Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Stalna služba u Đurđevcu

Đurđevac, Đure Basaričeka 12

Poslovni broj: P-359/2021-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, po sutkinji Marini Rengel Brlečić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja DDM Invest III AG, OIB: 42497989050, [adresa], Švicarska, kojeg zastupa punomoćnica Slađana Rajačić Grof, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika EL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Darko Marić, odvjetnik u Pitomači, radi namirenja tražbine iz založene stvari, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 14. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika i odluke objavljene 12. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik EL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužan je trpiti namirenje iz vrijednosti založenih nekretnina, zk.č.br. 628/3 u naravi ORANICA U SELU, površine 89 čhv, te zk.č.br. 629/2, u naravi KUĆA BROJ 163 S GOSP. ZGRADAMA I DVORIŠTEM U SELU, površine 137 čhv, sveukupne površine 226 čhv. upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Đurđevac, Općinskog suda u Koprivnici, zalogom osigurane novčane tražbine tužitelja DDM Invest III AG sa sjedištem na adresi [adresa], CH-6300 Zug, Switzerland, registriran kod Trgovačkog registra u kantonu Zug pod registracijskim brojem [registarska oznaka].238.947, OIB: 42497989050, na ime glavnice u iznosu od 14.517,89 EUR (slovima: četrnaest tisuća petsto sedamnaest eura i osamdeset devet centi), sa zakonskim zateznim kamatama, po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, tekućim od 15. ožujka 2000. do 31.12. 2007., a od 1. siječnja 2008., /čl. 29. Zakona o obveznim odnosima-NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15/, obračunatim po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za osam postotnih poena, tekućim do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do plateža, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje namirenje će se provesti putem elektroničke javne dražbe.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem predlaže da je tuženik EL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužan trpiti namirenje iz vrijednosti založenih nekretnina, zk.č.br. 628/3 u naravi ORANICA U SELU, površine 89 čhv, te zk.č.br. 629/2, u naravi KUĆA BROJ 163 S GOSP. ZGRADAMA I DVORIŠTEM U SELU, površine 137 čhv, sveukupne površine 226 čhv. upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Đurđevac, Općinskog suda u Koprivnici, zalogom osigurane novčane tražbine tužitelja DDM Invest III AG sa sjedištem na adresi [adresa], CH-6300 Zug, Switzerland, registriran kod Trgovačkog registra u kantonu Zug pod registracijskim brojem [registarska oznaka].238.947, OIB: 42497989050, na ime troškova vođenja ovršnih postupaka u iznosu od 802,78 eura (slovima: osamsto dva eura i sedamdeset osam centi) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do plateža, koje namirenje će se provesti putem elektroničke javne dražbe.

III. Tuženik EL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužan je u roku od 15 dana namiriti parnični trošak tužitelja DDM Invest III AG, OIB: 42497989050, [adresa], Švicarska u iznosu od 4.120,62 eura (slovima: četiri tisuće sto dvadeset eura i šezdeset dva centa) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do plateža.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj je dana 29. studenog 2021. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je kao stjecatelj tražbine temeljem zaključenog Ugovora o ustupu i prijenosu prava i tražbina, koji je solemniziran po javnom bilježniku Ilinki Lisonek, dana 27. rujna 2019., pod brojem, Ov-8152/2019, temeljem odredbe čl. 81. ZOO-a, stekao osim glavne tražbine i sva pripadajuća sporedna prava, uključujući i založno pravo na nekretnini u vlasništvu tuženika, upisano pod brojem Z-2467/98, temeljem Ugovora o založnom pravu od 21. prosinca 1998., za glavnicu od 30.000,00 DEM s ugovorenom kamatom po stopi određenoj odlukom o kamatnim stopama Banke, sklopljenog između Zagrebačke banke i dužnika/založnog dužnika ovdje tuženika, solemniziranog po javnom bilježniku Tomi Matulcu iz Đurđevca pod brojem OU-381/98, koji iznos je tuženik kao vlasnik obrta ostvario kroz Ugovor o kratkoročnom kreditu s valutnom klauzulom od 21. prosinca 1998. godine.

1.2. Tužitelj je kao ovrhovoditelj pred naslovnim sudom povodom ovršnog prijedloga na temelju opisanih ovršnih isprava pokrenuo ovršni postupak i ishodio ovršno rješenje od 25. veljače 2020. koje rješenje je zbog pogrešnog materijalnopravnog tumačenja drugostupanjskog suda, Županijskog suda u Rijeci‚ rješenjem br. Gž-Ovr-258/20-2 od 15. lipnja 2020. preinačeno te je odbijen prijedlog ovrhovoditelja ovdje tužitelja kao neosnovan s obrazloženjem da tužitelj nije ovlašten temeljem iste ovršne isprave ishoditi novo ovršno rješenje.

1.3. Povodom opisane odluke Županijskog suda u Rijeci, naslovni sud je donio odluku kojom je odredio brisanje zabilježbe ovrhe na nekretninama ovršenika EL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i to na kčbr. [katastarska čestica], u naravi oranica u selu s 89 čhv kčbr. [katastarska čestica], u naravi kuća broj 163 s gosp. zgradama i dvorištem u selu s 137 čhv koja ovrha je bila određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu posl. br. Ovr-22/2020-5 od 25.02.2020., a provedena rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu pod posl.br. Z- 1819/2020 od 03. ožujka 2020. i naložio Zk-odjelu provedbu rečene odluke.

1.4. Kako je tužitelj temeljem ovršne isprave, Ugovora o ustupu i prijenosu prava i tražbina, koji je solemniziran po javnom bilježniku Ilinki Lisonek, dana 27. rujna 2019., pod brojem, Ov-8152/2019 stekao tražbinu i sporedno založno pravo na nekretnini u vlasništvu tuženika, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Đuđevac, Općinskog suda u Koprivnici, na zk.č.br. 628/3 u naravi ORANICA U SELU, površine 89 čhv, te zemljišnoknjižna čestica br. 629/2, u naravi KUĆA BROJ 163 S GOSP. ZGRADAMA I DVORIŠTEM U SELU, površine 137 čhv, sveukupne površine 226 čhv. osnovano temeljem Ugovora o založnom pravu od 21.12.1998., sklopljenog između Zagrebačke banke i dužnika/založnog dužnika ovdje tuženika, solemniziranog 23. prosinca 1998. po javnom bilježniku Tomi Matulcu iz Đurđevca pod brojem OU-381/98, kojim je osigurana tražbina u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 30.000,00 DEM s ugovorenom kamatom po stopi određenoj odlukom o kamatnim stopama Banke na koji ugovor je javni bilježnik, zbog neplateža novčane obveze, stavio klauzulu ovršnosti s danom, 14. ožujka 2000. godine, to je tužitelj ovlaštenikom prava na namirenje tražbine iz predmeta zaloga.

1.5. Tužitelj tvrdi da je dospjela tražbina ovrhovoditelja prema Izvodima iz poslovnih knjiga na dan 26. studenog 2021., na ime glavnice, zakonskih zateznih kamata i troškova iznosila kunsku protuvrijednost iznosa od 73.016,64 EUR-a, obračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan plateža, a što na dan obračuna iznosi 548.677,72 kn, dok je iznos tražbine na ime glavnice, kunska protuvrijednost iznosa od 14.517,89 EUR, obračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan plateža, a što na dan obračuna iznosi, 109.093,52 kn, dok dodatni troškovi vođenja postupaka naplate s pripadajućim kamatama iznose, 5.326,04 kn.

1.6. Slijedom izloženog, kako je tužitelj zbog res iudicate onemogućen u vođenju ovršnog postupka temeljem gore opisane ovršne isprave to je prinuđen voditi ovaj postupak pa se u smislu odredbe čl. 336. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima predlaže da Sud kao stvarno i mjesno nadležan sud nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje da je tuženik dužan trpjeti namirenje iz vrijednosti založenih nekretnina. Tužitelj je svoj tužbeni zahtjev, zbog protek vremena i prelaska na EUR kao valute plaćanja, naznačio za iznos glavnice od 14.517,89 EUR- a bez naznake kunske protuvrijednosti, te kod troškova vođenja ovršnih postupaka iznos od 802,78 EUR-a naznačuje navedeni iznos umjesto iznosa od 6.048,55 kuna, sve na ročištu glavne rasprave održanom dana 14. siječnja 2026.

2.1. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tvrdnju tužitelja da je tužitelj kao ovrhovoditelj pred naslovnim sudom povodom ovršnog prijedloga na temelju opisanih ovršnih isprava pokrenuo ovršni postupak i ishodio ovršno rješenje od 25. veljače 2020. godine, koje rješenje je zbog pogrešnog materijalnopravnog tumačenja drugostupanjskog suda, Županijskog suda u Rijeci, rješenjem br. Gž-Ovr-258/20-2, od 15. lipnja 2020. preinačeno te je odbijen prijedlog ovrhovoditelja, ovdje tužitelja kao neosnovan s obrazloženjem da tužitelj nije ovlašten temeljem iste ovršne isprave ishoditi novo ovršno rješenje. Naime, točno je da je tužitelj kao ovrhovoditelj pred naslovnim sudom povodom ovršnog prijedloga na temelju opisanih ovršnih isprava pokrenuo ovršni postupak i ishodio ovršno rješenje od 25. veljače 2020. godine, no materijalnopravno tumačenje drugostupanjskog, Županijskog suda u Rijeci nije bilo pogrešno, kako tvrdi tužitelj, već je Županijski sud donio utemeljeno i na zakonu zasnovano rješenje pa se stoga materijalnopravno tumačenje istog suda ne može nazivati pogrešnim. Tužitelj iako je upisao svoje založno pravo koje je predmet ovog postupka nije ovlaštenik prava na namirenje tražbine iz predmeta zaloga radi slijedećih činjenica. Tuženik smatra da je tražbina radi čijeg je osiguranja uknjiženo predmetno založno pravo u međuvremenu prestala zbog zastare. Naime, za tražbinu radi čijeg je osiguranja uknjiženo predmetno založno pravo je nastupila zastara, a budući da je od pravomoćnosti odnosno sačinjenja akta koji predstavlja ovršnu ispravu u ovome postupku proteklo vrijeme dulje od 10 godina, a također je i od zadnje radnje koju je ovrhovoditelj odnosno njegov pravni prednik poduzimao radi naplate iste tražbine, proteklo vrijeme dulje od 10 godina, a koje vrijeme je zakonom propisano za nastup zastare tražbine. Stoga je, budući da je prestala tražbina radi čijeg je osiguranja uknjiženo založno pravo, osoba u čiju je korist isto uknjiženo nije ovlaštena podnijeti zahtjev za namirenje iz vrijednosti založenih nekretnina.

2.2. Nadalje, tuženik ističe i činjenicu da nekretnine čijom prodajom tužitelj želi namiriti svoju tražbinu predstavlja jedini dom tuženika i članova njegove obitelji. Naime, Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnjih sloboda s protokolima 1, 4, 6, 7, 11, 12, 13, 14 i 15 (u daljnjem tekstu: Konvencija), koja je stupila na snagu 3. rujna 1953. godine, a Republika Hrvatska je ratificirala 5. studenoga 1997. godine te koja je u skladu s čl. 141. Ustava Republike Hrvatske postala dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, zaštićeno je „pravo na dom“, te ista zaštita, kao međunarodni ugovor koji je sklopljen i potvrđen u skladu s Ustavom RH i objavljen, ima prednost u primjeni spram zakona. Predmetnom Konvencijom obrađena su osnovna građanska i politička prava i slobode, a jedno od njih je i pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, čiji je jedan od aspekata i pravo na dom. U praksi Europskog suda za ljudska prava u Strasborugu „dom“ predstavlja samostalan pojam i temeljem čl. 8. st. 1. Konvencije, uživa zaštitu, a što ovisi o okolnostima konkretnog slučaja. Pri tome je odlučno postoji li dovoljna i kontinuirana (trajna) veza s konkretnim mjestom te isti nije ograničen samo na tradicionalne stambene objekte već u svojoj praksi sud pruža zaštitu i npr. stambenoj prikolici, kolibi i sl., pri čemu čak nije niti odlučna zakonitost stanovanja prema domaćem pravu. Nadalje, i u praksi domaćih sudova za definiciju pojma „dom“ razmatra se postojanje konkretnih i postojanih veza. Tuženik ističe da i u domaćem pravosuđu postoji niz odluka kako Ustavnog tako i Vrhovnog suda RH, iz kojih je vidljivo da stranka koja se poziva na zaštitu „prava na dom“ kako je određeno Konvencijom, mora dokazati da uživa konkretne i postojane veze s tom imovinom. Ovdje također treba napomenuti da i čl. 34. Ustava Republike Hrvatske pruža zaštitu poštivanju obiteljskog života s kojim je u uskoj vezi i pravo na dom shvaćeno kao jedna od pretpostavki obiteljskog života i jedinstva obitelji. Stoga tuženik ističe da od 1977. godine od kada je predmetna kuća izgrađena živi u istoj. Od 1983. godine odnosno zaključenja braka u istoj kući prebiva i njegova supruga te je u njoj odraslo i njihovo troje zajedničke djece. Dakle, na predmetnim nekretninama već četrdeset pet godina stalno i neprekidno prebiva tuženik te nešto kasnije i njegova supruga (od 1983. godine), a do nedavno je tu stalno živjelo i njihovo troje zajedničke djece koji i sada povremeno dolaze na iste nekretnine. Kroz cijelo ovo vrijeme tuženiku i njegovoj supruzi ovo je bila i sada predstavlja jedini dom odnosno jedinu nekretninu za stanovanje. Ukoliko bi ista nekretnina bila prodana sudskom dražbom tada bi tuženik i njegova supruga ostali bez jedinog doma. Tuženik je obrtnik koji mjesečno zarađuje oko 3.000,00 kn., dok njegova supruga nema stalne prihode već iste ostvaruje povremenim radom. Stoga tuženik i njegova supruga ukoliko bi njihova nekretnina bila prodana putem javne dražbe ne bi bili u mogućnosti platiti si podstanarski ili slični smještaj budući da su prihodi koje ostvaruju jedva dostatni za njihovo uzdržavanje kada imaju osiguran smještaj u vlastitom domu. Radi naprijed navedenog, ukoliko bi Sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, bilo bi povrijeđeno tuženikovo „ pravo na dom“ u smislu čl. 8. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnjih sloboda i čl. 34. Ustava Republike Hrvatske.

2.3. Tuženik osporava iznos tražbine tužitelja naznačen u tužbi smatrajući da isti predstavlja iznos koji je dobiven obračunom zelenaške kamate. Naime, EL, primio je od banke, kao kredit, iznos od ukupno 110.000,00 kn., odnosno u jednom navratu 50.000,00 kn., te u drugom 60.000,00 kn., a što je Banka obračunala kasnije kao iznos od 30.000,00 DEM. Stoga je potpuno nejasno kako je u međuvremenu ovaj iznos mogao narasti na iznos, kako tvrdi tužitelj, od 73.016,34 Eura. Jedino objašnjenje jest da je ovakav iznos rezultat obračuna kamate na glavnicu po zelenaškoj stopi, odnosno da je isti rezultat zelenaškog pravnog posla, koji je, kao takav, ništav. Ovako istaknutu tražbinu tuženik osporava osim zbog obračuna zelenaške kamate, po osnovi i po visini, zbog činjenice da tuženiku nisu očito uračunate uplate koje je izvršio temeljem predmetnog Ugovora o kreditu pravnom predniku tužitelja. Stoga tuženik ističe da ista tražbina i po visini ne predstavlja iznos kako ga tužitelj navodi u tužbi.

2.4. Radi svega naprijed iznijetog, tuženik predlaže da Sud, nakon provedenog postupka, odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz obvezu tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove ovog postupka.

3. U predmetnom postupku među strankama sporna je i osnova i visina tužbenog zahtjeva tužitelja.

4. Radi utvrđenja spornih činjenica, u svrhu dokazivanja pročitan je sadržaj izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja (stranica 4-7 spisa), Ugovor o založnom pravu sa solemnizacijom (8-12), Ugovor o kratkoročnom kreditu sa valutnom klauzulom (13-15), izvadak iz zemljišne knjige (16-18), Ugovor o ustupu i prijenosu prava i tražbina (19-29), izvadak iz sudskog registra (30-49), specijalna punomoć (50-51), ovjereni prijevod s njemačkog jezika za izvadak iz trgovačkog registra (55-63), izvršen je uvid u ovosudne spise broj Ovr-1426/09 i Ovr-22/2020, pročitan je sadržaj prometa po kreditu (stranica 90-104 spisa), iskaz tuženika (stranica 111-112 spisa), sadržaj dopisa Zagrebačke banke d.d. (stranica 115), pregleda redovnih kamatnih stopa (119), prometa po kreditu (134-169), dopisa Zagrebačke banke d.d. (170), obavijesti o ustupu tražbine (171-172), potvrde o prometima iz kredita (173-177), pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo Natalije Jambrečić od 4. travnja 2025. (178-185), sadržaj Ugovora o cesiji (stranica 208 spisa), očitovanje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo Natalije Jambrečić na podnesak tuženika (212-215) i iskaz vještakinje Natalije Jambrečić na ročištu održanom dana 14. siječnja 2026. (stranica 221).

5. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

6. U svom iskazu tužitelj navodi kako je točno da je sa Zagrebačkom bankom sklopio Ugovor o kratkoročnom kreditu od 21. prosinca 1998., kao i Ugovor o založnom pravu. Ne sjeća se do kada je kredit uredno vračao niti se može točno izjasniti koliki je njegov dug prema tužitelju, ali smatra da ne može biti toliki kakav je naznačen u tužiteljevim poslovnim knjigama. Vidio je promet po Ugovoru o kratkoročnom kreditu kojega je dostavila Zagrebačka banka d.d. Zagreb, ali tvrdi da u toj ispravi promet po Ugovoru nije pravilno iskazan jer je Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb platio barem 40.000,00 ili 50.000,00 kuna više. Do prodaje tražbine tužitelju, Zagrebačka banka mu je svaka tri mjeseca slala obračun duga, ali to je bila rupa bez dna. Smatra da je Zagrebačka banka d.d. Zagreb nepravilno obračunavala kamate. Bez komunikacije sa mnom, Zagrebačka banka d.d. Zagreb prodala je tražbinu tužitelju. S tužiteljem nakon prodaje duga nije komunicirao jer se jednostavno bojao poduzimati bilo kakve radnje. Ugovore koje je potpisao sa Zagrebačkom bankom d.d. Zagreb nije pročitao, bio je sretan da je kredit uopće dobio jer mu je trebao za obavljanje obrta, odnosno obrtna sredstava, jer je radio na obnovi. Da je pročitao ugovore možda ih ne bi ni sklopio. Kuća koja je predmet ovog postupka zajedno s gospodarskim zgradama jedina je nekretnina koju ima za stanovanje, u kući živi sa suprugom, a povremeno i s djecom te unucima. Tu je kuću gradio zajedno sa suprugom 40-tak godina i gradili su je zajedno, a kredite koje je podigao, podigao je bez znanja supruge. Posao je u vrijeme podizanja kredita išao, ali je kasnije ispalo kako je ispalo. Moja supruga nije potpisala sporne ugovore o kreditu i o založnom pravu. Ne zna kad je njegova supruga saznala da je sklopio predmetni ugovor o kreditu i založnom pravu na nekretnini. Smatrao je da će kredit uredno otplatiti jer to nije bio veliki iznos kredita za tadašnje prilike i za posao. Sa sredstvima iz kredita je uglavnom kupovao materijal za posao, tako da je na njegov račun od ukupnog iznos kredita uplaćen iznos od 10.000,00 ili 20.000,00 kuna.

7. Čitanjem sadržaja Ugovora o založnom pravu od 21. prosinca 1998. utvrđuje se da je isti sklopljen između Zagrebačke banke d.d. Zagreb i tuženika kao založnog dužnika kojim je utvrđeno da banka ima prema tuženiku tražbinu po osnovi mjenice po viđenju u iznosu od 30.000,00 njemačkih maraka te radi osiguranja te tražbine tuženik zalaže nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Đurđevcu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica].

8. Uvidom u zk. izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je kako je zalog uknjižen pod br. Z-2467/98 te je pod br. Z-9609/209 uknjiženo ustupanje založnog prava temeljem Ugovora o ustupu i prijenosu prava i tražbina i to za korist tužitelja.

9. Čitanjem sadržaja Ugovora o ustupu i prijenosu prava i tražbina od 27. rujna 2019. utvrđeno je da je isti sklopljen između Zagrebačke banke d.d. Zagreb i tužitelja te se odnosi na dužnika EL kao vlasnika Elektroinstalater i ispitivanja instalacija i mjerenja.

10. Uvidom u ovosudni spis broj Ovr-1426/09 utvrđeno je da je ovrhovoditelj Zagrebačka banka d.d., Zagreb, pravni prednik tužitelj, dana 10. rujna 2009. podnio prijedlog za ovrhu protiv ovršenika EL, ovdje tuženika, temeljem Ugovora o založnom pravu kojeg je dana 21. prosinca 1998. sklopio sa tuženikom. Navedeni Ugovor solemniziran je po javnom bilježniku Tomi Matulcu iz Đurđevca, pod brojem OU-381/98 dana 23. prosinca 1998. Temeljem navedenog prijedloga, ovaj sud je dana 5. listopada 2009. donio rješenje o ovrsi kojim je, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, određena ovrha na nekretninama ovršenika upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] Oranica u selu sa 89 čhv i kčbr. [katastarska čestica] Kuća broj 163 sa gosp. zgradama i dvorištem u selu sa 137 čhv. Rješenjem broj Ovr-1426/2009-68 od 17. ožujka 2016. taj je ovršni postupak obustavljen te su ukinute sve provedene ovršne radnje iz razloga jer se nekretnine ovršenika nisu prodale niti na drugoj javnoj dražbi.

11. Uvidom u ovosudni spis broj Ovr-22/2020 utvrđeno je kako je tužitelj kao ovrhovoditelj dana 10. veljače 2020. podnio prijedlog za ovrhu protiv tuženika kao ovršenika na temelju ovršne isprave - Ugovora o založnom pravu od 21. prosinca 1998. solemniziranog 23. prosinca 1998. po javnom bilježniku Tomi Matulcu iz Đurđevca, pod brojem OU-381/98, a radi naplate ovršne tražbine na ime glavnice u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 14.517,89 EUR-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. ožujka 2000. godine. Temeljem navedenog prijedloga, ispravljenog podneskom od 1. veljače 2020., ovaj sud je dana 25. veljače 2020. donio rješenje o ovrsi broj Ovr-22/2020-5 kojim je radi naplate gore navedene novčane tražbine ovrhovoditelja određena ovrha na nekretninama ovršenika upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] Oranica u selu sa 89 čhv i kčbr. [katastarska čestica] Kuća broj 163 sa gosp. zgradama i dvorištem u selu sa 137 čhv. Povodom žalbe ovršenika, Županijski sud u Rijeci je dan 15. lipnja 2020. donio rješenje broj Gž Ovr-258/2020-2 kojim je žalba ovršenika prihvaćena te je ovosudno rješenje o ovrsi broj Ovr-22/2020-5 od 25. veljače 2020. preinačeno te je riješeno da se prijedlog ovrhovoditelja za ovrhu od 8. veljače 2020. odbija. Iz obrazloženja navedenog II. stupanjskog rješenja proizlazi da je Zagrebačka banka d.d. Zagreb kao ovrhovoditelj protiv ovršenika pokrenula ovršni postupak 2009. pod brojem Ovr-1426/09 u kojem je radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, Zagrebačke banke d.d. donijeto rješenje o ovrsi na temelju ugovora o založnom pravu od 21. prosinca 1998. za glavnicu od 30.000,00 DEM sa ugovorenom kamatom solemniziranim po javnom bilježniku Tomi Matulcu iz Đurđevca pod brojem OU-381/98, na nekretninama ovršenika kčbr. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Dalje proizlazi da je ovrhovoditelj DDM Invest III AG podnio prijedlog za ovrhu radi naplate novčane tražbine na istim nekretninama ovršenika, sada na temelju iste ovršne isprave, odnosno ugovora o založnom pravu od 21. prosinca 1998. i ugovora o ustupu i prijenosu prava i tražbina koji je solemniziran po javnom bilježniku Ilinki Lisonek 27. rujna 2019. pod brojem OV-8192/2019 na temelju kojeg je sada raniji ovrhovoditelj Zagrebačka banka d.d. ustupila (cedirala) novom ovrhovoditelju novčanu tražbinu iz ugovora o založnom pravu od 21. prosinca 1998. Iz izloženog slijedi da je o prijedlogu ranijeg ovrhovoditelja Zagrebačke banke d.d. protiv istog ovršenika, radi naplate novčane tražbine na istom predmetu i sredstvu ovrhe već odlučeno donošenjem ranijeg rješenja o ovrsi, pa u takvim okolnostima, zbog promjene osobe ovrhovoditelja na temelju ugovora o ustupu i prijenosu prava i tražbina od 27. rujna 2019. na novog ovrhovoditelja nije bilo mjesta donošenju novog rješenja o ovrsi, zbog čega je, uvaženjem žalbe ovršenika pobijano rješenje trebalo preinačiti i prijedlog ovrhovoditelja za ovrhu odbiti kao neosnovan.

12.1. Čitanjem nalaza stalne sudske vještakinje za računovodstvo i financije Natalije Jambrečić od 4. travnja 2025. utvrđuje se kako je vještakinja u izradi predmetnog nalaza koristila svu dokumentaciju koja je priložena u spis. Tako je utvrdila da je Ugovorom o kratkoročnom kreditu s valutnom klauzulom od 21.12.1998. godine Zagrebačka banka d.d. odobrila je korisniku kredita Elektroinstalater i ispitivanja instalacija i mjerenja, vl. EL kredit po u iznosu protuvrijednost 30.000,00 DEM, namjena istog je bila kratkoročni kredit za poslovno financiranje, kamatna stopa redovna 14,5% godišnje, promjenjiva, s obračunom i naplatom redovne kamate tromjesečno, otplata glavnice sukcesivno prema mogućnosti, najkasnije 12 mjeseci od dana isplate kredita, osiguranje otplate bila su 3 komada akceptnih naloga, 3 komada bianco vlastitih mjenica i Ugovor o založnom pravu na nekretnini od 21.12.1998. Do 1.1.2002. godine Zagrebačka banka d.d. je kredit vodila u valuti DEM. Do 1.1.2000. godine kredit je bio u redovnoj otplati i tromjesečno se obračunavala redovna kamata. Dana 1.1.2000. godine kredit je u cijelosti proglašen dospjelim, te se od tada obračunava samo zatezna kamata.

12.2. Na reprezentativnom uzorku vještakinja je izvršila provjeru obračunate zakonske zatezne kamate, te je potvrđena ispravnost obračuna zakonskih zateznih kamata do 1.1.2002. godine. Po izvršenoj konverziji iz valute DEM u valutu EUR, stanje duga na dan 1.1.2002. godine iznosilo je 26.098,70 EUR, a sastojalo se od dospjele glavnice u iznosu od 14.517,89 EUR, dospjele redovne kamate u iznosu od 1.116,88 EUR i dospjele zatezne kamate u iznosu od 10.463,93 EUR. Od 1.1.2002. do 27.9.2019. godine (datum prijenosa potraživanja na novog vjerovnika) Zagrebačka banka d.d. je kredit vodila u valuti EUR, te je na dospjelu glavnicu u iznosu od 14.517,89 EUR obračunavala zakonsku zateznu kamatu. Nalazom je utvrđeno da je stanje duga na dan 27.9.2019. godine iznosilo 62.524,48 EUR, a sastojalo se od dospjele glavnice u iznosu od 14.517,89 EUR, dospjele redovne kamate u iznosu od 852,85 EUR i dospjele zatezne kamate u iznosu od 47.153,74 EUR. Zagrebačka banka d.d. je u svojim poslovnim knjigama na dan 25.9.2019. godine kao saldo koji se prenosi na novog vjerovnika iskazala stanje duga u iznosu od 71.011,87 EUR, a sastojao se od dospjele glavnice u iznosu od 14.517,89 EUR i dospjele zatezne kamate u iznosu od 56.493,98 EUR.

12.3. Novi vjerovnik (DDM Invest III AG) je dana 27.9.2019. godine od Zagrebačke banke d.d. preuzeo tražbinu u iznosu od 71.011,87 EUR koja se sastojala od dospjele glavnice u iznosu od 14.517,89 EUR, dospjele zatezne kamate u iznosu od 56.493,98 EUR. Prema Nalazu, novi vjerovnik je dana 27.9.2019. godine od Zagrebačke banke d.d. trebao preuzeti tražbinu u iznosu od 62.524,48 EUR, a koja se sastojala od dospjele glavnice u iznosu od 14.517,89 EUR, dospjele redovne kamate u iznosu od 852,85 EUR i dospjele zatezne kamate u iznosu od 47.153,74 EUR.

12.4. Nalazom je utvrđeno da je stanje duga na dan 26.11.2021. godine iznosilo 64.427,59 EUR, a sastojalo se od dospjele glavnice u iznosu od 14.517,89 EUR, dospjele redovne kamate u iznosu od 852,85 EUR i dospjele zatezne kamate u iznosu od 49.056,85 EUR. Što se tiče uplata tužitelja, na temelju dokumentacije u spisu, Nalazom je utvrđeno da je tužitelj izvršio uplate u ukupnom iznosu od 1.581,02 EUR, i to kada je kredit bio u Zagrebačkoj banci d.d. do 1.1.2002. iznos od 1.316,99 EUR, dana 08.03.06. iznos od 1,46 EUR i dana 17.11.15. iznos od 262,57 EUR, što ukupno čini 1.581,02 EUR-a. Od prijenosa kredita na novog vjerovnika (27.9.2019.) do 26.11.2021. godine prema dokumentaciji u spisu nije bilo uplata tužitelja.

12.5. Zaključno, vještakinja navodi da je Nalazom utvrđeno stanje duga na dan 26.11.2021. godine iznosilo 64.427,59 EUR, a sastojalo se od dospjele glavnice u iznosu od 14.517,89 EUR, dospjele redovne kamate u iznosu od 852,85 EUR i dospjele zatezne kamate u iznosu od 49.056,85 EUR.

13. Povodom prigovora tuženika na ovakav nalaz sudske vještakinje, ona je dana 15. listopada 2025. dostavila očitovanje u kojem navodi da je tužitelj uz Podnesak od 25.3.2025. godine dostavio karticu prometa po kreditu od Zagrebačke banke d.d. za vrijeme kada je kredit bio u Zagrebačkoj banci. Na temelju tih podataka (dakle, podaci banke a ne tužitelja) izrađen je Nalaz. Objektivno je zaključiti da je kamatna stopa na istu vrstu kredita u visini od 14,50% bila uobičajena. Redovna kamata obračunavana je kvartalno, i to je bio uobičajeni način obračuna redovne kamate kod kratkoročnih kredita kod kojih jer ugovorena sukcesivna otplata glavnice (ne radi se o dugoročnom kreditu s jednakim anuitetima). Kako je Nalazom utvrđeno, kredit je otkazan dana 1.1.2000. godine, te se od tada obračunava isključivo zatezna kamata. Obračun zatezne kamate detaljno je pojašnjen u samom nalazu gdje je vidljiv iznos glavnice i visine zakonskih zateznih kamata koje su primjenjivane na obračun. Vještakinja je pritom skrenula pažnju na činjenicu da se radi o razdoblju od preko 20 godina što u visokoj mjeri utiče na iznos obračunate zatezne kamate. Pri tome ističe da je za obračun od 1998. do 2001. godine izvršena provjera na reprezentativnom uzorku i potvrđena ispravnost obračuna. Za razdoblje od 1.1.2002. godine nadalje obračun zakonske zatezne kamate izvršen je u Nalazu, i vidljiv je u tabelama 2 i 4 Nalaza.

14. Tuženik je tijekom postupka i to tek podneskom od 6. listopada 2025. u spis predmeta dostavio Ugovor o cesiji sklopljen dana 18. rujna 2002. između njega kao cedenta, Zagrebačke banke d.d. Zagreb kao cesionara i Općine Podravske Sesvete kao cesusa. Sadržaj navedenog Ugovora o cesiji sud nije analizirao niti uzeo u obzir kod ocjene dokaza budući da je isti, protivno odredbi čl. 299. ZPP-a, dostavljen nakon zaključenja prethodnog postupka dana 1. ožujka 2023., a tuženik nije dao valjani razlog zašto isti, bez svoje krivnje, nije mogao iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Iz istog razloga odbijen je dokazni prijedlog tuženika istaknut u podnesku od 6. listopada 2025. da sud službenim putem zatraži podatak od Općine Podravske Sesvete da li je Zagrebačka banka d.d. Zagreb kao cesionar naplatila svoje potraživanje od Općine Podravske Sesvete kao cesusa prema Ugovoru o cesiji od 18. rujna 2002. Navod da je tuženik tek nedavno pronašao ovaj Ugovor o cesiji ne može se uvažiti jer je sam bio potpisnik tog ugovora koji je sklopljen još 2002. godine, u kojem su razdoblju već vođena dva ovršna postupka radi naplate spornog dugovanja, pa je tuženik imao dovoljno vremena i pravnog interesa isti pronaći i priložiti spisu kao dokaz svojih tvrdnji.

15. Nastavno, sudska vještakinja Natalija Jambrečić saslušana je i na ročištu glavne rasprave dana 14. siječnja 2026. te je pritom na izričito pitanje punomoćnika tuženika da li bi se eventualna uplata temeljem Ugovora o cesiji vidjela u dokumentaciji na temelju koje je izrađen nalaz, izjavila da bi se ona vidjela jer bez obzira što bi uplata bila izvršena od treće strane, tom uplatom bila bi zatvorena obaveza po Ugovoru o kreditu partije 5700077132 (kredit tuženika). Kako je u Nalazu navedeno, u razdoblju od isplate kredita do 26. studenog 2021. po kreditu su evidentirane samo tri uplate u ukupnom iznosu od 1.581,02 EUR-a. Ocjenjujući nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Natalije Jambrečić valja reći da je sud isti prihvaća kao objektivan, argumentiran i izrađen u skladu s pravilima struke. Sukladno navedenom, tužbeni zahtjev tužitelja sud cijeni osnovanim u odnosu na visinu tražbine za koju traži utvrđenje da je tuženik dužan trpjeti namirenje prodajom nekretnina osiguranih založnim pravom.

16. Sukladno odredbi čl. 336. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, 81/2015, 94/2017) koji propisuje pravo na namirenje založnoga vjerovnika, propisano je da ako se zalogom osigurana tražbina ne ispuni o dospijeću, založni je vjerovnik ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti zaloga. Pravo na namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti zaloga ostvaruje založni vjerovnik putem suda, a po pravilima određenim u ovom Zakonu i na način određen propisima o ovrsi novčanih tražbina, ako nije što drugo određeno zakonom. Založni dužnik ima pravo od svagdašnjega vlasnika založene stvari, a i od svakoga trećega, zahtijevati da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari, ako nije što drugo zakonom određeno. Založni vjerovnik može, bio njegov dužnik vlasnik zaloga ili ne, po svojoj volji izabrati hoće li zahtijevati namirenje svoje tražbine ponajprije iz vrijednosti zaloga ili iz imovine svog dužnika, ili istodobno i zaloga i dužnikove imovine. Zahtijeva li založni vjerovnik namirenje iz vrijednosti zaloga, ali ne uspije u cijelosti prodajom zaloga namiriti svoju tražbinu, dužnik mu ostaje dužan razliku; naprotiv, proda li se zalog za više od vjerovnikove tražbine, višak je dužnikov. Založni vjerovnik čije založno pravo tereti stvar na kojoj se provodi postupak prisilnoga namirenja nečije tražbine prodajom zaloga ovlašten je otkupiti tražbinu zbog koje se provodi taj postupak, ali to može učiniti najkasnije do početka javne prodaje. Založni vjerovnik čije založno pravo tereti stvar ili pravo koje je sposobno da daje plodove ili druge koristi iz čije bi se vrijednosti mogla namiriti zalogom osigurana dospjela tražbina, ovlašten je zahtijevati od suda da uspostavi privremenu upravu zalogom i postavi upravitelja koji će biti ovlašten da ubire te plodove, odnosno koristi i unovčava ih, te da dobivene iznose polaže u sud radi namirenja iz toga pologa.

17. Budući da je tužitelj temeljem Ugovora o ustupu i prijenosu prava i tražbina od 27. rujna 2019. stekao potraživanje Zagrebačke banke d.d. Zagreb prema tuženiku, kao i pravo na namirenje istog prodajom nekretnina koje je tuženik dobrovoljno založio temeljem Ugovora o založnom pravu od 21. prosinca 1998., sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, tuženik je dužan trpiti namirenje iz vrijednosti založenih nekretnina, zk.č.br. 628/3 u naravi oranica u selu, površine 89 čhv, te zk.č.br. 629/2, u naravi kuća broj 163 s gosp. zgradama i dvorištem u selu, površine 137 čhv, sveukupne površine 226 čhv. upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Đurđevac, Općinskog suda u Koprivnici, zalogom osigurane novčane tražbine tužitelja na ime glavnice u iznosu od 14.517,89 EUR, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje namirenje će se provesti putem elektroničke javne dražbe.

18.1. Prigovor zastare tražbine koji ističe tuženik nije osnovan. Naime, sukladno odredbi čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO), sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Prema odredbi čl. 241. ZOO-a, zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Sukladno pak odredbi čl. 222. st. 1. ZOO-a o vjerovniku čija je tražbina osigurana, propisano je da kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi.

18.2. Budući da je tražbina tužitelja utvrđena javnobilježničkim aktom koji je izvršan s danom 14. ožujka 2000., isti bi zastario u toku od 10 godina, ali je tijek zastre prekinut podnošenjem ovršnog prijedloga u predmetu Ovr-1429/2009 dana 10. rujna 2009. Povodom žalbe tuženika kao ovršenika u predmetu Ovr-22/2020, sud ga je uputio Zaključkom br. Ovr-22/2020 od 27. svibnja 2020. da pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja, ovdje tužitelja, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga jer je nastupila zastara. Tuženik ovakvu parnicu nije pokrenuo niti ishodio pravomoćnu sudsku presudu kojom bi se utvrdilo da je ovrha nedopuštena iz razloga što je nastupila zastara potraživanja tužitelja kao ovrhovoditelja. U konačnici, tražbina tužitelja kao vjerovnika osiguranja je zalogom te tužitelj traži upravo utvrđenje da je tuženik dužan trpjeti namirenje prodajom nekretnina tim zalogom opterećenih.

19. Prigovor prava na dom koji ističe tuženik također nije osnovan budući da je tuženik dobrovoljno pristao na osiguranje tražbine tužitelja zasnivanjem prava zaloga na nekretninama u svojem vlasništvu. Zaključkom usvojenim na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022. navodi se da žalbene navode ovršenika o narušenoj pravičnoj ravnoteži pozivom na odredbu čl. 80b Ovršnog zakona, ne treba ocjenjivati primjenom čl. 80b st. 3. Ovršnog zakona u slučaju kad je na nekretnini upisano založno pravo. Kako se ovdje radi o dobrovoljnom založnom pravu, tuženik se ne može pozivati na pravo na dom kao konvencijsko pravo koje bi narušavalo pravičnu ravnotežu između tužitelja i tuženika.

20. Pritom nisu osnovani niti prigovori tuženika kako bi založene nekretnine predstavljale bračnu stečevinu njega i njegove supruge jer do donošenja ove presude nije dostavio dokaz da bi pokrenuo parnicu u kojoj bi isto bilo utvrđeno.

21. Temeljem svega prethodno navedenog, sud zaključuje kako je tužbeni zahtjev u pretežnom dijelu osnovan pa je presuđeno kao u točki I. izreke presude.

22.1. Sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem se predlaže utvrditi da je tuženik dužan trpiti namirenje iz vrijednosti založenih nekretnina na ime troškova vođenja ovršnih postupaka u iznosu od 802,78 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do plateža. Naime, uvidom u gore navedene ovršne predmete utvrđeno je da je u predmetu Ovr-1426/09 sud rješenjem o ovrsi priznao zahtjev ovrhovoditelja Zagrebačke banke d.d. Zagreb za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.717,90 kuna, koje je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno dana 16. kolovoza 2010. Međutim, iz Ugovora o ustupu i prijenosu prava i tražbina koji je dana 27. rujna 2019. sklopljen između Zagrebačke banke d.d. Zagreb i tužitelja, ne proizlazi da je tužitelj preuzeo od Zagrebačke banke d.d. Zagreb potraživanje po osnovi priznatih troškova ovršnog postupka u predmetu Ovr-1426/09.

22.2. Što se tiče troškova ovršnog postupka u ovosudnom predmetu Ovr-22/2020, rješenjem o ovrsi br. Ovr-22/2020-5 ovrhovoditelju, ovdje tužitelju, priznati su ovršni troškovi u iznosu od 3.840,00 kuna, ali je navedeno rješenje preinačeno Rješenjem Županijskog suda u Rijeci br. Gž Ovr-258/2020-2 te je ovršni prijedlog odbijen, pa odluka o troškovima postupka nije stekla svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti.

22.3. Isto tako, u niti jednom od ova dva ovršna postupka ne postoji odluka kojom bi se tužitelju ili njegovom predniku Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb naknadnim rješenjem priznali troškovi postupka za koje bi tužitelj ostvarivao pravo namiriti prodajom nekretnina iz tužbenog zahtjeva.

22.4. Temeljem navedenog, presuđeno je kao u točki II. izreke ove presude.

23.1. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 5. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, s obzirom da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Sud je priznao tužitelju kao potrebne za vođenje postupka zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe 500,00 eura, sukladno Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa), zastupanje na ročištu dana 4. srpnja 2022. u iznosu od 250,00 eura sukladno Tbr. 9.2. Tarife, sastav podneska od 11. srpnja 2022. u iznosu od 50,00 eura sukladno Tbr. 8.4. Tarife, zastupanje na ročištu dana 1. ožujka 2023. u iznosu od 250,00 eura sukladno Tbr. 9.2. Tarife, zastupanje na ročištu dana 25. travnja 2023. u iznosu od 500,00 eura sukladno Tbr. 9.1. Tarife, sastav podneska od 4. rujna 2024. u iznosu od 50,00 eura sukladno Tbr. 8.4. Tarife, zastupanje na ročištu dana 17. rujna 2024. u iznosu od 250,00 eura sukladno Tbr. 9.2. Tarife, sastav podneska od 19. veljače 2025. u iznosu od 50,00 eura sukladno Tbr. 8.4. Tarife, sastav podneska od 13. listopada 2025. u iznosu od 500,00 eura sukladno Tbr. 8.1. Tarife, zastupanje na ročištu dana 14. siječnja 2026. u iznosu od 500,00 eura sukladno Tbr. 9.1. Tarife, PDV na navedene iznose u iznosu od 725,00 eura sukladno Tbr. 46. Tarife, predujam za vještačenje u iznosu od 400,00 eura i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 95,62 eura u kojem iznosu ju je tužitelj podmirio, što sveukupno čini 4.120,62 eura.

23.2. Tužitelju se ne priznaju troškovi zastupanja na ročištima dana 4. srpnja 2022., 1. ožujka 2023. i 17. rujna 2024. u zatraženim iznosima od po 500,00 eura već u iznosima od po 250,00 eura budući da se radilo o ročištima na kojima se nisu izvodili dokazi. Ne priznaje se zatraženi trošak sastava podneska od 11. srpnja 2022. u zatraženom iznosu od 500,00 eura već u iznosu od 50,00 eura budući da se ne radi o obrazloženom podnesku već o podnesku kojim tužitelj u spis predmeta dostavlja traženu dokumentaciju. Također, ne priznaje mu se niti zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu jer isti nije specificiran u određenom iznosu što je tužitelj bio dužan sukladno odredbi čl. 164. ZPP-a.

24. Temeljem navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Đurđevac, 12. veljače 2026.

Sutkinja

Marina Rengel Brlečić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude i rješenja.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude i rješenja obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda i rješenje objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda i rješenje objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Odvjetnica Slađana Rajačić Grof, Zagreb

2. Odvjetnik Darko Marić, Pitomača