od 23. prosinca 2022. utemeljena na zakonu i da je ugovor o radu tužitelja od 15. prosinca 2009. prestao na zakonom propisan način, činjenica poništenja rješenja o imenovanju IC ne dovodi do zaključka da bi radnje koje je IC poduzimao u razdoblju od imenovanja do poništenja odluke o imenovanju, samo zbog toga bile nezakonite, kako to neosnovano u žalbi ističe tužitelj.

9. Prema tome, pravilno je sud prvoga stupnja zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjeni zakonom propisani uvjeti za otkaz ugovora o radu, u smislu čl. 115. st. 1. t. 1. ZR te da je tužitelju radni odnos prestao u skladu s čl. 22. st. 1. i čl. 75. st. 1. ZTZ.

10. Ostalim žalbenim navodima tužitelj iznosi vlastitu ocjenu izvedenih dokaza, koju suprotstavlja ocjeni suda prvoga stupnja i iznosi vlastita pravna shvaćanja, koja nemaju uporišta u stanju spisa, kao ni u mjerodavnim zakonskim odredbama, koje je sud prvoga stupnja pravilno primijenio. Stoga ti navodi nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. ZPP).

11. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu (točka I. izreke ove drugostupanjske presude).

12. Budući da nije uspio sa žalbom, tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka pa je, na temelju čl. 166. st. 1., u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP, odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Velikoj Gorici 12. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Goran Škugor