Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Kv I-26/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vlaste Šimenić- Kovač, predsjednice vijeća, sutkinje Azre Salitrežić i suca Davora Mitrovića, članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Daniela Bogovića i zapisničara Snježane Jovanović, u kaznenom predmetu protiv osuđenog ABC, zbog kaznenih djela iz članka 13. i 14. Uredbe o vojnim sudovima od 24. svibnja 1944. i kaznenih djela (zločina) iz članka 2. točka 2. i 8. Odluke o zaštiti nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj od 24. travnja 1945., u svrhu donošenja odluke o reviziji presude Vojnog suda vojne oblasti Slavonije Jugoslavenske armije, sud. br. 651/45 od 1. srpnja 1945., u javnoj sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2026., u prisutnosti Davora Petričevića, zamjenika županijskog državnog odvjetnika u Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku i opunomoćenika podnositelja revizije Tomislava Jonjića i Zvonimira Jonjića, odvjetnika u Zagrebu,

p r e s u d i o  j e

Na temelju članka 570.d stavak 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19. – Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 130/20. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.) u cijelosti se poništava u odluci o kaznenoj odgovornosti presuda Vojnog suda vojne oblasti Slavonije Jugoslavenske armije, sud. br. 651/45 od 1. srpnja 1945., kojom je ABC proglašen krivim zbog kaznenih djela iz članka 13. i 14. Uredbe o vojnim sudovima od 24. svibnja 1944. i kaznenih djela (zločina) iz članka 2. točka 2. i 8. Odluke o zaštiti nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj od 24. travnja 1945. te je osuđen na kaznu smrti vješanjem, trajni gubitak građanske i vojničke časti i konfiskaciju cjelokupne imovine u korist države.

Obrazloženje

1. Hrvatsko društvo političkih zatvorenika, po opunomoćeniku Tomislavu Jonjiću, odvjetniku u Zagrebu, podnijelo je zahtjev za reviziju presude Vojnog suda Vojne oblasti Slavonije Jugoslavenske armije, sud. br. 651/45 od 1. srpnja 1945. u odnosu na osuđenog ABC, katoličkog svećenika, rođenog **.**.1897. u Osijeku. Revizijom se traži poništenje navedene presude u odnosu na ABC, koji je tom presudom proglašen krivim i osuđen na smrt vješanjem, gubitak građanske i vojničke časti i konfiskaciju cjelokupne imovine. Smrtna osuda izvršena je 5. kolovoza 1945. u Dalju.

1.1. Presudom Vojnog suda Vojne oblasti Slavonije Jugoslavenske armije, sud. br. 651/45 od 1. srpnja 1945., ABC proglašen je krivim što je:

- "odmah iza preokreta mjeseca travnja 1941.g. u Dalju preuzeo vlast ustaškog načelnika obćine u Dalju i postavio obćinski odbor od fašistički nastrojenih osoba, i to: PJ., AJ, NJ i ĐJ, te od svih državnih i obćinskih službenika u Dalju zatražio i obavio polaganje zakletve na vjernost poglavniku i NDH

dakle, što je bio organizator i funkcionar domaćeg terorističkog aparata u službi okupatora i time počinio zločin iz čl. 13. Uredbe o v.s."

- "11.IV.1941.g. u Dalju odmah po saznanju o uspostavi t.zv. NDH pozvao k sebi njemu poznate povjerljive ustaše ČJ, AJ SJ i N, te im dao upute da pokupe civile u Dalju, napose zaštitare radi razoružavanja biv. Jugoslavenske vojske, lično preuzeo na sebe pregovore sa biv. Jugoslavenskim oficirima o predaji oružja

dakle što je počinio djelo učešća i pomaganja izdajničkih organizacija prije sloma Jugoslavije u cilju njezina poraza, djelo iz čl. 2. t. 8. Odluke o zaštiti nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj od 24.IV.1945.g. te djelo petokolonaštva iz čl. 14. Uredbe o v.s."

- "u prevratu 1941.g. lično pozvao jugoslavenske oficire i vojsku u Dalju da polože oružje i tako razoružao oko 600-700 vojnika i oficira biv. jugoslavenske vojske u Dalju

dakle što je počinio djelo natjerivanja naroda da okupatoru preda oružje, djelo iz čl. 14. Uredbe o v.s."

- "neustanovljenog dana travnja 1941.g. po prevratu u Dalju lično provodio naoružavanje oko trista (300) civila iz Dalja oružjem oduzetim od jugoslavenske vojske radi pomaganja neprijatelja

dakle što je bio organizator oružanih formacija u službi neprijatelja i time počinio djelo iz čl. 14. Uredbe o v.s."

- "par dana iza preokreta poslije razoružanja jugoslavenske vojske u Dalju, travnja mjeseca 1941.g. otišao u Osijek i od ustaškog zapovjednika Osijeka, BJ, zatražio potreban broj kamiona za prevoženje oružja oduzetog od biv. jugoslavenske vojske, a što je preostalo nakon naoružanja 300 civila u Dalju preveze vlastima NDH u Osijek, pa je te kamione dobio i oružje i spremu u neustanovljenoj količini dao prevesti u Osijek, gdje je predano neprijateljskim vlastima

dakle što je počinio djelo pomaganja okupatora iz čl. 14. Uredbe o v.s."

- "nakon preokreta tri ili četiri dana, travnja 1941.g. u Dalju pozvao civile koje je naoružao, zaštitu i žandarmeriju, u dvorište ZJ u Dalju i tamo naredio i rukovodio prvim hapšenjem Srba iz Dalja i dao zatvoriti oko 25 uglednih Srba iz Dalja kao taoce te ih držao zatvorene oko 15 dana, zatim dao pohapsiti i sprovesti u ustaške zatvore u Osijeku oko 20 Srba odakle su neki upućeni u neprijateljske konc. logore, te se od ovih za četvoricu i to: JJ Đ, JJ, IJ i Č S (B), sve iz Dalja, ne zna ništa šta je s njima, dok su neki bili pušteni iz logora kući dakle je kriv što je počinio kao naredbodavac i organizator djela masovnog hapšenja, mučenja i odvođenja naroda u konc. logore i time počinio zločin iz čl. 13. Uredbe o v.s."

- "kao načelnik Dalja početkom lipnja 1941.g. neustanovljenog dana u Dalju sačinio spisak dobrovoljaca i za vlast t.zv. NDH nepoćudnih lica, Srba, na osnovu podataka drugih ustaški nastrojenih osoba u Dalju, pa isti spisak dostavio izravno ministarstvu unutarnjih poslova u Zagrebu, radi bržeg uredovanja, pa je na temelju tog spiska dana 22. VI. 1941.g. izvršeno protjerivanje 70-80 srpskih familija iz Dalja, a pri tom otjerivanju je bio lično prisutan kao načelnik Dalja

dakle je kriv što je bio pokretač i učesnik, neposredni izvršilac u masovnom prisilnom iseljavanju naroda i time počinio zločin iz čl. 13. Uredbe o v.s."

- "kao ustaški načelnik u Dalju 16. IV. 1941.g. odpustio iz službe u obćini Dalj 7 pisara i činovnika Srba, te 7-8 poljara i redara također Srba, a na njihova mjesta postavio ustaški nastrojene službenike

dakle je kriv što je jačanjem ustaškog upravnog aparata pomagao okupatora i time počinio djelo iz čl. 14. Uredbe o v.s."

- "kroz mjesec srpanj 1941.g. u trajanju od mjesec dana po prilici, bio pobočnik ustaškog logornika ustaškog logora u Osijeku

dakle što je bio funkcioner terorističkog aparata i time počinio zločin iz čl. 13.

Uredbe o v.s."

- "od konca studenoga 1942.g. do 13. IV. 1945.g. bio dobrovoljni član ustaške organizacije i kod stupanja u istu položio ustašku zakletvu

dakle što je bio pripadnik izdajničke političke terorističke organizacije, čl. 2. t. 8. Odluke o zaštiti nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj"

- "od konca studenoga ili početka prosinca 1942.g. do neustanovljenog dana kolovoza 1943.g. bio pobočnik ustaškog tabora za prosvetu Donji grad

- u međuvremenu od travnja i svibnja 1943.g. kroz dva mjeseca bio vršilac dužnosti ustaškog tabornika ustaškog tabora u Osijeku, Donji grad dakle što je počinio zločin kao funkcioner domaćeg terorističkog aparata u službi okupatora iz čl. 13. Uredbe o v.s."

- "u vremenu od početka prosinca 1942.g. do neustanovljenog dana kolovoza 1943.g. u Osijeku, kao pobočnik za prosvjetu ustaškog tabora Osijek, Donji grad, održao tečaj za t.zv. dužnosnike ustaške organizacije, radio na prikupljanju novih članova ustaške organizacije i kao vršilac dužnosti ustaškog tabornika u Osijeku kroz travanj i svibanj 1943.g. prisustvovao sjednicama ustaškog stožera i logora u Osijeku

dakle je kriv što je jačanjem kadra ustaške organizacije i sudjelovanjem na sjednicama ustaškog logora i stožera svojim radom pomagao okupatora i time počinio voj. krv. djelo iz čl. 14. Uredbe o v.s."

- "od neustanovljenog dana koncem siječnja 1937. g. pa dalje od kako je postao župnik u Dalju, branio hrvatskoj omladini da navraća u lokal LJ, Z, zatim da šeta na šetalištu u srpskom kraju sela pred pravoslavnom crkvom i tražio od iste omladine da svraća u lokal Hrvatske čitaonice i da šetnju vrši pred katoličkom crkvom iako do tada to nije bio običaj, - zatim što je prigodom posvete usjeva o danu posvete 25. travnja, na Markovo, između 1937.g. i 10. travnja 1941.g. odbio, da izvrši posvetu žita pred krstom podignutim po pravoslavnoj crkvenoj općini i poveo vjernike u drugi kraj atara i pri tom izjavio, da neće svetiti tamo, gdje je sv. Sava, - zatim se protivio uzajamnom zvonjenju sa pravoslavne crkve prigodom katoličkih procesija u namjeri da stvori jaz i vjersku mržnju između pravoslavnih i katolika dakle je kriv što je širio nacionalnu i vjersku nesnošljivost, dakle vršio propagandu u korist neprijatelja i time počinio djelo iz čl. 2. t. 2. odluke o zaštiti nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj"

- "neustanovljenih dana i mjeseci 1940.g. i 1941.g. a prije prevrata dobivao ustaške letke, čitao ih i davao na čitanje GJ

- kroz godine 1940.g. i 1941.g. prije prevrata okupljao Hrvate, mladiće – đake, odgajao ih u fašističkom duhu, tako da su nekoji od njih stupili u ustaše a neki u kulturbund o prevratu 1941.g. kao na pr.: L, G i S

- kao župnik u Dalju u više mahova neustanovljenih dana i mjeseci koncem 1941.g. i početkom 1942.g. odilazio na ustaške sastanke, ustaške mladeži u Dalju, učestvovao u pripravi mladeži za ustaške prigodne manifestacije, te ova mladež na takovim manifestacijama je nastupala sa ustaškim pjesmama

- kao načelnik Dalja i povodom uspostave NDH i prigodom Pavelićevim imendanom 13. VI. 1941.g. javno nastupao kao govornik, te u govoru veličao poglavnika, Pavelića i pozivao narod na saradnju sa ustaškom organizacijom dakle je kriv što je počinio djelo agitacije u službi neprijatelja po čl. 14. Uredbe o v.s."

- "7. lipnja 1941.g. kao načelnik Dalja kamionom došao u Bijelo Brdo, te od stanovništva B. Brda oduzeo 13-14 mtc. modre galice uslijed čega su te godine vinogradi u B. Brdu stradali od peronospore

dakle je kriv što je neposredni izvršitelj masovne pljačke narodne imovine i time počinio djelo iz čl. 13. Uredbe o v.s.".

1.2. Podnositelj revizije navodi da je ABC osudio sud bivše jugoslavenske države, da je cijeli postupak motiviran političkim razlozima i da je do osuđujuće presude došlo grubom povredom temeljnih prava okrivljenika i zlouporabom političke moći u postupku kojim su sustavno kršena međunarodnopravno priznata načela pravne i demokratske države, u suprotnosti s javnim poretkom svakog civiliziranog društva, čime su ispunjene zakonske pretpostavke za poništenje presude u odnosu na ABC u cijelosti.

1.3. ABC je u vrijeme Drugog svjetskog rata bio župnik u Dalju (1937.-1942.) i u Osijeku (1942.-1945.). Uhićen je 16. travnja 1945. nakon ulaska Jugoslavenske armije u Osijek, a 29. svibnja 1945., odnosno prije nego li je protiv njega formalno otvorena istraga, Okružni komitet Komunističke partije Hrvatske Osijek izvijestio je Oblasni komitet Komunističke partije Hrvatske za Slavoniju da priprema nekoliko javnih suđenja "...gdje ćemo nekoliko gadova i javno likvidirati. Među tima u Dalju, mislimo javno osuditi H poznatog krvnika, koji se nalazi kod nas u zatvoru.". Ističe da dokument s ovakvom porukom izravno potvrđuje da je presuda protiv ABC donesena unaprijed, bez poštivanja pretpostavke nedužnosti, kao jednog od temeljnih kaznenopravnih postulata.

1.4. Podnositelj revizije nadalje navodi da je presudom Vojnog suda Vojne oblasti Slavonije Jugoslavenske armije, sud. br. 651/45 od 1. srpnja 1945., ABC proglašen krivim zbog počinjenih kaznenih djela iz članka 13. i 14. Uredbe o vojnim sudovima od 24. svibnja 1944., koju je donio Vrhovni štab Narodno - oslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, kao vojno-političko, a ne zakonodavno tijelo i zbog kaznenih djela (zločina) iz članka 2. Odluke o zaštiti nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj od 24. travnja 1945., koju je donijelo Predsjedništvo Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (dalje: ZAVNOH). Presudom ABC nisu izrečene pojedinačne kazne, nego je sud odmah izrekao jedinstvenu kaznu iako za kaznena djela iz Odluke o zaštiti nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj nije propisana mogućnost izricanja smrtne kazne. ABC nije bio vojnik, a unatoč tome je osuđen pred vojnim sudom iako se ni po članku 6. Uredbe o vojnim sudovima nije mogao podvesti pod kategoriju građanskih osoba kojima je nadležan suditi vojni sud. Iz navedenoga se zaključuje da je ABC osuđen pred nenadležnim sudom, što u presudi nije ni na koji način obrazloženo. Podnositelj revizije ukazuje da je navedenom presudom povrijeđeno i načelo zakonitosti jer je ABC proglašen krivim za djela koja u vrijeme počinjenja (1941./1942.) nisu bila propisana kao kaznena djela i to na temelju podzakonskih akata, a ne zakona.

1.5. Uputstvom o postupku sudova u kaznenim stvarima, koje je 16. studenoga 1944. donio Odjel za pravosuđe ZAVNOH-a, propisan je način provođenja kaznenog postupka. Člankom 27. tih Uputstava propisano je da osumnjičenik može u roku od tri dana od primitka optužnice iznijeti prigovor sucu istražitelju i da o prigovoru odlučuje kazneno vijeće suda. Optužnica protiv ABC sastavljena je 30. lipnja 1945., a rasprava na kojoj je postupak i dovršen provedena je odmah sljedeći dan, 1. srpnja 1945. Stoga je očigledno da nije poštivan rok od tri dana u kojemu je ABC, kao osumnjičenik, mogao podnijeti prigovor protiv optužnice, a upitno je i je li mu ista uručena prije rasprave. Optužnica je na raspravi proširena, ali ni tada sud nije poučio ABC o pravu na prigovor, dok se branitelj nije ni na koji način očitovao o izmjeni optužnice. Time je ABC uskraćeno pravo na jednakost oružja, na djelotvornu pravnu pomoć i na pravično suđenje.

1.6. Podnositelj revizije ukazuje i na nepravilnosti prilikom ispitivanja svjedoka jer ABC u niti jednoj fazi postupka nije mogao ispitivati ili postavljati pitanja svjedocima, niti je to mogao činiti njegov branitelj. Govoreći o branitelju, podnositelj revizije ukazuje da je ABC uskraćeno pravo na kvalificiranu obranu jer prvi spomen branitelja vidimo tek na raspravi 1. srpnja 1945., pri čemu iz dokumentacije ne bi proizašlo da mu je omogućen izbor branitelja ili da je branitelj bio prisutan prilikom njegovog ispitivanja ili da se na bilo koji način mogao konzultirati s braniteljem. Dakle, za branitelja je ABC fiktivno postavljen DJ, koji nije bio odvjetnik nego član Narodnooslobodilačke fronte za okrug Osijek i koji je u postupku samo predložio da se "izrekne pravedna kazna". Branitelj nije postavio nijedno pitanje svjedocima, nije se oglasio nijednim prigovorom ili dokaznim prijedlogom, nije ukazivao na nesklad u iskazima svjedoka, na dokaze koji pobijaju teze optužbe, na kršenje procesnih i drugih prava svog branjenika, odnosno nije poduzeo ništa što se od branitelja očekuje u kaznenom postupku. To se stoga nipošto ne može smatrati obranom.

1.7. Podnositelj revizije nadalje navodi da je svrha jednodnevnog postupka protiv ABC, koji je uz to održan u nedjelju, bila provođenje političke parade i ostavljanje dubokog političkog dojma na javnost, a ne zakonito i pošteno suđenje. Pri tome ništa nije prepušteno slučaju te su i predsjednik i svi članovi sudskog vijeća bili angažirani i politički motivirani visoko rangirani pripadnici vladajućeg jugoslavenskog komunističkog režima.

1.8. Iako iz zapisnika s rasprave proizlazi da su na glavnoj raspravi 1. srpnja 1945. vrlo skraćeno i sumarno izvedeni dokazi optužbe, iz literature i novinskog članka Glasa Slavonije proizlazi da je na raspravi ispitan samo jedan svjedok. Pri tome niti jedan izvor ne dvoji da nije ispitan niti jedan svjedok obrane i da niti jednom svjedoku (ako ih je bilo više) nije postavljeno niti jedno pitanje.

1.9. Člankom 28. spomenutih Uputstava od 16. studenoga 1944. propisano je da posljednju riječ uvijek ima okrivljenik. Iz zapisnika proizlazi da ni to pravo nije poštovano jer ABC nije mogao ni komentirati (ne)izvedene dokaze, nije se mogao osvrnuti na način na koji je postupak proveden te mu nije omogućeno ni pravo na završnu riječ. Cjelokupnim postupkom povrijeđena su konvencijska prava ABC, i to pravo na život, pravo na tjelesni i društveni integritet, pravo na osobnu slobodu, zabranu mučenja, pravo na pravičan postupak, zabrana retroaktivnosti kaznenih zakona, pravo na poštivanje osobnog i obiteljskog života, pravo na slobodu izražavanja, pravo na djelotvoran pravni lijek i zabrana diskriminacije.

1.10. Podnositelj revizije zaključuje da se ovakvo suđenje i ovakva presuda moraju smatrati politički motiviranim, sumarnim i protivnim načelima kaznenog postupka. Okrivljenici nisu imali pravo na žalbu, što je protivno Okružnici 8 Odjela za pravosuđe ZAVNOH-a od 8. lipnja 1944. i Uputama Odjela za pravosuđe ZAVNOH-a od 14. lipnja 1944., a viši sud je bez ijedne riječi obrazloženja potvrdio prvostupanjsku presudu. Molba za pomilovanje je odbijena i ABC upućena na dan izvršenja smrtne osude (dakle, nije ju ni primio), a u odnosu na molbu za obnovu postupka koju su odmah 2. srpnja 1945. podnijeli mještani Punitovaca, Josipovca, Jurjevca, Vuke i Širokog Polja, odluka nikada nije donesena.

1.11. Iz navedenih razloga, podnositelj revizije smatra da je ABC proglašen krivim i osuđen na smrt u postupku koji je politički motiviran i u kojem je osuđen zlouporabom političke moći, radi čega predlaže da sud reviziju ocjeni osnovanom te na temelju članka 570.d stavak 4. ZKP/08. u cijelosti poništi presudu Vojnog suda Vojne oblasti Slavonije Jugoslavenske armije, sud. br. 651/45 od 1. srpnja 1945.

1.12. Uz predmetni zahtjev podnositelj revizije priložio je Statut Hrvatskog društva političkih zatvorenika (l. 27-47), ispis iz registra udruga za Hrvatsko društvo političkih zatvorenika na dan 25. rujna 2025. (l. 48-50), presudu Vojnog suda vojne oblasti Slavonije, Jugoslavenske armije, broj. 651/45 od 1. srpnja 1945. (l. 51-60), izvadak iz knjige dr. sc. HJ i prof. dr. sc. PJU - Stradanja svećenika Đakovačke i srijemske biskupije 1944. – 1960. (l. 61-79), hrvatski martitologij XX. stoljeća – svećenici-mučenici Crkve u Hrvata, don MJ (l. 80-82), dokument – izvještaj Okružnog komiteta KPH Osijek od 29. svibnja 1945. upućen Oblasnom komitetu KPH za Slavoniju (l. 83-86), Uredbu o vojnim sudovima Vrhovnog štaba NOV i PO Jugoslavije (l. 88-95), Odluku o zaštiti nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj (l. 96-100), zapisnik o glavnom pretresu (rasprava) Vojnog suda Vojne oblasti Slavonije Jugoslavenske armije od 1. srpnja 1945. (l. 101-107), optužnicu Vojno-sudskog istražitelja Vojnog suda Vojne oblasti Slavonije, broj: 651/45 od 30. lipnja 1945. (l. 109-116), Uputstvo o postupku sudova u kaznenim stvarima Odjela za pravosuđe ZAVNOH-a od 16. studenoga 1944. (l. 117- 134), izvještaj OZN-e za Slavoniju od 11. studenoga 1944. (l. 135-138), članak Glasa Slavonije od 3. srpnja 1945. (l. 139-140), dokument – izvještaj Okružnog komiteta KPH Osijek od 5. srpnja 1945. upućen Oblasnom komitetu KPH za Slavoniju (l. 141 - 145), dokument – izvještaj o radu javnog tužitelja Okruga Osijek upućen Javnom tužitelju federalne Hrvatske od 10. srpnja 1945. (l. -146-150), zbornik dokumenata Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske – okružnica Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske, Odjela za pravosuđe od 8. lipnja 1944. (l. 151-152), zbornik dokumenata Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske – dopis Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske, Odjela za pravosuđe od 14. lipnja 1944. (l. 153 -154), presudu Vojnog suda II. Jugoslavenske armije od 12. srpnja 1945. (l. 155), dopis Vojnog suda Vojne oblasti Slavonije Jugoslavenske armije od 5. kolovoza 1945. upućen Biskupskom ordinarijatu Đakovačke biskupije (l. 156), dopis Kotarske oblasti Osijek od 19. prosinca 1941. upućen Velikoj župi Baranja u odnosu na rušenje crkve u Dalju (l. 157), dopis Kotarske oblasti Osijek od 19. prosinca 1941. upućen Velikoj župi Baranja u odnosu na rušenje crkve u Dalju (l. 158) i dopis Kotarske oblasti Osijek od 19. prosinca 1941. upućen Ravnateljstvu župnog redarstva Osijek u odnosu na rušenje crkve u Dalju s brzojavom (l. 159-160).

2. Sud je u skladu s člankom 570.c stavak 1. ZKP/08 . od Hrvatskog državnog arhiva i Državnog arhiva u Osijeku zatražio dostavu cjelokupne relevantne dokumentacije sa suđenja ABC.

2.1. Državni arhiv u Osijeku je dopisom, KLASA: 611-03/25-44/374 od 7. siječnja 2026., obavijestio sud da nije preuzeo dokumentaciju Vojnog suda Vojne oblasti Slavonije Jugoslavenske armije za navedeno razdoblje, radi čega ne raspolaže traženim podacima.

2.2. Hrvatski državni arhiv je uz dopis, KLASA: 611-03/25-30/379 od 15. siječnja 2026., dostavio fotokopije pronađenog gradiva, uz napomenu da nisu pronašli izvještaj OZN-e za Slavoniju od 11. studenoga 1944. Hrvatski državni arhiv je sudu dostavio okružnicu Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske, Odjela za pravosuđe od 8. lipnja 1944. (l. 174-175), dopis Kotarskog narodnog suda Glina, broj: G 18/44 od 23. svibnja 1944. upućen Odjelu za pravosuđe ZAVNOH-a s presudom Kotarskog narodnog suda u Glini od 17. ožujka 1944. (l. 176-179), dopis Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske, Odjela za pravosuđe od 14. lipnja 1944. (l. 180), presudu Vojnog suda vojne oblasti Slavonije, Jugoslavenske armije, broj. 651/45 od 1. srpnja 1945. (l. 181- 192), odluku o utvrđivanju zločina okupatora i njihovih pomagača Zemaljske komisije od 13. veljače 1946. (l.193-196), dopis Okružne komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača upućen Zemaljskoj komisiji za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača od 16. studenoga 1945. (l. 197) , zapisnike o ispitivanju svjedoka u postupku protiv TJ i OJ (l. 198 -201), odluku o utvrđivanju zločina okupatora i njihovih pomagača Zemaljske komisije od 8. travnja 1946. (l.202-205), dopis Okružne komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača upućen Zemaljskoj komisiji za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača od 31. srpnja 1945. (l. 206), popis imovine za druge optuženike (l. 207-212), dopis Javnog tužitelja okruga Osijek upućen Javnom tužitelju federalne Hrvatske od 10. srpnja 1945. (l. 217-219), dosje osobe ABC iz ureda RJ, policijskog izaslanika pri Poslanstvu Trećeg Reicha u Zagrebu (l. 220 - 221), zapisnik o ispitivanju ABC od 13. lipnja 1945. sastavljen u uredu istražnog pododsjeka OZN-e za grad Osijek sa suočenjem sa svjedokom SJ (l. 224-229), zapisnik o ispitivanju ABC od 17. lipnja 1945. pred Vojno-sudskim istražiteljem Vojnog suda Vojne oblasti Slavonije, s nastavkom od 19. lipnja 1945. i 24. lipnja 1945. (l. 230-234), zapisnik o ispitivanju svjedoka SJ od 11. lipnja 1945. (235-238), zapisnik o ispitivanju svjedoka VJ od 12. lipnja 1945. (l. 239), zapisnik o ispitivanju svjedoka FJ od 20. lipnja 1945. (l. 240-241), zapisnik o ispitivanju svjedoka ŽJ od 21. lipnja 1945. (l. 242-243), zapisnik o ispitivanju svjedoka CJ od 22. lipnja 1945. (l. 244-246), zapisnik Gradske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača od 19. siječnja 1946. (l. 247), dopis povjerenika Kotarske oblasti u Osijeku upućen Ministarstvu unutarnjih poslova u Zagrebu od 4. svibnja 1941. (l. 248-251), dopis Općinskog poglavarstva u Dalju upućen Kotarskoj oblasti u Osijeku od 12. rujna 1941. (l. 252), izjava žitelja Erduta o prekrštavanju Srba (l. 259), izvješće Okružnog komiteta KPH Osijek od 29. svibnja 1945. upućen Oblasnom komitetu KPH za Slavoniju (l. 296-303) i izvješće Okružnog komiteta KPH Osijek od 5. srpnja 1945. upućen Oblasnom komitetu KPH za Slavoniju (l. 304-315).

3. U skladu s člankom 570.b ZKP/08., 12. veljače 2026. održana je sjednica vijeća, na koju su pristupili Davor Petričević, zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku i opunomoćenici podnositelja revizije Tomislav Jonjić i Zvonimir Jonjić, odvjetnici u Zagrebu.

3.1. Opunomoćenik podnositelja revizije Tomislav Jonjić, odvjetnik u Zagrebu, detaljno je iznio sadržaj revizije, ukazao je na nepravilnosti u postupku koji je proveden protiv ABC i predložio je da vijeće ocijeni reviziju osnovanom i u cijelosti poništi presudu Vojnog suda Vojne oblasti Slavonije Jugoslavenske armije, sud. br. 651/45 od 1. srpnja 1945.

3.2. Zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku Davor Petričević naveo je da nakon pribavljene „originalne“ dokumentacije koja nije potpuna, ali je dostatna, smatra da je zbog niza grubih povreda prava ABC i kršenja međunarodnog i hrvatskog kaznenog prava, predmetna revizija osnovana. Pri tome ističe dva detalja, prvo dopis Okružnog komiteta Komunističke partije Hrvatske Osijek upućen Oblasnom komitetu Komunističke partije Hrvatske za Slavoniju od 29. svibnja 1945., iz kojega proizlazi da je ABC unaprijed osuđen, kao i izostanak prava na žalbu ABC protiv navedene presude.

4. Revizija je osnovana.

5. Člankom 570. stavak 1. ZKP/08. propisano je da osobe koje su sudovi bivše Jugoslavije osudili za vrijeme komunističke vladavine za politička kaznena djela, politički motivirana kaznena djela ili druga kaznena djela ako je do osuđujuće odluke došlo zlouporabom političke moći, mogu revizijom zatražiti poništenje osuđujuće odluke ili njoj drugoga odgovarajućega pravnog akta. Stavkom 2. istoga članka propisano je da će se pod zlouporabom političke moći smatrati slučajevi u kojima je došlo do osude koja u svojoj izreci ili u postupku koji joj je prethodio krši međunarodnopravno priznata načela pravne države i demokratskog društva ili proturječi javnom poretku Republike Hrvatske. Stavkom 3. toga članka propisano je da ako je osoba iz stavka 1. ovoga članka umrla, reviziju mogu izjaviti njezini nasljednici po zakonskom redu, a ako su nasljednici nepoznati, reviziju mogu izjaviti udruge za zaštitu ljudskih prava sa sjedištem u Republici Hrvatskoj. Prema stavku 4. istoga članka, ako reviziju izjavljuje udruga sa sjedištem u Republici Hrvatskoj ona mora sadržavati i izvadak iz registra udruge iz kojeg je vidljivo da je područje njezine djelatnosti zaštita ljudskih prava.

6. Iz Statuta Hrvatskog društva političkih zatvorenika od 19. prosinca 2015. i ispisa iz registra udruga na dan 25. rujna 2025., proizlazi da je cilj udruge zaštita i promicanje interesa bivših političkih zatvorenika i u tu svrhu razvijanja aktivnosti radi poboljšanja uvjeta odnosno njihovog socijalnog i društvenog položaja: poticanje državnih tijela, institucija, organizacija i povjesničara na istraživanje zločina, kao i osude zločina i kršenja ljudskih prava i sloboda počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog režima, poticanje neprekidne borbe za zaštitu ljudskih prava i sloboda te njihovo unapređivanje, kao i razvoj demokracije. Hrvatsko društvo političkih zatvorenika djeluje na području zaštite ljudskih prava, suzbijanju i zaštiti od diskriminacije. Time je utvrđeno da je u smislu članka 570. stavak 4. ZKP/08 . Hrvatsko društvo političkih zatvorenika ovlašteno na podnošenje predmetne revizije.

7. Čitanjem presude Vojnog suda Vojne oblasti Slavonije Jugoslavenske armije, sud. br. 651/45 od 1. srpnja 1945., utvrđeno je da je ABC proglašen krivim zbog kaznenih djela iz članka 13. i 14. Uredbe o vojnim sudovima od 24. svibnja 1944. i kaznenih djela (zločina) iz članka 2. točka 2. i 8. Odluke o zaštiti nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj od 24. travnja 1945. Iz obrazloženja presude proizlazi da je ABC priznao da je 1941. godine, nakon preokreta primio dužnost općinskog načelnika u Dalju i pozvao na suradnju PJ, M, NJ i ĐJ, da je pozvao ČJ, M SJ i N i s njima govorio da će razoružati vojsku bivše Jugoslavije i osobno pregovarati s Jugoslavenskim oficirima o predaji. Priznao je da je s jednim oficirom osobno pregovarao da odlože oružje i prije toga rekao da će razoružavanje obaviti kod Šehove kuće te je bilo razoružano 600 - 700 vojnika, kao i da je priznao da je popisivao civile u Dalju kojima je dao jedan dio oružja oduzetog od bivše Jugoslavenske vojske i da je bio u Osijeku da tamo traži kamion za prijevoz oružja u Osijek, ali da se brani da nije išao BJ, zapovjedniku ustaša, nego da se u međuvremenu izmijenio zapovjednik u Osijeku, pa je BJ bio nadležan za preuzimanje oružja. Brani se da je upravu i mjesto načelnika u Dalju preuzeo na nagovor kotarskog predstojnika. Poriče da je u prevratu rukovodio uhićenjem taoca i Srba, a priznaje da je taoce raspustio kućama na pravoslavni veliki četvrtak 1941. godine. Priznaje da je sačinio popis nepoćudnih te dobrovoljaca istaknutih političara i četnika, ali se brani da je to napravio po nalogu kotarske oblasti i poriče da bi osobno prisustvovao njihovim uhićenjima. ABC priznaje da je iz općinske službe otpustio oko 7 pisara i 7-8 poljara Srba i postavio nove ljude. Priznaje da je bio pobočnik ustaškog logora u Osijeku, da je bio član ustaške organizacije i da je položio ustašku zakletvu, potom da je bio pobočnik ustaškog tabora za prosvjetu u Osijeku i da je bio vršitelj dužnosti tabornika u Osijeku te da je održao tečaj za ustaške dužnosnike, radio na prikupljanju novih članova ustaštva i organizacije i nekoliko puta bio na sjednicama stožera i logora u vrijeme kako je to navedeno u izreci. ABC poriče da bi odbio posvetu žita kod pravoslavnog križa, nego se brani da je posvetu obavio 300 koraka dalje jer po crkvenom obredu nije dozvoljeno vršiti posvetu njemu kao katoličkom svećeniku uz pravoslavni križ. Poriče da je rekao da neće svetiti tamo gdje je sv. Sava, kao i da se protivio zvonjenju s pravoslavne crkve prilikom katoličkih procesija te da je branio hrvatskoj omladini šetnju u srpskom kraju sela, a priznaje da je rekao mladeži da ne ulazi u Hajdukovićev lokal jer je to inače svugdje branio, a ne zato što je on Srbin. Priznao je da je bio u Bijelom Brdu i od seljaka skupio modru galicu, ali da je modra galica vraćena općinskom bilježniku u Dalju koji ju je trebao predati narodu.

7.1. Nadalje, u obrazloženju navedene presude reproducirani su iskazi svjedoka ŠJ, koji je iskazao da je ABC od njega tražio da mu stavi kuću na raspolaganje radi razoružavanja vojske, da je ABC bio prisutan pri tom razoružavanju, kao i uhićenju Srba nakon prevrata te da je čuo kako je ABC u jednom govoru veličao poglavnika i pozivao narod na suradnju s ustaškim vlastima. Svjedok O je iskazao da je ABC po modru galicu došao osobno i da ista nije vraćena narodu. Svjedok FJ iskazao je da je ABC dijelio ustaške letke sa sadržajem o odcjepljenju Hrvatske od Jugoslavije, a svjedok ŽJ je iskazao da mu je mladež [adresa] govorila da im ABC brani da idu kod njega na zabavu, kao i da je bio uhićen kao taoc s drugim Srbima, a da je pri tome sudjelovao osobno ABC. Svjedok V je iskazao da je ABC njega i još 14 drugih činovnika otpustio iz službe i rekao mu da više nigdje neće dobiti mjesto u Dalju i u Hrvatskoj. Svjedok F je iskazao da je vidio ABC prilikom razoružavanja bivše Jugoslavenske vojske kako je popisivao neke stvari. Svjedok CJ iskazao je da je ABC obavio razoružavanje Jugoslavenske vojske i preuzeo svu vlast u Dalju te da su svi žandari morali položiti ustašku zakletvu, što je i on u strahu učinio. Iskazao je i da je čuo ABC kako govori da se moraju uhititi svi Srbi i pojedincima naređivao koga treba uhititi. Kod iseljavanja Srba 22. lipnja 1941., iseljavanje su vršili daljske ustaške i neke strane ustaše, a u zgradi općine su tada bili prisutni jedan domobranski satnik, ABC, ustaša ČJ i drugi ustaški funkcioneri. Svjedokinja Ž je iskazala da je bila prisutna kad se rušila daljska pravoslavna crkva i da je tome bio prisutan i ABC i da je čula da je jednom prilikom izjavio da srpskim djevojkama treba zabraniti šetanje u hrvatskom dijelu sela. Svjedok C iskazao je da je čuo na taborskim sastancima kada je ABC govorio da su partizan i neprijatelji hrvatske države, da su ustaše imale uspjeha u zemlji i da treba prikupljati nove članove.

7.2. U obrazloženju presude je citiran sadržaj izvještaja povjerenika kotarske oblasti u Osijeku od 4. svibnja 1941. upućen Ministarstvu unutarnjih poslova u Zagrebu, kojim povjerenik javlja da se u vrijeme preokreta naročito istaknuo ABC, župnik u Dalju, da je sproveo razoružavanje bivših Jugoslavenskih jedinica, da je 11. travnja 1941. u Dalju osnovao ustašku organizaciju, da se pobrinuo da se uhite "istaknuti članovi četničkog udruženja" i da ih je 17 uklonjeno iz Dalja i predano Glavnom ustaškom stanu u Osijeku, da je preuzeo upravu u Dalju, a zapovjedništvo ustaškog stana povjerio egzekutoru ĆJ. Nadalje se utvrđuje sadržaj izvještaja mjesnog NOO-a Dalj od 28. lipnja 1945. iz kojega je vidljivo da je za vrijeme "načelnikovanja" ABC, nakon prevrata iseljeno 90 srpskih obitelji, a da je od zatvorenih taoca nestalo četvero.

7.3. Nakon toga slijedi analiza dokaza i zaključak suda o krivnji ABC za kaznena djela (zločine) navedene u izreci presude. Odluka o kazni sadržana je na posljednjoj stranici presude, gdje je u dva kratka odlomka izveden zaključak da je ABC "naročito teški zločinac" i da mu je trebalo izreći "jedinu zasluženu kaznu – smrt vješanjem".

8. Vojni sud II. Jugoslavenske armije je na zasjedanju održanom 12. srpnja 1945. preispitivao presudu Vojnog suda Vojne oblasti Slavonije Jugoslavenske armije, sud. br. 651/45 od 1. srpnja 1945. te je u jednoj rečenici naveo da se odobravaju izrečene kazne "iz razloga u njoj navedenih".

9. Čitanjem zapisnika s glavne rasprave proizlazi da je suđenje ABC i još četvorici okrivljenika provedeno u [adresa] 1. srpnja 1945. Istoga dana je postupak proveden i donesena je presuda. Optuženici su najprije iznosili svoju obranu i odgovarali na pitanja, a potom se pristupilo dokaznom postupku. Ispitan je svjedok CJ koji je izjavio da je ABC došao u žandarsku stanicu u Dalju te njega i druge žandare osobno zakleo. Za svjedoke Š, F, Ć, Ž, LJ, U i V se u zapisniku navodi samo da u cijelosti iskazuju kao u istrazi i da su suočeni s ABC ili drugim okrivljenicima. Ispitan je svjedok UJ, koji je naveo da je bio uhićen kao taoc i da je u prostoriju u kojoj je bio zatvoren došao ABC i rekao da će ih pustiti kući. On je bio prebačen u Osijek, gdje je zlostavljan i tek nakon nekoliko dana pušten kući. Suočen s ovim svjedokom ABC je izjavio da se ne sjeća da bi bio u prostoru u kojem je svjedok bio zatvoren.

9.1. Nakon toga pročitani su iskazi svjedoka koji nisu došli na glavnu raspravu i materijalna dokumentacija – izvadak iz Hrvatskog lista, broj: 134 od 16. lipnja 1941., izvješće povjerenika Kotarske oblasti u Osijeku od 4. svibnja 1941., izvješće mjesnog NOO-a u Dalju i zapisnik OZN-e od 13. lipnja 1945.

9.2. Potom se prešlo na završne govore tužitelja i branitelja, pri čemu je branitelj "prikazao fašizam i zavedenost naroda zbog uspjeha Njemačke u početku rata, što je zavelo i njegovog branjenika i predlaže pravednu kaznu.". ABC je u završnoj riječi ponovio da se ne osjeća krivim jer je radio po zakonima, ispravno i sprovodio naloge viših vlasti.

10. U izvatku iz knjige dr. sc. HJ i prof. dr. sc. PJU - Stradanja svećenika Đakovačke i srijemske biskupije 1944. – 1960. navodi se da se u Hrvatskom državnom arhivu čuvaju zapisnici s ispitivanja ABC, raznih svjedoka i ABC sučeljavanja sa svjedokom SJ u osječkoj OZN-i i pred vojno-sudskim istražiteljem u lipnju 1945. godine. Sud je Hrvatskog državnog arhiva pribavio navedene zapisnike i utvrdio istovjetnost zapisnika sa sadržajem koji je naveden u knjizi.

10.1. Ispitan u OZN-i, nepoznatog dana, u prisutnosti istražitelja i zapisničara, ABC je iskazao da nije radio na zbližavanju Hrvata i Srba, ali poriče bilo kakve navode da bi radio na stvaranju jaza između Hrvata i Srba, osim da je prekinuo s dotadašnjim običajem da vodi procesiju posvete žita u onaj dio gdje se nalazi križ Srpske pravoslavne crkvene općine, o čemu je obavijestio pretpostavljenu crkvenu vlast. U ustaški pokret je službeno stupio 1942. godine, a s tim pokretom je surađivao od dana prevrata. Poriče da bi davao izjave da je "zakleti ustaša od prije 10. travnja 1941.".

10.2. U odnosu na razoružavanje Jugoslavenske vojske ABC je izjavio da je na veliki petak, nakon što je most na Dunavu kod Erduta dignut u zrak , izašao na ulicu iz crkve. Naišao je KJ i zamolio ga za civilnu odjeću jer se bojao da ga Nijemci ne bi zarobili i on je toj molbi udovoljio. Nakon toga je, vidjevši strah naroda, odlučio govoriti s poznatim mu časnicima iz Erdutske posade da ostanu u selu radi mira i reda. Na putu prema općini razgovarali su o nastalim prilikama i složili se da je najbolje da se vojska razoruža i pristupili su u dvorište ŠJ radi razoružavanja. Neki ljudi iz sela, koji su primili vojničko naoružanje upućeni su u patrole radi održavanja reda i mira. Poriče da bi osnovao ustaški pokret u Dalju. Ne sjeća se da bi odredio vođe patrola u svrhu razoružavanja vojske i tvrdi da nije imao povjerljivih ljudi niti da je sam vršio razoružavanje. Naveo je da je preuzeo vlast u općini, ali ne sam, nego s odborom koji su činile još četiri osobe.

10.3. Poznato mu je da su uhićeni četnici s noći od velike subote na nedjelju, ali on nije izdao nalog za njihovo uhićenje nego je to učinio časnik narodne zaštite E iz Osijeka s članovima zaštite iz Dalja. Poriče da bi sudjelovao u protjerivanju Srba i prije samog protjerivanja nije bio upoznat s time da će doći do protjerivanja. Svima onima koji su se vraćali iz Srbije i njemu obraćali za savjet govorio bi da se sklone iz Dalja. U pogledu rušenja pravoslavne crkve u Dalju intervenirao je kod župana Efera da se crkva ne sruši. Kada je trebao biti srušen toranj nalazio se u školi na sjednici Crvenog križa i svi su izašli van iz zgrade.

10.4. Naveo je da je od zime 1942. do ljeta 1943. godine obavljao dužnost taborskog pobočnika za prosvjetu u taboru u Osijeku III, dok je tabornik EJ bio odsutan radi bolesti. Kao pobočnik je radio na organizaciji i prikupljanju članstva, sudjelovao na ustaškim priredbama na koje je pozivao cjelokupno članstvo, davao je mišljenja o pojedinim ljudima kada su se obraćali molbama, sudjelovao je na sjednicama tabora i stožera i jednom prilikom je održao predavanje na temelju propisnika.

10.5. Zaključno je izjavio da je pri svakom postupku sve činio s ljubavlju prema zajednici i nije tražio nikakvu osobnu korist. Svakom stradalniku je rado prilazio u pomoć i pomagao.

10.6. Prilikom suočenja svjedoka SJ i ABC je SJ povukao svoje izjave u pogledu protjerivanja Srba iz Dalja i rušenju pravoslavne crkve u Dalju, te je izjavio da su njegove izjave lažne u dijelu u kojem je naveo da je ABC na sjednici svima naredio da sastave popis Srba koje treba protjerati i da je ABC inzistirao na tome da se isele domaći Srbi te da je njegov prijedlog prihvaćen i da je sastavljen popis od 80 obitelji za iseljavanje, pa da je nakon toga ABC pozvao ustaše iz Osijeka koji su te osobe stavili u kamione i odvezli. Svjedok SJ je povukao izjavu i u dijelu u kojem je za rušenje crkve u Dalju odgovoran ABC jer se "bez njega ništa nije moglo učiniti, pa ni to".

10.7. ABC ispitan je i 17., 19. i 24. lipnja 1945. pred vojno -sudskim istražiteljem Vojnog suda Vojne oblasti Slavonije Jugoslavenske armije. Tom prilikom je pojasnio da je 1941. godine bio župnik u Dalju i da je po osnutku NDH primio dužnost općinskog načelnika za općinu Dalj, na kojoj dužnosti je ostao do kolovoza 1941. godine, a župnik u Dalju je bio do lipnja 1942. godine. Koncem studenoga 1942. godine stupio je u ustaški pokret i položio zakletvu te je predviđen za ustaškog dužnosnika za tabor Donji Grad u Osijeku, gdje je tada bio župnik. Poslije toga, kratko vrijeme je obavljao dužnost pobočnika ustaškog tabora za prosvjetu i tu je dužnost vršio do konca srpnja ili početka kolovoza 1943. godine, a u travnju i svibnju iste godine je oko dva mjeseca vršio dužnost ustaškog tabornika dok je tabornik bio bolestan.

10.8. Polovicom travnja 1941. godine je na traženje kotarskog predstojnika pristao preuzeti upravu općine, ali da s njim uđu zastupnici ostalih staleža, kao vijećnici (odbornici). Na odobrenje kotarskog predstojnika PU otišao je zajedno s nekim članovima odbora dotadašnjem načelniku Ž i obavijestio ga da preuzima upravu općine, čemu se ovaj nije protivio i predao je dužnost. Po direktivi kotarskog predstojnika otpustio je iz službe općine pisare Srbe, koji su bili potrebni kao stariji činovnici, a isto tako je otpustio neke namještenike kao poljare i redare, pri čemu je ostao jedan redar i dva poljara, a ostali su otpušteni. Njegov posao kao načelnika sastojao se u pogledu prehrane, radova i svih poslova u općini te se udovoljavalo naredbama kotarske oblasti. Među takvim traženjima je bilo i ono da dostavi popis dobrovoljaca, istaknutih političara, četnika i doseljenika, o čemu je onda dao nalog žandarmeriji i policiji. Oni su napravili popis i dostavili ga njemu, on je taj popis preradio i s njega izostavio 30 osoba, a ostatak popisa dostavio Ministarstvu unutarnjih poslova.

10.9. U odnosu na razoružavanje bivše Jugoslavenske vojske je izjavio da je na veliki petak 1941. godine k sebi pozvao ĆJ i TJ SJ i N, radi dogovora što će biti s vojskom koja prema proglasu s radija prolazi kroz Dalj. Dogovoreno je da se vojska razoruža i oružje preda hrvatskim vlastima, da ne dopadne Nijemcima. Prema dogovoru on je otišao k oficirima i s njima dogovorio da odlože oružje, nakon čega je otišao kod ŠJ i s njim dogovorio da se razoružavanje obavi u njegovoj kući. U isto vrijeme je dolazila vojska i civili iz Dalja te su se oni naoružali, a preostalo oružje je ostalo u dvorištu i postavljena je straža da čuva to oružje. Popisao je civile koji su primili oružje iz Dalja. Konje koji su vojsci oduzeti su predani seljacima na čuvanje. Nakon toga je osobno otišao u Osijek i od vojnog zapovjednika BJ zatražio da se u Dalj pošalju kamioni i da se oružje odveze iz Dalja, što je i učinjeno.

10.10. Glede uhićenja Srba u Dalju ABC je izjavio da nije naredio uhićenje onih koji su zatvoreni u Dalju, kao ni onih koji su otjerani u Osijek kao četnici. Jedino je taoce zadržane u Dalju u sporazumu s ostalima raspustio na pravoslavni veliki četvrtak 1941. godine. Sjeća se da je prvo iseljavanje srpskih obitelji iz Dalja izvršeno 22. lipnja 1941., ali nije mu poznato po čijem je to nalogu izvršeno, nego zna da je došao jedan domobranski satnik i izvjestan broj vojske te je narod odvezen vagonima.

10.11. U izvatku iz knjige se u zaključku navodi da je provedeno suđenje na kojemu su organizirani aktivisti ABC vrijeđali pogrdnim uzvicima. Nakon iznesenih optužbi ABC je izjavio "meni je savjest čista, a vi govorite što hoćete". Na suđenju je prema nekim svjedočanstvima ispitan samo jedan svjedok optužbe UJ, koji je zatražio samo da ABC dobije polovicu batina od onih koje je on dobio, nakon što ga je ABC otjerao. Na temelju iskaza jednog svjedoka optužbe i bez svjedoka obrane, sud je nakon kraće rasprave 1. srpnja 1945. istoga dana donio presudu. Nakon presude apostolski administrator Đakovačke i Srijemske biskupije biskup NU uputio je predsjedništvu AVNOJ-a molbu za pomilovanje, koja molba je odbijena 24. srpnja 1945., a odluka o odbijanju upućena je biskupu NU 5. kolovoza 1945., na sam dan izvršenja presude. Sudu se dan nakon presude obratila skupina mještana iz Punitovaca, Josipovca, Jurjevca, Vuke i Širokog Polja, tražeći obnovu postupka, navodeći niz svjedočanstava o ABC pomoći ljudima svih vjera i nacija u vrijeme rata, ali ni to nije dalo rezultata.

11. Dopisom Okružnog komiteta Komunističke partije Hrvatske Osijek upućenog Oblasnom komitetu Komunističke partije Hrvatske za Slavoniju, broj: 20./1945. od 29. svibnja 1945., izvještava se o političkoj situaciji u okrugu Osijek te se ista opisuje kao "šarolika" i da se "osjeća naročita aktivnost velikosrpskih šovinista". Kao odgovor na to navode sljedeće: "Pripremamo nekoliko javnih suđenja, gdje ćemo nekoliko gadova i javno likvidirati. Među tima, u Dalju mislimo javno osuditi H poznatog krvnika, koji se nalazi kod nas u zatvoru. Formiranjem suda Nacionalne časti Srba i Hrvata u Hrvatskoj popravit će se u mnogome situacija na našem okrugu. Čim narod osjeti da se čiste razni spekulanti i drugi narodni neprijatelji.".

11.1 Dopisom Okružnog komiteta Komunističke partije Hrvatske Osijek upućenog Oblasnom komitetu Komunističke partije Hrvatske za Slavoniju, broj: 61./1945. od 5. srpnja 1945., ponovno se ukazuje na situaciju u okrugu te se navodi: "Da bi popravili političko stanje u planu smo imali: prirediti javno suđenje H u Dalju. Suđenje je obavljeno i (i)malo je poprilično efekta.".

11.2. Javni tužitelj okruga Osijek dostavio je izvještaj Javnom tužitelju federalne Hrvatske, broj: 40/45 od 10. srpnja 1945., u kojemu se navodi: "U vezi sa zahtjevima naroda za kažnjavanje ratnih zločinaca Vojni sud u Dalju je održao javno suđenje petorici okrivljenika među kojima je bio i zloglasni katolički svećenik H. Sam proces je bio sasvim dobro pripremljen i organiziran tako da je ostavio najbolji utisak. Pop H i jedan ustaški tabornik osuđeni su na smrt.".

12. Iz novinskog članka Glasa Slavonije, koji je naslovljen: "Suđenje razbijačima bratstva i jedinstva naših naroda – ABC i ĐU OJ osuđeni na kaznu smrti" od 3. srpnja 1945. proizlazi tijek glavne rasprave. U odnosu na provedeni dokazni postupak navodi se: "Zatim je slijedilo preslušavanje svjedoka. Svi svjedoci su zaprisegnuti. Svjedok UJ, 69 godina star izjavljuje: Ja sam dobio batina svaki dan tri puta, a ja ništa drugo ne želim nego da ABC, koji me je dao otjerati, dobije polovicu od toga. Sram te bilo jer si nečovjek!". Predsjednik vijeća je nakon toga izjavio da je dokazni postupak dovršen.

13. Iz zbornika dokumenata Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske – okružnice Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske, Odjela za pravosuđe od 8. lipnja 1944. upućenog svim oblasnim i okružnim NOO-ima proizlazi da je uočeno kako se drugostupanjske presude nedovoljno obrazlažu i zadovoljavaju stereotipnim obrazloženjima. Takvo postupanje je nepravilno te se daje uputa svim sudovima da se u svojoj odluci osvrnu na žalbene navode i da stranci objasne zašto se njezini razlozi ne usvajaju, odnosno zašto se presuda preinačuje.

14. Iz zbornika dokumenata Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske – dopisa Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske, Odjela za pravosuđe od 14. lipnja 1944., upućenog Okružnom NOO-u Kordun navodi se da se ubuduće strankama ne oduzima pravo žalbe protiv odluka okružnih sudova. Žalba nije dopuštena samo u privatnopravnim stvarima u kojima je vrijednost ispod 2000 kuna. U svim drugim stvarima stranka ima pravo žalbe i to se pravo ne smije nipošto oduzimati.

15. Iz dopisa Vojnog suda Vojne oblasti Slavonije Jugoslavenske armije od 5. kolovoza 1945. upućenog Biskupskom ordinarijatu Đakovačke biskupije proizlazi da je odbijena molba za pomilovanje ABC.

16. ABC proglašen je krivim zbog kaznenih djela iz članka 13. i 14. Uredbe o vojnim sudovima.

16.1. Člankom 13. Uredbe o vojnim sudovima propisano je da se ratnim zločincima, bili oni građani Jugoslavije, okupatorskih ili drugih zemalja, imaju smatrati: pokretači, organizatori, naredbodavci te pomagači i neposredni izvršitelji masovnih ubijanja, mučenja, prisilnog iseljavanja, odvođenja u logore i na prisilni rad stanovništva, zatim paleža, uništavanja i pljačke narodne i državne imovine, svi pojedini posjednici imanja i poduzeća u Jugoslaviji, okupatorskim i drugim zemljama koje su nečovječno eksploatirali radnu snagu na prisilni rad odvedenih ljudi, funkcioneri terorističkog aparata i terorističkih naoružanih formacija okupatora i domaći u službi okupatora; oni koji su vršili mobilizaciju naroda za neprijateljsku vojsku.

16.2. Člankom 14. Uredbe o vojnim sudovima propisano je da se narodnim neprijateljima imaju smatrati svi aktivni ustaše, četnici i pripadnici ostalih oružanih formacija u službi neprijatelja i njihovi organizatori i pomagači; svi oni koji su u službi neprijatelja ma u kom vidu – kao špijuni, dostavljači, kuriri, agitatori i slično; koji su natjeravali narod da okupatorima preda oružje; svi oni koji su izdali narodnu borbu i bili u dosluhu s okupatorom; svi oni koji se odmetnu od narodne vlasti i rade protiv nje. Svi oni koji razaraju narodnu vojsku ili su na drugi način pomagali i pomažu okupatora; svi oni koji izvrše teške slučajeve ubojstva i pljačke i slično.

16.3. Nadležnost vojnih sudova definirana je Glavom I. Uredbe o vojnim sudovima, gdje je u članku 2. propisano da vojni sud korpusa i korpusne vojne oblasti sude za sva djela koja su uperena protiv oslobodilačke borbe naroda Jugoslavije, protiv tekovina i interesa te borbe, za krivična djela vojnih osoba i ratnih zarobljenika

– osim za djela koja spadaju u nadležnost Višeg vojnog suda, dok prema članku 3. viši vojni sud sudi po važnijim djelima ratnih zločinaca i kaznenim djelima viših oficira i generala narodno-oslobodilačke vojske. Člankom 6. definirano je da se s vojnim osobama izjednačuju i civili, koji su u bilo kakvom službenom odnosu s vojskom ili počine kazneno djelo protiv pripadnika vojske ili u zajednici s pripadnicima vojske, u vojnim prebivalištima, na štetu vojnih poduzeća, ustanova ili stvari, zatvorenici vojnih zatvora i slično.

17. ABC proglašen je krivim i zbog kaznenih djela (zločina) iz članka 2. točka 2. i 8. Odluke o zaštiti nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj, kojom je propisano da će se zločinom ili prijestupom smatrati naročito: (2) vršenje akcije i propagande u korist okupatora i njegovih pomagača, širenjem vjerske ili rasne nesnošljivosti ili opravdanjem okupacije, odnosno osuđivanjem oslobodilačke borbe naroda, odnosno (8) učešće u izdajničkim, političkim i vojničkim organizacijama ili pomaganjem takvih prije sloma Jugoslavije u cilju njezinog poraza ili poslije njega u svrhu oslabljenja otporne snage u oslobodilačkoj borbi. Člankom 3. propisane su kazne za zločine opisane odlukom te su kao moguće kazne određene: gubitak nacionalne časti, prisilni rad, djelomična ili potpuna konfiskacija imovine ili novčana kazna i izgon. Nadležnost za suđenje za djela propisana odlukom povjerena je Sudovima za zaštitu nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj.

18. Odjel za pravosuđe ZAVNOH-a je 16. rujna 1944. donio Uputstva o postupanju sudova u kaznenim stvarima, radi jednoobraznog postupanja narodnih sudova u kaznenim stvarima. Člankom 27. propisano je da osumnjičenik može u roku tri dana izjaviti prigovor na optužnicu te da o prigovoru protiv optužnice odluku donosi kazneno vijeće suda. Člankom 28. propisano je da je obvezna obrana ako se radi o zločinu koji je kažnjiv smrću ili prisilnim radom preko pet godina. Istim člankom propisano je da se u slučaju kada ima više optuženika iz sudnice udaljuju svi optuženici osim prvoga, koji iznosi obranu. Nakon iznesene obrane pitanja mu postavljaju predsjednik i članovi vijeća, zatim zastupnik javnih interesa i branitelj. Istim redoslijedom pitanja se postavljanju i svjedocima i vještacima, nakon što im je omogućeno da sami iskažu što im je poznato o predmetu. Člankom 34. propisana je mogućnost obnove postupka. O molbi za obnovu sud mora donijeti odluku, protiv koje odluke je dopuštena žalba. Žalba je dopuštena i protiv presude donesene u prvom stupnju, prema članku 29. Uputstava.

19. U skladu s člankom 570. stavak 1. ZKP/08. revizija radi poništenja osuđujuće odluke može se podnijeti za osobe koje su sudovi bivše Jugoslavije osudili za vrijeme komunističke vladavine za politička kaznena djela, politički motivirana kaznena djela ili druga kaznena djela ako je do osuđujuće odluke došlo zlouporabom političke moći.

19.1. ABC osudio je Vojni sud vojne oblasti Slavonije Jugoslavenske armije, koji je ustanovljen Uredbom o vojnim sudovima Vrhovnog štaba NOV i PO Jugoslavije, iz čega nedvojbeno proizlazi da se radi o sudu bivše Jugoslavije. Vijeće je nakon razmatranja cjelokupne dostupne dokumentacije utvrdilo da je do osuđujuće presude ABC došlo zlouporabom političke moći u smislu članka 570. stavak 2. ZKP/08. Nastavno će se izložiti razlozi zbog kojih je utvrđeno da je do osude ABC došlo u postupku koji krši međunarodnopravno priznata načela pravne države i demokratskog društva i proturječi javnom poretku Republike Hrvatske te razlozi zbog kojih je valjalo poništiti presudu Vojnog suda vojne oblasti Slavonije Jugoslavenske armije, sud. br. 651/45 od 1. srpnja 1945.

20. Osnovni pravni institut svakog demokratskog društva, a osobito kaznenog postupka je načelo zakonitosti, čija važnost je dignuta na rang ustavnog načela u Republici Hrvatskoj, ali i osnovnog konvencijskog načela za sve države članice Vijeća Europe. Člankom 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11.), propisano je da nitko ne može biti kažnjen za djelo koje prije nego je počinjeno nije bilo utvrđeno zakonom ili međunarodnim pravom kao kazneno djelo, niti mu se može izreći kazna ili druga kaznenopravna sankcija koja nije bila određena zakonom. Istu formulaciju sadrži i članak 31. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90., 135/97., 8/98. - pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - pročišćeni tekst, 76/10., 55/01. - pročišćeni tekst, 5/14. i 85/10. - pročišćeni tekst – dalje: Ustav Republike Hrvatske) i članak 7. stavak 1. (Europske) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. – dalje: Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda). Jamstvo sadržano u spomenutom članku 7., kao bitan element vladavine prava zauzima istaknuto mjesto u konvencijskom sustavu zaštite, što je naglašeno i činjenicom da se taj članak ne može derogirati temeljem članka 15. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u vrijeme rata ili drugog izvanrednog stanja.

20.1. Načelom zakonitosti uspostavlja se sustav formalnih jamstava protiv samovolje (arbitrarnosti) zakonodavca i pravosudnog mehanizma u zaštiti temeljnih vrijednosti društva, ljudskih prava i temeljnih sloboda. Zahtjevi načela zakonitosti sastoje se u jamstvima koje država mora pružiti svakom pojedincu i jedino kumulativno ispunjena jamstva daju punu pravnu sigurnost. Jamstva demokratskog društva u poštivanju načela zakonitosti su da je jedino zakon izvor kaznenog prava (nullum crimen sine lege scripta), zabrana analogije (nullum crimen sine lege stricta), zabrana retroaktivnosti kaznenih zakona (nullum crimen sine lege praevia), određenost zakonskih opisa (nullum crimen sine lege certa) i zakonitost u kažnjavanju (nulla poena sine lege).

20.2. ABC proglašen je krivim za kaznena djela propisana člankom 13. i 14. Uredbe o vojnim sudovima (pobliže opisana u točkama 16.1. i 16.2. obrazloženja ove presude), koju je 24. svibnja 1944. donio Vrhovni štab NOV i PO Jugoslavije. Ustavni sud Republike Hrvatske nije odlučivao o ustavnosti i zakonitosti te Uredbe s Ustavom Republike Hrvatske, ali je to učinio Ustavni sud Republike Slovenije, čiji je pravni sustav, kao države članice Vijeća Europe, u cijelosti usklađen s najvišim načelima pravne države i demokratskog društva koji njeguje i Republika Hrvatska. Odlukom Ustavnog suda Republike Slovenije, broj: UI-6/93 od 1. travnja 1994., koja je objavljena u Službenom listu Republike Slovenije, broj 23/94, odlučeno je da se u Republici Sloveniji ne primjenjuju odredbe Uredbe o vojnim sudovima od 24. svibnja 1944., koje su i u vrijeme donošenja bile u suprotnosti s osnovnim pravnim načelima koje priznaju civilizirani narodi, a ujedno i u suprotnosti s Ustavom Republike Slovenije. Stoga se ne primjenjuju one odredbe Uredbe koje su korištene kao puka inkriminacija statusa, a nisu se odnosile na konkretno definirane radnje optuženika, odredbe koje su zbog svoje nedovoljne specifičnosti, u konkretnom kaznenom postupku, bile osnova za arbitrarnost tadašnjih sudova i odredbe koje su omogućile suđenja za djela počinjena prije stupanja na snagu Uredbe, ako to nije bilo kažnjivo prema općim pravnim načelima koje priznaju civilizirani narodi.

20.3. Europski sud za ljudska prava je u odnosu na pojam "zakona" u smislu članka 7., kao i drugih članaka Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (npr. članaka 8. do 11.) istaknuo da taj pojam podrazumijeva kvalitativne pretpostavke, posebice pretpostavke dostupnosti i predvidljivosti, pri čemu tekst zakona mora biti jasno određen. Principu određenosti zakona udovoljeno je ako svaki pojedinac iz teksta relevantne odredbe i, ako je to potrebno, uz pomoć sudskog tumačenja, zna za koje radnje ili propuste će kazneno odgovarati. Čitanjem Uredbe o vojnim sudovima od 24. svibnja 1944. i Odluke o zaštiti nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj od 24. travnja 1945., vijeće je utvrdilo da su te odredbe definirane toliko uopćeno, da bi se svako ponašanje okrivljenika, pa čak i šutnja u ratno vrijeme, mogli podvesti pod kazneno djelo ili zločin. Navedenim aktima definirani su neki načini počinjenja kaznenih djela, ali je potom tužiteljima i sucima ostavljeno na slobodnu volju da kreiraju i sankcioniraju druge nepropisane modalitete ponašanja, što je suprotno načelu zakonitosti kao temeljnom načelu vladavine prava.

20.4. Osim nejasnog definiranja ponašanja kojima se ostvaruju obilježja kaznenih djela ili zločina, kao i primjene analogije, u konkretnom slučaju povrijeđeno je još jedno apsolutno pravo optuženika, a to je zabrane retroaktivnosti kaznenih zakona. Europski sud za ljudska prava je tako naveo da je člankom 7. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda bezuvjetno zabranjena retroaktivna primjena kaznenog zakona ako bi to bilo na štetu optuženika (opća načela o tome je Europski sud za ljudska prava iznio u predmetu Del Río Prada protiv Španjolske). Načelo zabrane retroaktivnosti kaznenog zakona primjenjuje se i na odredbe kojima se definira djelo (Europski sud za ljudska prava u predmetu Vasiliauskas protiv Litve 4 , §165. – 166.) i na odredbe kojima se utvrđuju kazne koje se izriču (Europski sud za ljudska prava u predmetu M. protiv Njemačke, § 123. i 135. – 137.). ABC proglašen je krivim za ukupno 15 kaznenih djela, pri čemu mu za svako djelo nije utvrđena pojedinačna kazna zatvora, pa potom izrečena jedinstvena kazna zatvora, nego je osuđen na kaznu smrti vješanjem, iako prema članku 3. Odluke o zaštiti nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj od 24. travnja 1945., za zločine iz te Odluke nije predviđena mogućnost izricanja smrtne kazne.

20.5. Iz navedenih razloga, vijeće je u odnosu na zakonski, ustavni i konvencijski zahtjev poštivanja načela zakonitosti, kao osnovnog postulata pravnog sustava, utvrdilo da u kaznenom postupku koji je proveden protiv ABC nisu poštivana jamstva načela zakonitosti u pogledu jasnoće i određenosti pravnih odredbi, zabrane analogije, zabrane retroaktivnosti i zakonitosti u kažnjavanju . Bez poštivanja načela zakonitosti u svojoj punini, nije moguće provesti kazneni postupak koji bi bio u suglasnosti s međunarodnopravno priznatim načelima pravne države i demokratskog društva, kao ni u suglasnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske ili bilo koje druge civilizirane države.

21. Osim uočene povrede načela zakonitosti, vijeće je analizom dostupne dokumentacije utvrdilo i da su tijekom postupka teško povrijeđena prava ABC na pošteno suđenje zajamčena člankom 29. Ustava Republike Hrvatske i člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

22. Člankom 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske propisano je da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela. Takvo jamstvo sadržano je i u članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

22.1. Europski sud za ljudska prava se u predmetu Guðmundur Andri Ástráðsson protiv Islanda bavio pojmom suda, kao autonomnim pojmom neovisnim o domaćem sustavu te je utvrdio tri kumulativne pretpostavke koje se moraju ispuniti da bi se radilo o sudu u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Prvo, sud u materijalnom smislu riječi obilježava njegova sudbena funkcija, odnosno, odlučivanje o stvarima iz njegove nadležnosti na temelju vladavine prava i nakon postupka provedenog na propisani način. Drugo, sud mora zadovoljiti i niz daljnjih pretpostavki, pri čemu su neovisnost i nepristranost ključne komponente pojma „suda”, jer pravosudno tijelo koje ne ispunjava pretpostavke neovisnosti, posebice od izvršne vlasti, i nepristranosti ne može se okarakterizirati kao „sud” u smislu navedenoga članka. Konačno, pojam „suda” podrazumijeva da bi se trebao sastojati od sudaca odabranih na temelju zasluga, odnosno sudaca koji ispunjavaju zahtjeve tehničke sposobnosti i moralnog integriteta za obavljanje sudskih funkcija koje se od njih zahtijevaju u državi uređenoj vladavinom prava.

22.2. Primjenjujući navedene kriterije na konkretan predmet koji se vodio protiv ABC, zaključak je vijeća da ABC u kaznenom postupku nije bila zajamčena neovisnost i nepristranost suda. Ponajprije to proizlazi iz činjenice da je kazneni postupak protiv ABC proveden pred Vojnim sudom, koji je po Uredbi o vojnim sudovima bio nadležan samo za suđenje vojnih osoba i ratnih zarobljenika. Člankom 6. Uredbe o vojnim sudovima propisana je i nadležnost za građane, gdje je Vojni sud bio nadležan suditi građanima koji se nalaze u bilo kakvom službenom odnosu s vojskom ili počine kazneno djelo protiv pripadnika vojske ili u zajednici s pripadnicima vojske, u vojnim prebivalištima, na štetu vojnih poduzeća, ustanova ili stvari, zatvorenicima vojnih zatvora i sl. ABC uhićen je 16. travnja 1945., nakon ulaska Jugoslavenske narodne armije u Osijek i prema inkriminaciji kaznenih djela koja su mu stavljena na teret i za koja je na koncu osuđen, ne spada u niti jednu skupinu građana kojima je mogao suditi Vojni sud.

22.3. U odnosu na pitanje nepristranosti suda, potrebno je ukazati da suci koji su sudili ABC nisu bili suci profesionalci, nego osobe koje su imenovane na tu poziciju zbog bliskosti tadašnjoj izvršnoj vlasti i koji su znali kakva se odluka od njih očekuje. Nagovještaj osude ABC vidljiv je još 29. svibnja 1945., odnosno više od mjesec dana prije nego li je optužnica podignuta, u dopisu koji Okružni komitet Komunističke partije Hrvatske Osijek upućuje Oblasnom komitetu Komunističke partije Hrvatske za Slavoniju, gdje je navedeno: "Pripremamo nekoliko javnih suđenja, gdje ćemo nekoliko gadova javno likvidirati. Među tima u Dalju, mislimo javno osuditi H, poznatog krvnika, koji se nalazi kod nas u zatvoru.". U izvještaju od 5. srpnja 1945. navodi se: "Da bi popravili političko stanje u planu smo imali: prirediti javno suđenje H u Dalju. Suđenje je obavljeno i imalo je poprilično efekta.". Iz navedenoga proizlazi da je Komunistička partija Hrvatske još u svibnju 1945. najavila ne samo suđenje, nego i osudu (likvidaciju) ABC, a svega četiri dana nakon suđenja se hvalila dobro odrađenim poslom.

22.4. Zaključak je stoga da ne samo da je odluka donesena unaprijed, nego i da je cjelokupni kazneni postupak poslužio kao predstava za tadašnju novo uspostavljenu vlast, koja je po vlastitim riječima, imala "vrlo slab ugled u narodu i vrlo malo autoriteta". Pa da bi "popravili političko stanje", proveli su javno suđenje , s unaprijed poznatim ishodom. U takvoj političkoj situaciji, gdje su suci imenovani od strane vlasti, koja se prema vlastitim navodima bori sa "šovinističkim elementima" i želi udovoljiti narodu koji "traži osvetu nad čitavim hrvatskim narodom", jasno je da nije mogla postojati nepristranost suda u suđenju ABC. Uz to, ovakvim izjavama povrijeđena je i pretpostavka nedužnosti ABC, zajamčena člankom 6. stavak 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava, s kojom odredbom je suglasan i članak 3. stavak 1. ZKP/08., prema kojemu će se svatko optužen za kazneno djelo smatrati nevinim dok mu se ne dokaže krivnja u skladu sa zakonom.

23. Osnovna prava okrivljenika u kaznenom postupku sadržana su u članku 29. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske, koji je suglasan s člankom 6. stavak 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Tom odredbom propisano je da u slučaju sumnje ili optužbe zbog kažnjivog djela osumnjičenik, okrivljenik ili optuženik ima pravo: da u najkraćem roku bude obaviješten potanko i na jeziku koji razumije o naravi i razlozima optužbe koja se diže protiv njega i o dokazima koji ga terete, da ima odgovarajuće vrijeme i mogućnost za pripremu obrane, na branitelja i nesmetano uspostavljanje veze s braniteljem, i s tim pravom mora biti upoznat, da se brani sam ili uz branitelja po vlastitom izboru, a ako nema dovoljno sredstava da plati branitelja, ima pravo na besplatnog branitelja pod uvjetima propisanim zakonom, da mu se sudi u njegovoj nazočnosti, ukoliko je dostupan sudu, da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da zahtijeva da se osigura nazočnost i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe i na besplatnu pomoć tumača ako ne razumije ili ne govori jezik koji se upotrebljava na sudu.

24. U kaznenom pravu pružanje potpunih i detaljnih informacija o optužbi protiv okrivljenika te posljedično tome utvrđenje kako bi sud mogao pravno okvalificirati djelo, osnovni je preduvjet osiguranja poštenog postupka. S tim u vezi, optužnica ima ključnu ulogu u kaznenom postupku jer je od trenutka uručenja optužnice okrivljenik formalno obaviješten o činjeničnoj i pravnoj optužbi protiv njega (tako zaključuje Europski sud za ljudska prava u predmetu Kamasinski protiv Austrije, 1989., stavak 79.). Isto tako, optužena osoba mora biti propisno i potpuno obaviještena o svim promjenama optužbe, uključujući promjene "uzroka" optužbe te joj se mora pružiti odgovarajuće vrijeme i mogućnost da reag ira na promjenu optužbe, kao i da organizira svoju obranu na temelju novih informacija ili navoda.

24.1. Nadalje, u odnosu na pravo okrivljenika da ima odgovarajuće vrijeme i mogućnost za pripremu obrane, potrebno je ukazati da je svrha tih jamstava uspostavljanje ravnopravnosti tužiteljstva i obrane koliko god je to moguće. Ovo jamstvo podrazumijeva da, sadržajno gledajući, aktivnosti obrane koje se poduzimaju u ime okrivljenika mogu obuhvaćati sve ono što je potrebno za pripremu suđenja. Okrivljeniku se mora omogućiti da svoju obranu organizira na odgovarajući način i bez ikakvih ograničenja glede mogućnosti iznošenja svih bitnih argumenata obrane pred raspravni sud te da na taj način utječe na ishod postupka (Europski sud za ljudska prava u predmetu Can protiv Austrije, izvješće Komisije od 12. lipnja 1984., stavak 53; i u predmetu Gregačević protiv Hrvatske, 2012., stavak 51.).

24.2. Primjenjujući navedena, minimalna jamstva prava na pošteno suđenje na konkretan kazneni postupak koji je proveden protiv ABC, vrlo jasno se zaključuje da mu nisu bila zajamčena ni osnovna prava obrane. Iz sadržaja dokumentacije proizlazi da je ABC za optužbe koje će mu se staviti na teret mogao neizravno saznati iz pitanja koja su mu postavljana u tijeku istrage od strane istražitelja OZN-e i vojno-sudskog istražitelja. Optužnica vojno-sudskog istražitelja Vojnog suda vojne oblasti Slavonije, sud.br. 651/45, podnesena je 30. lipnja 1945. , a rasprava je provedena odmah sljedeći dan, 1. srpnja 1945. i istoga dana je donesena presuda. ABC nije imao ni potrebno vrijeme ni mogućnost za pripremu obrane. Uz to, vojno-sudski istražitelj je na samoj raspravi proširio optužbu na način da je dodao još jednu inkriminaciju ABC, ali zbog toga proširenja nije rasprava prekinuta ili ABC, kao okrivljeniku, omogućeno da se konzultira s braniteljem, nego je rasprava samo nastavljena. ABC je na zapisnik izjavio da je optužnicu primio i razumio, ali kakvu je obranu mogao pripremiti u manje od 24 sata za 14 (15 nakon proširenja optužnice) različitih inkriminacija?

25. Jedno od osnovnih prava okrivljenika u kaznenom postupku je i pravo na učinkovitu pravnu pomoć odvjetnika. Europski sud za ljudska prava je u predmetu Beuze protiv Belgije (2018., stavci 125.-130. i 133.-134.) razjasnio sadržaj prava na pristup odvjetniku i pri tome je razlikovao dvije minimalne pretpostavke: pravo na kontakt i savjetovanje s odvjetnikom prije obavijesnog razgovora, što također uključuje pravo davanja povjerljivih uputa odvjetniku i fizičku prisutnost odvjetnika na prvom obavijesnom razgovoru i svakom daljnjem ispitivanju tijekom predraspravnog postupka. Tom se prisutnošću mora osigurati učinkovita i praktična pravna pomoć. Pravo na pristup odvjetniku važno je radi sprječavanja pogrešne primjene prava, jednakosti stranaka u postupku između istražnih tijela ili tijela kaznenog progona i okrivljenika, važno je i kao protuteža ranjivosti okrivljenika koji je lišen slobode i osiguranja prava okrivljenika da ne inkriminira sam sebe i prava da se brani šutnjom. Svrha odvjetnika u tome je da okrivljena osoba bude pravilno obaviještena o svim pravima koja joj pripadaju u kaznenom postupku.

25.1. Čitanjem zapisnika s ispitivanja ABC pred istražiteljem OZN-e i vojno-sudskog istražitelja, utvrđeno je da u niti jednom trenutku nije bio obaviješten o mogućnosti izbora branitelja ili da mu se branitelj dodijeli od strane tijela kaznenog progona. Člankom 23. Uredbe o vojnim sudovima propisano je da sud može optuženiku koji nije sposoban sam se braniti dozvoliti da izabere branitelja ili mu sud sam može odrediti branitelja, pri čemu branitelj može biti svatko tko nije isključen po svojoj moralnoj kvalifikaciji. Iako je uhićen još 16. travnja 1945., prvo ispitivanje ABC provedeno je ne prije 11. lipnja 1945. (zapisnik iz OZN-e nema naznačen datum ispitivanja, ali je iz sadržaja zapisnika vidljivo da je ispitan nakon ispitivanja SJ, koji je ispitan 11. lipnja 1945.). Dakle, ABC bio je lišen slobode gotovo dva mjeseca bez da je bio upoznat s razlozima lišenja slobode ili kazne koja mu se u tom postupku može izreći. S obzirom na to da je osuđen na kaznu smrti, a da su tijela kaznenog progona znala da je to moguća kazna, postojala je obveza da se ABC od trenutka lišenja slobode, a najkasnije prilikom prvog ispitivanja postavi branitelj, kako bi se osigurala zaštita njegovih prava u kaznenom postupku. Međutim, ABC je branitelj postavljen tek za glavnu raspravu, a iz ponašanja branitelja na raspravi jasno je da to učinjeno samo radi zadovoljavanja forme. Naime, pravo na pomoć branitelja u kaznenom postupku zahtijeva ne samo da branitelj (odvjetnik) bude prisutan već i da mu bude omogućeno da aktivno pomaže okrivljeniku i da se umiješa kako bi se osiguralo poštivanje prava okrivljenika. Iz sadržaja zapisnika s glavne rasprave proizlazi da postavljeni branitelj, ako je i imao mogućnost razgovora s ABC prije održavanja rasprave, nije ni na koji način postupao u zaštiti prava osobe kojoj je postavljen za branitelja. Branitelj nije tražio dodatno vrijeme za pripremu obrane, iako je i on, kao i ABC, imao manje od 24 sata za pripremu, nije postavljao pitanja svjedocima, nije predlagao izvođenje dokaza u korist obrane, drugim riječima, osim što je bio na raspravi s ulogom branitelja, nije poduzeo niti jednu radnju koja se od branitelja očekuje u kaznenom postupku. Stoga se zaključuje da pravo ABC na branitelja, koje mu je zajamčeno i samom Uredbom o vojnim sudovima, bilo provedeno samo radi zadovoljavanja forme, ali samo dodjeljivanje branitelja ne osigurava učinkovitu pravnu pomoć, koja je zajamčena svakom okrivljeniku u kaznenom postupku.

26. Govoreći o pravima obrane, potrebno je istaknuti još jedno temeljno pravo svakog okrivljenika u kaznenom postupku, to je pravo da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da zahtijeva da se osigura nazočnost i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe. U kaznenom postupku koji je proveden protiv ABC i ovo je pravo povrijeđeno.

26.1. Prije nego što okrivljenik bude osuđen, svi dokazi protiv njega moraju u pravilu biti izvedeni u njegovoj prisutnosti na javnoj raspravi s ciljem kontradiktornog postupka. Iznimke od ovoga su moguće, ali ne smiju kršiti prava okrivljenika, koja zahtijevaju da mu se omogući primjerena i stvarna mogućnost osporavanja i ispitivanja svjedoka protiv njega, bilo u vrijeme kada svjedok daje svoju izjavu, bilo u kasnijoj fazi postupka (Europski sud za ljudska prava u predmetu Al-Khawaja i Tahery protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 2011., stavak 118. i dr.). Osim prava okrivljenika da ispituje svjedoke optužbe, opće je pravilo da sud ocjenjuje važnost dokaza koje okrivljenik želi predložiti. Međutim, u kaznenom predmetu protiv ABC nije mu niti omogućeno da pozove svjedoke koji bi iskazivali u njegovu korist. Moderna, ali i ne tako moderna sudska praksa, analizira situacije u kojima sud odbija dokaze obrane za ispitivanje svjedoka ili izvođenje drugih dokaza te utvrđuje osnovanost takvog odbijanja i je li time narušena poštenost postupka u cjelini. Sudska praksa uopće ne poznaje postupovnopravnu situaciju u kojoj okrivljeniku ne bi bilo moguće predlaganje izvođenja dokaza. Ali to je upravo ono što se dogodilo na "suđenju" ABC, ne samo da nije mogao postavljati pitanja svjedocima optužbe, nego mu nije niti dana mogućnost da pozove svjedoke obrane. Voditi kazneni postupak u kojemu se okrivljeniku može izreći ultimativna - smrtna kazna, a ne omogućiti mu da se uopće brani je samo po sebi dokaz apsurdnosti i najblaže rečeno nepoštenosti postupka koji je proveden protiv ABC pred Vojnim sudom vojne oblasti Slavonije Jugoslavenske armije.

27. Analizirajući sadržaj dokumentacije iz postupka koji je proveden protiv ABC u smislu članka 29. Ustava Republike Hrvatske i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, nameće se očigledan zaključak da je ABC teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Povreda prava ABC u kaznenom postupku ne sastoje se samo u tome da nisu zadovoljena neka "moderna" shvaćanja prava okrivljenika u kaznenom postupku, nego se radi o kršenju prava koja kroz povijest poznaju sva civilizirana društva i svi uređeni pravni sustavi. Unatoč tome, iako je i prije započinjanja kaznenog postupka bilo jasno kakva će odluka biti donesena, tadašnja vlast nije se potrudila pridati niti dojam poštenosti suđenju, nego se zadovoljila predstavom za javnost, kako bi ostavila bolji dojam i poslala poruku političkim neistomišljenicima.

28. Nakon donesene presude ABC pred Vojnim sudom vojne oblasti Slavonije Jugoslavenske armije, presuda je u skladu s člankom 29. Uredbe o vojnim sudovima dostavljena višem sudu – Vojnom sudu II. Jugoslavenske armije, koji je 14. srpnja 1945. donio presudu gdje je u jednoj rečenici odobrio prvostupanjsku presudu i izrečene kazne, "iz razloga u njoj navedenih".

28.1. Članak 18. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske, jamči pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom, dok je člankom 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zajamčeno pravo na djelotvoran pravni lijek. Nasuprot navodima podnositelja revizije, u odnosu na konkretnu odluku nije bila predviđena mogućnost podnošenja žalbe prema Uredbi o vojnim sudovima, a na konkretan postupak se nisu primjenjivala Uputstva o postupku sudova u kaznenim stvarima, koje je 16. studenoga 1944. donio Odjel za pravosuđe ZAVNOH -a. Međutim, unatoč tome, uskraćivanje prava na podnošenje bilo kakvog, a kamoli učinkovitog pravnog lijeka, proturječi javnom poretku Republike Hrvatske i potvrđuje ranije zaključke vijeća da je namjera bila postupak protiv ABC i drugih riješiti brzo, bez odugovlačenja, ali nauštrb prava okrivljenika. Pri tome je teško razumljivo da je mogućnost podnošenja žalbe protiv odluka sudova postojala prema navedenim Uputstvima, ali ne i prema Uredbi o vojnim sudovima, iako se Uredbom mogla izreći smrtna kazna.

29. Društveno-politička situacija nakon Drugog svjetskog rata bila je iznimno složena. Opisujući stanje na području tadašnjeg okruga Osijek, Okružni komitet Komunističke partije Hrvatske Osijek je u dopisu od 29. svibnja 1945. naveo: "Politička situacija na okrugu je prilično šarolika. U posljednje vrijeme osjeća se naročita aktivnost velikosrpskih šovinista. Vraćanjem Srpskih dobrovoljaca iz Srbije unosi se u naša srpska sela mnogo četničkih tendencija. U Hrvatskim selima sve više dižu glave klerofašisti. Mačekovski elementi još su uvijek prilično zbunjeni. Tu i tamo se primjećuje povezivanja Mačekovaca sa četnički nastrojenim Srbima.". Kasnije u istom dopisu se najavljuje osuda i likvidacija "H" (citirano u točki 11. i 22.3. obrazloženja ove presude). Dopisom od 5. srpnja 1945. navedeni Okružni komitet ponovno dostavlja izvješće o političkoj situaciji u okrugu Osijek te ističe da se "za proteklih mjesec dana situacija nije puno promijenila..." . U tom dopisu se ističe Dalj, kao mjesto u kojemu su "...kulaci proturali svoje direktive i znali sve zaključke partijske zajednice.". Kao odgovor na stanje u okrugu navodi se da je provedeno suđenje ABC, koje je imalo popriličan efekt (citirano u točki 11.1. i 22.3. obrazloženja ove presude). Dopisi kojima se najavljuje osuda ZU, a potom i hvali s dobro napravljenim poslom u svrhu poboljšanja političke situacije u tadašnjem okrugu Osijek ukazuju da je do osude ABC došlo zlouporabom političke moći.

29.1. Zlouporaba političke moći ne ogleda se samo u najavi osude Okružnog komiteta Komunističke partije, nego i postupanju istražitelja OZN-e, vojno-sudskog istražitelja i na koncu postupanja suda, gdje su u apsolutno svakoj fazi postupka kršena prava ABC. I to ne samo prava zajamčena "modernim" pravnim sustavima, nego i prava koja su imali drugi pojedinci u isto vrijeme i u istoj državi. Kazneni postupak koji je proveden protiv ABC nije zadovoljio ni minimalne standarde koji su bili postavljeni u to vrijeme. Uredba o vojnim sudovima na temelju koje je ABC proglašen krivim je i u vrijeme donošenja bila protivna općim načelima prava koje priznaju civilizirani narodi, kako to u odluci navodi Ustavni sud Republike Slovenije, jer su odredbe te Uredbe bile preopćenite, čime su otvarale značajan prostor samovolji istražitelja i sudova u kriminalizaciji ponašanja i/ili kriminalizaciji pojedinaca. Nadalje, Uredba o vojnim sudovima donesena je 24. svibnja 1944., a ABC se na teret stavljaju kaznena djela počinjena prije stupanja na snagu Uredbe, čime je povrijeđeno još jedna sastavnica načela zakonitosti – zabrana retroaktivnosti (nullum crimen sine lege praevia). Osim same neadekvatnosti propisa standardima pravne države i demokratskog društva, najteže povrede prava ABC su nastupile tijekom provođenja istrage i samog kaznenog postupka, pa je tako ABC osudio vojni sud koji nije bio stvarno nadležan za suđenje po odredbama same Uredbe o vojnim sudovima. Tijekom postupka povrijeđena je pretpostavka nedužnosti ABC, kao okrivljenika, dok prava obrane nisu niti postojala.

29.2. Ukratko, predmet ove revizije je kazneni postupak u kojemu okrivljenik nema mogućnost odabira svoga branitelja, a postavljeni branitelj ne poduzima nikakve radnje kojima bi zaštitio prava okrivljenika, kazneni postupak u kojemu okrivljenik ne može postavljati pitanja svjedocima optužbe i ne može predlagati dokaze koji bi išli njemu u korist i kazneni postupak u kojemu okrivljenik ne može smrtnu presudu pobijati bilo kakvim, a kamoli učinkovitim pravnim lijekom . Uz to, u obrazloženju osuđujuće presude je izostala analiza dokaza u odnosu na svako pojedino kazneno djelo koje se ABC stavljalo na teret, jer je samo iznesen sadržaj obrane ABC i iskaza pojedinih svjedoka, bez stvarne ocjene zašto se niti jedan dio obrane ABC ne prihvaća kao vjerodostojan. Naime, pravo na obrazloženu sudsku odluku podrazumijeva obvezu sudova da u svojim odlukama navedu jasne i potpune razloge kojima su se rukovodili pri njihovu donošenju. Ta obveza postoji i izvire iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a u Ustavu Republike Hrvatske se manifestira kroz članak 29. stavak 1. te se postupak pred sudom ima smatrati nepravičnim ukoliko odluka suda nema valjano i dostatno obrazloženje. Obveza obrazlaganja odluke ne zahtijeva pružanje detaljnog odgovora na svaku tvrdnju već se podrazumijeva da stranke u postupku mogu očekivati konkretan i izričit odgovor suda na one tvrdnje koje su odlučujuće za ishod postupka. Odlučujuće za ishod svakog kaznenog postupka je obrazloženje radnji (kaznenih djela) za koje je osoba proglašena krivom, što je zbog nepostojanja ocjene izvedenih dokaza izostalo u osuđujućoj presudi ABC. Opisane manjkavosti u svojoj ukupnosti dovode do zaključka da je do osude ABC došlo zlouporabom političke moći jer ovako proveden kazneni postupak krši međunarodnopravno priznata načela pravne države i demokratskog društva te proturječi javnom poretku Republike Hrvatske, radi čega presuda donesena nakon tako provedenog kaznenog postupka ne može stvarati pravne učinke u demokratskom, pravno uređenom društvu.

29.3. Vijeće je navedenu presudu razmotrilo i u odnosu na članak 570.d stavak 3. ZKP/08., kojim je propisano da će vijeće odbiti reviziju kao neosnovanu ako utvrdi da je podnesena protiv odluke kojom je podnositelj osuđen za ratni zločin ili drugo kazneno djelo za koje je Republika Hrvatska dužna progoniti po pravilima međunarodnog prava, kazneno djelo čijim je počinjenjem došlo do gubitka života neke osobe, teške tjelesne ozljede ili ako je osuđenik za sebe ili drugoga stekao protupravnu imovinsku korist ili ako se radi o djelu suprotnom javnom poretku Republike Hrvatske. Vijeće je utvrdilo da zbog nepoštenosti kaznenog postupka u cjelini i činjenice da nisu izvedeni vjerodostojni dokazi koji bi upućivali na krivnju ABC, ne postoje razlozi iz članka 570.d stavak 3. ZKP/08. za odbijanje predmetne revizije kao neosnovane. Pri tome je važno ukazati i da priznanje ABC prilikom ispitivanja nema pravne učinke zbog opisanih povreda prava obrane u istražnom postupku.

30. Vijeće je iz svih navedenih razloga zaključilo da je do presude Vojnog suda vojne oblasti Slavonije Jugoslavenske armije, sud. br. 651/45 od 1. srpnja 1945., kojom je ABC proglašen krivim zbog kaznenih djela iz članka 13. i 14. Uredbe o vojnim sudovima od 24. svibnja 1944. i kaznenih djela (zločina) iz članka 2. točka 2. i 8. Odluke o zaštiti nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj od 24. travnja 1945. te je osuđen na kaznu smrti vješanjem, trajni gubitak građanske i vojničke časti i konfiskaciju cjelokupne imovine u korist države, došlo zlouporabom političke moći, radi čega je navedena presuda u cijelosti poništena u odluci o kaznenoj odgovornosti, u skladu s člankom 570.d stavak 4. ZKP/08.

Osijek, 12. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Vlasta Šimenić-Kovač

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku petnaest dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka Županijskom sudu u Osijeku, a o žalbi odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku

2. Hrvatsko društvo političkih zatvorenika, Masarykova 22/IV, Zagreb

3. odvjetnik dr. sc. Tomislav Jonjić, e-komunikacija