Poslovni broj P- 979/2012

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku po sucu toga suda Kate Ogresta Jović u pravnoj stvari tužitelja [adresa] zastupanog po punomoćniku ZG, odvjetnik iz [adresa], protiv tuženika EG OIB [osobni identifikacijski broj] [adresa], zastupanog po punomoćniku Antun Missoni, odvjetnik u Dubrovniku, radi Obvezno - isplata, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 20. listopada 2025. godine, dana 12. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj EG iz [adresa] da tužitelju Grad Zagreb plati:

- iznos od 95. 829,16 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 7. prosinca 2012. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, do naplate po stopi koja se obračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.prosinca 2022.g., a od 1.siječnja 2023.g. prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, a od 1.travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 5. studenog 2001. do 6 prosinca 2012.

III Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 23.857,22 EUR uvećan za zakonsku kamatu od dana donošenja prvostupanjske presude pa do dana plaćanja koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. , pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da su parnične stranke su izvanknjižne suvlasnice nekretnine izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (prema novoj izmjeri), u naravi objekt "Tržnica Gorica" koja se nalazi u Zagrebu, između Martićeva i Šubićeve ulice. Tužena je predmetnu nekretninu stekla Ugovorom o prijenosu prava vlasništva od 21. travnja 2000. od tvrtke Minčeta-Trade d.o.o. u kojoj tvrtki je njezin pokojni suprug bio suvlasnik, te su ove nekretnine predane u vlasništvo njoj kao naknada za njezin poslovni udio u ovoj tvrtki. Minčeta-Trade d.o.o. stekla je predmetne nekretnine kupnjom Gortan ing d.d. kao prodavatelja, sklopivši ugovore, anekse i tabularne isprave.

Gortan ing d.d. protivno obvezi utvrđenoj Kupoprodajnim ugovorima nije tuženoj odnosno njenim pravnim prednicima (i ostali suvlasnicima) predao predmetne prostore dovršene 30. lipnja 1993. godine kako je to ugovoreno, a niti građevinski i funkcionalno dovršio objekte odnosno Tržnicu Gorica ni do kraja 2000. godine. Iz ponašanja Gortan ing d.d. bilo je jasno da on tu obvezu neće ispuniti ni u budućem vremenu.

Objekt, a slijedom toga i pojedinačni prostori ostali su nezavršeni i u takvom nekonzerviranom stanju su preko deset godina bili izloženi potpunom propadanju i gubitku vrijednosti, a zbog čega je nastupila gotovo nenadoknadiva materijalna šteta svim suvlasnicima tog objekta(pa i prednicima tužene) koji su istovremeno trpjele i štetu radi izmakle koristi koja obzirom na trajanje ovakve situacije (preko 7 godina) vjerojatno premašuje i vrijednost same nekretnine.

Zbog velikog broja suvlasnika nekoliko stotina), te drugih događaja koji su u tom periodu indirektno utjecali na stanje opisano u prethodnoj točki (statusne podjele i stečaj prvotnog graditelja te ratna događanja u zemlji) nijedan pokušaj okončanja izgradnje nije uspio radi nemogućnosti postizanja konsenzusa svih suvlasnika oko financiranja i načina završetka izgradnje.

Ovakav situacija je trajala sve dok tužitelj sa dijelom ostalih suvlasnika koji zajedno predstavljaju vlasnike 84,65% predmetne nekretnine nije sklopio Sporazum o nastavku izgradnje i dovršenju predmetnog objekta iz 1999., te aneks istog sporazuma iz listopada 2000. i to u formi ortakluka formiranog sa ciljem dovršetak izgradnje, koja je u skladu s tim dokumentima 2001. godine i okončana.

Tužitelj je prema čl. 2. st.1. toč. 3. i 7. aneksa i navedenog sporazuma preuzeo u ime ortaka vođenje poslova ortakluka, ako i financiranje troškova završetka za sve suvlasnike koji iz bilo kojeg drugog razloga nisu uplatili svoj dio participacije u troškovima dovršetka objekta, bez obzira da li su potpisali dokumente iz prethodne točke.

Povjerenstvo za izgradnju kao tijelo za praćenje radova, predviđeno sporazumom navedenim pod točkom 5. ove tužbe prihvatilo je povodom okončanja svojih radova i plaćanja istih od strane tužitelja, krajnji obračun ortakluka u formi Zapisnika 27 sjednice Povjerenstva za dovršenje gradnje objekta "Tržnica Gorica" sačinjenog na sastanku Povjerenstva 5. travnja 2002. godine, te je izradilo Izvješće o realizaciji projekta koje je prihvaćeno od strane Gradskog poglavarstva Grada Zagreba.

Stručna služba tužitelja je za svaki prostor pojedinačno sačinila obračun pod nazivom "Formiranje cijene dovršenja izgradnje za poslovni prostor", kojim je utvrđen iznos participacije svakog od suvlasnika u troškovima dovršenja gradnje. Predmetni obračun je cijenu odnosno troškove dovršenja za pojedini prostor formirao na način da se :

- utvrdila prosječna cijena po 1 m2 prostora, podijelivši ukupnu cijenu radova dovršetka od 70.491.104,41 kuna sa ukupno izgrađenim prostorom na objektu "Tržnica Gorica" površine 11.919,69 m2, pa je tako dobivena cijena po 1 m2 u iznosu 5.913,84 kuna

- tako utvrđena prosječna cijena se umnožila veličinom svake pojedine nekretnine tuženica, kako je to specificirano u tabeli pod točkom e. - tako dobiveni iznos se pomnožio koeficijentom (specificiranim u tabeli pod točkom e.), kako bi se valorizirala razlika u smještaju i kvaliteti svakog pojedinog prostora u objektu prema važećem standardu (HRN U C2 100)

- dobiveni iznos iz prethodne točke 8.c. se naposlijetku pomnožio Faktorom (specificiranim u tabeli pod točkom e.), kako bi se valorizirala razlika u ugovorenom nivou dovršetka (ključ u ruke ili roh-bau) predmetnog prostora

Tužitelj je prednike tuženice obavijestio o namjeravanim radovima, početku radova i njihovoj obvezi participiranja u plaćanju istih, na što su njezini prednici pristajali no prije realizacije dogovora predmetne prostore je preuzela tužena. Tužena je nakon sklapanja ugovora o prijenosu prava vlasništva aktivno sudjelovala i pratila događanja oko završetak objekta, no zbog financijskih razloga nije sklopila Anekse ugovora o sufinanciranju završetka Tržnice Gorica.

Kada je tužitelj obavijestio tuženicu o točnom iznosu participacije kao i o trenutku podmirenju svih troškova izvođenja radova koje je nastupio 5. studenog 2001. godine., trenutak od kada za tuženu teku kamate na dužni iznos, ona se je istome javila te od tada traje korespondencija između stranaka oko podmirenja obveza tužene.

Stranke su tijekom 2003., 2004. i 2005. te i kasnije intenzivno pregovarale o realizaciji plaćanja obveza od strane tužene. Jedan od dogovaranih načina realizacije je bilo da tužitelj otkupi od tužene predmetne nekretnine, a da kupovinu isplati na način da se dio kupovine prebije sa potraživanjem tužitelja s osnove troškova koje je on imao na završetku Tržnice Gorica, a preostali iznos kupovine bi tužitelj isplatio tuženoj dajući joj u zamjenu stan i garažu u Gradu Zagrebu. U svezi realizacije dogovora između stranaka od strane Gradskog poglavarstva Grada Zagreba je 16. listopada 2003. donesen Zaključak o kupnji nekretnina tužene. Ovaj zaključak na žalost nije realiziran, no od strane tužitelja isti nikada nije stavljen izvan snage. Pregovore od strane tužene vodila je ona osobno te putem punomoćnika, svoga sina, RG iz [adresa], ranije iz [adresa].

Tužena je dopisom od 6. srpnja 2010., kojim ona u prvom redu utvrđuje i priznaje osnovu i visinu potraživanja tužitelja, pozvala tužitelja da se očituje o načinu njezinog plaćanja kao i da ju obavijesti pod kojim uvjetima je spreman odreći se prava na kamate. Tužitelj je dogovorio na ovaj poziv tužene te ju je pozivao na plaćanje njezinih obveza i to na način da ju je pozvao na sklapanje Ugovora o udruživanju novčanih sredstava radi sufinanciranja dovršetak izgradnje Tržnice Gorica i iz kojeg dopisa je vidljivo pod kojim uvjetima bi se plaćale kamate odnosno u kojem bi se slučaju tužitelj istih odrekao. Radi svega navedenog traži donošenje presude kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tužena ističe kako se protivi kako osnovi tako i visini tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti i to iz razloga što tužitelj nema pravnu osnovu za potraživanje iz tužbe, a niti je ičim dokazao visinu svoga potraživanja, odnosno visinu ulaganja u predmetnu nekretninu kao niti dokaz da je isti izvršio plaćanja za radove. Nadalje ističe prigovor zastare, iz razloga što je tužitelj predmetna ulaganja u nekretninu dovršio 2000. godine, dakle prije 13 godina, a opći zastarni rok za eventualno potraživanje od tužene ( uz uvjet ispunjena pretpostavke osnove i visine potraživanja), sukladno Zakonu o obveznim odnosima je 5 godina.

Na dalje napominje kako, unatoč tvrdnjama tužitelja, tužena nikada nije dala pisano priznanje duga tužitelju a niti je isti djelomično platila, a niti ga je priznala na posredan način, kao što su davanje plaćanje kamata, davanje osiguranja, a sve kako je propisano člankom 224. Zakonom o obveznim odnosima.

Kako proizlazi iz dopisa tužene prema tužitelju ista je samo, ali isključivo na poziv na plaćanje upućen od strane tužitelja, informativnog karaktera slala upite. Isti dopisi upućeni tužitelju nikako se ne imaju smatrati pisanim priznanjem.

Tužena suprotno svim navodima iz tužbe nikada nije priznala postojanje potraživanja tužitelja, štoviše ista nikada nije niti pristala da isti vrši bilo kakve radove na predmetnoj nekretnini. Zašto bi tužiteljica priznala postojanje bilo kakvog duga kada prvotno nije pristala na niti zaključenja Sporazuma o ulaganju s tužiteljem a niti se uortačila s istim.

Nadalje, važno je za napomenuti kako tužena nikada nije s tužiteljem zaključila Sporazum o nastavku izgradnje i dovršenja predmetnog objekta iz 1999. godine, nije potpisala Ugovor o udruživanju novčanih sredstava radi sufinanciranja dovršenja izgradnje "Tržnice Gorica" u Zagrebu, i nije potpisala člankom 4. istoga Ugovora formuliran poseban Sporazum o fiducijarnom prijenosu prava vlasništva poslovnog prostora s Gradom Zagrebom.

Zašto je tužitelj preuzeo rizik završetka izgradnje objekta iako je znao da nema suglasnost svih suvlasnika (između ostaloga ni suglasnost tužene) ovdje tuženoj nije jasno, ali drži kako je sita odluka tužitelja poduzeta na njegov rizik. Obzirom da je sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, tužitelj za bilo kakve građevinske radove, trebao ishoditi suglasnost svih suvlasnika predmetne nekretnine, a posebice za Ugovor o ortakluku, koji sa tužitelj ne spori da ga je zaključio s nekolicinom suvlasnika, a li ne i sa ovdje tuženom.

Opreza radi, mada drže kako nije potrebno opetovano ponavljat i kako je pravo suvlasnika da sam ulaže, raspolaže sa svojom nekretninom po vlastitim željama i odabiru. Obzirom da se ovdje temeljem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima radi o izvanrednim poslovima koji premašuju okvir redovne uporabe držimo kako se ima primjenjivati članak 41. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Dakle za bilo kakve izvanredne radove potrebna je izričita suglasnost svih suvlasnika.

Isto tako nisu istiniti navodi iz tužbe da su preci tužene na bilo koji način pristali na Sporazum s tužiteljem, tako da su takve tvrdnje tužitelja paušalne i neistinite u cijelosti.

Tužena je i danas, prema priznanju tužitelja 10 godina nakon dovršetka gradnje Tržnice Gorica, izvan knjižna vlasnica predmetne nekretnine, obzirom da tužitelj nikada nije sredio zemljišno knjižne odnose i nekretninu upisao u zemljišne knjige.

Tužitelj nije razriješio imovinskopravne odnose na zemljištu na kojem je izgrađena predmetna nekretnina, zbog čega se EG ne može upisati u gruntovnicu, ishoditi vlasnički list, te na temelju upisa nekretnine u gruntovnicu zatražiti odobravanje kredita kod poslovnih banaka.

U daljnjem dijelu tužbe tužitelj bespotrebno ulazi u obvezno pravni odnos tužene i prodavatelja nekretnine, obzirom da se istog njihov odnosu uopće ne tiče.

Nadalje, navodi tužitelja Gortan ing protivno obvezi utvrđenoj kupoprodajnim ugovorima nije tuženoj predao predmetne prostore dovršene 30. lipnja 1993. godine kako je to ugovoreno, a niti građevinski i funkcionalno dovršio objekte, odnosno "Tržnicu Gorica". Držimo kako se tužitelja ne tiče odnos Gortan ing i tužene, te tužitelj nema zakonske osnove ulaziti u obvezno pravni odnos koji je kupoprodajnim ugovorom nastao između EG, odnosno društva MINČETA TRADE i Gortan ing. Tužitelj nema pravne osnove određivati kada je Gortan ing bio obvezan predati prostore EG. Tužitelj bez argumenata navodi da Gortan ing nije građevinski dovršio objekte, jer je iz priložene dokumentacije vidljivo da je Gortan ing objekt Tržnica Gorica izgradio do stupnja pod krov. To dokazuje i da su troškovi sufinanciranja koje tužitelj postavlja prema EG neutemeljeno visoki, a izračuni koji su dostavljeni kao dokaz tužitelja za EG su nerazumljivi.

Ukupni iznos nije opravdan niti jednim računom od strane tužitelja iz kojeg bi bilo vidljivo na koje su stavke potrošena značajna financijska sredstva od 722.024,81 kuna, budući se u dokazima tužitelja navodi da se radi o dovršetku postojećeg objekta, a ne gradnji nove nekretnine, kako to proizlazi iz ukupnog iznosa troškova sufinanciranja.

Navodi tužitelja "Ovakava situacija trajala je sve dok tužitelj sa dijelom ostalih suvlasnika koji zajedno predstavljaju vlasnike 84,56 % predmetne nekretnine nije sklopio Sporazum o nastavku izgradnje i dovršenja predmetnog objekta i to u formi ortakluka. "Tužitelj ni 1999. godine niti kasnije ne obavještava EG da će u ime suvlasnika koji nisu platili svoj dio participacije u troškovima dovršetak Tržnice Gorica, preuzeti poslove ortakluka.

Tužitelj je nametnuo svoje viđenje obvezno pravnog odnosa ortakluka, a EG nikada nije objasnio pravnu stranu pojma ortakluk, niti njegove učinke prema trećim licima. Budući se ugovorom o ortakluku uzajamno obvezuju dvije ili više osoba uložiti svoj rad ili imovinu radi postizanja zajedničkog cilja, Sporazum o nastavku izgradnje i dovršenja predmetnog objekta iz 1999. i to u formi ortakluka, ne može se odnositi na EG, jer ista taj Sporazum nije potpisala, te time nije član ortakluka.

Tužena EG nikada nije zaključila Ugovor o ortakluku s tužiteljem a niti se s istim imala namjeru uortačiti na bilo koji način.

Nakon smrti UG, supruga EG, godine 1998., počeli su pregovori unutar društva MINČETA TRADE iz Dubrovnika o podjeli imovine između nasljednice UG, njegove supruge i ostalih vlasnika tvrtke. Ugovorom o prijenosu prava vlasništva od dana 21. travnja 2000. predmetni poslovni prostor MINČETA TRADE ustupila je EG. O mogućem dogovoru prednika s tužiteljem o plaćanju radova na predmetnom prostoru EG nema nikakvih saznanja, niti su dokazani iti jednim dokumentom.

Navod tužitelja "Stranke su intenzivno pregovarale tijekom 2003., 2004. i 2005., te i kasnije o realizaciji plaćanja obveza od strane tužene."

Stranke nisu pregovarale o realizaciji plaćanja obveza od strane tužene, nego su pregovarale o kupoprodaji, odnosno o eventualnom dogovoru oko prodaje predmetne nekretnine tužitelju. Tužitelje je tražio da EG sudjeluje u sufinanciranju troškova dovršetka predmetnog objekta, a EG ali joj je isti protuzakonito onemogućio posjed predmetnoj nekretnini jer joj je tužitelj onemogućio posjed i nije dao ključeve.

U tom razdoblju EG trpi poslovnu štetu iz više razloga za koje izravno smatra odgovornim tužitelja. Protuzakonito joj je od strane tužitelja onemogućen posjed vlastite nekretnine. Gospodarsko korištenje predmetne nekretnine (zakup poslovnog prostora) na lokaciji Kvaternikov trg u Zagrebu, u prvoj gradskoj zoni mjesečno iznosi 11.000,00 kuna, što je tržišna cijena najma poslovnog prostora prema procjeni Porezne uprave.

Predmetni prostor je roh-bau stanju od 2001. godine. Zbog prije navedenih razloga za koje odgovornim drži tužitelja, EG predmetni prostor nije proteklih godina imala mogućnost urediti. Kao vlasnik predmetnog prostora za isti uredno plaća pričuvu.

3 U podnesku tužitelja od 2. srpnja 2013., očituje se na navode tuženice iznesene u odgovoru na tužbu, a u svezi kojih generalno može reći da su potpuno neosnovani te da tuženica bez ikakve pravne osnove i razloga dovodi u pitanje osnovu potraživanja tužitelja koja od samoga početka komunikacije između stranaka nesporna. Ovakvo ponašanje tuženice je još više nelogično s obzirom da ista u svojemu podnesku od 6. srpnja 2010., u skladu sa odredbom članka 240. novog Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu ZOO) priznaje predmetno potraživanje tužitelja u visini koja je nesporna od samoga početka komunikacije između stranaka koja je započela još 2001. godine. Posebno bi istaknuli da ovaj podnesak treba promatrati i kroz činjenicu da stranke između 2003-2005. bile pred potpisivanjem kupoprodajnog ugovora i u kojem Ugovoru je tužena svoj poslovni prostor zajedno s parkirnim mjestom prodavala tužitelju s time da se je dio kupoprodajne cijene trebao prebiti sa tužiteljevim potraživanjem koji je predmet ovog postupka.

Tužena poslije trinaest godina transparentne korespondencije iz koje potpuno jasno i nesporno proizlazi kako tužena svjesna osnovanosti potraživanja tužitelja koje proizlazi iz činjenice da je tužitelj kao jedan od suvlasnika poduzeo radove na završetku Tržnice Gorica, a kako bi se nakon više od sedam godina zastoja u izgradnji Tržnica završila i privela svrsi, tuženica dovodi osnovu potraživanja u pitanje iako njezini navodi nemaju veze sa stvarnim stanjem stvari, a što potpuno jasno proizlazi i iz dokaza koje tužena dostavlja u predmet.

Tužitelj bi istaknuo činjenicu, da je on u tužbi naznačio povijest svojega potraživanja samo kako bi transparentno utvrdio iznos potraživanja i tijek kamata. Tužitelj ponavlja kako je tužena od početka korespondencije bila upoznata sa slijedećim činjenicama koje sada bez ikakvog razloga dovodi u pitanje, a koje činjenice su potanko opisane u tekstu Dugotrajna izgradnja Tržnice Gorica u zagrebu, časopisa Građevinar br. 53 iz 2001. koji tužena dostavlja uz svoj odgovor:

- Investitor Gortan ing d.o.o. je još 1993. zastao sa izgradnjom Tržnice

- da je 1999. bilo potpuno izvjesno da Gortan-ing d.o.o. neće završiti projekt Tržnice Gorica

- da je 1999. bilo potpuno izvjesno da protekom vremena izgrađene zgrade sve više propadaju te gube već postojeću vrijednost, a da je gradilište Tržnice postalo okupljalište narkomana i drugog polusvijeta

- da su kupci poslovnih prostora i ostalih prostora Tržnice Gorica trpjeli štetu ( pa tako i tužitelj i prednici tužene) kako zbog činjenice da su uložili novac bez ikakvog povratnog učinka a s druge strane i zbog izmakle koristi koju bi mogli ostvarivati da je Tržnica završena i poslovni prostori stavljeni u funkciju

- da je tužitelj u studenom 1999., zajedno sa dijelom suvlasnika preko 90% sklopio Sporazum o nastavku izgradnje i dovršenja Tržnice Gorica (dalje : Sporazum iz 1999.), uz načelo da svaki od vlasnika snosi dio troškova završetka u dijelu koliko njegov posebni dio sudjeluje u

ukupnoj neto korisnoj izgrađenoj površini Tržnice Gorica, a kod obračuna površine prostora vrše se određene korekcije kako je to navedeno u točki ad.8. tužbe

- da je tužitelj kao jedan od suvlasnika preuzeo na sebe obvezu završetka Tržnice Gorica s time da je prije započinjanja gradnje u svibnju 2001. godine imao potpisane Ugovore o udruživanju novčanih sredstava radi sufinanciranja dovršenja izgradnje Tržnice Gorica (dalje: Ugovor o sufinanciranju) sa 84,65% suvlasnika, dok su ostali suvlasnici bili obaviješteni o poduzimanju radova i nisu se istima protivili, a tako su se ponijeli tužena odnosno njeni pravni prednici

- u odnosu na suvlasnike koji nisu formalno potpisali Sporazum iz 1999., aneks tog Sporazuma odnosno Ugovor o sufinanciranju, tužitelj je sukladno čl. 39. st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje u tekstu: ZOV) obavljao poslove na završetku Tržnice Gorica kao poslovođa bez naloga čl. 220. starog ZOO-a. Da je poslove na završetku Tržnice Gorica trebalo nužno izvesti kao i da se njima otklanjala šteta od ostalih suvlasnika odnosno da su bili korisni i za te suvlasnike proizlazi iz naprijed navedenog. Slijedom navedenog tužitelj kao poslovođa bez naloga ima pravo potraživati od tužene iznos koji je ona kao suvlasnik u alikvotnom dijelu trebala snositi, a temeljem instituta stjecanja bez osnove u skladu sa odredbom čl. 210. starog ZOO-a, jer se je za taj iznos imovina tužene bez pravne osnove povećala, a s druge strane imovina tužitelja smanjila.

Tužena je bila upoznata sa svim činjenicama i svjesna pravnih posljedica naprijed navedenog u točki 2. te je priznavala prava tužitelja da od nje naplati alikvotni dio troškova koje je tužitelj snosio u svezi završetka Tržnice Gorica. Tužena je imala namjeru potpisati Ugovor o udruživanju ali s obzirom da iz redovnih primanja nije mogla snositi poznatu visinu troškova, te je ona samo tražila njoj prihvatljiviji način podmirenja obveza.

.

4 U podnesku od 9. prosinca 2015. tužitelj ukazuje na činjenicu kako se novčani iznos koji se zahtjeva ovom tužbom ne odnosi na radove koji su izvođeni na posebnom dijelu nekretnine u vlasništvu tuženika, već na one radove koji su izvedeni na zajedničkim dijelovima svih suvlasnika cjelokupnog objekta "Tržnice Gorica." Tužitelj u prilogu podneska dostavlja presudu ŽS u Zagrebu od dana 8. travnja 2014., poslovni broj: Gž-7217/11, te presudu istog suda od dana 21. siječnja 2014., poslovni broj: Gž-5888/12, kojima je riješeno o istom pravnom pitanju, samo se radi o drugim tuženicima.

5 Sud je u dokaznom postupku pregledao pravno relevantne isprave priložene u spisu, saslušao tuženicu, te proveo vještvo po vještaku Ing expert – Žarko Željko.

5.1. Dana 28 veljače 2025 doneseno je rješenje o vještačenju po Z e zadatak vještaka je:

- utvrditi predstavljaju li predmetni radovi izvedeni nužne i korisne troškove i kolika je njihova ukupna vrijednost odnosno visina(radovi na zajedničkim dijelovima svih suvlasnika cjelokupnog objekta Tržnica Gorica 7)

- koliki je udio tuženice u sveukupnim troškovima, imajući u vidu ukupnu površinu i vrstu objekata u vlasništvu tuženika

- jesu li radovi koje je izveo tužitelj na cjelokupnom objektu "Tržnica Gorica", a prema priloženoj građevinskoj dokumentaciji u spisu bili nužni za ishođenje uporabne dozvole za cjelokupni objekt pa samim time i za objekt u vlasništvu tuženika

5. 2. Vještak Žarko Željko u svom nalazu i mišljenju navodi

"Nakon detaljnog proučavanja spisa i prikupljanja potrebnih podataka utvrdio sam

kako slijedi u ovom nalazu i mišljenju.

U dokumentu nazvanom Formiranje cijene dovršenja izgradnje za poslovni prostor navedena su potrebna sredstva za dovršenje izgradnje objekta "Tržnice Gorica" u iznosu 70.491.104,41 kuna.

Ukoliko su ulaganja tužitelja iznosila 70.491.104,41 kuna a koji iznos prema podacima iz spisa utvrđen od strane Povjerenstva za realizaciju objekta kao iznos potrebnih sredstava za dovršenje "Tržnice Gorica", udio tuženika u sveukupnoj vrijednosti dovršetka cjelokupnog objekta za poslovni prostor oznake 1 i 2. katu dilatacije B, poslovni prostor oznake 2.(lođa) na 2. katu dilatacije B, ulazni prostor na 2. katu dilatacije B te parking oznake P10 u podrumu dilatacije A1, iznosi 722.024,80 kuna odnosno 95.829,16 eura.

Prema dokumentaciji prilazećoj uz spis je razvidno da je prije ulaganija tužitelja, građevina Tržnica Gorica, u kojoj je smješten poslovni prostor tuženika, bila u nedovršenom stanju, neodržavana, te prilikom prekida radova nije izvršeno tzv. konzerviranje, kojim bi se spriječilo propadanje dotad izvršenih radova. Time su bili narušeni bitni zahtjevi za građevinu, te nije bilo omogućeno sigurno korištenje iste, kao niti ishođenje uporabne dozvole. Ulaganja koja je tužitelj izveo su bila nužna za ishođenje uporabne dozvole, a dovršenjem cijele građevine, kao i ishođenjem uporabne dozvole omogućeno je zakonito korištenje svih prostora u njoj, a time i povećala vrijednost svih prostora u građevini Tržnice Gorica..

5 3 Iz dopune vještva razvidno je da su se radovi na dovršenju Tržnice Gorica izvodili prije više od 20 godina, da vještak nije obavio uviđaj radi izrade nalaza i mišljenja u ovom predmetu, već je isti sačinio temeljem dokumentacije prilazeće spisu.

5 4 Iz aneksa kupoprodajnom ugovoru razvidno je da ugovorne strane suglasno utvrđuju da je među njima zaključen kupoprodajni ugovor br. 14/92 od 25. veljače 1992., te aneks br. 14/92/I/92 od 25. svibnja 1992., te aneks broj 14/92/II/92 od 8. rujna 1992., te se ovim aneksom utvrđuje točna površina i oznaka kupljenog prostora i to:

- poslovni prostor u objektu "Tržnica Gorica" u Zagrebu pod ključem oznake 1 i 2 dilatacija B, II kat površine poda 136,76 m2 + 7,50 m2 (lođa), te polovina zajedničkog prostora oznake 4a, odnosno 2,52 m2 x 0,5=1,25m2. Ugovorne strane nadalje zajednički utvrđuju da se kupac bez ikakvog daljnjeg pitanja i odobrenja može uknjižiti u zemljišnim knjigama. Kupac ima pravo na suvlasnički dio adekvatno kupljenoj površini.

5 5 Iz tabularne izjave ls 9 razvidno je da "Kupac preuzima prostor u "izvedbenom stanju". A kupac je EG . U navedenoj izjavi se navodi da je Gortan Ing prodao tuženoj na temelju ugovora o prijenosu prava vlasništva nekretnina od 21 4 2000 poslovni prostor kao etažni dio poslovnog objekta tržnica Gorica koje se gradi na građevisnkoj parceli 6481/2 Ko [katastarska općina].

5 6 Iz ugovora o prijenosu prava vlasništva razvidno je da ugovorne strane sporazumno utvrđuju da se je Ugovorom od 21. travnja 2000. Minčeta-Trade obvezala prenijeti u vlasništvo EG nedovršeni poslovni prostor površine 149,81 m2 u Tržnici Gorica u Zagrebu s parkirnim mjestom površine 12,99 m2, sve kao dio ugovorene naknade vrijednosti poslovnog udjela AG u društvu. Gornje utvrđeno, Minčeta-Trade ustupa i prenosi EG , a ova prima i prihvaća:

- cjelinu prava vlasništva nedovršenog poslovnog prostora u objektu "Tržnica Gorica" "D" dilatacija površine 149,81 m2, u koju površinu je uključen i pripadajući zajednički prostor: Ovaj poslovni prostor Minčeta-Trade kupila je od Gortan ING d.d. Zagreb kupoprodajnim Ugovorom br. 14/92 od 25. veljače 1991., te aneksima tom kupoprodajnom ugovoru od 25. lipnja 1992. i 8. srpnja 1992.

- cjelinu prava vlasništva parkirnog mjesta br. 10 površine 12,99 m2 u objektu Tržnica Gorica; Ovo parkirno mjesto Minčeta-Trade kupila je od Gortan ING d.d. Zagreb Ugovorom o kupoprodaji parkirnog mjesta broj 71/92-ing od 29. listopada 1992.

5 7 Iz Sporazuma o nastavku izgradnje i dovršenju objekta "Tržnice Gorica" u Zagrebu, Heinezelova-Martićeva-Šubićeva, razvidno je da potpisnici ovog sporazuma na osnovi tehničke dokumentacije o izgradnji "Tržnice Gorica" u Zagrebu, kupoprodajnih ugovora i podataka o neto obračunskim izgrađenim površinama, a radi nastavka obustavljene izgradnje "Tržnice Gorica" od strane GRO "GORTAN", "GORTAN GRAĐEVINARSTVO I GORTAN ING", potpisom ovog sporazuma dogovaraju slijedeće:

- da će kao suinvestitori zajedničkim sredstvima dovršiti izgradnju "Tržnica Gorica" po sistemu jednaka cijena po m2 obračunske neto površine "iza vrata" svakog poslovnog prostora, time da će Grad Zagreb na isti način sudjelovati sa 557,99 m2 neto obračunske površine svog poslovnog prostora, a za ostalu svoju površinu, konačnim iznosom od 2.609.796,62 DEM u protuvrijednosti kuna, koje će uplatitit kao početni kapital za dovršenje izgradnje "Tržnice Gorica" na poseban račun ZAP-a u Zagrebu, koji će otvoriti u roku 8 dana po zaključenju ovog sporazuma, sukladno aneksu ugovora KLASA:361-02-03, URBROJ: 256-04-468-94-1 od travnja 1994. godine, zaključenog 4. veljače 1999., između GRADA ZAGREBA i "GORTAN

GRAĐEVINARSTVA", "GORTAN-ING"-a, "GORTAN VISOKOGRADNJE " i "GORTAN NISKOGRADNJE".

- da svi vlasnici poslovnih prostora odnosno njihovi opunomoćnici i dosadašnji prodavatelji "GORTAN GRAĐEVINARSTVO" i "GORTAN ING" prenose sva svoja organizacijsko-investitorska prava na "GRAD ZAGREB" čime ga određuju nositeljem osla, radi organizacije dovršenja izgradnje cijelog objekta "Tržnice Gorica". Na listu 25 razvidni su potpisnici sporazuma.

5 8 iz dopisa Grada Zagreba razvidno je da isti poziva tužene da se odazove pozivu za potpis Ugovora o udruživanju novčanih sredstava radi sufinanciranja dovršenja izgrednje Tržnice Gorica ls 58

5 9 iz dopisa grada Zagreba razvidno je da isti poziva tuženicu ls 60 da se odgovori na ponudu te iznosu za isplatu te uz dopis dostavlja usporednu tablicu vještačenja ua listopad 2002 ls 60, također se iz dopisa poziva na sklapanje ugovora o sufinanciranju

5 10 iz dopisa GG od 6 srpnja 2010 ls 72 razvidno je da isti traži od Grada Zagreba točan iznos za uplatu kao bi imali sve relevantne spoznaje o obvezama s naslova vlasništva predmetnih prostora. Nakon toga je Grad Zagreb dostavio istom ls 73 podatke o točnom iznosu potraživanja Grada Zagreba. nakon istog dopisa je grad Zagreb uputio odgovor GG (ls 74) o ukupnom dugu

5 11 Iz dopisa Grada Zagreba razvidno je da isti pozivaju tuženu na preuzimaje poslovnih prostora, ta dodaju da su je još 14 ožujka 2007 grad Zagreb donio zaključak o davanu suglasnosti za predaju u posjedi svih lokala , te da je tužena već pozivana na preuzimanje predmetnih prostora što nije izvršila

5 12 iz zapisnika o primopredaji prostora razvidno je se prostor predaju EG dana 1 4 2010 s 2 ključa , zapisnik potpisano po tuženici i E.

5.13.Iz zapisnika Grada Zagreba sa 27. sjednice Povjerenstva za dovršenje gradnje objekta "Tržnice Gorica" koja se održala 5. travnja 2002. (ls 47) razvidno je da je u zaključku naznačeno "zbog približavanja konačnog termina dovršenja izgradnje objekta "Tržnice Gorica" i izdavanja uporabne dozvole ( travanj 2002.) zadužuje se pravna i financijska služba GU za izgradnju da uloži maksimalne napore glede n naplate financijskih sredstava te pripreme sve potrebne elemente za okončani obračun dovršenja izgradnje objekta.

5.14. Iz izvješća o realizaciji objekta dovršenja izgradnje objekta "Tržnice Gorica" od 28. lipnja 2002. (ls 50) razvidno je da je zaključku naznačeno da je Povjerenstvo zaključuje da ishođenjem uporabne dozvole završeno operativno dovršenje izgradnje objekta "Tržnice Gorica" u tehničkom smislu. Kako je izvršena primopredaja izvedenih radova sa izvoditeljem, izvršen konačni obračun izvedenih radova poslovni prostori predani vlasnicima a zajednički prostori upravitelju na održavanje, a ostala je još isključivo imovinskopravna i financijska realizacija na dovršenju projekta od strane stručnih službi Gradskog ureda za izgradnju, Gradskog ureda za imovinskopravne poslove i Gradskog ureda za upravljanje imovinom rada, koje će po zaključku Gradskog poglavarstva sukladno preporukama ovog povjerenstva operativno provesti u najkraćem mogućem roku te se smatra da je povjerenstvo u potpunosti izvršilo povjereni zadatak, u potpisu je predsjednik povjerenstva PG.

5.15. Iz zaključka od 29. kolovoza 2022. razvodno je da na temelju zaključka o osnivanju povjerenstva za dovršenje gradnje objekta "Tržnice Gorica" Gradsko poglavarstvo grada Zagreba na 17. sjednici 29. kolovoza 2002. je odnijelo: 1. Razmotrilo i prihvatilo izvješće o realizaciji projekta dovršenje izgradnje objekta "Tržnice Gorica", u točki 2. je doneseno da Povjerenstvo za dovršenje gradnje objekta "Tržnice Gorica prestaje s radom (ls 52)

5.16. Iz dopisa Gradskog poglavarstava grada Zagreba od 3. siječnja 2001. (ls 58) razvidno je da je isti upućen tuženici te se poziva da se odazove pisanom pozivu za potpis Ugovora o udruživanju novčanih sredstava radi sufinanciranja dovršene izgradnje " Tržnice Gorica" jer o njoj ovisi hoće li se realizirati ovaj projekt baziran na činjenice da će samo zajednički po sistemu jednaka cijena za jednake površine ostvariti cilj, dovršiti započeto, a obustavljenu gradnju projekta te se ista poziva 19.1.2001. na javnu tribinu grada Zagreba.

5.17. Iz dopisa grada Zagreba od 10. siječnja 2005. upućeno je tuženici, ista se obavještava da u roku 15 dana odgovori na ponudu sve u vezi dogovora radi kupnje nekretnine i izrade nove procjene vrijednosti.

5.18. U dopisu grada Zagreba (ls 62) ista je obaviještena o novom iznosu za uplatu od 743.414,19 kuna.

5.19. Iz dopisa grada Zagreba od 6. lipnja 2001. razvidno je da se tuženica obavještava o stupanju na snagu Ugovora o udruživanju novčanih sredstava radi sufinanciranja dovršenja izgradnje Tržnice Gorica te se izvješćuje da obzirom da nije potpisala Ugovor o udruživanju novčanih sredstava radi sufinanciranja dovršenja izgradnje Tržnice Gorica, poziva se 18. lipnja 2001. pristupiti u ured radi potpisa Ugovora.

5.20. Iz dopisa tuženice EG od 11. svibnja 2004. upućenog gradu Zagrebu, ista navodi da se slaže sa isplatom u novcu ali po novoj stvarnoj tržišnoj vrijednosti nekretnine, jer njen prijedlog i molba je da se utvrdi nova stvarana tržišna vrijednost nekretnine po Ministarstvu financija. Obzirom da je vrijednost objekta utvrđena temeljem vještačenja Ministarstva financija Porezne uprave od 24. listopada 2002., dakle protek vremena od 2 godine (ls 66).

5.21. Iz dopisa tuženice EG upućeno Gradu Zagrebu od 26. veljače 2003., ista navodi da bi spor trebalo riješiti nagodbom ili da prepusti navedeni prostor, s tim da joj se vrate uložena sredstva od 759.637,88 kuna, iznos koji je dobiven kada se od procijenjene vrijednosti od 1.465.439,00 kuna oduzme iznos koji je uložen u dovršenje objekta u visini od 705.801,12 kuna, ili da joj se kao naknadu za uložena sredstva i zakonsku zateznu kamatu od 5. studenog 2001. daju u vlasništvo dva stana, ili sporazumni prekid u sufinanciranju dovršenja na način da prostor ostane u njezinom vlasništvu a da u roku od 6 mjeseci uplati gradu Zagrebu utvrđeni iznos za dovršenje objekta u visini od 705.801,12 kuna (ls 68).

5.22. Iz dopisa odvjetnika Tomislava Krka (ls 69) od 8. ožujka 2001. razvidno je da isti upućuje na financijske probleme EG koji je bio dostavljen izračun sredstava, a koja bi sredstva ista trebala platiti kako bi se dovršio objekt i kako bi konačno istoj bio predan sporni prostor, ali je ista nakon smrti svoga supruga UG ostala bez sredstava, a budući da je prema OBAVIJESTI grada Zagreba, Gradskog ureda za izgradnju trebalo platiti značajna sredstva, ista obavještava da nije u mogućnosti osigurati naprijed navedena sredstva pa predlaže da e navedeni objekt prepusti u vlasništvo gradu Zagrebu a da se istoj vrate uložen sredstva s kamatom, moli za razumijevanje. U privitku dopisa j i punomoć (ls 71).

5.23. Iz zaključka gradonačelnika grada Zagreba 2007. (ls 104) dana je suglasnost za predaju u posjed svih lokala u objektu Tržnica Gorica njihovim vlasnicima, zašto se ovlašćuje upravitelj zgrade Zagrebački Holding.

5.24. Iz zapisnika o primopredaji prostora od 1. travnja 2010. (ls 108) razvidno je da CG potpisuje za vlasnika prostora EG primopredaju prostora u diletaciji B oznake 1, 1/1 ½, 1/3 vlasniku s dva ključa za parkirno mjesto oznake P10, kartica broj 303 za ulaz u garažu.

5.25. Iz prigovora AG upućenog Zagrebačkom Holdingu, razvidno je da ista prigovara upravo na umanjenje režijskih troškova u poslovnom objektu Tržnica Gorica u Zagrebu površine 136,76 m2, šifra objekta 09187894, Logga površine 7,50 šifra 09187812, gdje navodi da je prostor bio u rauh-bau izvedbi prazan od svih osoba, nije bio u funkciji te opravdano smatra da postoje vi preduvjeti za smanjenje režija. Prigovor je pisan 12. siječnja 2012., a vlastoručno ga je potpisala EG (ls 113).

5.26. Iz odgovora Zagrebačkog Holdinga upućenog predstavniku suvlasnika (ls 116) razvidno je da je proveden očevid te je utvrđeno da su navodi gospođe EG točni te upućuju na umanjenje režijskih troškova.

5 27 Iz zapisnika o primopredaji izvedenih radova na objektu Gorica od 9 4 2002. 10 4 2002, 11 4 2002, 16 5 2002, 23 5 2002, 11 6 2002, ls 268-277 razvidno je da su isti uredno potpisani od izvođača i naručitelja. Upravo za navedeni prostor

5 28 Tužena na saslušanju iskazuje suprug je imao firmu Minčeta trade (50%) i umro je 1998. godine. Pošto je Minčeta trade imala dugove, da bi ih riješila njoj je dala upravo navedeni prostor na tržnici "Gorica" u Zagrebu. to prihvatila ne sluteći što je čeka. Taj prostor je Minčeta trade platila 385.000,00 maraka. Netko je zvao u svibnju 1999. iz Grada Zagreba, pročelnik nekog ureda te je rekao gospođa EG da bi se cijela zgrada dovršila, potrebo je za vaš dio da platite 195.000,00 kuna. Nju je to pogodilo. Gospodin je rekao da firma više ne postoji, nije imala novce, rekao je da mogu doći za Grad Zagreb da vidimo kako to riješiti, čak je i spominjao mogućnost da dobijem dva stana na adekvatnoj lokaciji. Više puta je išla u Zagreb pa je naknadni prijedlog pao na jedan stan, ali su svi dogovori bili u cilju da Grad otkupi prostor, to je bio jedini istinski način, a drugih načina nije imala. Ona se u međuvremenu teško razboljela, imala je teški dijagnozu(karcinom, dva mjeseca života). s tužiteljem nikada nije zaključila Sporazum o nastavku izgradnje i dovršetak ovog objekta, niti ugovor o udruživanju novčanih sredstava. Ponovno navodim da se cijelo vrijem išlo na to da se nju isplati ali do toga nije došlo. I sin se u međuvremenu teško razbolio, tako da ja o ovome nisam više mogla niti razmišljati. Nije priznala dug.

Na pitanje pun. tuženice je li ikada dala sinu EG ovlast, odgovara da nije nikada dala sinu EG priznati ovo potraživanje. Na daljnje pitanje kada je fizički stupila u posjed, odgovara 2010. je to odradio njezin sin koji je uzeo ključeve a prostor je bio sam beton, cimenat, i prozori su bili zatvoreni, pričuva je odmah počela dolaziti i sve naknade koje su se plaćale u zgradi. Na pitanje pun. tužitelja glede pregovora sa Gradom Zagrebom koji je na početku svoga iskaza spominjala je li se spominjalo da će Grad Zagreb odustati možda od nekog potraživanja prema tuženici eventualno da se kupovnina isplati na taj način ili prebije s potraživanjem, tužena navodi bit pregovora je bio "da će oni meni uzeti prostor, a meni dati odgovarajuću nekretninu i na odgovarajućoj lokaciji". Bio je u pregovorima i jedan stan negdje u prizemlju li bi ja to trebala nadoplatiti i to mi je rečeno koliko novaca, međutim ja to nisam mogla i ja sam to odmah rekla. Mnogo ljudi je sudjelovalo u pregovorima pa su se uspjeli dogovoriti. Njoj je bilo bitno da riješi taj problem i da skine taj teret sa sebe. Na daljnje pitanje je li se sjeća u koje je periodu njen sin vodio razgovore sa Gradom Zagrebom, odgovara da je ona bila glavna za vođenje pregovora a sin je išao gledati ovaj gore stan koji sam navela u svome iskazu. Na daljnje pitanje može li pojasniti u kojem je to periodu bilo, tužena odgovara kada sam se razboljela oko 2007. godine. Na daljnje pitanje jesu li ti pregovori ponekada bili pismeno, tužena odgovara da su bili samo usmeni i to joj je rečeno da dođe i obilazili bi stanove i to jedan po jedan. Ništa nije uvjetovala, samo je željela da se zatvori ta cifra.

6 Sud je proveo sve dokaze koje su stranke predložile.

7 Sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim , osim u dijelu kojim se traže kamate kao u točki II .

8 Tužitelj svoje potraživanje temelji na radovima koji su izvođeni na zajedničkim dijelovima nekretnine svih suvlasnika cjelokupnog objekta Tržnica Gorica

8 1 Tužitelj je predmetni tužbeni zahtjev usmjerio prema tuženici temeljem izvanugovornog obveznog odnosa stjecanja bez osnove, odnosno poslovodstva bez naloga, te je predmet ovog postupka utvrđivanje da li postoje pretpostavke na kojima se zasniva takav obveznopravni odnos. Činjenice na kojima tužitelj zasniva svoj tužbeni zahtjev usmjerene su na dokazivanje postojanja takvog izvanugovornog odnosa među strankamaKako je tuženik upravo nakon izdavanja uporabne dozvole stekao mogućnost korištenja svog poslovnog prostora, nedvojbeno je utvrđeno da je izvršenim ulaganjima od strane tužitelja u dovršenje predmetnog objekta, koja ulaganja ne spori niti sam tuženik, povećana vrijednost njegovog poslovnog prostora. Navedena ulaganja odnose se na uređenje zajedničkih prostorija u objektu, pa stoga nije sporno da tužitelj nije vršio uređenje poslovnog prostora tuženika "iza vrata". Ovo iz razloga jer se tuženikovo osporavanje da je povećana vrijednost njegovog poslovnog prostora, odnosi prvenstveno na prostor tuženika (koji je tuženiku nesporno predan u roh bau izvedbi), a ne i na zajedničke prostorije objekta, koja ulaganja tuženik niti ne spori.

8 2 Dakle, iako je nesporno da je tuženica u cijelosti nije isplatila kupoprodajnu cijenu prodavatelju Gortan-ing d.d. za predmetni poslovni prostor, nedvojbeno je da prodavatelj nije izgradio i predao poslovni prostor tuženiku kao kupcu sukladno Ugovora o kupoprodaji. Sukladno tome, tuženik kao kupac nije mogao zatražiti i ishoditi uporabnu i druge dozvole sukladno ., radi čega je tužitelj kao jedan od kupaca, na kojega su temeljem potpisanog Sporazuma i Aneksa Sporazuma, prenesene ovlasti nositelja posla, preuzeo obvezu dovršetka predmetnog objekta i ishodio uporabnu dozvolu temeljem zahtjeva za izdavanje uporabne dozvole koji je isti podnio 3. prosinca 2001. (kako to proizlazi iz obrazloženja izdane uporabne dozvole).

8 3 Prema ocjeni ovog suda neosnovano je pozivanje tuženika na primjenu odredbe čl. 41. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01, dalje ZV), budući da tuženik u vrijeme zaključenja predmetnog sporazuma nije imao status suvlasnika, pa njegovo protivljenje nije odlučno.

8 4 Međutim, suprotno navodima tužitelja u predmetnom slučaju se ne primjenjuju niti odredbe čl. 220. - 223. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, nadalje: ZOO) o poslovodstvu bez naloga, budući da se radi o pravilima kojima se regulira izvanugovorni odnos u kojemu poslovođa obavlja određeni tuđi posao za koji nema ni obvezu ni ovlast.

8 5 U predmetnom slučaju tužitelj je pristupio dovršenju spornog objekta nakon što je za isto dobio ovlast od većine kupaca tog poslovnog prostora, te je prije poduzimanja poslova pokušao dobiti ovlast za to i od tuženika, ali mu tu ovlast tuženik nije dao, iako nije niti zabranio poduzimanje tog posla. Na temelju suglasnosti većine kupaca poslovnih prostora tuženica je stoga poduzeo posao dovršenja objekta zbog zajedničke koristi svih kupaca, a koja korist je vidljiva iz činjenice pribavljanja uporabne dozvole.

8 6 Iz priloženih dokaza nedvojbeno proizlazi da je izvršenim radovima dovršenja objekta uvećana i vrijednost prostora tuženice, budući da je od tada mogla početi koristiti predmetni poslovni prostor. . Pored toga, a sukladno načinu obračuna troškova koji su obvezni snositi kupci poslovnih prostora, u izračun se uzima u obzir kvadratura poslovnog prostora "iza vrata", a ne zajedničke prostorije. Stoga kako je tuženica nesporno stekao korist od izvršenih radova, budući da je temeljem istih stekao mogućnost korištenja svog poslovnog prostora, sud je utvrdio da tužitelj ima pravo od tuženika potraživati naknadu za učinjena ulaganja, sukladno pravilima o stjecanju bez osnove iz čl. 210. st. 1. ZOO-a.

9 Tuženica je stoga obvezan tužitelju nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi u visini kako je to utvrđeno obračunom troškova dovršenja predmetnog objekta, a temeljem uračunate varijable koju predstavlja veličina poslovnog prostora tuženika "iza vrata"

10 Visina je utvrđena na temelju vještva na koji izračun nije bilo prigovora osim tuženikova prigovora zastare i prigovora da vještak nije bio na licu mjesta ali sam vještak uredno otklanja i navodi u svojoj dopuni da su se radovi izvodili prije 20 godina radi čega i nije mogao biti na licu mjesta. Vještvo je obavio stručno i profesionalno na temelju dokumentacije u spisu. Dakle visini je utvrđena kako vještak obrazlaže stručno:

U dokumentu nazvanom Formiranje cijene dovršenja izgradnje za poslovni prostor navedena su potrebna sredstva za dovršenje izgradnje objekta "Tržnice Gorica" u iznosu 70.491.104,41 kuna.

Kako su ulaganja tužitelja iznosila 70.491.104,41 kuna a koji iznos prema podacima iz spisa utvrđen od strane Povjerenstva za realizaciju objekta kao iznos potrebnih sredstava za dovršenje "Tržnice Gorica", udio tuženika u sveukupnoj vrijednosti dovršetka cjelokupnog objekta za poslovni prostor oznake 1 i 2. katu dilatacije B, poslovni prostor oznake 2.(lođa) na 2. katu dilatacije B, ulazni prostor na 2. katu dilatacije B te parking oznake P10 u podrumu dilatacije A1, iznosi 722.024,80 kuna odnosno 95.829,16 eura.

Dakle, visina potraživanja tužitelja utvrđena je sukladno izračunu prema kojemu je cijena troškova dovršenja za pojedini prostor formirana na način da se utvrdila prosječna cijena po 1m2 prostora, tako da je ukupna cijena radova dovršetka od 70.491.104,41 kn podijeljena sa ukupno izgrađenim prostorom na objektu "Tržnica Gorica" površine 11.919,69 m2, čime je dobivena cijena po 1m2 u iznosu od 5.913,84 kn. Tako utvrđena prosječna cijena se umnožila veličinom tuženikove nekretnine a tako dobiveni iznos pomnožen s koeficijentom 1,00 radi valorizacije razlike u smještaju i kvaliteti svakog pojedinog prostora u objektu prema važećem standardu te je taj iznos pomnožen s faktorom 0,80, radi valorizacije razlike u ugovorenom nivou dovršetka ("ključ u ruke" ili "roh-bau") predmetnog prostora. Slijedom ovakvog izračuna sud je utvrdio osnovanim potraživanje tužitelja u visini od 95.829,16 eura koji mu je dosuđen kao u točki I. izreke ove presude.

Vještak se pisano očitovao na svoj nalaz i pitanje tuženika, je li bio na licu mjesta, te je sam punomoćnik tuženice na ročištu od 15 rujna 2025 naveo da drugih pitanja za vještaka nema. Vještak je prethodno ispričao nedolazak radi liječničkog pregleda. Dakle vještak je u naknadnom tijeku postupka dostavio ponovno pisanu dopunu vještva, koja je dostavljena punomoćnicima o kojoj su se isti izjasnili, te naveli da daljnjih pitanja za vještaka nemaju. Punomoćnik tužitelja je odmah naveo da je vještvo izrađeno u skladu s pravilima struke,

11 Čl 371 ZOO NN 53/91 koji se primjenjuje u ovom slučaju , obzirom da su obvezni odnosi nastupili prije stupanja na snagu ZOO NN 35/05, 1 siječnja 2006, je propisano da potraživanja zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen drugi rok zastare.

Čl 366 istog zakona je propisano da pismeno priznanje zastarjele obveze je smatra se odricanje od zastare.

Čl 387 istog Zakona navodi da se zastarjevanje prekida kad dužnik prizna dug

Priznanje duga može se učiniti ne samo izjavom vjerovnika nego i na posredan način kao što su davanje otplate plaćanje kamata davanje osiguranja.

Čl 388 je propisano da se Zastara se prekida podizanjem tužbe

Prigovor zastare potraživanja prema ocjeni ovog suda također nije osnovan, budući da je zastarni rok u predmetnom slučaju počeo teći od dana kada je stjecatelj stekao mogućnost da ostvaruje korist od izvršenih ulaganja, a to je bilo 24. prosinca 2001. kada je otvoren zeleni dio "Tržnice Gorica", kako i sam punomoćnik tuženice navodi na ročištu od 15 rujna 2025.Dakle radi se o datumu 24 prosinac 2001.

U konkretnom slučaju primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina

Prema pravnom shvaćanju VSRH izraženom u više njegovih odluka ( Rev-523/11, Rev-877/11, Rev-259/14) priznanje duga kojim se zastarijevanje prekida mora biti jasno određeno i bezuvjetno i mora se dati u tijeku zastarnog roka te uvijek mora biti tako da se njime na nedvojben način očituje dužnikova volja da dug zaista priznaje.

Priznanje duga mora biti jasno i nedvosmisleno i u pogledu osnove i u pogledu visine duga, odnosno mora biti tako da se njime na nedvojben način očituje dužnikova volja da prizna dug, što podrazumijeva da iz priznanja mora biti vidljivo o kojem dugu je riječ, visina duga i spremnost da se dug podmiri ( ŽS u Varaždinu Gž- 242/04).

Upravo sud smatra da iz dopisa koju potpisuje tuženica dana Gradu Zagrebu od 26. veljače 2003., ista navodi da bi spor trebalo riješiti nagodbom ili da prepusti navedeni prostor, s tim da joj se vrate uložena sredstva od 759.637,88 kuna, iznos koji je dobiven kada se od procijenjene vrijednosti od 1.465.439,00 kuna oduzme iznos koji je uložen u dovršenje objekta u visini od 705.801,12 kuna, ili da joj se kao naknadu za uložena sredstva i zakonsku zateznu kamatu od 5. studenog 2001. daju u vlasništvo dva stana, ili sporazumni prekid u sufinanciranju dovršenja na način da prostor ostane u njezinom vlasništvu a da u roku od 6 mjeseci uplati gradu Zagrebu utvrđeni iznos za dovršenje objekta u visini od 705.801,12 kuna, dakle tužna upravo iskazuje spremnost na nagodbu i platež duga, pa sud smatra da je to upravo na nedvojben način očitovanja volja da dug priznaje. Bez obzira na dopis sina tužene iz 2010 uza koju tužena navodi da mu nije dala ovlast, ovaj dopis iz 2003 potpisuje upravo tuženica i spremna je na platež duga tj dogovor s Gradom Zagrebom

Dakle iz navedenog dopisa jasna je spremnost na dogovor, plaćanje duga, iznos duga pravni posao na temelju kojeg je dug nastao. Pa kada se uzme navedeni dopis jasno je da nije došlo do zastare jer tužena u istom upravo iskazuje spremnost na platež duga. Ovdje je pokazana volja tužene na dug plati, podmiri, jasno je vidljivo o kojem dugu se radi.

12 Tužitelju su dosuđene zatezne kamate od dana podnošenja tužbe i to 7. prosinac 2012. jer je tada konkretno i precizno tužena bila upoznata o iznosu uplate za iznosu troška za uplatu, dok sud smatra da tužitelj nije dokazao da bi tuženicu ranije konkretno upoznao sa iznosom troška za uplata detaljnijim i preciznim . Radi navedenog odbijen je tužbeni zahtjev kao u točki II .

13. O troškovima postupka je odlučeno temeljem čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku pa su tužitelju priznati troškovi zastupanja po odvjetniku usklađeni s važećom odvjetničkom tarifom i uvećani za 25 % PDV-a i to sastav tužbe,1 442,00 EUR što je 721 bod, podnesak od 18. lipnja 2013., podnesak od 8. prosinca 2015., 19. siječnja 2016., ročište 2 2 2016 ročište 12. travnja 2016., ročište 11. lipnja 2019., ročište 9. lipnja 2022., ročište 8. veljače 2024., ročište 13. svibnja 2025., ročište 15. rujna 2025., ročište 20. listopada 2025., dakle svaka radnja po 1 442 EUR, predujam za vještvo 900 EUR, ostatak uplaćenog predujam za pristup vještaka na ročište, će tužitelju biti vraćen. Priznat je trošak za pristojbu i presudu od po 663,61 EUR , sve skupa iznosi 23 857,22 EUR. Nisu priznati troškovi požurnica.

U Dubrovniku, 12. veljače 2026.

S u t k i nj a:

Kate Ogresta Jović

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

- punomoćnica tužiteljice

- punomoćnik tuženice