Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: Pn-15/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, Stalna služba u Otočcu po sucu Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja 1. KB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 9. Gardijske brigade HV-a Vukovi kbr. 23 i 2. SB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], obojica zastupani po punomoćnici Gordani Peraković-Turković, odvjetnici u Otočcu, protiv tuženika 1. UB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. DB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], obojica zastupani po pun. Daliji Kanceljak, odvjetnici u Rijeci, radi naknade štete, VPS: 13.272,28 EUR, nakon održane glavne javne rasprave 9. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja 1 i 2 osobno i punomoćnice tuženika, a u odsutnosti uredno pozvane punomoćnice tužitelja 1 i 2, dana 12. veljače 2026. javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se 1-tuženiku UB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da 1-tužitelju KB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 9. Gardijske brigade HV-a Vukovi kbr. 23, isplati iznos od 2.500,00 eura i 2-tužitelju SB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 2.500,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do dana 31. prosinca 2022. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi HNB na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja se određuje za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se 2-tuženiku DB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da 1-tužitelju KB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 9. Gardijske brigade HV-a Vukovi kbr. 23, isplati iznos od 1.500,00 eura i 2-tužitelju SB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 1.500,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do dana 31. prosinca 2022. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi HNB na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja se određuje za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se 1-2 tuženicima da 1-2 tužiteljima solidarno naknade troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.983,59 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, pa do isplate, prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja se određuje za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

IV. Odbijaju se tužitelji 1 i 2 sa viškom tužbenog zahtjeva iznad dosuđenog kao i sa viškom zatraženog parničnog troška iznad dosuđenog, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelji 1i 2 ustali su tužbom protiv tuženika 1 i 2 radi naknade štete navodeći da su tuženici 1 i 2 u namjeri da naškode časti i ugledu tužitelja 1 i 2 dali neistinite i klevetničke izjave koje da su 24. rujna 2016., 4. i 7. studenog 2016. godine objavljene u obliku video i audio zapisa na Internet blogu ŽB te međunarodno poznatoj Internet stranici YouTube, tako da je 1-tuženik izjavio da su tužitelji 1 i 2 prema njemu vršili mobing i teror te ga zlostavljali na poslu samo iz razloga što nije želio raditi nezakonite stvari koje su tobože nalagali tužitelji 1 i 2. Nadalje, da je 2-tužitelj glede prometne nesreće u kojoj je sudjelovao 2013. zvao HB – načelnicu PP Gospić "da se to makne", nadalje, da je navedena od tužitelja 1 i 2 dobivala upute da se ranijeg načelnika PU Ličko-senjske zaustavlja i kažnjava, da mu se pišu "lažne prijave", nakon čega da je odlazio kod nje na "raport", a ona da mu je oduzimala ključeve od službenog auta govoreći mu da li on voli svoj posao ili kriminalce. Isto tako, da su ga tužitelji 1 i 2 prisiljavali da zaustavlja kćeri saborskog zastupnika EB, a da mu je 1-tužitelj preko OKC-a nalagao da se župana VB pred njegovom kućom sačeka te da mu se da "duda". Također, da ga je 1-tužitelj ucjenjivao prilikom prijema u službenim prostorijama PU Ličko- senjske da mora podnijeti kaznene prijave protiv LB i ĐB, a zauzvrat da će 1-tužitelj zvati disciplinski sud u Rijeci da se 1-tuženiku smanji optužba te da se vrati na posao. Naposljetku, da su "gospoda koja su rukovoditelji bliski sa 1-tužiteljem krali drva u Velebitu što da zna cijela Lika kao i da policijski službenici preprodaju i švercaju drva u Dalmaciji, zbog čega je prije nekoliko godina otvorena istraga koju da je 1-tužitelj prekinuo iako se na području Čitluka i Divosela krade tisuću i tisuću metara drva za koje zna 1-tužitelj kao što zna da to kradu policajci njegovi prijatelji koji da prate kamione do autoputa".

Vezano za 2-tuženika tužitelji 1 i 2 navode da je isti izjavio da bi ga tužitelji zvali na mobitel ukoliko bi koga zaustavio kako bi se ta osoba "maknula" odnosno da ga se pusti, također, da ga je HB prilikom zaustavljanja LB zvala na razgovor i tražila od njega da "prijavi nešto". Nadalje se u tužbi navodi da su tuženici 1 i 2 zajedno iskazivali u spomenutom video i audio zapisu da su tužitelji 1 i 2 protuzakonito vraćali vozačima tablice koje su bile oduzete zbog tehničke neispravnosti kamiona, da su tužitelji 1 i 2 napisali papir da 2-tuženik reketari po Gospiću 14 privatnika koji su dali HB – načelnici PP Gospić, a koja je to morala napisati u terminal zbog čega da je 2-tuženik "slušan 4 mjeseca". Naposljetku, da su načelniku Općine Perušić zv. K tužitelji 1 i 2 riješili kaznu tako da je 1-tuženik po zapovjedi 1-tužitelja navedenom načelniku napisati upozorenje iako je isti već imao upozorenje, a sve prema pozivu HB koja je telefonom pozvala 1-tuženika i kazala mu da mu je rekao 1-tužitelj da mu "izvoli napisati upozorenje".

Radi svjesnog postupanja tuženika 1 i 2, odnosno lažnih optužbi koje su imale teške značajne posljedice, da je kod tužitelja 1 i 2 došlo do osobite teške povrede prava osobnosti tj. povrede prava na duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, dobar glas. Naime, ovakvim javnim iznošenjem neistinitih i uvredljivih navoda da su dovedene u pitanje profesionalne karakteristike 1-tužitelja kao načelnika PU Ličko- senjska te 2-tužitelja kao njegovog zamjenika kao što je došao u pitanje njihov posao te povjerenje javnosti. Naime, da iz izjava tuženika 1 i 2 proizilazi da su tužitelji 1 i 2 bili osobe koje zloupotrebljavaju svoj položaj i ovlast odnosno da su korumpirani policajci koji krše zakon. Da je zbog toga kod tužitelja 1 i 2 došlo do osobito teške intenzivne duševne bolesti, osjećaja frustracije, nezadovoljstva i stresa, da je tužiteljima narušena kvaliteta života, duševni mir te obiteljski odnosno privatni kao i profesionalni život.

Također se navodi da su tužitelji bili izloženi i velikim neugodnostima u svakodnevnom životu, u kontaktu s poznanicima, da su ovakve izjave tuženika 1 i 2 objavljene i na mrežnoj stranici YouTube koje su pregledane više tisuća puta, bile su dostupne svima pa da je jasno da su razmjeri širenja ovakvih neistinitih navoda tuženika 1 i 2 izrazito veliki. Stoga se predlaže da se naloži 1-tuženiku da tužiteljima 1 i 2 na ime naknade štete isplati iznos od 4.645,30 eura svakom, a da se 2-tuženiku naloži da tužiteljima 1 i 2 isplati svakom iznos od po 1.990,84 eura, a koji tužbeni zahtjev je uređen podneskom od 8.10.2024., list 138 i 139 spisa.

2. Tuženici 1 i 2 prvotno su istakli prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Gospiću smatrajući da bi trebao biti nadležan Općinski sud u Splitu pri čemu se tuženici pozivaju na odredbe ZKP-a, a ne ZPP-a. Navedeni prigovor je neosnovan s obzirom da je prema odredbi čl. 52. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP) za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu osim suda opće mjesne nadležnosti, nadležan i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila. S obzirom da tuženici 1 i 2 imaju prebivalište na području Općinskog suda u Gospiću, odnosno ovaj Sud je opće mjesno nadležan, a tužitelji su izabrali upravo ovaj Sud za vođenje parnice, to podneseni prigovor nije osnovan.

3. Tuženici 1 i 2 u odgovoru na tužbu protive se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći da su svi navodi tužitelja 1 i 2 neosnovani te se predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

4. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u ispis Internet bloga http://sdpinterzlocin.blogspot.hr, list 5 spisa, uvid u ispis sa mrežne stranice YouTube, list 6 spisa, pregledan je video i audio zapis predmetnih izjava na CD-R mediju, prilog- list 7 spisa, uvid u broj pregleda naprijed navedenih zapisa, list 23 i 24 spisa, saslušani su tužitelji 1 i 2, list 41 – 46 spisa, uvid u presliku Izvješća od 2. rujna 2016. godine dostavljen od strane Službe za unutarnju kontrolu MUP-a RH, list 104 - 124 spisa, uvid u priklopljeni spis naprijed navedene Službe za unutarnju kontrolu MUP-a RH, saslušani su tuženici 1 i 2, list 128 – 133 spisa te su saslušani svjedoci NB, ČB, HB i ZB, list 141 – 150 spisa te su sačinjeni cjeloviti prijepisi (transkripti) spornih snimaka, odnosno, vještačeni su audio zapisi od strane Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" iz Zagreba, list 251 – 260 spisa.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Prvotno valja istaći da je neosnovan istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije budući je nedvojbeno da su upravo tuženici 1 i 2 davatelji spornih izjava čiji su transkripti odnosno cjeloviti prijepisi sačinjeni.

7. Odredba čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) propisuje da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. St. 2. dalje navodi da se pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

8. Odredba čl. 1100. citiranog Zakona, koja je mjerodavna u konkretnom slučaju, navodi pak da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaju opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

9. Na temelju izvedenih predloženih dokaza, po ocjeni ovoga Suda, postupanjima tuženika 1 i 2 odnosno davanjem neistinitih izjava o tužiteljima 1 i 2 koje su potom objavljene na Internet blogu ŽB, a potom i na mrežnoj stranici YouTube nedvojbeno su povrijeđena prava osobnosti tužitelja 1 i 2 i to pravo na ugled, čast, dostojanstvo, dobar glas te prava na duševno zdravlje.

10. Naime, nakon što su od strane vještaka Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" izrađeni cjeloviti prijepisi (transkripti) dostavljenih audio zapisa, utvrđen je točan sadržaj izjava tuženika 1 i 2, kao i kontekst u kojem su one izrečene te Sud drži da je takvim izjavama tužiteljima 1 i 2 počinjena gore navedena neimovinska šteta.

11. Tako na stranici 3 vještva odnosno transkripata (list 254 spisa) 1- tuženik izjavljuje za 2-tužitelja:

"gospodinu SB koji je zamjenik načelnika policijske uprave, njemu sam radio očevid prometne nesreće u kojoj isti bio kriv."

"Isti je zvao moju načelnicu HB i rekao da se to makne. Da on nije kriv. Nije htio prihvati svoju krivnju."

Potom 1-tuženik navodi za 1-tužitelja (list 254 spisa):

"Gospodin KB prema mojim saznanjima je prekinuo cijelu tu istragu…", a potom navodi (list 254 i 255 spisa):

"Ja odgovorno tvrdim, znači da se na području Velebita...Čitluk, Lički čitluk, Počitelj, Divoselo... da se kradu, znači, tisuće, tisuće metara drva, koji kradu, znači policajci iz PP Gospić, za koje zna načelnik KB, neki su od njih njegovi prijatelji da ima, isto se krade.", da bi potom iznio (list 256 spisa):

"Znači, još jedna stvar, dok sam bio na suspenziji godinu i po dana, dva puta sam se najavio kulturno kod načalnika gospodina KB na razgovor, da dođem sa istim da porazgovaram prvi puta u četvrtom mjesecu prošle godine, s istim sam na samo razgovarao u njegovom uredu. Isti mi je rekao znači da, isti me je počeo ucjenjivat da ja moram znači podnest kaznene prijave protiv bivših načelika LB, JB, koji je bio načelnik policijske postaje, za sav prljav posao, što sam za njih tobože radio. On je mi rekao, ako to podneseš protiv njih kaznene prijave, ja ću zvati Rijeku, disciplinski sud, da ti taj disciplinski sud promijeni optužbu, pa da se vratiš na posao i da radiš. A ti onda gledaj za građanski sud, sam gledaj, to sam ti ja ponudio. Ja to nikada u životu neću raditi, to sam mu tada rekao da nikada to neću raditi. Isti je, opet, znači rek'o da gospodin ZB pozove hitne službenike da podnesem opet kaznenu prijavu, na čemu govorio, treći mjesec, da sve što sam ja za njih radio".

Nadalje proistječe iz dostavljenih transkripata da je 1-tuženik izjavio za 1-2 tužitelje (list 254 spisa):

"bio sam u policiji službenik PP Gospić u kojoj sam nezakonito dobio otkaz. Isti su me, naci, rukovoditelji PP Gospić su me lažno optužili.",

"nego, rukovodeći kadar, prema meni. Od tamo je prema meni vršen mobing, teror...Zlostavljali su me na poslu. Samo zato što ja nisam htio raditi nezakonite stvari što su oni naredili. Radili su FB, SB, preko HB koja je načelnica Policijske postaje.",

"Znači on i načelnik uprave gospodin S su mi pozvali službenike za sigurnost cestovnog prometa iz Zagreba koji su izvršili. " "Poslali su nalaze da je ta nezgoda ispravna."

"Od toga dana, znači ; sve moje, što sam ja radio, nikad niš' nije valjalo, sve se pregledalo, sve se istraživalo., ' znači od toga dana. počeli su vršit mobing...." "...cijele godine gospoda preko HB, preko dežurnog u postaji, natjeravili su me, znači, da idem kažnjavati LB, koji je bio nekad načelnik policijske uprave, ličko-senjske. Gdje god sam se sa čovjekom u gradu pozdravio, da su oni vidli, išao sam kod šefice na raport, ista je uzmala ključeve od auta službenoga" "za bivšeg načelnika gospodina LB da ima. Istoga čovjeka sam znači...govorili su da ga kažnjavam, da ga zlostavljam, da mu pišem lažne prijave da ima" (list 255 spisa).

"Blizu kuće je župana VB, da se tamo pozicioniramo. Blizu njegove kuće gdje se skreće u desno u njegovu ulicu, da tamo stanemo, da čekamo gospodina, da njega alkotestiramo. "..."Da ga alkotestiramo, da mu damo dudu, da ga testiramo" (list 255 spisa).

"Nisam htio raditi ono šta su oni zahtjevali. Znači, ako sam koga zaustavio, oni su zvali na mobitel, makni ga. Znači, pusti ga."

"Onda su nas prisiljavali da prijavljujemo.... Trenutno se radi o LB.." (list 257 spisa)

Nadalje proistječe da je 2-tuženik izjavio za 2 tužitelja (list 258 spisa): "... ŠB ti.... On je razbio. On je se nači u rusovom putu u [adresa] išao na gađanje. Imao je škodu, službenu i s retrovizorom je udario sa drugim čovjekom. Došli smo ja i kolega GB, napravili njemu očevid i ja sam napiso prijavu. Pisao sam prijavu, poslije toga..." "On je bio kriv ko kuća...ostao." "on je išao ovim načinom da mene uništi sada.", da bi potom 2-tuženik izjavio za tužitelje 1 i 2: "Oni su vraćali tablice njima da čovjek sa isključenim vozilom se vozi na cesti. Iste tablice su vraćali dok..." (list 258 spisa),

"Oni su navečer vraćali tablice njima da oni voze za Split kamione popravljat da ne plaća labudicu" (list 258 spisa).

"Oni su sve njima prijave sređivali, sređivali, a ovi su njima pravili kuće ostalo." (list 259 spisa).

"Vi znate ostalo što je ovo za onoga tamo bećara što je načelnik općine Perušić. Njemu su riješili kaznu. Ja sam ga ostavio na radaru. " (list 259 spisa).

Također proizilazi da je 2-tuženik izjavio za 1-tužitelja:

"sa KB koji nije htio ništ poduzet,"

"Ja sam njemu morao pisati po IB zapovijedi sam moro pisat njemu upozorenje ..." "Ja sam morao napisat. Jer HB je zvala na telefon i reko ti je KB da mu izvoliš napisat upozorenje." (list 259 spisa).

12. Ovaj Sud drži nedvojbeno utvrđenim sadržaj spornih snimaka te proistječe da nije riječ o interpretaciji bilo tužitelja bilo autora bloga, već naprotiv, o izjavama samih tuženika 1 i 2.

13. S druge pak strane, Sud je punu vjeru poklonio iskazima saslušanih svjedoka BB, PB, HB i ZB čiji su iskazi uvjerljivi i logični, međusobno podudarni kao što su podudarni s iskazima tužitelja 1 i 2, ali i sa Izvješćem Službe za unutarnju kontrolu MUP-a RH, list 104 – 124 spisa.

14. 1-tužitelj u svome iskazu navodi da je u konkretnom slučaju riječ od 2014. godini kada je on obnašao dužnost načelnika PU Ličko-senjske te je jedan od glavnih prioriteta u radu MUP-a bilo upravo suzbijanje koruptivnih ponašanja. Navedena uprava da je u to vrijeme pristupila prikupljanju obavijesti od građana i u sklopu takvih prikupljanja došlo je do kriminalističkih postupanja upravo protiv tuženika 1 i 2 kao policijskih službenika te još nekoliko. Nadalje da je upravo taj trenutak pokretanja kaznenih postupaka protiv tuženika 1 i 2 iskorišten od strane istih da se u sprezi sa ŽB (vlasnikom bloga), a u cilju difamacije i diskreditiranja njega i 2-tužitelja na blogu ŽB objavi video uradak u kojem su tuženici na jedan grub, neistinit i nezakonit način predstavili način postupanja njega i 2-tužitelja. 1-tužitelj naglašava da je kao načelnik PU Ličko-senjske na svim sastancima i tiskovnim konferencijama upravo naglašavao potrebu profesionalnog rada policija i ponašanja policijskih službenika zbog čega da je i dobio niz pohvala kao načelnik PU kao što su takve pohvale dobili i veliki broj policijskih službenika te su i nagrađeni. Vezano za događaje koji se spominju u spornom video uratku navodi da se uopće nisu dogodili niti su se mogli dogoditi s obzirom da rukovoditelji policijske uprave odnosno načelnik i njegov zamjenik mogu imati kontakte s policijskim službenicima jedino na radnim sastancima te su načelnik i njegov zamjenik zaduženi za brigu o zakonitosti rada policije. Isto tako, navodi da je rad načelnika PU i njegovog zamjenika podložan promjenama i to kako od strane unutarnje kontrole MUP-a tako i od drugih nadležnih tijela. Tuženici 1 i 2 da su tijekom trajanja kaznenog postupka protiv njih sačinjavali anonimne prijave i dostavljali ih u policijsku upravu što se sve redom provjeravalo nakon čega je utvrđeno da su svi takvi navodi neosnovani. Osporava te navodi da je zatečen tvrdnjama tuženika 1 i 2 da bi on kao načelnik PU Ličko-senjske nad istima vršio mobing, teror te navodi da sa istima nije niti imao izravni kontakt u poslu osim što ih je jedanput primio u svome uredu dok se protiv istih vodio kazneni postupak, a o čemu da je sačinio službenu zabilješku. Također osporava da bi on kao načelnik PU nalagao policijskim službenicima da se zaustavljaju kćerke od saborskog zastupnika EB, da se alkotestira župan VB te navodi da on takve naloge niti je mogao dati niti bi ih davao, dapače, da je inzistirao profesionalnom i zakonitom postupanju policije. Ističe da je on sam bio predmet provjere pri MUP-u 2016., a povodom prijava da je pogodovao čelnicima lokalne politike u nekim njihovim postupcima te da je takva provjera utvrdila da su navodi neutemeljeni. Opovrgava da bi on nagovarao 1-tuženika da procesuira bivšeg načelnika PU Ličko-senjske LB kao i gospodina ĐB, a za uzvrat da bi on pozitivno svjedočio 1- tuženiku u disciplinskom postupku. Navodi da ovakvi navodi 1-tuženika ukazuju na nepoznavanje odredbama Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, Zakona o policiji te Zakona o kaznenom postupku. 1-tužitelj ističe da kada je saznao za postojanje dokumentacije koju je podnosio 1-tuženik, a da je riječ o nekakvim evidencijama, rokovnicima, da je uputio tuženike da podnesu kaznene prijave. Također opovrgava kao apsolutno netočnima da bi on naložio da se ne procesuira krađa drva na Velebitu, već upravo suprotno, da je upravo on održao niz sastanaka sa šumarskim inspektorima i inzistirao da se spriječi devastacija prostora. Također, odbacuje i navode da bi on zvao 2-tuženika vezano za rješavanje prekršaja načelniku Općine Perušić, zv. K, kao što opovrgava da bi imao bilo kakve veze sa nezakonitim vraćanjem tablica koje bi bile oduzete sa kamiona. 1-tužitelj navodi da su navodi iz video uratka i općenito prijave protiv tužitelja 1 i 2 sadržane i u spisu Unutarnje kontrole MUP-a RH. 1-tužitelj navodi da je nakon ovakvih postupanja tuženika 1 i 2 došlo do situacija da su ga ljudi "vukli za rukav" pitajući se da li je to točno te da je morao objašnjavati ljudima što se to događa te navodi da se zasigurno htjelo utjecati na njegovo zdravlje te pojašnjava da su njegova djeca u to vrijeme bila maloljetna, supruga da mu radi u lokalnoj zajednici, a zbog ovakvih navoda da se dio ljudi "odmaklo od njega" te 1-tužitelj smatra da su možda ovakvi navodi utjecali na činjenicu da nije prošao u drugom mandatu za načelnika policijske uprave. Nadalje opisuje da se zbog ovakvih navoda osjećao ozlojeđeno i često se pitao što mu sve to treba jer da nije bio ovako visoko rangiran policajac da to ne bi doživio. Također navodi da policijski službenik treba otrpjeti neku kritiku, međutim, da su u konkretnom slučaju ovakvi navodi prešli granicu prihvatljivog ponašanja. Isto tako navodi da je sporni uradak bio objavljen na blogu ŽB, no, potom da je to preuzeto na YouTube te da ima 10-20.000 pregleda, možda i više pa da je taj video gledala primjerice i njegova obitelj u Kanadi te se zgrozila nad tim. Također navodi da je točno da je 2019. godine zaprimio pravomoćnu Presudu drugostupanjskog disciplinskog suda kojom je oglašen krivim za nedolično ponašanje, no, da tuženici 1 i 2 nemaju bilo kakve veze za ovaj događaj niti vezano za ovaj predmet.

15. 2-tužitelj u svome iskazu navodi da je netočno da bi vršio mobing nad 1-tuženikom iz razloga jer isti nije želio raditi nezakonitosti koje mu je tobože nalagao te pojašnjava da on 1-tuženika nije niti poznavao budući je 1-tuženik bio zaposlenik PP Gospić, a on je bio zamjenik načelnika PU Ličko-senjske te nisu bili potrebni bilo kakvi kontakti, a niti bi bilo kakve naloge on izdavao njemu ili bilo kome drugom. Vezano za navode 1-tuženika da bi on, a glede prometne nesreće u kojoj je sudjelovao 2013. godine, zvao načelnicu PP Gospić HB "da se to makne", navodi da je on doista imao prometnu nezgodu, međutim, osporava da bi zvao načelnicu da se to makne već ju je zvao kako bi upozorio odnosno iznio prigovore vezano za nekvalitetno vršenje očevida i pogrešno unašanje pismena u sustav MUP- a od strane 1-tuženika, a sa kojim je bio tada njegov prvi kontakt. Naime, da je on predlagao da se izda valjani prekršajni nalog koji je doista i izdan, međutim, da nisu uvažene njegove primjedbe vezano za pravilnu kvalifikaciju djela, a što je kasnije rezultiralo činjenicom da je utvrđena podijeljena odgovornost njega i tog drugog vozača. Zbog toga da je pisano podnio zahtjev za provođenje nadzor nad tim spisom Ravnateljstvu policije koji su izvršili potreban nadzor te su napravili Izvješće u kojem su potvrdili njegove navode, međutim, nisu ulazili u kvalifikaciju prekršaja. Konačno je spis završio na Prekršajnom sudu, a tijekom kojeg postupka je on pravomoćno oslobođen odgovornosti odnosno krivnje. Također negira da bi on preko HB davao nekome upute da se zaustavlja bivšeg načelnika PU Ličko-senjske LB i da se podnose lažne prijave te navodi da mu je to uopće nezamislivo da bi to bilo tko radio, a najmanje on. Također da je netočno da bi prisiljavao bilo koga zajedno sa 1-tužiteljem da zaustavlja kćeri od bivšeg župana i saborskog zastupnika EB. Negira da bi on ili 1-tužitelj zvali 2-tuženika u slučaju ako bi on koga zaustavio da tu osobu "pusti" s tim što 2-tužitelj navodi da ako smatra da je tako nešto počinjeno da ga poziva da podnese kaznenu prijavu jer bi to bila zlouporaba položaja za što je zastara 4 godine. Navodi da je neistinito iz spornog videa i da bi on zajedno sa 1-tužiteljem, a nakon što bi tuženici 1 i 2 zaustavljali kamione koji bi bili tehnički neispravni te nakon što bi se oduzele reg. pločice protuzakonito vraćali vozačima navedene pločice te ponovno navodi da ako netko ima takva saznanja da neka podnese prijavu jer da još nije kasno za procesuiranje. Nadalje, navodi da je doista bilo kriminalističko istraživanje protiv 2-tuženika koji je bio "slušan" 4 mjeseca, a što je rezultiralo podizanjem optužnice protiv ovdje oba tuženika 1 i 2. O Navodnom rješavanju kazne načelniku [adresa] ĆB, zv. K nema bilo kakvih saznanja te da nije ni znao da bi isti imao bilo kakvu kaznu. Što se tiče posljedica ovakvih navoda od strane tuženika 1 i 2 ističe da je narušen njegov duševni mir, privatni i službeni ugled te je dovedeno u pitanje i njegovo dostojanstvo. Pojašnjava da su i u obiteljskom životu i u društvenom postojali upitnici da li je moguće da se to događa, da su ljudi pregledavali sporni video te da navedeno čini veliku štetu njemu kao još uvijek aktivnom policajcu te obiteljskom čovjeku jer da su ljudi mogli posumnjati u njegov profesionalni i moralni život. Naglašava da su se provjeravali svi navodi tuženika 1 i 2 radi eventualne veze s počinjenjem kaznenih djela, no, da nisu utvrđene bilo kakve njegove nezakonitosti. Naposljetku, da ne zna tko je objavio predmetni video na ovome blogu, no, da zna da se tuženici 1 i 2 nisu ogradili od njega te da se nisu niti ispričali.

16. Iz Iskaza svjedoka NB koji je trenutno na funkciji voditelja Službe za javni mir i sigurnost u PU Ličko-senjskoj proistječe da mu nije pznato da bi tužitelji 1 i 2 prema 1-tuženiku vršili mobing, da bi ga zaustavljali na poslu, zbog toga što navodno nije želio raditi nezakonite stvari. Nije mu poznato da bi 1-tuženik izjavljivao da je 2-tužitelj zvao HB vezano za sudjelovanje u prometnoj nesreći niti mu je poznato da je 1-tuženik govorio da je HB od 2-tužitelja dobivala upute da se pišu lažne prijave da se zaustavlja LB i sl. Navodi da je prisustvovao sastanku kojeg je inicirao 1-tuženik sa 1-tužiteljem, a koji je završen na način da mu je 1-tužitelj dao uputu da svoja saznanja o navodnim nepravilnostima prijavi krim policiji. Svjedok nema saznanja da bi tužitelji 1 i 2 prisiljavali bilo koga da se zaustavljaju određene osobe ili njihova djeca ili da bi utjecali na postupanja prema LB niti da bi bilo tko teretio tužitelje 1 i 2 da bi štitili neke osobe vezano za krađu osobu pa niti da bi nezakonito vraćali oduzete vozačke dozvole. Nije mu poznato da bi tužitelji 1 i 2 na bilo koji način pokušavali riješiti kaznu načelniku Općine Perušić. Svjedok navodi da je prisutvovao sastancima koje je sazivao tadašnji načelnik PU Ličko-senjske KB sa svojim suradnicima, a da je cilj takvih sastanaka bio unaprjeđenje rada policijske službe kao i da se drugi službenici upoznaju s modalitetom rada. Naglašava da je uvijek na sastancima koje je tada sazivao 1-tužitelj kao i prije, a i poslije njega, uvijek tema bilo antikorupcijsko djelovanje policije odnosno ukazivanje policijskim službenicima na potrebu suzbijanja takvih radnji. Naposljetku navodi da ima saznanja da je na blogu ŽB bilo napisa vezano za tužitelje 1 i 2.

17. Svjedok ČB navodi da je trenutno na dužnosti voditelja poslova prometne policije PU Ličko-senjske i to od 2015. godine te mu je poznato da postoje određeni prijepori između stranaka, no, da može reći da prisutni tužitelji 1 i 2 kao njegovi nadređeni u to vrijeme nikada nisu tražili da obavlja bilo kakve radnje ili poslove koji bi bili protivni zakonitosti policijskog posla i kodeksa. Nije mu poznato da bi bili vršeni nekakvi pritisci od stane 2-tužitelja vezano za njegovu prometnu nezgodu niti da bi tužitelji vršili nekakve nezakonitosti u smislu pogodovanja "švercerima" drva te svjedok navodi da to "ne bi ličilo na tužitelje 1 i 2". Također, da do njega nisu doprjele informacije da bi tužitelji 1 i 2 tražili od podređenih da se određenim osobama nezakonito vraćaju oduzete vozačke dozvole i reg. pločice. Isto tako navodi da je osim dnevnih kolegija prisustvovao i drugim sastancima koje je sazivao 1-tužitelj te da je u tim sastancima bilo govora o načinu spriječavanja korupcije kao i korupcije u eventualno vlastitim redovima kao i otklanjanja eventualno uočenih anomalija u policijskoj službi. Svjedok pojašnjava da nakon zaprimanja najčešće anonimne prijave, da se o njoj izvijesti nadležno državno odvjetništvo, a ukoliko je rieč o prijavi koja u sebi sadržava koruptivne elemente, da se izvješćuje USKOK koja onda vodi i prati krim istraživanje, a ukoliko USKOK ne provodi istraživanje, da u tom slučaju policija nastavlja samostalno istraživanje. Načelnik PU i njegov zamjenik o ovom protokolu postupanja svakako moraju biti izviješteni jer da zato i postoje jutarnji kolegiji. Isto tako, da je bio prisutan i tiskovnim konferencijama koje bi sazivao 1-tužitelj, a u kojima bi se javnost izvještavala o provođenju antikorupcijskih mjera.

18. Svjedokinja HB navodi da je bila na dužnosti načelnice PP Gospić od 2012. – 2017. te navodi da nema osobnih saznanja, a niti po čuvenju da bi ovdje tužitelji 1 i 2 tražili od svojih podređenih obavljanje nekih nezakonitosti. Vezano za nju navodi da je ona prijavila 1-tužitelja pučkom pravobranitelju zbog mobinga na radnom mjestu odnosno zlostavljanja i diskriminacije po spolu te je slučaj preuzela pravobraniteljica za ravnopravnost spolova te su njezini navodi potvrđeni. Vezane za prometnu nezgodu 2-tužitelja 2013. godine navodi da ju je doista nazvao isti, međutim ,da je samo iznio svoje stajalište te ne bi mogla reći da je tražio "da se to makne". Isto tako, da 2-tužitelj nikada nije razgovarao na način da bi joj dao upute da se LB zaustavlja i kažnjava, međutim, da je 1-tužitelj smatrao da je LB pripadnik krim. miljea te je nalagao na radnim sastancima da se o kontaktu policijskih službenika sa AB i TB, tadašnjim načelnikom SOA-e sastavljaju službene zabilješke što se i činilo. Nema saznanja da bi tužitelji 1 i 2 nalagali da se zaustavljaju kćeri EB, da se alkotestira tadašnji župan VB kao što nema saznanja da bi tužitelji 1 i 2 vršili neki mobing prema tuženicima 1 i 2. Isto tako, ne zna da bi tužitelji 1 i 2 pogodovali bilo kome vezano za "šverc drva" niti da bi utjecali na podređene da nezakonito vraćaju oduzete reg. tablice. Nadalje navodi da nema saznanja da bi tužitelji 1 i 2 na bilo koji način pogodovali načelniku [adresa], ĆB, u smislu da mu se riješi kazna te navodi da je i upozorenje kazna. Prisjetila se da je točno da je jedne prilike zaustavljen načelnik [adresa] CB, zv. K i to od 1-tuženika vezano za što da ju je nazvao 1-tužitelj i pitao da li se CB može izdati mjera upozorenja nakon čega je ona nazvala 1-tuženika te ga to pitala, ali da se ne sjeća što joj je isti odgovori. Svjedokinja iznosi da je na sastancima od strane 1-tužitelja bilo očito njegovo generalno mišljenje da policijski službenici ne rade dovoljno iako je ona smatrala da su rezultati dobri, da je 1-tužitelj inzistirao da nema nedodirljivih te je načelnik tražio da treba sankcionirati i novinare, političare, suce, doktore, odvjetnike, ali je tražio da to bude i strožije nego u odnosu na druge građane.

19. Suprotno navodima i mišljenjima tuženika 1 i 2 upravo je svjedokinja HB, bivša načelnica PP Gospić i kao takva neposredno nadređena tuženicima 1 i 2, opovrgla izjave tuženika 1 i 2 u smislu da bi tužitelji 1 i 2 tražili od svojih podređenih obavljanje nekih nezakonitosti. Ona potvrđuje da je osobno prijavila 1-tužitelja pučkom pravobranitelju zbog mobinga na radnom mjestu odnosno diskriminacije i zlostavljanja po spolu, no, koji slučaj nije u vezi sa konkretnim slučajem. Dapače, unatoč ovoj činjenici, svjedokinja HB izrijekom navodi da nema saznanja da bi tužitelji 1 i 2 nalagali zaustavljanje i alkotestiranje određenih osoba, da bi vršili "neki mobing" prema tuženicima 1 i 2 kao što ne zna ni da bi tužitelji 1 i 2 pogodovali bilo kome vezano za "šverc drva" ili da bi utjecali na podređene da nezakonito vraćaju oduzete reg. tablice. Suprotno izjavama tuženika ona navodi da ju je 2-tužitelj doista nazvao vezano za prometnu nezgodu koju je doživio, ali samo da bi "iznio svoje stajalište", a ne da bi tražio da se to makne kako izrijekom navodi 1-tuženik. Ovakav iskaz svjedokinja je podudaran i sa iskazom 2- tužitelja. Svjedokinja je iznijela svoje mišljenje i dojam da je na sastancima u PU Ličko-senjskoj od strane 1-tužitelja kao tadašnjeg načelnika bilo "generalno mišljenje da policijski službenici ne rade dovoljno", da je "1-tužitelj inzistirao da nema nedodirljivih", a što svakako ne predstavlja postupanja kakva nastoje prezentirati tuženici 1 i 2 u svojim iskazima, već naprotiv, predstavlja htijenje 1-tužitelja kao tadašnjeg načelnika policijske uprave za učinkovitijim radom policije, a što podrazumijeva i jednako postupanje prema svim građanima.

20. Svjedok ZB navodi da je otišao u mirovinu 2018. godine sa funkcije vođe grupe za obradu organiziranog kriminaliteta PU te navodi da su mu poznati prijepori između stranaka. Međutim, navodi da nikada 1 i 2 tužitelji nisu tražili od njega osobno, a nema saznanja niti da bi to činili i od sebi drugih podređenih neka postupanja koja bi bila izvan zakonske regulative niti da bi tužitelji vršili mobing prema tuženicima 1 i 2. Tako mu nije poznato niti da bi tužitelji 1 i 2 tražili od policijskih službenika da zaustavljaju kćeri od EB, da alkotestiraju župana VB, da podnose kaznene prijave protiv LB te svjedok pojašnjava da podnošenje kaznene prijave ne može ovisiti o željama određenih osoba već da postoje postupanja sukladno ZKP-u. Nema saznanja da bi 2-tužitelj tražio od tuženika 1 i 2 neke nezakonite radnje vezano za njegovu prometnu nezgodu, a niti od bilo koga drugog kao što nema saznanja niti o slučaju načelnika Općine Perušić, a niti o nezakonitom vraćanju oduzetih reg. tablica.

21. 1-tuženik u svome iskazu navodi da mu je prvi susret s 1-tužiteljem bio 2008. godine, a da su njegovi problemi s 1-tužiteljem počeli 2012. godine odnosno iste godine kada je postao načelnik PU Ličko-senjske, a kada je on jedne prilike u patroli zaustavio kamion s drvima, zajedno s kolegom RB. Ta drva da su trebala biti oduzeta, međutim, da su čekali potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta koja nikada nije došla te on procjenjuje da je tada došlo do prvih problema s 1-tužitelje. 2013. godine da je preko HB, tadašnje načelnice PP Gospić, počeo mobing od strane KB prema njemu, a da je počelo s tim što se on jedne prilike pozdravio s bivšim načelnikom PU Ličko-senjske LB i bivšim načelnikom SOA-e MB kada mu je HB kazala da joj je 1-tužitelj rekao u smislu što se on "ima pozdravljati s kriminalcima". Isto tako, da je došlo i do problema kada je s 2-tuženikom išao popiti piće i naručiti jelo u restoran Maki u [adresa] i to za svoje novce, a da je za stolom u restoranu opazio bivšeg župana, sada pok. VB, tadašnjeg gradonačelnika U kao i OB, a da je sa njima sjedio i 1-tužitelj koji mu je u jednom trenutku prišao, u vidno alkoholiziranom stanju i upitao tko nam to sada plaća marendu i zašto smo u odori u ugostiteljskom objektu. Nadalje, nakon što su otišli na posao da su on i 2-tuženik dobili dojavu preko OKC-a da zaustave službeno vozilo Ličko-senjske županije te da pristupe alkotestiranju vozača, a da je to upravo župan VB. Također, da mu je 1-tužitelj prigovorio zbog grljenja sa EB te je napomenuo da treba zaustavljati njegove kćerke i da ih treba kažnjavati. 1-tuženik navodi da je u siječnju 2015. udaljen iz službe, da se protiv njega vodio i kazneni postupak te da je pravomoćno osuđen te je izdržao kaznu zatvora zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti te primanja mita, a koji da je navodno 2-tuženik primio za njega. Nadalje navodi da se protiv njega vodio disciplinski postupak pred sudom u Rijeci te ga je HB izvijestila da je načelnik KB kazao da dođe k njemu i to kući za vikend, a onda je ipak odustao pa su se dogovorili da dođe kod njega u ured te je odmah počela vika od strane 1-tužitelja na njega u smislu da se druži sa kriminalcima te da su ga kriminalci doveli tu gdje je u smislu da je optužen. Također mu je onda kazao da on želi riješiti kriminal u policiji, da poznaje ljude na disciplinskom sudu te da mu može pomoći da ga se vrati na posao, a da za uzvrat on prijavljuje LB i ĐB jer je 1-tužitelj smatrao da je on sa njima "u talu". Također, da mu je tom prilikom 1-tužitelj rekao da je 2-tužitelj donio nekakav papir u smislu da 2-tuženik iznuđiva ljude po [adresa] te je 1-tužitelj kazao HB "da ga stavi u terminal". Nadalje navodi da je 2012. bio poznat "šverc" drva, čak i prije no što je 1-tužitelj došao za načelnika, a da su u to bili upleteni i pojedini policijski službenici. U tom smislu da mu je HB kazala da neka malo ispita teren i da je tendencija 1-tužitelja da prekine konačno taj šverc drvima. Vezano za nezakonito vraćanje oduzetih reg. tablica navodi da on nije kazao da su ih protuzakonito vraćali tužitelj 1 i 2 već da je to činio KD. Vezano za zaustavljanje načelnika Općine Perušić, da je utvrđeno prekoračenje brzine zbog čega mu je htio napisati odgovarajuću kaznu, međutim, da je CB potom nazvao telefonom nekoga, a njega je potom nazvala načelnica HB te mu kazala da neka se " K napiše upozorenje o počinjenom prekršaju". Međutim, da je on provjerio kroz sustav da je isti već imao upozorenje pa mu se ne može opet izreći isto, na što da mu je HB kazala da mu je tako rekao KB te da "ne fantazira" . Vezano za prometnu nezgodu u kojoj je sudjelovao 2-tužitelj navodi da su očevid vršili on i kolega GB te su podnijeli prijavu protiv oboje vozača nakon čega da ga je nazvala načelnica HB te mu predočila da je zvao SB i zanimao se zašto je i on okrivljen. Naposljetku navodi da 2-tužitelj nema bilo kakve veze s protuzakonitim vraćanjem oduzetih reg. pločica, da nikada nije izjavio da bi 2-tužitelj SB bio upleten u rješavanje izrečene kazne načelniku Općine Perušić s tim što dozvoljava da je na snimci možda rekao u množini, no, da je riječ samo o 1-tužitelju. 1-tuženik pojašnjava da je prijetila opasnost da po drugi put završi u zatvoru te da je želio da ga se primi u prostorije MUP-a u Zagrebu, ali ga nitko nije htio primiti već je 2-tuženik došao privatnim vezama do zapovjednika specijalne policije koji ih je onda primio na razgovor,. međutim,d a mu je djelatnik PNUSKOKA kazao da ima dosta anonimnih prijava protiv 1-tužitelja koje treba istražiti te da nema potrebe ponovno prijavljivati. Nakon toga da je on sam odlučio kontaktirati ŽB te su se našli u Splitu te su on i 2- tuženik sve ispričali, na što ih je pitao ŽB da li bi bili voljni da se sve to snimi, a što će on poslati MUP, na što su oni pristali misleći da će on to samo poslati u MUP, a da nisu znali da će on to objaviti na svom blogu odnosno kanalu.

22. 2-tuženik navodi da nije točno da bi on izjavio da su ga tužitelji 1 i 2 zvali na mobitel kada bi zaustavio određene osobe kao policijski službenik u smislu da se takvu osobu pusti, a da je 1-tužitelj tražio od njega i to u prisutnosti 2-tužitelja i HB da podnese kaznene prijave protiv određenih policajaca i to LB i načelnika SOA-e. Vezano za šverc drva i nezakonitosti vezane za taj šverc, navodi da smatra da svoj udio ima i 1-tužitelj, a da nema 2-tužitelj te navodi da smatra da je 1-tužitelj sve znao. Nadalje navodi da je čuo da su tužitelji 1 i 2 napisali papir i dali HB u smislu da on reketari 14 privatnika, a što je potom upisano u terminal. Nadalje navodi da nema bilo kakve veze s rješavanjem kazne načelniku Općine Perušić te navodi da je pod tim kako navodi u izjavi da su svi bili umreženi, a misleći na šverc drvima i vraćanje reg. pločica mislio i na 1-tužitelja kao i na KD, ali ne na 2-tužitelja, a da je sve to prijavio unutarnjoj kontroli. I on navodi da nije znao da će ŽB njihovu snimku staviti na Internet već je mislio da će tu snimku poslati u Ravnateljstvo policije. Naposljetku, da je on ŽB kazao da to makne s interneta, ali da mu je ovaj rekao da neće maknuti jer da on ima svoj obračun s policijskom upravom te 2-tuženik završava da nije poduzimao pravne korake kako bi se taj video uradak maknuo s internetske stranice.

23. Sud je pribavio spis Službe za unutarnju kontrolu MUP-a RH da bi potom zaprimio i završeno Izvješće od 2. rujna 2016. godine, a povodom izvršenih provjera iz više zaprimljenih podnesaka protiv ovdje tužitelja 1, a iz kojeg Izvješća proistječe da su svi navodi koji su sadržani u podnescima usmjerenim protiv 1- tužitelja neutemeljeni.

24. Valja istaći da je riječ i o određenim slučajevima koji nisu podudarni sa konkretnim slučajem, no, u dijelom se isti i preklapaju.

25. Imajući u vidu navedeno Izvješće kao i imajući u vidu podudarne navode svih saslušanih svjedoka u smislu da nemaju saznanja niti su od njih tužitelji tražili poduzimanje bilo kakvih nezakonitih radnji, a koje tuženici 1 i 2 iznose u spornom video uratku, ovaj Sud nije mogao prihvatiti navode tuženika 1 i 2.

26. Prvotno valja istaći da je točno da je Općinski sud u Gospiću svojim Rješenjem pod posl. brojem K-244/2016-28 od 12. rujna 2024. godine obustavio kazneni postupak protiv optuženika 1 i 2, ovdje tuženika 1 i 2, a povodom privatne tužbe privatnih tužitelja 1. KB i 2. SB, a zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 1. i 2. KZ-a, odnosno, klevete. Međutim, iz obrazloženja Rješenja proistječe da je postupak obustavljen zbog nastupa zastare kaznenog progona iz čega proistječe da nije donesena meritorna odluka.

27. Nadalje, iz priležeće odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske (list 74 – 91 spisa) proistječe da je ustavna tužba odbijena, a koju je podnio ovdje 1-tužitelj, vezano za donošenje odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske kojom je potvrđena Presuda Upravnog suda u Rijeci kojom je ovdje 1-tužitelj oglašen krivim zbog teže povrede službene dužnosti (vezano za incident sa komunalnim redarom zbog parkirne karte). Međutim, činjenični opis povrede iz navedene presude ne može se dovesti ni u kakvu vezu sa iskazima odnosno inkriminacijama koje tuženici 1 i 2 sa lakoćom stavljaju na teret tužiteljima 1 i 2.

28. Pri tome nije mogao prihvatiti niti navode istih da nisu određene inkriminacije stavljali na teret tužiteljima 1 i 2 jer je brižljivom analizom cjelovitih prijepisa odnosno transkripata video uratka utvrđeno da je sve podudarno navodima iz historijata tužbe.

29. Isto tako, valja istaći da Sud ne može prihvatiti navode tuženika 1 i 2 da su pristali na snimanje na prijedlog ŽB držeći da će isti snimljeno proslijediti u resorno ministarstvo te da nisu znali da će takav snimak objaviti i na svome blogu, a potom i na YouTube-u. Naime, tuženici 1 i 2 kao bivši policijski službenici morali su i moraju znati za težinu izgovorene riječi i njezine možebitne posljedice te im nije moglo ostati nepoznato da je takav njihov snimak za kojeg navode da su navodno mislili da će se samo proslijediti MUP-u, zapravo potencijalno dostupan široj javnosti. Dapače, ostaje nejasno ukoliko je takav snimak doista samo trebalo proslijediti MUP-u zašto to nisu učinili sami tuženici 1 i 2 nego su to navodno prepustili ŽB. Osim toga, tuženici 1 i 2 ne dostavljaju valjane dokaze da bi isti zatražili uklanjanje navedenog sadržaja sa bloga i YouTube-a pa makar i sudskim putem te je očito da su na taj način pristali da sadržaj video zapisa bude dostupan javnosti.

30. Vezano za kontekst u kojem su sporne izjave izrečene, valja istaći da je prema kazivanju samog 1-tuženika, isti pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti te primanja mita zbog čega je i udaljen iz službe, dok je 2-tuženik također udaljen iz službe, odnosno, prestao mu je radni odnos u MUP-u, no, ove okolnosti ne mogu opravdavati ovakve, osobito teške i sa lakoćom izrečene izjave. Naime, može biti razumljivo nezadovoljstvo tuženika 1 i 2 zbog udaljenja iz službe i kvalifikacija koje su im bile stavljene na teret, no, navedeno ne može i ne smije biti razlogom iznošenja ovakvih izjava koje nisu potkrijepljene sa relevantnom dokumentacijom, odnosno dokazima.

31. Pri tome valja imati u vidu da su tuženici 1 i 2 obnašali dužnost policijskih službenika koji nesumnjivo znaju da se svaka sumnja na počinjenje nekog kaznenog djela može i mora prijaviti ili policiji ili državnom odvjetništvu, no, isti su se iz nepoznatih razloga odlučili na davanje ovakvih izjava.

32. Bez obzira što je riječ o tužiteljima 1 i 2 koji su u kritično vrijeme bili visoko pozicionirani policijski službenici te koji su dužni i otrpjeti konstruktivnu kritiku, izjave iz spornog video uratka svakako predstavljaju povredu prava osobnosti na duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, dobar glas.

33. Naime, riječ je o izjavama takve težine koje kvalificiraju tužitelje 1 i 2 kao one koji zloupotrjebljavaju službene dužnosti i ovlasti, koji pogoduju određenim osobama, a što je sve u suprotnosti sa svrhom i biti policijskog posla. Dapače, ovakve izjave kao neistinite teško su prihvatljive bilo kojoj osobi, a osobito kada je riječ o visokom pozicioniram policijskim službenicima koji su pod pojačanom lupom javnosti i medija. Navedenim izjavama tuženici 1 i 2 kvalificirali su tužitelje 1 i 2 kao osobe čije ponašanje je u potpunosti nespojivo sa policijskim službenicima te je ozbiljnost takvih izjava svakako bila podobna za povredu prava osobnosti na ugled, čast, dostojanstvo, dobar glas te prava na duševno zdravlje.

34. Kada takav video uradak bude objavljen na blogu ŽB, a potom i na YouTube-u te kada postane dostupan neograničenom broju osoba, razumljivo je da takva situacija nedvojbeno utječe na duševno zdravlje tužitelja 1 i 2 i na povredu prava osobnosti.

35. Punomoćnica tužitelja je dostavila na spis dokaz o broju pregleda spornog objavljenog materijala iz kojeg je razvidno da video u kojom izjavu daje 1- tuženik ima 6.319 pregleda, a 2-tuženik 2.323 pregleda.

36. Sud je u konkretnom slučaju proveo i nužan test razmjernosti kako bi se odlukom o zahtjevu tužitelja uspostavila pravična ravnoteža između prava tuženika 1 i 2 na slobodu izražavanja i prava tužitelja 1 i 2 na zaštitu časti i ugleda. Nema sumnje da je pravo na slobodu izražavanja jedno od temeljnih načela svakog demokratskog društva i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i ispunjenje svakog pojedinca. Međutim, pravo na slobodu izražavanja nije apsolutno, već je nužno sagledati svaki pojedini slučaj u svjetlu svih okolnosti uključujući sadržaj spornih navoda kao i kontekst u kojem su ti navodi izrečeni, pri čemu osobito valja voditi računa o tome da li su mjere poduzete radi ograničavanja slobode izražavanja razmjerne legitimnom cilju koji se tim ograničenjem želio postići. U konkretnom slučaju, po ocjeni ovoga Suda, tuženici 1 i 2 nisu iznosili svoje vrijednosne sudove, već naprotiv, oni su date izjave iznosili kao činjenice koje su vrlo okolnosno opisivali. Nedvojbeno je da je u javnom interesu da se prijave i otkriju sva koruptivna ponašanja u društvu, a pogotovo kada se na njih upire unutar tijela čija je upravo dužnost otkrivanje takvih ponašanja, no, s druge pak strane, očekivano je da se svoja saznanja o takvim koruptivnim ponašanjima prijave nadležnim tijelima, osobito što su tuženici 1 i 2 bili policijski službenici kojima je poznat postupak procesuiranja.

37. S druge pak strane, odluka tuženika 1 i 2 da svoja očito brojna saznanja o navodno nezakonitim i krajnje nemoralnim postupanjima koja stavljaju na teret tužiteljima 1 i 2, ne prijave na "redovan", očekivan način, već se odlučuju za davanja tako ozbiljnih izjava kako bi iste bile objavljene na blogu ŽB, svakako ne doprinosi cilju koji je tuženicima 1 i 2 trebao biti prioritet. Doduše, tuženici 1 i 2 iznose da su pristali na takvo snimanje držeći da će isto biti proslijeđeno u resorno ministarstvo, no, izostaje logičan razlog zašto to oni kao policijski službenici nisu samostalno proslijedili, već su nedvojbeno pristali da se takav snimak objavi na blogu ŽB, što je u konačnici isti odmah i učinio, a što su tuženici 1 i 2 mogli ili barem morali pretpostaviti.

38. Cijeneći sve izneseno te imajući u vidu težinu povrede kao i okolnosti slučaja ovaj Sud drži da je 1-tuženik dužan isplatiti tužiteljima 1 i 2 zbog povrede prava osobnosti pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 2.500,00 eura svakom, a da je 2-tuženik dužan isplatiti tužiteljima 1 i 2 zbog iste povrede pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.500,00 eura svakom. Valja naglasiti da je riječ tek o izvjesnoj satisfakciji tužitelja 1 i 2, a ne o pravoj naknadi štete, a sve u cilju kako bi se demotiviralo olako iznošenje tvrdnji koje su po svojoj prirodi apsolutno podobne za povredu prava osobnosti kao u konkretnom slučaju. Ovaj Sud drži da visina dosuđene naknade ne remeti ravnotežu između slobode izražavanja i potrebe za zaštitom ugleda pojedinca.

39. Iz tog razloga valjalo je djelomično usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja 1 i 2 budući Sud dosuđenu pravičnu naknadnu smatra primjerenom te je stoga valjalo tužitelje 1 i 2 odbiti sa viškom tužbenog zahtjeva kao u izreci.

40. Proistječe da su tužitelj uspjeli sa postavljenim tužbenim zahtjevom od 60,27% iz čega proistječe da je uspjeh tuženika 39,73%. Slijedom iznesenog valja sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela (tužitelji) oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (tuženici) što daje postotak od 20,54%. Nakon toga valja utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici (tužitelji 1 i 2) te je tako priznao trošak sastava tužbe, nadalje, sastav obrazloženog postupka od 25.4.2018., sastav podneska od 8.10.2024. kojim je uređen tužbeni zahtjev te zastupanja na ročištima od 24.5.2018,. 26.1.2023., 7.12.2023., 1.10.2024., 31.10.2024. u iznosu od po 500,00 eura za svaku radnju. Nadalje, za sastav žalbe od 28.11.2024. godine s kojom su tužitelji 1 i 2 uspjeli, u iznosu od 250,00 eura, za zastupanju na ročištu od 8.9.2025. u iznosu od 500,00 eura, za sastav podneska od 28.1.2026. kojim se očitovalo na provedeno vještačenje u iznosu od 500,00 eura.

41. Sud nije priznao trošak zastupanja na ročištu za objavu budući ovaj trošak nije nužan za vođenje parnice, kao što nije priznao niti trošak sastava podneska od 9.2.2026., budući je sadržaj istog mogao biti iznesen i usmeno na glavnoj raspravi. Proistječe da je ukupni trošak 5.250,00 eura, a što uvećano za zastupanje dvije stranke (10%) daje iznos od 5.775,00 eura, a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a što uvećano za pripadajući PDV od 1.443,75 eura daje ukupni iznos od 7.218,75 eura. Također je priznat i trošak pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 491,08 eura što daje konačan iznos od 7.709,83 eura.

Potom valja tužiteljima odmjeriti naknadu dijela takvih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici odnosno valja primijeniti postotak od 20,54, na iznos od 7.709,83 eura što daje iznos od 1.583,59 eura. Također valja tužiteljima 1 i 2 priznati trošak uplaćenog predujma za provođenje vještačenja za audio vizualna djela u iznosu od 400,00 eura, a koji trošak je bio nužan za vođenje parnice te se isti ne umanjuje razmjerno uspjehu u parnici, pa proistječe da su tuženici 1 i 2 dužni tužiteljima naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.983,59 eura, dok je iste valjalo odbiti sa viškom zatraženog parničnog troška kao neosnovanim, odnosno sa iznosom od 7.407,09 eura.

42. Zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice kao i parničnog troška presuđene su temeljem čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

43. Temeljem iznesenog presuđeno je kao u izreci.

U Otočcu 12. veljače 2026.

S u d a c:

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud. O tom obavijest

1. Gordana Peraković-Turković, odvjetnica u Otočcu

2. Dalia Kanceljak, odvjetnica u Rijeci