Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Stalna služba u Prelogu

Trg slobode 1, Prelog

Poslovni broj: P-4/2023-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu, po sutkinji toga suda Nini Markulija, u pravnoj stvari tužitelja ND, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Nikoli Žgancu, odvjetniku iz Čakovca, protiv tuženika BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Strniščaku, odvjetniku iz Čakovca, radi proglašenja ovrhe i pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nakon dovršene glavne i javne rasprave 12. siječnja 2026. održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja Nikole Žganca, odvjetnika iz Čakovca, tuženika osobno uz punomoćnika Tomislava Strniščaka, odvjetnika iz Čakovca, 12. veljače 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e:

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha koju je tuženik BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pokrenuo protiv tužitelja ND, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], podnošenjem Zahtjeva za izravnu naplatu kod Financijske agencije 25.10.2022. godine, a temeljem zadužnice javnog bilježnika Marijana Balabana iz Preloga, posl.br. OV-79/11 od 19.01.2011. godine, radi ovršne naplate iznosa od 37.400,00 kuna, uvećanih za zatezne kamate te se pljenidba i prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava u tom ovršnom predmetu proglašavaju nedopuštenim.

II. Nalaže se tuženiku BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknaditi tužitelju ND, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.298,05 eura (tisuću dvjesto devedeset i osam eura i pet centi) zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom računatom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka za iznos od 125,00 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj ND je podnio protiv tuženika BD tužbu radi proglašenja ovrhe i pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u kojoj navodi da je rješenjem Općinskog suda u Čakovcu, posl.br. Ovr-517/2022 od 05.12.2022. godine, tužitelj kao ovršenik upućen u roku od 15 dana pokrenuti parnicu protiv tuženika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava u ovršnom prijedlogu nedopuštenom. Tuženik je kao ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak protiv tužitelja kao ovršenika, radi prisilnog namirenja novčane tražbine, a temeljem ovršne isprave Zadužnice br. OV-79/11, ovjerene kod javnog bilježnika Ignaca Vugera dana 19.01.2011. godine. Iz predmetnog Zahtjeva za izravnu naplatu proizlazi kako je ovrhovoditelj pokrenuo postupak radi naplate tražbine po Ugovoru o posudbi novčanih sredstava od 20.01.2011. godine, a koji Ugovor je sklopio SD - pravni prednik ovrhovoditelja sa ovršenikom ND. Iz specifikacije Financijske agencije proizlazi da je predmetna izravna naplata pokrenuta za naplatu iznosa glavnice od 37.400,00 kn, kao i zateznih kamata na glavnicu od 33.034,87 kn. Tužitelj ističe prigovor zastare predmetne tražbine obzirom da je ovršna isprava (bjanko zadužnica) nastala 20.01.2011. godine, sa danom dospijeća od 31.12.2011. godine, a ovrha/izravna naplata je pokrenuta dana 25.10.2022. godine, odnosno nakon proteka zastarnog roka od 10 godina. Navedeni zastarni rok od 10 godina od dana ovjere potpisa na bjanko zadužnici potvrđen je odlukama Županijskog suda u Zagrebu, Gž Ovr-539/15-2 od 18.4.2017. godine i Županijskog suda u Zadru, Gž-752/15-2 od 16.8.2016. godine. Takva praksa je zabilježena i u odluci Županijskog suda u Zagrebu, Gž-5339/2018 od 18.12.2018. godine, kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu, posl.br. P12/2018 od 04.07.2018. godine. Do dana 25.10.2022. godine tuženik, a niti njegov pravni prednik nisu pokretali bilo kakve postupke radi prisilne naplate predmetnog iznosa, stoga nije dolazilo do prekida zastare, zbog čega je za predmetnu tražbinu nastupila zastara. Nadalje, tužitelj navodi i kako je pravnom predniku tuženika namirio predmetnu tražbinu i tom namirenju da je svjedočila UD, supruga pok. SD i majka ovrhovoditelja, ovdje tuženik BD. Tužitelj je kontaktirao tuženika kako bi ga obavijestio da je on navedenu tražbinu isplatio njegovom ocu i da je tome svjedočila UD, no tuženik je rekao kako je UD dementna i da od nje ne može dobiti nikakve stvarne informacije. Također, tužitelj navodi i kako se pok. SD - pravni prednik tužitelja, bavio posuđivanjem novčanih sredstava za iznos kamata, a što i samo proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju, budući da je u istom bilo više potraživanja prema dužnicima, ali s novijim tražbinama od predmetnog. Stoga tužitelj ističe kako je životno neuvjerljivo da pok. SD ne bi već ranije aktivirao zadužnicu i pokrenuo postupak prisilne naplate predmetne zadužnice, budući da je imao tražbinu koja je bila dospjela i sredstvo osiguranja naplate. Pokojni SD je bio živ do ožujka 2021. godine, a tražbina je dospjela na naplatu još 2011. godine, stoga bi u tih 10 godina sigurno već pokrenuo postupak radi naplate predmetne tražbine. Tužbenim zahtjevom tužitelj traži proglašenje predmetne ovrhe radi pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava nedopuštenom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, ujedno podnosi i protutužbu te osporava navode tužitelja da bi tražbina tuženika bila u zastari, jer da bi ovršna isprava (bjanko zadužnica) nastala 20.01.2011. sa danom dospijeća 31.12.2011., a da bi zastarni rok tekao od dana ovjere potpisa na bjanko zadužnici, pa da bi ovrha/izravna naplata bila pokrenuta 25.10.2022. i to nakon proteka roka od 10 godina. Tuženik ističe kako je tek Rješenjem o nasljeđivanju koje je doneseno 08.07.2021. naslijedio predmetno potraživanje od svog oca ZD. Navodi kako od trenutka smrti prednika tuženika 08.03.2021. pa do 08.07.2021. kada je doneseno predmetno rješenje, tuženik nije mogao poduzimati nikakve pravne radnje radi naplate predmetnog potraživanja, s obzirom da u naznačenom periodu ostavinska imovina koja je uključivala predmetno potraživanje prednika tuženika prema tužitelju, nije bila uručena tuženiku. Sam prednik tuženika zasigurno nije mogao poduzimati radnje radi naplate predmetnog potraživanja prije svoje smrti, s obzirom da je bolovao od raka pluća i to od kraja 2020. Smatra kako zastara nije tekla za vrijeme bolesti pokojnog SD pa do njegove smrti, ali i nakon smrti do pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, jer da za to vrijeme predniku tuženika kao vjerovniku nije bilo moguće zbog nesavladivih prepreka putem zahtijevati ispunjenje obveze. Nadalje, tuženik navodi i kako je odmah po uručenju nasljedstva iza pokojnog SD putem punomoćnika uputio poziv tužitelju radi isplate i to 12. srpnja 2021., čime je tijek zastare prekinut. Također, tuženik navodi i kako je na Ugovoru o posudbi novčanih sredstava naznačeno da se potvrda produžuje 16. siječnja 2017. uz potpis zajmoprimca pored kojeg je naznačena 2017. godina. Smatra kako se u konkretnom slučaju radi o priznanju duga pisanim putem. Nadalje, tuženik navodi kako su tuženikov otac i tužitelj potpisali prazan ugovor o posudbi novčanih sredstava kojim da su produžili rok vraćanja pozajmice do 25. siječnja 2018. Tuženik osporava da bi tužitelj ocu tuženika namirio predmetnu tražbinu i da bi tom namirenju svjedočila UD te ističe kako je tužitelj vratio ocu tuženika u razdoblju od 2016. do 2017. četiri puta po 100,00 eura, ali na ime kamata.

3. Sud je protutužbu tuženika izdvojio u poseban predmet te je o istoj pravomoćno odlučeno.

4. Tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu tuženika podneskom od 21. lipnja 2024. u kojem osporava navode tuženika iz odgovora na tužbu i ističe kako je u svakom slučaju protekao zastarni rok od 10 godina te kako navod da je prednik tuženika prije smrti bio bolestan, u cijelosti je bespredmetan budući da se time ne prekida tijek zastare. Isto tako, tužitelj ističe kako je navod da na Ugovoru piše da bi se pozajmica produžila do 16.01.2017. godine, je neosnovan i tužitelj osporava da bi on takvo što potpisao.

5. Tijekom postupka tužitelj je ostao u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a tuženik se istom protivio u cijelosti.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje (listovi 5 i 6), obavijesti Financijske agencije (listovi 7-9), Zahtjev za izravnu naplatu (listovi 10 i 11), Ugovor o posudbi novčanih sredstava (listovi 12 i 13), rješenje javnog bilježnika Ljiljane Blažeka broj O-985/21-24 od 8.7.2021. (listovi 14 i 15), Ugovor o posudbi novčanih sredstava (list 25), Bjanko zadužnicu (listovi 26-28), dopis s povratnicom (listovi 30-32), Rješenje javnog bilježnika od 8.7.2021. (listovi 33 i 34), Ugovor o posudbi novčanih sredstava (listovi 35-36), dopis FINE s pratećom dokumentacijom (list 72-81), dopis PU Međimurske (list 82), provedeno je grafološko vještačenje i pročitan Nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Ljerke Zdunić (listovi 92-98), izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Čakovcu broj Ovr-517/2022, u svojstvu svjedoka saslušan je ŽD te je ispitan tuženik u svrhu dokazivanja.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

8. U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. ZPP-a, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog zakona da je u parnici svaka strana dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

9. Nesporno je tuženik kao ovrhovoditelj protiv tužitelja kao ovršenika pokrenuo postupak izravne naplate kod Financijske agencije temeljem Bjanko zadužnice solemnizirane od javnog bilježnika Marijana Balabana pod brojem: OV-79/11 od 19. siječnja 2011.radi naplate glavnice u iznosu od 37.400,00 kuna.

10. Sporno jest je li nastupila zastara potraživanja tuženika, je li došlo do prekida zastare tijekom trajanja zastarnog roka, je li tužitelj u cijelosti podmirio tražbinu tuženika i s tim vezi, u cijelosti je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva.

11. Iz Bjanko zadužnice solemnizirane od javnog bilježnika Marijana Balabana pod brojem: OV-79/11 od 19. siječnja 2011. proizlazi kako je ista izdana radi naplate iznosa od 37.400,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2012. vjerovniku BD, ovdje tužitelju.

12. Iz Ugovora o posudbi novčanih sredstava od 20. siječnja 2011. proizlazi kako su isti sklopili SD kao zajmodavac i tužitelj kao zajmoprimac radi pozajmice iznosa od 37.400,00 kuna s rokom dospijeća 31. prosinca 2011. Dodaje se kako je na istom vlastoručno napisano "OVA POTVRDA SE PRODUŽUJE 16. 01.2017. (2017.)".

13. Iz Ugovora o posudbi novčanih sredstava od 25. siječnja 2017. proizlazi kako su isti potpisali prednik tuženika, SD kao zajmodavac i tužitelj kao zajmoprimac s rokom dospijeća 25. siječnja 2018., međutim na istom nije naveden iznos pozajmice.

14. Iz iskaza svjedoka ŽD u bitnom proizlazi kako mu je poznato da su njegov sada pokojni otac i ovdje tužitelj sklopili ugovor o posudbi novčanih sredstava, otac mu je to pričao, ali ne zna o kojem se točno iznosu radilo. Inače je viđao tužitelja kod njih, znao je dolaziti i otac mu je pričao da je prvotno rok za ispunjenje bio godinu dana, a kasnije su ga nekoliko puta produljivali, no nije mu poznato kada i za koje vrijeme su posljednje dogovorili rok za ispunjenje. Nije bio prisutan tim dogovorima, već mu je o tome pričao otac. Otac je bolovao prije smrti. Ne zna ništa o tome da bi tužitelj zvao njegovog brata i rekao da je podmirio potraživanje njegovom ocu i da je tome nazočila njihova majka. Otac je krajem 2020. obolio od covida, nakon čega se loše osjećao i išao na daljnje pretrage te mu je naposljetku dijagnosticiran rak na plućima i nakon što je krenuo na kemoterapije isti tjedan je umro **.**.2021. Otac nije bio u stanju od kraja 2020. pa do smrti tražiti punomoćnika i baviti se naplatom dugova, a nije bio hospitaliziran u kontinuitetu od kraja 2020. do ožujka 2021. već je bio hospitaliziran u trajanju od nekoliko dana za vrijeme obavljanja pretraga.

15. Iz iskaza tuženika BD u bitnom proizlazi da je nakon smrti oca u dogovoru sa majkom i bratom preuzeo kao nasljednik predmetno potraživanje. Otac je pričao za života da je posudio novac tužitelju i to 47.500,00 kuna. Zadužnicu je tužitelj potpisao naknadno, skoro 5 godina nakon sklopljenog ugovora o posudbi, a sve kako ne bi protekao zastarni rok od 5 godina. Otac mu je kasnije pričao da tužitelj ne vraća dug, da je vratio samo 100,00 eura i to u vrijeme kad je radio u Austriji, prije otprilike 14 godina te da stalno zavlači vraćanje duga i da samo međusobno produljuju taj ugovor. Osim što su međusobno produljivali ugovor odnosno rok vraćanja, otac nije pokrenuo nikakav postupak prisilne naplate dugovanje niti sudski postupak, već je to učinio on nakon njegove smrti i nakon donošenja rješenja o nasljeđivanju. Otac je u jesen 2020. počeo jače kašljati, ali nije odmah išao kod liječnika, već početkom 2021. Tada je odradio određene pretrage i bio je radi provođenja pretraga i promatranja hospitaliziran otprilike tjedan dana kada mu je dijagnosticiran rak pluća. Nakon toga počeo je primati kemoterapije, vozio ga je u bolnicu na kemoterapiju i taj prvi tjedan primanja kemoterapija mu se stanje pogoršalo, u subotu na nedjelju su ga odvezli u bolnicu i tamo je umro sljedeći dan odnosno u ponedjeljak popodne. U prosincu 2020. otac se više bavio svojim zdravljem nego drugim stvarima, a bio je starog kova pa neke stvari nije htio želio prepustiti drugima. Smatra da nije bio sposoban baviti se drugim stvarima iako je on smatrao da može. Navodi da iako u odgovoru na tužbu stoji da bi tužitelj vratio 4 puta po 100,00 eura u razdoblju od 2016. do 2017. odgovara da to nije točno, jer da je tome tako otac bi mu to rekao, a koliko zna tužitelj je njegovom ocu samo jednom vratio iznos od 100,00 eura. Otac je posuđivao novac i drugim osobama primjerice svojim bratićima, bio je takva osoba i radije je posuđivao njima nego čak njemu i bratu zbog čega su se oni ponekad ljutili, a koliko zna posuđivao je i radnicima s kojima je radio. Zadužnice nije uzimao od drugih osoba kome je posuđivao novac, već je samo sastavljao pisane ugovore kod kuće.

16. Iz spisa predmeta koji se vodi pred Općinskim sudom u Čakovcu broj: Ovr- 517/22 vidljivo je kako je zaključkom broj: Ovr-517/22-7 od 5. prosinca 2022. tužitelj upućen u roku od 15 dana pokrenuti parnicu protiv tuženika kao ovrhovoditelja, kojom će iz razloga koje je naveo u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa sredstava nedopuštenim zaprimljenim kod suda 11. studenog 2022. protiv zahtjeva za izravnu naplatu zaprimljenog kod Financijske agencije 25. listopada 2022. zatražiti da se pljenidba i prijenos proglase nedopuštenim.

17. Iz prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim koji je tužitelj kao ovršenik podnio u predmetu broj:Ovr-517/22 vidljivo je kako isti podnosi uz isticanje prigovora zastare potraživanja, kao i da je potraživanje radi kojeg je pokrenut postupak izravna naplate kod Financijske agencije, podmireno u cijelosti.

18. Sukladno odredbi čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156 /2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO) sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

19. S obzirom da je predmetna bjanko zadužnica solemnizirana po javnom bilježniku sukladno članku 214. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje: OZ), pa se na tražbinu primjenjuje rok zastare propisan odredbom članka 233. stavak 1. ZOO-a, a početak zastare tražbine osigurane zadužnicom je dan dospijeća potraživanja iz pravnog posla.

20. Iz Ugovora o posudbi novčanih sredstava od 20. siječnja 2011. proizlazi kako je dan dospijeća 31. prosinca 2011., stoga je zastarni rok iz čl. 233. st.1. OZ-a za potraživanje iz navedenog pravnog posla počeo teći 1. siječnja 2012., a koji datum je naveden i na bjanko zadužnici kao početak tijeka zateznih kamata.

21. U konkretnom slučaju teret dokazivanja je li došlo do prekida tijeka zastarnog roka jest na tuženiku.

22. Tuženik je tijekom postupka tvrdio kako je došlo do prekida zastare, jer su tužitelj i prednik tuženika produljivali rok dospijeća te kako je isti produljen najprije na 2017., a potom na rok 25. siječnja 2018., kao i da zastara nije tekla za vrijeme bolesti prednika tuženika i u periodu od smrti oca tuženika do pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju. Također, tuženik ističe i kako je do prekida zastare došlo 12. srpnja 2021. kada je tuženik uputio poziv tužitelju na isplatu.

23. Međutim, sud smatra kako navedeno nije osnovano. Naime, do prekida zastare sukladno odredbi čl. 240. st. 1. ZOO-a dolazi kad dužnik prizna dug, a st. 2. istog članka ZOO-a propisano je da se dug može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja. No, da bi došlo do prekida zastare priznanjem duga, to priznanje, u smislu odredbe čl. 240. st. 2. ZOO-a kojim se zastarijevanje prekida bez obzira na to je li učinjeno posredno ili neposredno kako to i navodi citirana odredba, uvijek mora biti takvo da se njime na nedvojben način očituje dužnikova volja da dug zaista priznaje. (tako i Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, Gž-1991/15)

24. Iz priloženog Ugovora o posudbi novčanih sredstava od 20. siječnja 2011. je vidljivo kako je na istom vlastoručno naznačeno da se potvrda produžuje 16. siječnja 2017., međutim, tijekom postupka nije utvrđeno tko je i kada navedeno vlastoručno napisao na predmetnom Ugovoru niti je li tužitelj potpisao Ugovor nakon što je sporna izjava o produljenju navedena na Ugovoru i time nedvojbeno priznao dug.

25. Sud je tijekom postupka proveo grafološko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Ljerki Zdunić radi utvrđenja o stalnom sudskom vještaku Ljerki Zdunić radi utvrđenja oba potpisa tužitelja ND na Ugovoru na listu 12 potpisa i Ugovoru na listu 25 spisa, kao i riječi na ugovoru "Ova potvrda se produžuje do 16.1.2017. (2017)" odnosno " 25.1.2018. (2018.)", uzimajući u obzir nesporne potpise tužitelja na bjanko zadužnici i zahtjevu za izdavanje osobne iskaznice.

26. Iz Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Ljerke Zdunić od 21. svibnja 2025. proizlazi kako je skriptor spornih potpisa u rubrici „Zajmoprimac“ na fotokopiji Ugovora o posudbi novčanih sredstava sklopljen 20. siječnja 2011. te na fotokopiji Ugovora o posudbi novčanih sredstava sklopljen 25. siječnja 2017. (2018.) vrlo vjerojatno-gotovo sigurno jest tužitelj. Također, vještakinja u Nalazu i mišljenju navodi kako nije bilo moguće izvršiti usporedbu teksta pisanog velikim tiskanim slovima s nespornim potpisima tužitelja.

27. Sud je prihvatio Nalaz i mišljenje vještakinje kao objektivan, vjerodostojan i izrađen sukladno pravilima struke, a ni parnične stranke na isti nisu imale primjedaba.

28. Dakle, nedvojbeno je utvrđeno kako je tužitelj potpisao Ugovor o posudbi novčanih sredstava 20. siječnja 2011., međutim, nije utvrđeno kako bi došlo do produljenja roka vraćanja sporne pozajmice odnosno nije tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da bi tužitelj priznao dug i pristao na produljenje roka dospijeća i isto potpisao. Naime, tijekom postupka nije utvrđeno tko je i kada na predmetnom Ugovoru vlastoručnom velikim tiskanim slovima napisao da se potvrda produžuje 16. siječnja 2017.

29. Navodi tuženika kako je iz predmetnog Ugovora vidljivo da je došlo do priznanja duga, jer je na istom potpis tužitelja i pokraj naznaka godine 2017., nije osnovan, jer tijekom postupka nije nedvojbeno utvrđeno da bi tužitelj navedeno potpisao upravo 2017. niti tko je i kada isto dopisao na predmetnom Ugovoru.

30. Ponavlja se kako je upravo na tuženiku teret dokaza da je došlo do priznanja duga i prekida zastare sukladno odredbama ZOO-a.

31. Nadalje, iz Ugovora o posudbi novčanih sredstava od 25. siječnja 2017., iako je utvrđeno kako bi isti potpisao tužitelj, iz samog Ugovora nije vidljivo na koji iznos se odnosi niti iz istog jasno proizlazi da se odnosi upravo na predmetno potraživanje osigurano Bjanko zadužnicom.

32. Valja istaknuti kako iz iskaza samog tuženika proizlazi kako je tužitelj na ime navedene pozajmice vratio samo iznos od 100,00 eura i to prije 14 godina, iz čega proizlazi kako nije došlo do priznanja duga i prekida zastare ni davanjem otplate, obzirom sam tuženik navodi kako bi posljednja otplata duga bila prije 14 godina.

33. Iako je svjedok ŽD u svom iskazu naveo kako su tužitelj i njegov otac, prednik tuženika, produljivali otplatu dugovanja s osnove sporne pozajmice, isti nije imao relevantna saznanja o samim rokovima dospijeća.

34. Navodi tuženika kako zastara nije tekla za vrijeme bolesti prednika tuženika nisu osnovani, jer sukladno čl. 237. ZOO-a zastara ne teče za sve vrijeme za koje vjerovniku nije bilo moguće zbog nesavladivih prepreka sudskim putem zahtijevati ispunjenje obveze, međutim tijekom postupka nije utvrđeno da tuženik ili njegov otac nisu mogli sudskim putem zahtijevati ispunjenje obveze odnosno pred drugim nadležnim tijelom, primjerice Financijskom agencijom radi prisilnog ispunjenja tražbine.

35. Naime, Bjanku zadužnicu je potpisao tužitelj kao dužnik vjerovniku ovdje tuženiku, a ne njegovom ocu i predniku SD s kojim je potpisao Ugovor o posudbi novčanih sredstava 20. siječnja 2011. te u odnosu na istog nisu utvrđene nikakve nesavladive prepreke uslijed kojih isti ne bi mogao pokrenuti postupak izravne naplate temeljem Bjanko zadužnice, a zbog kojih bi došlo do zastoja zastare iz čl. 237. ZOO-a.

36. Također, navodi tuženika da je došlo do zastoja zastare zbog bolesti prednika tuženika nisu osnovani, jer iz iskaza samog tuženika kao i svjedoka ŽD proizlazi kako je njihov otac SD zatražio liječničku pomoć početkom 2021. te je bio hospitaliziran tjedan dana kada mu je dijagnosticiran rak pluća i prvi tjedan od početka primanja kemoterapija, isti je preminuo. Prema tome, iz navedenog proizlazi kako SD nije dulje bolovao niti je bio hospitaliziran u duljem trajanju, kao ni da bi u tom periodu bio tako narušenog zdravlja uslijed kojeg bi se moglo govoriti o nesavladivim preprekama koje bi dovelo do zastoja zastare.

37. Isto tako, tuženik ističe i kako nije mogao pokretati postupke sudskim putem radi naplate spornog potraživanja sve do donošenja pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju kojim je naslijedio sporno potraživanje. Iako sud smatra kako je tuženik mogao pokrenuti postupak izravne naplate obzirom je raspolagao Bjanko zadužnicom izdanom u njegovu korist kao vjerovniku, ukoliko sud uzme u obzir navode kako nije mogao pokrenuti postupak do pravomoćnog okončanja ostavinskog postupka, sud smatra kako je u svakom slučaju došlo do nastupanja zastare spornog potraživanja.

38. Prednik tuženika SD je preminuo **.**.2021., a Rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Ljiljane Blažeka doneseno je i postalo pravomoćno 8. srpnja 2021. Ukoliko sud uzme u obzir da je u navedenom periodu došlo do zastoja zastare u trajanju od 4 mjeseca, sukladno odredbi čl. 237. ZOO-a, u svakom slučaju došlo je do nastupanja zastare 1. travnja 2022. Naime, s obzirom da je zastarni rok za naplatu tražbine osigurane Bjanko zadužnicom solemniziranom od strane javnog bilježnika 10 godina, a sud je tijekom postupka utvrdio da je rok dospijeća spornog potraživanja bio 31. prosinca 2011. te kako nije došlo do prekida zastare, ukoliko se uzme u obzir i zastoj zastare u trajanju od 4 mjeseca od smrti SD, kao ranijeg vjerovnika i pravomoćnosti Rješenja o nasljeđivanju, zastara je nastupila 1. travnja 2022.

39. S obzirom da je Bjanko zadužnica podnesena Financijskog agenciji radi izravne naplate 25. listopada 2022. nedvojbeno je kako ista nije podnesena u zakonskom roku sukladno odredbi čl. 233. ZOO-a te je nastupila zastara potraživanja.

40. Ističe se i kako nije osnovan navod tuženika da bi do prekida zastare došlo kad je tuženik pozvao tužitelja na ispunjenje obveze dopisom od 12. srpnja 2021., jer je odredbom čl. 244. ZOO-a propisano da za prekid zastare nije dovoljno da vjerovnik pozove dužnika pisano ili usmeno da obvezu ispuni.

41. S obzirom na sve izneseno, sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i presuđeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

42. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a te obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, tuženik je dužan tužitelju naknaditi troškove postupka u cijelosti.

43. Troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, dalje: Tarifa) te su tužitelju priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, sastav podneska od 21. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 eura, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, zastupanja na ročištu 12. studenog 2024., 18. ožujka 2025., 12. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, pripadajući pdv u iznosu od 250,00 eura, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 48,05 eura, odnosno sveukupno 1.298,05 eura.

44. Sud je dobio zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka za iznos od 125,00 eura na ime troška zastupanja na ročištu za objavu presude, obzirom punomoćnik tužitelja nije pristupio na navedeno ročište.

45. Slijedom svega navedenog, riješeno je kao u izreci ove presude.

Prelog, 12. veljače 2026.

Sutkinja:

Nina Markulija

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku presude, nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

O tome obavijest:

1. Tužitelj po punomoćniku

2. Tuženik po punomoćniku