Z A

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-4875/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužitelja OZ iz mjesta Irbid, Hašemitska Kraljevina Jordan, državljanin Hašemitske Kraljevine Jordan, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik iz Zagreba, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, nakon održane nejavne rasprave, dana 12. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/24- 06/19637, URBROJ: 511-01-212-25-8 od 30. listopada 2025.

II Odobrava se tužitelju besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu. III Nalaže se tuženiku da nadoknadi odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja, državljanina Hašemitske Kraljevine Jordan i Palestinskog okupiranog teritorija, za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da je tužitelj naveo konkretne događaje zbog koji se ne smije vraćati u Jordan, a u ovom trenutku niti u Palestinu. Navodi da se radi se osveti zbog zavadnih dijela obitelji, gdje je primio nekoliko prijetnji telefonom, u kojima su osobe prijetile da će ga ubiti. Navodi da je on te prijetnje shvatio ozbiljno, za razliku od policije, koja nije ništa poduzela jer je on O. Ističe da je zbog toga otišao u Saharu gdje se dva mjeseca skrivao. Pojašnjava da on nije sudjelovao u incidentu pa ne zna je li netko drugi podnio kaznenu prijavu, a, osim toga, radi se o kaznenom djelu koje se goni po službenoj dužnosti. S obzirom da je njegov bratić, koji je sudjelovao u incidentu, pobjegao u Saudijsku Arabiji, on se našao na udaru osoba koje su željele osvetiti čin njegovog bratića. Drugi razlog njegovog napuštanja zemlje podrijetla je diskriminatorna praksa prema osobama palestinskog podrijetla u Jordanu.

3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje te mu odobri međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj i besplatnu pravnu pomoć u ovom upravnom sporu te naloži tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, troškove pravne pomoći u ovom upravnom sporu u iznosu od 1.250,00 eura za sastav tužbe i pristup na ročište.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužitelj saslušan te mu je omogućeno iznošenje razloga napuštanja zemlje podrijetla. Navodi da činjenice koje je tuženik iznio nije smatrao vjerodostojnima u pogledu postojanja osnovanog straha od proganjanja ili ozbiljne nepravde. Navode tužitelja ocijenio je vremenski i sadržajno neusklađenima te nedostatnima za zaključak o postojanju zakonskih uvjeta za odobravanje međunarodne zaštite. Naime, navodi tužitelja o općoj diskriminaciji B u [adresa] odnose se na opće društvene okolnosti, koje same po sebi ne predstavljaju osnovu za odobrenje međunarodne zaštite, osim ako su povezane s individualnim, ozbiljnim i konkretnim proganjanjem, što u ovom slučaju nije utvrđeno. Navodi da je pravilno ocijenio da tužiteljevi navodi, iako upućuju na određene društvene probleme, se ne mogu podvesti pod dijela proganjanja propisana Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Također je naveo da se upravni postupak ne može temeljiti isključivo na akademskim istraživanjima i općim izvješćima već na individualnoj procjeni položaja konkretnog tražitelja.

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika te je održao nejavnu raspravu.

7. Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 - dalje ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

9. Odredbom članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25, dalje: Zakon) propisano je da će se u Republici Hrvatskoj priznati azil tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

10. Odredbom članka 21. Zakona propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za odobrenje azila iz članka 20., ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla, suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti, ili se zbog takvog rizika ne želi staviti pod zaštitu te zemlje.

11. Nadalje, odredbom stavka 2. istog članka Zakona propisano je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva, zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

12. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj u kojem je istekao da je palestinske narodnosti, da živi u [adresa] kao palestinska izbjeglica, državljanin je Hašemitske Kraljevine Jordan i Palestinskog okupiranog teritorija te je kao razlog napuštanja zemlje podrijetla naveo strah od osvete. Pojasnio je da je njegov bratić BZ, uslijed svađe, upucao poslovnog partnera u nogu te je ovaj ostao nepokretan, a bratić je pobjegao u Saudijsku Arabiju, zbog čega je on postao meta brata oštećenog koji ga želi ubiti. Naveo je da se, zbog straha za vlastiti život, oko dva mjeseca skrivao u Sahari, dok nije od vozač kamiona saznao da ga traže pa je odlučio napustiti Jordan. Kao drugi razlog odlaska iz zemlje podrijetla naveo je diskriminaciju i rasizam s kojima se kao O suočavao u Jordanu te je istekao da jordanske vlasti vrše pritisak na palestinske izbjeglice da se vrate u Palestinu.

13. U provedenom postupku, tužitelj je saslušan na zapisnik radi utvrđenja svih činjenica i okolnosti te mu je zahtjev odbijen jer je ocjenjeno da ne ispunjava uvjete za priznavanje azila i supsidijarne zaštite iz članka 20. i 21. Zakona.

14. Po izvršenom uvidu u isprave koje je dostavio i dostupna izvješća, te po provedenom saslušanju tužitelja u postupku, Sud ne nalazi konkretan element kojim bi se utvrdilo postojanje subjektivne životne ugroženosti tužitelja. Tužitelj, iako pozvan , nije se odazvao pozivu Suda na ročište radi saslušanja te je opunomoćenik odustao od tog dokaznog prijedloga.

15. Polazeći od razloga napuštanja zemlje podrijetla i na temelju ocijene budućeg rizika i analize informacije u zemlji podrijetla, nije utvrđeno postojanje straha od proganjanja na strani tužitelja u smislu citiranog članka 20. Zakona.

16. Naime, tužitelj je izjavio da je zemlju podrijetla napustio na legalan način, s ciljem odlaska u Republiku Njemačku, a uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je tužitelj 26. veljače 2024. samovoljno napustio Prihvatilište, nakon čega se više nije vratio niti je obavijestio o novom boravištu, te je doneseno rješenje o obustavi postupka. Tužitelj je sam izjavio da je tijekom postupka u tri navrata samovoljno napustio Republiku Hrvatsku i otputovao u Saveznu Republiku Njemačku, što ukazuje da tužitelj zemlju podrijetla nije napustio iz opravdanog razloga zbog straha za vlastiti život niti iz razloga navedenih u članku 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, već institut međunarodne zaštite zloupotrebljava u svrhu sekundarne migracije prema državi članici Europske unije. Nadalje, Jordan je prva i najveća zemlja domaćin palestinskih izbjeglica te je većini njih dodijeljeno jordansko državljanstvo. Također, nisu pronađena izvješća koja ukazuju da Jordan sustavno prisilno protjeruje Z iz [adresa]. Također, tužitelj posjeduje Jordansko državljanstvo koje redovito obavlja, a kao osoba palestinskog podrijetla uživa prava koja uključuju pristup tržištu rada i ostvarivanje drugih građanskih prava. Stoga, po ocijeni ovog Suda, neuvjerljiv je iskaz tužitelja da postoji strah od proganjanja, budući da je legalno napustio Jordan, a ciljana zemlja mu je bila Njemačka.

17. Po ocijeni ovog Suda, tuženik je pravilno ocijenio neuvjerljivim i nevjerodostojnim iskaz tužitelja vezan za razloge napuštanja zemlje podrijetla.

18. Iz ukupnih iskaza tužitelja, Sud nalazi kako nema dokaza da su tužiteljev život i sloboda u opasnosti zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti, određenoj društvenoj skupini ili političkom mišljenju. Također, vezano za tužiteljeve osobne okolnosti, a s obzirom na situaciju u zemlji podrijetla, ne postoji rizik od ozbiljne nepravde, odnosno da bi se povratkom suočio sa prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem, mučenjem, nečovječnim ili ponižavajućim postupanjem ili kažnjavanjem.

19. Analizom izjava tužitelja, nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti te nema dokaza da je bi njegov život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja u zemlji podrijetla zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, odnosno da bi mu život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja u slučaju povratka zemlji podrijetla.

20. Također, utvrđujući osobne okolnosti tužitelja, nisu nađeni razlozi koji bi ukazivali da će se tužitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem kao ni da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju. Također, nije utvrđeno postojanje ozbiljne ili individualne prijetnje tužiteljevog života zbog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

21. Slijedom navedenog, pravilno je utvrđeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje azila navedene u članku 20. i za priznavanje supsidijarne zaštite navedene u članku 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

22. Stoga, Sud osporavano rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, ne može ocijeniti nezakonitim.

23. Valjalo je stoga, temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u točki I izreke presude.

24. Budući da prema podacima spisa predmeta tužitelj nema financijskih sredstava, istom je u točki II izreke presude odobrena besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15 i 155/22).

25. Sud je tužitelju priznao naknadu troškova sastava tužbe i pristupa na ročište, svako u iznosu od 500,00 eura, uvećano za PDV, ukupno 1.250,00 eura, sukladno Tbr. 27.1. i 2., Tbr. 40. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23 i 107/25) i članka 9. stavka 2. Pravilnika.

U Zagrebu 12. veljače 2026.

Sudac:

Jasna Peroš Nikolić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

Dna:

1. Odvjetnik Zoran Bauer, e-komunikacijom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica

3. U spis