REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Ž 5

Poslovni broj: Us I-2145/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužiteljice ŽT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, radi raspoređivanja na radno mjesto, 12. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika Odbora za državnu službu, KLASA: UP/II-112-07/25-01/48, URBROJ: 566-01/18-25-3 od 7. listopada 2025., kao i radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Zatvor u Gospiću, KLASA: UP/I-112-02/20-01/1173, URBROJ: 514-10-06-03-01/1-25-21 od 8. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova puta na relaciji Gospić- Rijeka Gospić.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Odbora za državnu službu, KLASA: UP/II- 112-07/25-01/48, URBROJ: 566-01/18-25-3 od 7. listopada 2025., odbijena je žalba tužiteljice, izjavljena protiv rješenja o rasporedu donesenog od strane Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Zatvora u Gospiću, KLASA: UP/I-112-02/20-01/1173, URBROJ: 514-10-06-03-01/1- 25-21 od 8. siječnja 2025., a kojim je rješenjem u točki 1. izreke, tužiteljica diplomirana pravnica, s položenim državnim ispitom, raspoređena s 1. prosincem 2020. na radno mjesto Viši stručni savjetnik u Odjelu upravnih poslova Zatvora u Gospiću, utvrđeno pod rednim brojem 7. Priloga II. Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva pravosuđa i uprave na neodređeno vrijeme, u točki 2. izreke rješenja, određeno je, da plaću tužiteljice čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta, koji iznosi 1,523 i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0 5 % za svaku navršenu godinu radnog staža i obračunava se bez donošenja posebnog rješenja, kao i da tužiteljica ostvaruje pravo na uvećanje koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta za 8 % za ostvarenih više od 30 godina radnog staža u državnim tijelima. U točki 3. izreke rješenja određeno je, da tužiteljica na dan rasporeda ima ukupno 33 godine 11 mjeseci i 13 dana radnog staža i više od 4 godine radnog iskustva na odgovarajućim poslovima, dok je u točki 4. izreke rješenja određeno da državna službenica, ovdje tužiteljica, ima pravo na dodatak na osnovnu plaću za posebne uvjete rada u visini od 5%. U točki 5. izreke rješenja određeno je, da se tužiteljici za svakih 12 mjeseci stvarno provedenih na radu računa kao 16 mjeseci staža osiguranja, a u točci 6. izreke rješenja određeno je, da se plaća po tom rješenju isplaćuje od 1. prosinca 2020., kao i da žalba protiv rješenja o rasporedu ne odgađa izvršenje rješenja (točka 7. izreke rješenja).

2. Osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika Odbora za državnu službu, KLASA:UP/II-112-07/25-01/48, URBROJ: 566-01/18-25-3 od 7. listopada 2025., a posljedično tome i prvostupanjskog rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Zatvor u Gospiću, KLASA: UP/I-112-02/20-01/1173, URBROJ: 514-10-06-03-01/1-25-21 od 8. siječnja 2025., tužiteljica je pravovremeno podnijela tužbu ovome Sudu, kod kojeg je zaprimljena 29. listopada 2025. pod gore navedenim poslovnim brojem, a koja je sadržajno jednaka žalbenim navodima, koji su strankama dobro poznati pa se neće detaljno iznositi.

3. Tužiteljica je u tužbi u bitnome navela, da je u konkretnom slučaju njezinog rasporeda, činjenično stanje pogrešno utvrđeno i da se cijelo pitanje njezinog rasporeda od 1. prosinca 2020. na hijerarhijski niže radno mjesto, od radnog mjesta na kojem je bila raspoređena ranijim rješenjima o rasporedu, temelji samo, jedino i isključivo na lakoj povredi službene dužnosti koju je počinila 7. kolovoza 2019. na radnom mjestu voditelja Odjela tretmana, na koje je bila raspoređena temeljem naloga za obavljanje poslova više složenosti, a koja Odluka o počinjenju lake povrede službene dužnosti, u trenutku donošenja Rješenja o rasporedu tužiteljice 1. prosinca 2020., još uvijek nije bila izvršna pa nije smjela biti nikakav, a kamoli jedini i odlučujući čimbenik prilikom donošenja rješenja o rasporedu tužiteljice.

4. S tim u svezi napomenula je, da je s druge strane donositelj rješenja o rasporedu od 1. prosinca 2020., imao utvrđene činjenice vezane za kvalitetu tužiteljičinog rada, visoke ocjene za radno mjesto na koje je bila raspoređena, kao i činjenicu da je sam svojim nalogom naložio da tužiteljica obavlja poslove Voditelja odjela tretmana koji su više složenosti od onih na koje je u trenutku tom bila raspoređena, te da nije vjerojatno da bi poslodavac takav nalog dao osobi, za koju smatra da ga nije sposobna obavljati i koja se u svom radu prije davanja naloga nije iskazala kao kvalitetna, sposobna i odgovorna osoba, odnosno službenik.

5. Ukazala je, da je zbog počinjene povrede službene dužnosti tri puta kažnjena i to prvi put ocjenom zadovoljava 2019., drugi put Rješenjem o rasporedu na manje složeno radno mjesto (manja plaća 2020.) i treći put upis opomene u dosje ( pravomoćno 2022.).

6. Stoga tužiteljica smatra da se okolnosti počinjenja lake povrede službene dužnosti nisu smjele uzeti u obzir prilikom raspoređivanja na radno mjesto sukladno Rješenju o rasporedu od 1. prosinca 2020., jer u trenutku donošenja Rješenja o rasporedu 1. prosinca 2020., Rješenje o lakoj povredi službene dužnosti od 29. listopada 2020., još uvijek nije bilo izvršno, a također laka povreda koju je počinila da se odnosi na obavljanje poslova Voditelja odjela tretmana koje poslove je obavljala temeljem Naloga o obavljanju poslova više složenosti, a ne na obavljanje poslova svog radnog mjesta na koje je raspoređena rješenjem o rasporedu, a to je Voditelj Odsjeka prijama, otpusta i matice zatvorenika u Zatvoru u Gospiću.

7. Za navedeno radno mjesto na koje je bila raspoređena, da je bila ocjenjivana najvišim ocjenama, osim za 2019., za koju je ocijenjena zadovoljava radi pokretanja postupka lake povrede službene dužnosti.

8. U konačnici, tužiteljica zaključuje, da ako je prvostupanjsko tijelo i smatralo da bi tužiteljicu trebalo rasporediti na radno mjesto niže složenosti od onog na kojem je počinila laku povredu službene dužnosti, onda da bi to bilo radno mjesto Voditelja Odsjeka prijama, otpusta i matice zatvorenika, jer to radno mjesto i dalje postoji u važećoj sistematizaciji radnih mjesta i za njega ispunjava tužiteljica uvjete te da to radno mjesto nije popunjeno nekim drugim službenikom, pa je tužiteljica u tužbenom zahtjevu predložila da se poništi osporavano rješenje tuženika od 7. listopada 2025., kao i prvostupanjsko rješenje od 8. siječnja 2025.

9. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovoga Suda 24. studenog 2025. u cijelosti ostao kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja te je odgovarajući na tužbene navode tužiteljice, što će u nastavku presude biti detaljnije obrazloženo, predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

10. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 19. prosinca 2025. tužiteljica je očitujući se na navode tuženika iz odgovora na tužbu, u cijelosti ustrajala kod svih navoda iz tužbe i tužbenoga zahtjeva, između ostalog istaknuvši, da je upravo podnošenje žalbe protiv Rješenja o lakoj povredi službene dužnosti od 29. listopada 2020. bio razlog za raspored tužiteljice na radno mjesto niže složenosti, a ne samo laka povreda službene dužnosti, a takav zaključak da je izvela iz činjenice da je Zatvor u Gospiću tek 20. studenog 2020. nakon što je podnijela žalbu protiv Rješenja o lakoj povredi službene dužnosti, zatražio suglasnost za njen raspored na radno mjesto niže složenosti, iako je već od 29. listopada 2020. kada je doneseno Rješenje o lakoj povredi službene dužnosti, u ponovljenom postupku, upravitelj znao za postojanje lake povrede službene dužnosti, jer je i rješenje donio i mogao je odmah nakon toga datuma, zatražiti odobrenje za raspored na radno mjesto niže složenosti. Pojašnjava da laka povreda službene dužnosti nije bila stvarni razlog da se rasporedi na niže složeno radno mjesto, već da se takvim rasporedom posredno kazni, radi korištenja zakonskih pravnih lijekova protiv Rješenja o lakoj povredi službene dužnosti.

11. U ovom upravnom sporu 5. veljače 2026. održano je ročište za raspravu u nazočnosti opunomoćenika tužiteljice i tužiteljice osobno, a u odsutnosti uredno pozvane službene osobe tuženika, na temelju članka 91. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, u nastavku teksta ZUS), u svezi s člankom 89. stavka 4. ZUS-a pa je tužiteljici u skladu sa odredbom članka 6. ZUS-a, data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu tužiteljica je u cijelosti ostala kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

12. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je u izvršenju rješenja tuženika od 29. studenog 2024., doneseno ovdje prvostupanjsko Rješenje o rasporedu tužiteljice od 8. siječnja 2025. kojim se tužiteljica raspoređuje s danom 1. prosinca 2020. na radno mjesto Viši stručni savjetnik u Odjelu upravnih poslova Zatvora u Gospiću, utvrđeno pod rednim brojem 7., Prilog II. Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva pravosuđa i uprave na neodređeno vrijeme, uz ostala prateća utvrđenja pobliže citirana u točkama 2. do 7. izreke prvostupanjskog rješenja.

13. Nije sporno da je u izvršenju presude ovog Suda, poslovnog broja 3 Us I- 267/2020-3 od 20. svibnja 2020., rješenjem Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Zatvora u Gospiću od 29. listopada 2020. tužiteljica u ponovljenom postupku, proglašena odgovornom za počinjenje lake povrede službene dužnosti i izrečena joj je pisana opomena s upisom u osobni očevidnik državnog službenika, da je protiv navedenog rješenja tužiteljica izjavila žalbu Službeničkom sudu za državne službenike, Sustavu izvršavanja kazne zatvore u Ministarstvu pravosuđa, te da je Službenički sud za državne službenike, Sustava izvršavanja kazne zatvora u Ministarstva pravosuđa rješenjem od 17. veljače 2021. odbio žalbu tužiteljice i potvrdio prvostupanjsko rješenje, a presudom ovog Suda, poslovnog broja 2 Us I-726/2021-13 od 3. studenoga 2021. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika Službeničkog suda za državne službenike, Sustava izvršavanja kazne zatvora u Ministarstvu pravosuđa od 17. veljače 2021. Također, je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja Usž- 493/2022-2 od 2. ožujka 2022. odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv navedene prvostupanjske presude od 3. studenoga 2021. kao neosnovana.

14. Nije sporno da je tužiteljica na radno mjesto Voditelja Odsjeka prijema, otpusta i matice zatvorenika bila imenovana i raspoređena u vremenu od 1. listopada 2012. do 30. studenog 2020., a 7. kolovoza 2019. je počinila laku povredu službene dužnosti opisanu u članku 98. st. 1. toč. 10. Zakona o državnim službenicima Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, broj 92/05, 107/07, 27/08, 49/11, 34/12, 49/12, 37/13, 38/13, 1/15, 138/15, 61/17, 70/19, 98/19 u nastavku teksta ZDS), nesavjesno ili nemarno izvršavanje službene zadaće protivno pravilima struke, za što joj je izrečena kazna pisana opomena su upisom u osobni očevidnik državnog službenika, sve pobliže opisano u prvostupanjskom rješenju od 29. listopada 2020., a koja je i odluka postala pravomoćna 2. ožujka 2022., kao što je to gore navedeno.

15. Nadalje, nije sporno, da je prvostupanjsko tijelo uzimajući u obzir struku, stručno znanje, radno iskustvo i uspješnost tužiteljice u dosadašnjem obavljanju poslova u Odjelu upravnih poslova, utvrdilo, da se tužiteljica rasporedi na radno mjesto Višeg stručnog savjetnika u Odjelu upravnih poslova u Zatvoru u Gospiću, a pri tome je navedeno da su u Odjelu upravnih poslova Zatvora u Gospiću ustrojena tri radna mjesta visoke stručne spreme s ukupno 5 izvršitelja, a da su bila popunjena s jednim izvršiteljem visoke stručne spreme i 2 izvršitelja srednje stručne spreme te je zaključeno, da u tom odjelu nedostaje službenika pravne struke, jer je potrebno osigurati kontinuirano i stručno obavljanje poslova u tom dijelu. Također, u Odjelu tretmana Zatvora u Gospiću, da je ustrojeno 8 radnih mjesta visoke stručne spreme s ukupno 11 izvršitelja, a popunjen je bio sa 7 izvršitelja visoke stručne spreme i 3 izvršitelja srednje stručne spreme te su prilikom rasporeda službenika na ta radna mjesta, uzete u obzir odredbe članka 35. Zakona o izvršavanju kazne zatvora, (Urednički pročišćeni tekst, «Narodne novine», broj 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11- OUSRH, 125/11 - Kazneni zakon, 56/13 i 150/13), kojima je propisano, da će se u Odjelu tretmana kaznenog tijela, rasporediti državni službenici, stručnjaci, socijalni radnici, socijalni pedagozi, psiholozi, nastavnici i učitelji.

16. Iz svega navedenog proizlazi, da je prvostupanjsko tijelo prvostupanjskim rješenjem od 8. siječnja 2025. rasporedilo tužiteljicu od 1. prosinca 2020., na radno mjesto Višeg stručnog savjetnika u Odjelu upravnih poslova Zatvora u Gospiću, utvrđeno pod rednim brojem 7. Priloga II. Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva pravosuđa i uprave, sve pozivom na odredbu članka 127. stavak 1. i 3. ZDS-a, kao i da je prvostupanjsko tijelo obrazložilo navedenu odluku o rasporedu tužiteljice, u skladu s potrebama službe radi pravodobnog i efikasnijeg obavljanja poslova i zadataka, uzevši u obzir struku, stručno znanje, radno iskustvo i uspješnost tužiteljice u dosadašnjem obavljanju poslova u Odjelu upravnih poslova.

17. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

18. Nesporno je u ovoj upravnoj stvari da je tužiteljica prvostupanjskim rješenjem unutar Zatvora u Gospiću raspoređena na radno mjesto niže složenosti poslova (viši stručni savjetnik u Odjelu upravnih poslova) u odnosu na radno mjesto dotadašnjeg rasporeda (voditelj Odsjeka prijama, otpusta i matice zatvorenika, u Odjelu tretmana). Nesporno je i da je pravomoćnom presudom ovog Suda od 3. studenog 2021. odbijen tužbeni zahtjev u upravnome sporu u kojem je ocjenjivana zakonitost rješenja kojim je utvrđena odgovornost tužiteljice za laku povredu službene dužnosti.

19. Sporno je u ovom upravnom sporu, je li tužiteljica po donošenju Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva pravosuđa i uprave („Narodne novine“, broj 97/20) i Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva pravosuđa i uprave, KLASA: 011-02/20- 01/235, URBROJ: 514-U.02-02/1-20-9, od 8. listopada 2020., rješenjem prvostupanjskog tijela i osporenim rješenjem tuženika, zakonito raspoređena na novo radno mjesto višeg stručnog savjetnika, na kojem radnom mjestu nije zatečena prilikom donošenja novih ustrojstvenih propisa.

20. Člankom 127. stavkom 1. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", broj 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12 – proč. tekst, 38/13, 37/13, 1/15, 138/15, 102/15, 61/17, 70/19, 98/19 i 141/22, u nastavku teksta: ZDS) propisano je da se, kad se donese pravilnik o unutarnjem redu na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, službenici raspoređuju na radna mjesta iz tog pravilnika prema potrebama službe i stručnom znanju.

21. Člankom 3. stavkom 1. Uredbe o klasifikaciji radnih mjesta u državnoj službi („Narodne novine", broj 77/07, 13/08 i 81/08) propisano je da potrebno stručno znanje obuhvaća stupanj obrazovanja, znanja, radnog iskustva, sposobnosti i vještina potrebnih za učinkovito obavljanje poslova određenoga radnog mjesta.

22. Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 27. kolovoza 2020. donijela Uredbu o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva pravosuđa i uprave. Na temelju navedene Uredbe, nadležni je ministar je donio Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva pravosuđa i uprave. Uslijedilo je raspoređivanje zatečenih državnih službenika, u okviru kojeg je prvostupanjsko tijelo donijelo novo rješenje o rasporedu tužiteljice. Neosnovan je, zbog toga, tužbeni navod da nedostaje zakonska osnova za donošenje predmetnih rješenja o rasporedu državnih službenika.

23. Nadalje, uvidom u Uredbu o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva pravosuđa i uprave i prijašnju Uredbu o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva pravosuđa („Narodne novine“, broj 98/17 i 79/19), utvrđeno je, da je u sistematizaciji radnih mjesta u Zatvoru u Gospiću, pored ostalih, i nadalje ustrojen Odjel tretmana, unutar kojeg su, kao i ranije, ustrojeni Odsjek prijama, otpusta i matice zatvorenika te Odsjek provedbe programa izvršavanja kazne zatvora. Dakle, donošenjem nove Uredbe i navedenog Pravilnika nije došlo do promjena u unutarnjoj organizaciji prvostupanjskog tijela u odnosu na radno mjesto na kojem je do tada tužiteljica bila raspoređena.

24. Tužiteljica je prvostupanjskim rješenjem raspoređena na radno mjesto koje je u pogledu statusa i plaće za tužiteljicu nepovoljnije.

25. Mjerodavne zakonske odredbe za situaciju kad se donese novi pravilnik o unutarnjem redu na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu izrijekom ne propisuju dodatne uvjete za raspored državnih službenika, izuzev onih kojima je određeno da se nakon preustroja državni službenici raspoređuju prema potrebama službe i stručnome znanju. Stoga je pri novom rasporedu zatečenih službenika potrebno pravilno i dosljedno primijeniti navedene kriterije, koji su propisani odredbom članka 127. stavka 1. ZDS-a. Pri rasporedu službenika nakon donošenja novog pravilnika o unutarnjem redu nema obveze raspoređivanja službenika na radno mjesto na kojem je zatečen. No, javnopravno tijelo dužno je pri donošenju odluke o rasporedu primijeniti zakonom propisane kriterije te obrazložiti njihovu primjeno, kako bi se spriječilo potencijalno arbitrarno postupanje nadležnog tijela, te kako bi se mogla ispitati zakonitost donesenog rješenja o rasporedu državnog službenika. To naročito vrijedi kada se zatečeni položaj državnog službenika novim rasporedom pogoršava. U tom je pogledu od utjecaja i to što je posrijedi upravni postupak pokrenut po službenoj dužnosti, a ne na zahtjev stranke. S obzirom na to da raspoređivanje službenika nakon preustroja podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni, pri tome obrazloženje rješenja treba dati dovoljnu podlogu za zaključak da je slobodna ocjena primijenjena ne samo u okviru zakonom dodijeljene diskrecijske ovlasti (što ovdje nije sporno), nego i da je primijenjena u skladu sa svrhom te ovlasti (čl. 5. st. 2. ZUP-a, vezano uz čl. 4. st. 2. ZUS-a).

26. Sud utvrđuje da iz obrazloženjâ osporavanih rješenja proizlazi da su propisani kriteriji raspoređivanja u konkretnom slučaju bili pravilno i cjelovito primijenjeni.

27. U odnosu na tužbeni navod je li prvostupanjsko tijelo pri rasporedu moglo u obzir uzeti laku povredu službene dužnosti, s obzirom na to da odluka o tome nije bila izvršna u trenutku donošenja rješenja o rasporedu, praksa drugostupanjskog suda dopušta uzimanje u obzir disciplinske povrede i prije izvršnosti odluke kojom je povreda utvrđena (npr. presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Usž-1074/22 od 4. svibnja 2022.). Usto, u međuvremenu je odluka o disciplinskom kažnjavanju tužiteljice postala pravomoćna.

28. Dakle, iz cjelokupne dokumentacije proizlazi da je tužiteljica od 8. lipnja 2004. do 30. rujna 2012. bila raspoređena na radnom mjestu Višeg upravnog savjetnika u Odjelu upravnih poslova Zatvora u Gospiću te da je poslove tih radnih mjesta obavljala stručno i odgovorno i za koje poslove je bila ocjenjivana najvišim ocjenama, kao i da je tužiteljica od 1. listopada 2012. do 30. studenog 2020. bila raspoređena na radno mjesto Voditelja Odsjeka prijema, otpusta i matice zatvorenika i da je upravitelj zatvora 20. studenog 2020. predložio da se tužiteljicu rasporedi na radno mjesto Višeg stručnog savjetnika u Odjelu upravnih poslova u Zatvoru u Gospiću, a ne na radno mjesto Voditelja Odsjeka prijema, otpusta i matice zatvorenika, jer je procijenio da taj posao ne bi kvalitetno obavljala, budući je protiv iste pokrenut postupak zbog lake povrede službene dužnosti koju je tužiteljica počinila 7. kolovoza 2019. obavljajući poslove radnog mjesta Voditelja Odjela tretmana Zatvora u Gospiću temeljem naloga za obavljanje više složenosti poslova, a Odluka o počinjenoj lakoj povredi službene dužnosti postala je pravomoćna 2. ožujka 2022.

29. Slijedom svega navedenog, razvidno je, da je osnova za donošenje rješenja o rasporedu tužiteljice od 8. siječnja 2025. donošenje Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva pravosuđa KLASA: 011-02/20-01/235, URBROJ: 514- U.02-02/1-20-9 od 8. listopada 2020., a prvostupanjsko rješenje je doneseno u skladu sa odredbom članka 127. stavak 1. ZDS-a te po mišljenju ovoga Suda, kao i tuženika, prvostupanjsko rješenje o rasporedu tužiteljice na radno mjesto Višeg stručnog savjetnika u Odjelu upravnih poslova, Zatvora u Gospiću, doneseno je uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja o kojima ovisi zakonitost odluke o rasporedu uzimajući u obzir struku, stručno znanje, radno iskustvo i uspješnost tužiteljice u dosadašnjem obavljanju poslova u Odjelu upravnih poslova, a sukladno sudskoj praksi, poslodavac ima legitimno pravo na pojedina radna mjesta rasporediti službenika koji će, osim što ispunjava tražene uvjete, svojom stručnošću i sposobnostima osigurati što učinkovitije obavljanje poslova određenog radnog mjesta, odnosno poslodavcu se kod unutarnje organizacije i rasporeda službenika mora ostaviti određena sloboda kako bi prema svojoj procjeni, a imajući u vidu potrebe službe, na pojedina radna mjesta, rasporedio službenika s traženim uvjetima i odgovarajućim sposobnostima, a kao što je to učinjeno u konkretnom slučaju.

30. Nastavno, prvostupanjsko tijelo je u obrazloženju rješenja izložilo i podatke o popunjenosti radnih mjesta unutar Odjela upravnih poslova, a povodom tužiteljičinog prigovora o nepopunjenosti radnog mjesta visoke stručne spreme u Odjelu upravnih poslova od 2012., tuženik je od prvostupanjskog tijela pribavio izliste Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva pravosuđa koji je stupio na snagu 2. svibnja 2012., kao i izliste daljnjih izmjena i dopuna Pravilnika o unutarnjem redu te utvrdio, da su Pravilnikom o unutarnjem redu iz 2020. u Odjelu upravnih poslova sistematizirana, odnosno ustrojena 3 radna mjesta sa visokom stručnom spremom i 2 radna mjesta sa srednjom stručnom spremom, a Pravilnikom o unutarnjem redu iz 2012. u Odjelu upravnih poslova bilo je sistematizirano radno mjesto Voditelja odjela i upravnog referenta te spremačice, iz čega proizlazi da osim radnog mjesta Voditelja odjela, nije bilo sistematizirano niti jedno radno mjesto sa visokom stručnom spremom te se tek izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu od 23. prosinca 2013. i Pravilnika o unutarnjem redu od 1. ožujka 2015. te predmetnim Pravilnikom o unutarnjem redu iz 2020. povećavao broj radnih mjesta kako sa visokom, tako i sa srednjom stručnom spremom, a pri tome je točno da je Pravilnikom o unutarnjem redu iz 2022. izostalo radno mjesto stručnog suradnika, međutim, i nadalje je ostalo sistematizirano radno mjesto na koje je tužiteljica raspoređena osporavanim prvostupanjskim rješenjem.

31. S tim u svezi ukazuje se tužiteljici, da poslodavac ima određenu slobodu da sam ocijeni imajući u vidu potrebe službe da će određeni službenik s traženim uvjetima i odgovarajućim sposobnostima što učinkovitije obavljati poslove radnog mjesta, a u konkretnom slučaju upravitelj zatvora je smatrao da tužiteljica ne bi učinkovito i kvalitetno obavljala poslove radnog mjesta Voditelja Odsjeka prijama, otpusta i matice zatvorenika u smislu sposobnosti u donošenju odluka i praćenju rada i davanju uputa za rad službenika, imajući pri tome na umu da je protiv tužiteljice, dok je obavljala poslove radnog mjesta Voditelja Odjela tretmana Zatvora u Gospiću, pokrenut postupak lake povrede službene dužnosti koji je pravomoćno okončan te je utvrđeno da je tužiteljica počinila laku povredu službene dužnosti te je prvostupanjsko tijelo opisalo posljedice navedene povrede službene dužnosti i smatralo da navedenim počinjenjem ne bi mogla uspješno obavlja poslove radnih zadataka radnog mjesta Voditelja Odsjeka prijema, otpusta i matice zatvorenika Zatvora u Gospiću.

32. Imajući u vidu da je tužiteljica obavljajući poslove rukovodećeg radnog mjesta koje uključuje između ostalog usklađenje i nadziranje rada službenika Odjela, počinila propust koji je rezultirao počinjenjem lake povrede službene dužnosti, a upravo organiziranje, usklađivanje i neposredno nadziranje rada Odsjeka prijema, otpusta i matice zatvorenika spada u jedan od poslova radnog mjesta Voditelja Odsjeka, to je po mišljenju ovog Suda, tuženik kao i prvostupanjsko tijelo navelo dostatne razloge zbog kojih tužiteljicu nije rasporedilo na rukovodeće radno mjesto, nego na predmetno radno mjesto Viši stručni savjetnik u Odjelu upravnih poslova Zatvora u Gospiću. S tim u svezi, valja ukazati tužiteljici da čelnik prvostupanjskog tijela ima diskrecijsku ovlast rasporeda službenika na ono radno mjesto za koje smatra da će kvalitetnim obavljanjem poslova tog radnog mjesta pridonijeti boljem funkcioniranju prvostupanjskog tijela, a također je i obrazloženo da su Pravilnikom o unutarnjem redu ustrojena 3 radna mjesta visoke stručne spreme s ukupno 5 izvršitelja, a bila su popunjena s ukupno jednim izvršiteljem visoke stručne spreme te je očito da će tužiteljica koja je već prije primala iskustvo u obavljanju poslova radnih mjesta unutar Upravnog odjela, poslove radnog mjesta kvalitetno i učinkovito obavljati.

33. Na navode tužiteljice iz tužbe kojima ističe da je poslodavac dao prednost drugoj službenici ĐT za raspored na radno mjesto Voditelja Odsjeka prijema, otpusta i matice zatvorenika u Odjelu tretmana, ukazuje se tužiteljici da navedeno rješenje o rasporedu ĐT, nije predmetom ocjene zakonitosti u ovom upravnom sporu pa ne može s uspjehom isticati tužbene navode u navedenom pravcu.

34. U odnosu na ostale tužbene navode, ovaj Sud se u cijelosti slaže s navodima tuženika iznesenim u obrazloženju osporavanog rješenja pa se radi nepotrebnog ponavljanja tužiteljicu upućuje na iste.

35. Slijedom navedenog na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a , odlučeno je kao u izreci ove presude.

36. Kako je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, tužiteljica nema pravo niti na naknadu troškova puta na relaciji [adresa].

U Rijeci 12. veljače 2026.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- tužiteljici ŽTR, [adresa]

- tuženiku Odboru za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5